Budući da su trenutno klimatske promjene dugoročno gledano najveća prijetnja opstanku čovječanstva i života uopće, posljednjih godina ponovno se sve intenzivnije vode rasprave o tome koliko nam je dobra, a koliko zla donijela nuklearna energija te kakvu ulogu može imati u budućnosti…

Pobornici nuklearne energije ističu da su nuklearke izvori s vrlo malim emisijama stakleničkih plinova te da mogu ublažiti ubrzano globalno zatopljenje koje potiču fosilni izvori. Osim toga, one nisu izvori zagađenja zraka, najvećeg ubojice u okolišu.

Budući da čisti izvori energije poput solarnih ploča i elektrana, vjetroelektrana i sl. uglavnom u većini zemalja nisu dovoljni ili su preskupi da bi omogućili brzo i potpuno odustajanje od fosilnih goriva iz brojnih razloga (jedan od njih je to što zahtijevaju drastičnu i vrlo skupu prilagodbu električnih sustava jer postojeći nemaju mogućnost pohranjivanja električne energije na vrhuncu proizvodnje tijekom dana i otpuštanja tijekom noći), kao logično rješenje nameće se povećanje korištenja nuklearne energije.

Različite države odabiru različite strategije borbe s klimatskim promjenama. Neke u svoje modele uključuju nuklearke, a druge ne. Primjerice, Njemačka se odlučila na zatvaranje nuklearki, a Velika Britanija na gradnju novih.

No u raspravama o dobru i zlu nuklearne energije bilo bi korisno znati što govore konkretni podaci izraženi u brojkama – koliko je života za svojeg kratkog postojanja spasila nuklearna energija, a koliko ih je odnijela.

Istraživanje NASA-inog Instituta Goddard objavljeno 2013. u časopisu Environmental Science and Technology nudi upravo to – brojke.

U svojim kalkulacijama autori Pushker A. Kharecha i James Hansen dolaze do zapanjujućih podataka da je nuklearna energija do sada spasila oko 1,84 milijuna života te da u naredna četiri desetljeća ima potencijal spasiti još oko sedam milijuna ako se primijeni u većim razmjerima kao zamjena za fosilna goriva.

‘Koristeći povijesne podatke o proizvodnji, izračunali smo da je globalno nuklearna energija spriječila oko 1,84 milijuna smrti koje bi inače uzrokovalo zagađenje zraka te da je spriječila emisije oko 64 gigatona stakleničkih plinova ekvivalentnih CO2 koje bi nastale sagorijevanjem fosilnih goriva’, pišu autori.

Organizacija European Environment Agency (EEA) prošle godine objavila je izvješće koje pokazuje da je zagađenje zraka vodeći okolišni uzrok smrti u urbanoj Europi. Ono je odgovorno za oko 80 posto smrti od kardiovaskularnih bolesti i srčanih udara, čak više nego od bolesti pluća i raka. Devet od deset stanovnika europskih gradova prisiljeno je udisati velike koncentracije zagađenja koje godišnje odnosi oko 400.000 života. Naravno, treba imati na umu da se ove brojke ne odnose samo na emisije elektrana, već i na automobile, dimnjake kuća i sl.

Što će biti u narednim desetljećima, u velikoj mjeri ovisi o učinku koji će na svijest, odnosno na strahove ljudi i političara imati havarija koja se dogodila u Fukushimi u ožujku 2011. i njeni odjeci u medijima.

Prema Kharechi i Hansenu, nuklearke u naredna četiri desetljeća imaju potencijal spasiti između 420.000 i 7,04 milijuna života te srezati emisije CO2 za 80 do 240 gigatona, ovisno o tome koje će izvore goriva zamijeniti. S druge strane, korištenje isključivo prirodnog plina nema ni približan potencijal.

Važno je napomenuti da su autori u svojoj studiji koristili samo podatke o brojevima smrtnih slučajeva od 1971. do 2009. koje je izazvalo korištenje fosilnih goriva, a ne i brojke teških oboljenja poput zatajenja srca, bronhitisa i drugih bolesti dišnog sustava.

Brojevi su prilično jasni. Samo od 2000. do 2009, i to prema prilično konzervativnim procjenama, nuklearna energija je spasila desetke, a možda i stotine tisuća života. Proračun se temelji na činjenici da se nuklearke i termoelektrane koriste za tzv. baznu proizvodnju električne energije. Svi uspjesi protivnika nuklearki od Amerike do Njemačke rezultirali su povećanjem potrošnje ugljena.

