44-godišnja žena je izliječila smrtonosni oblik raka dojke u razdoblju od pet mjeseci koristeći CBD ulje nakon što je odbila kemoterapiju

Kada je Dee Mani (44) dijagnosticiran rak dojke prošlog ožujka, njezini liječnici su predložili kemoterapiju. Na početku se dogovorila da proći jednu godinu liječenja njezinog trostruko negativnog raka dojke – najsmrtonosnijeg tipa – ali kasnije se predomislila.

Nakon što je vidjela kako njezina sestra pati i umre nakon što je bila podvrgnuta kemoterapiji zbog raka, majka dvoje djece je krenula u pronalaženje alternative.

Odlučila je uzeti ulje kanabisa nakon što je istraživala prirodne lijekove protiv karcinoma na internetu. Rekla je da je svake noći uzela jednu kapljicu unutar kapsule prije odlaska u krevet, jer je nije bilo briga za okus ili teksturu ulja.

Četiri mjeseca nakon njezine izvorne dijagnoze, njezin se rak značajno smanjio, a njezini su joj liječnici u kolovozu, svega pet mjeseci nakon početka uzimanja ulja kanabisa, rekli da je čista od raka.

Ona i dalje uzima do dana današnjeg ulje kanabisa i kaže da to planira činiti do kraja svojeg života jer joj je također pomoglo s problemima poput nesanice, alergije na prašinu i bolova u leđima uzrokovanih dislokacijom diskova. Također je promijenila svoju prehranu i početal meditirati.

Mnogo je uspješnih priča o liječenju karcinoma uz pomoć ulja kanabisa

Priče poput Manine su postale sve manje i manje neuobičajene, budući da je sve veći broj ljudi krenuo putem ulja od kanabisa.

Na primjer, 33-godišnji britanac David Hibbitt je izliječio ono što su liječnici smatrali “terminalnim” slučajevima raka debelog crijeva uz pomoć ulja kanabisa nakon zračenja, kemoterapije i operacije.

U početku je odbio tu ideju, ali nakon što mu je rečeno da ima samo 18 mjeseci života, bio je spreman pokušati sve. Hibbitt je koristio tvari velike potencijalne moći i raznolikosti poznate kao “Phoenix Tears” i on sada više nema karcinom. Također je rekao da mu je “bol samo nestala.”

U jednoj od mnogobrojnih priča koje su se pojavile u javnosti da se rak uspješno liječi uljem kanabisa, trogodišnji dječak u Utahu kojem su liječnici dali samo par dana života zbog leukemije napreduje zahvaljujući ulju.

Nakon dva mjeseca kemoterapije, Landon Riddle je odbijao jesti i povraćao desetke puta dnevno. Nakon što su istražili na internetu ulje kanabisa, njegova se obitelj uputila u Coloradu kako bi kupili ulje. Nakon samo nekoliko dana, povraćanje mu se smanjilo, vratio mu se apetit i pokazao je znakove poboljšanja. Nekoliko mjeseci nakon početka uzimanja, on se također riješio karcinoma.

Onda, tu je slučaj Darren Millera, koji je otkrio da ima raka pluća i perikardijalnu bolest srca na dan kada je navršio 50 godina. S obzirom da su mu liječnici dali samo godinu dana života nakon kemoterapije, on i njegova supruga su odlučili preseliti u Kaliforniju gdje je bio u mogućnosti koristiti ulje kanabisa. Sedam mjeseci kasnije, bio je bez karcinoma. Vjeruje da je kombinacija kemoterapije i ulja kanabisa ta koja je izliječila njegov rak.

Nažalost, sve dok se u javnosti općenito ne prihvati takva vrsta liječenja, moguće je da neki ljudi koji bi to mogli iskoristiti, jednostavno neće biti svjesni ili spremni probati ovu prirodnu metodu.

Naravno, tu je i činjenica da bi liječenje uljem kanabisa trebalo biti glavna metoda liječenja raka, no tada bi farmacuetske industrije izgubile milijarde dolara profita od raka industrije.