S druge strane, nuklearna energija je, ako izuzmemo posljedice bombi bačenih na Japan, uzrokovala neusporedivo manje smrtnih slučajeva. Čak i najveća havarija, ona u Černobilju, izravno je odnijela 64 života, a neizravno, zbog posljedica povećanja razina raka kod oko 1000 žrtava, još dodatnih 15. Černobiljski forum (FAO, OCHA, UNDP, ENEP, UNSCEAR, WHO i WB) procjenjuje dugoročan broj stradalih na ukupno 4000. U nesrećama u nuklearki Three Mile Island i u Fukushimi nisu zabilježeni slučajevi izravne smrti od posljedica zračenja, a dugoročna predviđanja su da ih neće ni biti.

Štoviše, ukupan broj žrtava nuklearne energije neusporedivo je manji čak i od broja poginulih rudara širom svijeta. Naime, procjenjuje se da u rudnicima ugljena svake godine umire više tisuća rudara, uglavnom u zemljama u razvoju, a najviše u Kini.

Naš stručnjak za nuklearnu sigurnost, prof. Zdenko Šimić kaže da nuklearna energija, kao i većina stvari u životu, ima i negativne i pozitivne potencijale.

“Primjena nuklearne energije je široka – od nuklearnog naoružanja do proizvodnje električne energije i liječenja. No kako je taj potencijal enorman, neusporedivo moćniji od svega ostalog, tako je i percepcija svega nuklearnog najsnažnija. Pogotovo ona negativna, s obzirom na iskustva u Hiroshimi i Nagasakiju te u hladnom ratu”, kaže Šimić.

Čak ni velik oprez, kaže naš stručnjak, ni sva znanstvena saznanja nisu uspjeli razbiti taj negativni mit. Zbog loše percepcije mnoge nuklearke nisu izgrađene pa su ih zamijenile termoelektrane na ugljen.

“Strah od radijacije toliko je velik da se stotinjak tisuća ljudi evakuiranih oko Fukushime ne vraća doma bez obzira što nema opasnosti i što je ona manja nego u mnogim prirodnim izvorima na svijetu kao što su Iran, Brazil, Indija itd., gdje ljudi žive bez problema. Više se prirodno ozrače ljudi u nordijskim zemljama nego što bi se ozračili oni koji se još uvijek nisu vratili svojim domovima oko Černobilja i Fukushime.

Danas, kada je dragocjen svaki ozbiljan napor za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, mnogi se i dalje protive korištenju nuklearne energije koja ima daleko veći potencijal na kratke rokove u odnosu na obnovljive izvore koji se tek razvijaju. Neki su zeleni shvatili da je nuklearna energija dio rješenja, no mnogi još nisu.

Nuklearna energija je dokazala da nije opasna čak i s tehnologijom starom skoro 50 godina, a danas su razvijeni reaktori nove generacije koji mogu ostati sigurni nekoliko dana bez ljudske akcije i bez električne energije. Daljnji razvoj još naprednijih reaktora ovisi o tome hoće li se koristiti nuklearna energija. Nije teško zaključiti da, premda strah od nuklearki nije realan, njegove posljedice itekako jesu”, upozorio je Šimić.
 
(croenergo.eu/uredio:nsp)

Da li vaša djeca (ili unuci) imaju noćne more o Zemlji koja se topi ili eksplodira zbog globalnog zatopljenja? Ovaj članak još jednom objašnjava kako je Globalno Zatopljenje još jedno od UN-ovih velikih “projekata” pranja mozga.

Da li oni vjeruju da oni nemaju budućnost jer naš planet umire, ledene kape i ledenjaci se tope, morska razine se diže, otoci i obalna područja nestaju, polarni medvjedi i njihova djeca se utapaju, biljne i životinjske vrsta brzo izumiru, a ekstremni vremenski uvjeti će uskoro ljudski život napraviti nepodnošljivim, ako ne i nemogućim?

Uplašeni, a ne Prosvjetljeni

Strah od prijeteće klimatske apokalipse očito pogađa milijune djece i adolescenata, u svijetu, prema vijestima u mainstream medijima proteklih nekoliko godina (vidjeti ovdje , ovdje , ovdje , i ovdje ).

Psiholozi, psihijatri, profesori i roditelji kažu da su mnoga djeca depresivna i uplašena, imaju poteškoće sa spavanjem, a vjerujem da je besmisleno učiti ili planirati karijeru, budući da ima malo nade za životnu budućnost. Kao rezultat toga, mnogi doživljavaju teške psihičke i fizičke zdravstvene probleme.

To ne bi trebalo iznenaditi nikoga, s obzirom da su stotine milijuna studenata bili zarobljenici kao publika za Al Gore-ov “dokumentarac” Neugodna istina, (a mnogi od njih se podvrgnuti višestrukim projekcijama u učionicama) i drugim sličnim zbivanjima. Nakon što su kontinuirano bombardirani podacima o klimatskim promjenama K-12 indoktrinacije u gotovo svakom školskom predmetnom području, nije ni čudo da mnoga djeca pate od depresije i tjeskobe.

Zlostavljanje djece u Učionicama za “Viši Cilj”

Međutim, mnoga djeca okreću strah od globalnog zatopljenja u aktivizam, postaju mali klimatski ratnici koji će neumorno rade kako bi preobratili svoje vršnjake, njihove roditelje i lokalne i nacionalne političke vođe u pristaše “održivog razvoja.”

Postalo je očito, što zagovornici “obrazovanja klimatskih promjena” namjeravaju. Obrazovanje o klimatskim promjenama, kažu, mora biti “transformativno”, te uključiti djecu i mlade u “planove klimatskih promjena”,

To je poruka koja se dostavljaju službenici UNICEF-a , UNESCO-a, i drugim UN agencija i nevladinih organizacija na UN-ovoj Konferenciji o klimatskom tijeku (26 studenog – 7 prosinca 2012.) u Dohi, Katar. Stephanie Hodge, specijalist obrazovnog programa za UNICEF, je dala intervju u Dohi, od strane TV-a Klimatskih Promjena – financirane televizijske mreže od strane UN-a posvećene isključivo propagandi o globalnom zagrijavanju i navodnim rješenjima za ove “krize” koja samo mogu postići kroz UN-usmjerene globalne akcije.

Prema Stephanie Hodge, obrazovanje o našim trenutnim klimatskim promjenama su “zastarjela” i nužne su potrebne obnove. Mi bi se trebali pitati, rekla je, “Što je to globalno državljanstvo?” (ona navodi pojam globalizacije kao dio plana NWO?)

Koje su neke od globalnih vrijednosti koje treba prenositi preko lokalnih sadržaja? “Obrazovanje o klimatskim promjenama, kaže UNICEF-ova Hodge, je “stvarno o procesu promjene, o pokretanju transformacije kroz obrazovanje. “

Da bi donijeli ove promjene i transformacije, UNICEF je uz pomoć svoje sestrinske “agencije”, UNESCO-a došao sa novim nastavnim školskim vodičima, naslovljenim Prilagodbe klimatskim promjenama i Smanjenje rizika od katastrofa u sektoru obrazovanja: Pomoćni priručnik, kojeg Hodge promovira..

Priručnik UNICEF-ovih resursa se otvara sa ovim paragrafom, koji će sigurno intenzivirati klimatskim stres kojeg već studenati osjećaju:

“Ja sam sadašnjost i budućnost. Žrtva klimatskih promjena, živim u regiji koja je stalno pod utjecajem katastrofa. Uragani i poplave su moja stvarnost “- Walter, 12-godišnji dječak iz Belizea

Naravno, “Walter, 12-godišnji dječak iz Belizea,” gotovo je sigurno izmišljotina nastavnog plana i stvaratelja UNICEF programa. Ili su mu riječi koje je izrekao, napisane od strane odraslih.

Koliko 12-godišnjih dječaka poznajte da govori tako? Ili 16-godišnjaka? Ali u UN-ovom materijalu, čak i 6-godišnjaci i nepismeni starosjedioci govore dubokoumno i dirljivo u savršenom poetskom ritmu.

Priručnik UNICEF-ovih resursa čini čestu i važnu referencu UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) kao autoritativni znanstveni izvor o svim stvarima vezanim za klimu, bez obzira na činjenicu da je IPCC pretrpio ponavljene skandale i afere, te je bio izložen kao temeljito politizirani alat koji je “zaklao” znanost u službi politički vođenog dnevnog reda.

Kao papagaj IPCC ponavlja – Priručnik poručuje:

Klimatske promjene će općenito povećati rizik od katastrofe – ne samo kroz povećanu učestalost i veličinu ekstremnih vremenskih događaja i porast razine mora. Kako voda postaje deficitarna, poljoprivreda opterećena, ekosustavi su degradirani, a društva će postati osjetljivija na opasnosti.