Dok su neki ljudi uspjeli koristiti ulje kanabisa u kombinaciji sa kemoterapijom, drugi su otkrili da je ona učinkovita kada se koristi sama, ilustrirajući kako većina metoda nije nužno jedini ili najbolji način rješavanja problema.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tradicionalni medicinski tretmani nisu davali očekivane rezultate. Naprotiv, stanje mu se pogoršavalo sve dok nije postao praktički nepokretan i dok nije ostao bez vida, onda sam počeo uzimati ulje marihuane

Student sarajevske Akademije scenskih umjetnosti Irfan Ribić od života nije htio ništa više od onoga što nude “daske koje život znače”. Uskraćeno mu je to prije dvije godine kad mu je dijagnosticirana multipla skleroza, piše Klix.ba koji je s mladićem i popričao, a tekst prenosimo u cijelosti.

Tradicionalni medicinski tretmani nisu davali očekivane rezultate. Naprotiv, stanje mu se pogoršavalo sve dok nije postao praktički nepokretan i dok nije ostao bez vida. Nova spoznaja vratila ga je ponovo u život. Ulje kanabisa pomoglo mu je da ponovo živi svoje snove, da glumi u kazalištu, snima filmove…

Lako je Irfana Ribića bilo prepoznati na dogovorenom mjestu susreta. Majica s natpisom “Bolje ilegalno živ, nego legalno mrtav” puno nam je pomogla u tome. Na prvu ostavlja dojam nadasve bistrog i veselog dvadesetjednogodišnjaka. Usto, djeluje živahno, kako i priliči njegovoj mladosti.

A i tvrdi da je ponovo zdrav i snažan. Cjelodnevne obaveze na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti ne ostavljaju mu puno prostora za neplanirane izlete. Ali, važno mu je da ispriča svoju priču.

Posvećen je borbi za medicinsku legalizaciju ulja kanabisa, iako je svoju životnu dramu ostavio iza sebe. Važno mu je prvenstveno zbog onih koji tek trebaju proći kroz ono što je on prošao. Svaki dan je, kaže, vrlo bitan, jer bolestan čovjek ne može čekati.

Prvi susreti

Daleko od rodnih Zavidovića, 2014. godine se upisuje na sarajevsku Akademiju scenskih umjetnosti. Nakon okončane prve godine fakulteta, točnije maja 2015. godine, suočava se s prvim problemima multiple skleroze. Iako je na početku sve ličilo samo na prehladu, sezonsku gripu, već je 1. lipnja 2015. spoznao ozbiljnost svog zdravstvenog problema.

“Otprilike nekih petnaestak dana je trajala ta agonija. Multipla skleroza dijagnosticirana mi je točno 1. lipnja. S obzirom na to da sam iz Zavidovića, Zeničko-dobojski kanton, suočio sam se s određenim zakonskim preprekama pa se nisam mogao liječiti u Kantonu Sarajevo.

Prebacili su me u Zenicu. Ležao sam nekih dvadesetak dana u bolnici. Uzeo neke terapije, prošao preglede i sve što je trebalo proći… Nakon toga sam se malo oporavio. Ne treba griješiti dušu, to je u tom trenutku dosta dobro izgledalo”, prisjeća se Irfan.

Poslije kratke traume oporavak je išao svojim tijekom. Vraća se opet fakultetskim obavezama, završnim ispitima iz glume… Vrlo uspješno polaže sve ispite, bez ikakvih propusta. Potom dolaze praznici koji su mu, prema osobnim tvrdnjama, dobrodošli da se odmori.

Provodi ih s roditeljima u Zavidovićima. Naravno, opet uz stalno posjećivanje doktora. Od bolnice do bolnice, od kontrole do kontrole… Na Akademiju se opet vraća u rujnu, zbog predstave. U listopadu počinje nova akademska godina…

“Sve je to, iskren da budem, dobro izgledalo. Nisam imao nikakvih problema, osim nekih simptoma koji su donekle bili ‘normalni’. Trnjenje ruku, nogu. Nekad malo zamagljen vid. Trebalo se pomiriti s tim i živjeti. Nažalost, do kraja života. Sve je super bilo do prosinca 2015. godine.

Primjećivao sam da se moje tijelo brže umara. Bio sam funkcionalan nekih četiri do pet sati. Ostajao sam ja na Akademiji, i radio. Ali to nije bilo kao prije. Jednostavno sebe nisam prepoznavao”, tvrdi Irfan.