“Agenti Klimatskih promjena”

Glavna svrha Priručnika UNICEF-ovih resursa, kao što smo rekli, je “pomoći djeci da postanu agenti promjene”. Izraz “agenti promjene” se koristi pet puta u Priručniku. Osim toga, dva puta se odnosi na “mladež kao agenti klimatskih promjena” i opisuje “ulogu mladih kao pokretača promjena u održivom razvoju.”

Pojmovnik Priručnika daje UN-odobrenu definiciju održivog razvoja: “Razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe”

Dužnosnici UN-a i birokrati će odrediti što “zadovoljava potrebe sadašnjice” i što predstavlja razinu  potrošnje. Oni su već naveli, u brojnim izjavama i publikacija, da američka potrošnja i načina života “ugrožava sposobnost budućih generacija.” - energija, automobili, obiteljske kuće, hrana, putovanja, itd. – su neodrživi.

Još ekstravagantniji stil života dužnosnika i njihovog zbora koji pohode ove raskalašene UN fešte – kao što je bila konferencija u Dohi 2012. – međutim, smatraju se “održivim”.  Naravno.

Priručnik izjavljuje:

Adaptacija Klimatskim Promjenama i smanjenje rizika katastrofa nastoje upravljati nesigurnošću, smanjiti ranjivosti i izgraditi otpornost ugroženih zajednica. Adaptacija će po definiciji, morati biti izvedena iz lokalnih rješenja.

Proces može biti sličan kroz sektor obrazovanja, ali rezultati moraju biti specifični, naglašavajući inkluzivni,  pristup “dno prema gore”. Adaptacija i smanjenje rizika spadaju u ukupni okvir održivog razvoja i treba imati holistički pogled kroz taj objektiv. [Naglasak u originalu.]

Ispunjena sa svim uobičajenim katastrofama, UNICEF publikacija nastavlja:

Kako bi se zadovoljila prava djece i postizanje održivog razvoja, trebamo sustave predvoditi mladim ljudima i odraslima koji misle i djeluju na održiv način.

Trebamo te sustave prožeti svim razinama politike i planiranja, a ne samo na nacionalnoj razini. Za kvalitetno obrazovanje stvoriti preobrazbe, moramo vidjeti promjene ugrađene u općine, sela i školske razvojne planove.

“Skaliranje i osviještavanje o klimatskim promjenama i smanjenjem rizika od katastrofa treba biti osigurano tijekom cijelog obrazovnog sektora” izjavljuje Priručnik UN-a. To će biti učinjeno, kaže, kroz:

• Sektor za planiranje i proračun

• Politiku i akte

• Upravljanje i vodstvo škole

• Procese učenja i poučavanje

• Infrastrukturu i objekte

• Jačanje kapaciteta učitelja i pedagoško osposobljavanje.

To je prilično sve-uračunato, zar ne? Međutim, ako su dobri ljudi u UNICEF-u ostavili nešto u što možemo budite uvjereni da je pokriveno drugdje u resursima priručnika i drugim materijalima proizvedenim od strane UNESCO-a.

No, vratimo se na UNICEF-ov Priručnik Resursa, koji nam govori:

Krajnji cilj resursa priručnika je osigurati da sva djeca ravnopravno mogu ostvariti svoje obrazovna i ekološka prava u cjelini, kao što je opisano u Konvenciji o pravima djeteta (CRC).

Ovaj cilj obuhvaća povećanje broja djece koja su dosegnula sektor obrazovanja i kultiviziranje znanja, vještina, vrijednosti i načina razmišljanja koje doprinose održivom i pravednom razvoju.

Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda je naravno isti kontroverzni sporazum kojim su američki roditelji i američki Senat na suprotnim stranama desetljećima, ističući da prihvaćanje načela sadržanih u njoj će negirati roditeljska prava i ratificirati kolektivizaciju naše djece kao svojstvo globalne države.

Zanimljiv je i samo-optužujući stavak u Priručniku, koji, ako prihvaćen u bilo kojem razboritom čitanju teksta, bi zabranio same programe koje Priručnik predlaže. On navodi:

U zaštitnom okviru, priznaje da se dječji kapaciteti još uvijek razvijaju, oni imaju pravo na zaštitu od strane oba roditelja i države od izloženosti aktivnosti koje će im vjerojatno naškoditi. Ovaj okvir nameće obveze državnih stranaka kako bi zaštitili ta prava.

Vrlo jasno, indoktrinacija klimatskim promjenama  koje zagovara UNICEF radi ogromnu štetu djeci.