Novi relaps

Studij na Akademiji iziskivao je cjelodnevne obaveze, a to za njega više nije bilo moguće. Bolest mu je ostavljala sve manje prostora za dodatne životne aktivnosti. U prosincu 2015. godine mu se dogodio novi napad, odnosno novi relaps.

“Relaps je naziv za napredovanje bolesti. Kad se dogodi relaps to zapravo znači, da tako prevedem, vraćanje određenih simptoma. Vi tad ne možete ništa. Sad sve ovisi od čovjeka do čovjeka. Netko izgubi vid, netko ne može hodati. Netko otežano diše. Meni su se u tom periodu pojavili problemi s hodanjem, bio sam privezan samo za krevet.

Počela mi je otkazivati kompletna lijeva strana. Imao sam problema sa srcem. Počeo sam otežano disati. Vid mi je pao na tri posto. Znači, gotovo slijep sam bio. Kasnije, u bolnici, služio sam se kolicima”, prisjeća se ogorčeno Irfan.

Poslije oporavka, svakodnevicu je morao kombinirati oslanjajući se malo na svoje noge, a malo na kolica. Sve mu je otežavalo to što se opet vratio fakultetskim obavezama. Taj novi napad, novi relaps, bio mi je alarm upozorenja za nešto što bi dalje trebao uraditi po pitanju svog zdravlja.

Vidio sam da tradicionalni medicinski tretmani nisu bili rješenje. U to vrijeme počinjem istraživati o nekim alternativnim metodama liječenja, gledam kako se ljudi liječe u svijetu, što koriste…

Siječanj je opet bio vrijeme mojih semestralnih ispita. Radio sam opet jednu predstavu u kinu Bosna. Jednu noć sam došao kući, onako mrtav-umoran s probe, legao da spavam… A na TV-u emisija o mojoj bolesti. Ono što mi je bilo zanimljivo u toj emisiji je da su gosti bili žena koja je farmaceut, žena koja je oboljela od multiple skleroze i krim inspektor. Zapitao sam se što će krim inspektor u emisiji o mojoj bolesti”, kaže Ribić.

Prekretnica u životu

Tvrdi da do tog trenutka o kanabisu ništa nije znao osim da je to droga, odnosno da je riječ o “opasnoj psihoaktivnoj supstanci od koje možeš zaglaviti u zatvoru i ništa drugo”. “Dotad nisam neki značaj pridavao tome… Ali ono što se dogodilo u toj emisiji bila mi je životna prekretnica.

Pričali su o multiploj sklerozi i o načinima liječenja, da bi ta žena koja je bila u studiju, koja boluje od MS-a, u jednom trenutku rekla kako se njoj relaps smiri kad zapali džoint. Naravno, krim inspektor se protivio… No, onda se Skype linkom u emisiju javio čovjek iz Hrvatske, koji je bolovao od MS-a nekih osam-devet godina.

Huanito Luksetić nastupio je tako trijumfalno, kazavši javno da je ulje kanabisa lijek za multiple sklerozu. Svi su ga gledali s nevjericom, u nekom čudu. Mene je sve to dodatno zaintrigiralo. Uvijek ponavljam, sudbina je čudo. Ja sam tad u glavi osjetio nešto što me je toliko upućivalo na to”, priča Irfan.

Dodaje da je Luksetića odmah našao na Facebooku, te da su počeli razmjenjivati određena iskustva koja su njemu umnogome pomogla, ali i učvrstila njegovu vjeru za izlječenjem. “Prva prepreka bila je kako reći roditeljima za sve to.

Trebalo mi je skoro tjedan dana da skupim hrabrosti i da kažem ocu da ja to hoću. Ono što mi je bilo u glavi je da ću to probati, bez obzira na sve. Otac mi je rekao da je i on također gledao emisiju i da se slaže da vrijedi pokušati.

Zamislite koliko stvari se moralo posložiti da su i roditelji bili za to. Zaista su mi bili podrška od početka. I otac, i majka, i brat. Svi su čvrsto vjerovali u mene, što mislim da je najbitnije. Konstantno se vraćam na to koliko je temelj porodice najvažniji…

Zamislite da sam bio sam u tome, sto i nešto kilometara udaljen od rodnog grada i od roditelja. Ne ide, zaista. Mora biti neka čvrsta veza. Neki čvrst bedem, stub, koji će to zajedno izgraditi”, kategoričan je Irfan.

Otac na (ne)službenom putu

Ribići tvrde da nisu “grlom u jagode” ušli u cijelu priču, da su se temeljito pripremili i štošta iščitali o kanabisu, napominjući da je najvažnije što su shvatili da zapravo ima različitih vrsta kanabisa, i dobrog i lošeg. Upozorava da treba biti vrlo oprezan, jer pogrešan korak olako može odvesti u stranputicu. “Ako se pristupi na loš način, to može biti vrlo kobno.

Sumnjam da itko u Bosni i Hercegovini to radi i prodaje. Ja se još nisam susreo s tim. Volio bih da jesam, jer bi mi to olakšalo mnoge stvari. Slovenci prednjače u regiji kad je riječ o tome, tako da sam spas tražio u Sloveniji. Međutim, to ni tamo nije legalno na pravi način, kako bi trebalo biti.

Trebalo se ‘spakirati’ i otići u Sloveniju, na crnom tržištu kupiti ulje i donijeti ga u Bosnu i Hercegovinu. Otac je doslovno riskirao sve u životu; posao, obitelj…

Sjeo je u autobus, otišao u Sloveniju i kupio meni ulje. Naravno, prije toga smo stupili u kontakt s čovjekom, provjerili tko je i što prodaje…Ljudi moraju znati – jedno ulje ne liječi sve bolesti. Postoji ulje za moju bolest, postoji ulje za karcinom sa visokim postocima THC-a… Tako da je sve to trebalo znati prije”.

Ističe da čovjek od kojeg su kupili ulje nije nikakav ljekar, nikakav medicinski radnik, ali da se proučavanjem kanabisa bavi petnaestak godina. “Čovjek od kojeg sam kupio ulje mi je detaljno objasnio kako se to koristi. Ta terapija koju sam ja potrošio trajala je tri mjeseca.

Za ta tri mjeseca sam potrošio 60 mililitara ulja. Odlične rezultate sam imao još nakon nekoliko dana. A onda se to samo nizalo jedno za drugim. Poslije te tromjesečne terapije uradio sam magnetnu rezonancu i niz nekih drugih nalaza koji su pokazali fantastične rezultate.

Ali, ono što mi je najbitnije u svemu tome jeste kako sam se ja osjećao. Ta tri mjeseca, kad sam koristio to ulje, kao da sam se ponovo rađao. Ali doslovno. To je jedan od najljepših perioda u mom životu. Sve ono što dotad nisam mogao, što mi je bolest uskraćivala, ja sam uz to korištenje ulja potpuno savladao, apsolvirao i krenuo dalje”, kazao je Ribić.

Reakcije liječnika

Prema Irfanovim tvrdnjama, doktori nisu mogli vjerovati kad su pregledali njegov nalaz, kazavši mu da je znanstveni fenomen. No, osim toga, nisu smjeli ništa više reći, da opovrgnu ili potvrde, ili da napišu bilo što je izvan njihove domena. A ulje kanabisa je svakako bilo izvan njihove domene.

“Legalizacija je zapravo veliki problem koji nas vraća unazad. To je problem koji dodatno usporava ovu priču. Zamislite kad bi poslije mene počeli ljekari o tome pričati, kad bi ljekari počeli podizati svijest kod pacijenata o tome, zamislite kako bi mi napredovali na tom polju.

Ali, nažalost, to nije tako. Siguran sam da će doći dan kad će od nas oboljelih, koji koristimo ulje kanabisa, tražiti informaciju više. Ali ne bih volio da do toga dođe, ne bih volio da se ponavlja priča kao u Makedoniji. U Makedoniji pacijenti koji su oboljeli od nekih teških bolesti i koji su koristili ulje, kao što sam ja, sad drže predavanja ljekarima. To je za mene potpuno poražavajuće”, ističe Ribić.

Irfan Ribić ustrajan je u svojoj borbi za legalizaciju medicinskog kanabisa, iako nije član bilo kakve grupe za legalizaciju. Na pitanje plaši li se zakonskih prepreka, on ističe da ga mogu uhititi, ali da često sebi postavlja pitanje što će s tim dobiti. “

Uhapse li jednog studenta od 21 godinu, koji studira na Akademiji i koji u životu želi samo biti glumac, bit će to poražavajuće za BiH. Ako sam ja problem u ovoj državi, neka me sutra uhapse. Ali to bi tako sramotno bilo. Kamo sreće da je Irfan Ribić najveći problem u ovoj zemlji”, zaključio je.
 