Veći broj psihologa, psihoterapeuta, i savjetnika, svjedoče o nezdravim mentalnim traumama djece koje se pojavljuju kao rezultat propagandnog preopterećenja globalnog zatopljenja.

Kako Priručnik piše, da djeca “imaju pravo na zaštitu u dijelu oba roditelja i države od izloženosti aktivnostima koje će im vjerojatno naškoditi.”

Ako su te riječi prazne od svih razumnih značenja i uvijene u potpunu laž, oni priznaju da djeca moraju biti zaštićena od samih aktivnosti koje Priručnik zagovara, jer je rekao da aktivnosti neće “izazvati im štetu”, ali, očito, već uzrokuje veliku štetu.

Bijes uzrokovan indoktrinacjom globalnog zagrijavanja u posljednjih nekoliko godina ne samo da je izazvao psihološku štetu, već je također negativno utjecao na akademski uspjeh, pljačkajući vrijeme studentima koje bi trebali trošiti posvećeni pravoj znanosti, kao što su matematika, čitanje, povijest, itd.

Sve to uzimajući u obzir, obrazovanje o klimatskima promjenama uzrokuje ozbiljnu štetu, a prema UNICEF-ovim vlastitim riječima, djeca imaju pravo na zaštitu od takvog zlostavljanja. No, ne očekujte od UN-a, UNICEF-a, ili bilo kojeg drugog klimatskog aktivistu u Dohi da izvuče bilo kakvo razborito značenje iz teksta, oni već prazne i uvijaju tekst Priručnika kako bi odgovarao predodređenoj Agendi.

UNICEF nije sam u ovom nastojanju, kao što je ranije spomenuto, UNESCO je viši partner na projektu. I UNESCO, kao vodeća agencija UN-a, nadgleda opširan program, koji uključuje Edukaciju Klimatskih Promjena (CCE)

CCE se sastoji od mnogih agencija UN-a, uključujući:

UN Protokol o klimatskim promjenama

UNDESA (United Nations Department of ekonomska i socijalna pitanja)

UNDP (Razvojni program Ujedinjenih naroda)

UNECE (Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Europu)

UNEP (UN Program za Okoliš)

UNFCCC (Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime)? UN-prebivalište (UN  Program Ljudskih Naselja)

UNHCHR (Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava)

UNHCR (Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice)

UNICEF (Ujedinjeni Narodi Dječji fond)

UNITAR (Ujedinjeni narodi Institut za izobrazbu i istraživanje)

WHO (Svjetska zdravstvena organizacija)

WMO (Svjetska meteorološka organizacija)

Među američkim agencijama koje sudjeluju u UNESCO-ovom Obrazovanju o Klimatskim Promjenama  (CCE) su:

Agencija za zaštitu okoliša (EPA)

Mreža Klimatske Pismenosti

Državni ured za Oceane i Atmosferu (NOAA)

Nacionalna zaklada za znanost

Sjedinjene Države Globalni Program za Promjene

SAD Ministarstvo Energetike / ARM Istraživački Klimatski Objekti

SAD Geološla Anketa (USGS)

Jedan od UNESCO-ovih najnovijih napora je nedavno objavljen video, “Učenje za rješavanje klimatskih promjena,” lijep, profesionalno produciran, koji u 4 minute pokazuje “zašto je obrazovanje o klimatskim promjenama  važno za oblikovanje održivog razvoja, i kako se to radi u praksi.”

Školski vodič nas obavještava ujedno i o:

“Utjecaji globalnog zatopljenja su već očiti danas u otapanju ledenjaka, povećanoj učestalosti ekstremnih vremenskih događaja, kao što su suša, cikloni ili jake kiša, porast razine mora, i promjene u rastu biljaka koje utječu na poljoprivredu i proizvodnju hrane.

Te i druge uočene promjene se očekuju da će se intenzivirati i nanijeti značajan utjecaj na ljudsko društvo i okoliš diljem svijeta pogotovo ako se ne poduzmu drastični napori kako bi se smanjila emisija stakleničkih plinova u u atmosferu.”

Da, UNESCO, UNICEF i drugi koji bi htjeli biti spasitelji “drastične napora” Zemljine potražnje koja neminovno uključuje pojedinca.

Naravno, UN-a i njegove agencije su u stanju propagirati ovaj podugački skandal napastvovanja djece zahvaljujući masivnim sredstavima koje primaju svake godine od američkog Kongresa i izvršnih agencija pod vodstvom Bijele kuće.

“NEMA PRITISKA” – video o Aktivistima za zaštitu okoliša
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(theintelhub.com, youtube.com/ uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11847"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]