(index.hr)

Dokazano je da ulje kanabisa pomaže ovim pacijentima, ali se i dalje goni čovjeka koji si pokušava spasiti život. To je apsurdno, nedopustivo i civilizacijski neprihvatljivo, kaže odvjetnik optuženog

Na Općinskom sudu u Rijeci u utorak je nastavljena četvrta rasprava vezana za sudski proces u kojem se Huanito Luksetić (39) i prijatelj Goran Zakrajšek (47) terete zbog zlouporabe droge, točnije marihuane.

Saslušano je dvoje vještaka od kojih je jedan farmakolog, a koji je potvrdio da ulje kanabisa može biti ljekovito te čak naveo da neki lijekovi, koje liječnici prepisuju za multiplu sklerozu mogu izazvati smrt. 

Naime, uhićenje Riječanina Luksetića u listopadu 2015. izazvalo veliku pozornost. U njegovoj  kući u Matuljima policija je tada zaplijenila 22 kilograma marihuane, a on je odmah ustvrdio da nije diler i da se radi o “sirovini” potrebnoj za proizvodnju konopljinog ulja koje mu je jedini lijek za multiplu sklerozu, od koje se liječi godinama. No istom je podignuta “klasična” optužnica zbog zlouporabe droge.

Tereti se za dva (ne)djela – da je 15 kilograma marihuane držao radi prodaje i da je s Goranom Zakrajšekom (45) uzgajao i zasadio 11 stabljika marihuane u vrtu uz obiteljsku kuću.

Luksetićevo uhićenje, njegov izlazak iz istražnog zatvora nakon što je sa svih strana sakupljen novac za plaćanje jamčevine, i brojni istupi u javnosti, kako samog Luksetića tako i brojnih udruga, liječnika i oboljelih od multiple skleroze, potakli su široku raspravu o legalizaciji marihuane u medicinske svrhe pa je i Ministarstvo zdravlja osnovalo posebno Povjerenstvo koje se sada bavi tim pitanjem.

Optuženi Luksetić i dalje ističe da nikad nikome nije nudio ni prodavao marihuanu već da ju je uzgajao za svoje potrebe jer ima pravo na izbor, dostojanstven život i zdravlje.

Njegov odvjetnik Vladimir Gredelj na današnjem ročištu iznio je opsežnu obranu.

Neprihvatljivo je da Državno odvjetništvo optužuje građanina u situaciji gdje država za jednog ovakvog pacijenta, koji boluje od multiple skleroze, ne nudi konkretan lijek.

Dokazano je da ulje kanabisa pomaže ovim pacijentima, ali se i dalje goni čovjeka koji si pokušava spasiti život. Takvo kazneno gonjenje je apsurdno, nedopustivo i civilizacijski neprihvatljivo jer se u ovom slučaju čovjeku uskraćuje osnovno ljudsko pravo na život i zdravlje, što je suprotno konvenciji o ljudskim pravima. Duboko sam uvjeren da je samo pitanje vremen kad će Huanito postati simbolom čovjeka koji je postavio standarde u uporabi kanabisa u medicinske svrhe – zaključio je Gredelj.

Optuženi Luksetić i dalje ističe da nikad nikome nije nudio ni prodavao marihuanu već da ju je uzgajao za svoje potrebe jer ima pravo na izbor, dostojanstven život i zdravlje.

Sudi mi zbog uzgoja konoplje odnosno izrade i konzumacije njezinog ekstrakta, a sve što želim je da si pomognem i spasim život - pri liječenju od multiple skleroze na koju konoplja ima višestruko povoljno djelovanje kao i na mnoga druga zdravstvena stanja.

Svako ljudsko biće ima pravo na život, pravo na izbor, pravo na samoliječenje, pravo na hranu i uzgoj hrane u bilo kojem trenutku sa bilo čime a da pri tome ne odmogne drugom. Konoplja je hrana i lijek, činjenica u svakom smislu – istakao je Luksetić.

Suđenje se nastavlja krajem travnja.
 
(24sata.hr)