Sedamdeset posto hrane koju Amerikanci danas jedu sadrži neke genetski preinačene sastojke, a takav trend, ispod radara, kroz razne sastojke, jača i kod nas. Životinje takvu hranu jedu samo silom, ali to već nije znanstveno relevantan podatak, zar ne?

Nalazimo se usred najvećeg eksperimenta s hranom u povijesti. U svijetu postoje polja veličine nekoliko Velikih Britanija na kojima se uzgaja GMO, a četiri glavna usjeva su: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, koji se upotrebljavaju za proizvodnju biljnog ulja.

S obzirom na to da genetski preinačena soja i kukuruz imaju mnogo derivata (npr. sojin lecitin i kukuruzni sirup koji se koriste za proizvodnju biljnog ulja, a za to se koristi i uljana repica) koji se koriste u proizvodnji velikog dijela prehrambenih proizvoda, sedamdeset posto hrane koju, primjerice, Amerikanci danas jedu sadrži neke genetski modificirane sastojke, a možemo samo pretpostaviti da takav trend ispod radara, kroz razne sastojke, jača i kod nas. Riječ je o doista golemom eksperimentu, mada to zapravo i nije pravi eksperiment jer se svaki eksperiment provodi u kontroliranim uvjetima i nadzire se. U ovom slučaju ljudima se ta hrana daje bez ikakve kontrole i nadzora.

S obzirom da GMO-lobiji nemaju namjeru odustati od svoje agende te su u većini europskih država preuzeli državna tijela koja bi se navodno trebala baviti procjenom rizika, a ne pitanjem kako što lakše implementirati GMO u trgovački i proizvodni sustav neke države, svakako je korisno s vremena na vrijeme podsjetiti se koliko nemoralnih radnji prati razvoj GMO industrije.

Pod javno deklariranom brigom za glad u svijetu provodila se (i provodi se) korupcija širokih razmjera te zloupotreba zakona i autoriteta znanosti. Da se čovjek zapita koliko ljudi svijeta mogu biti glupi kad ne žele nešto tako pozitivno i zdravo kao što je GMO. Kojega, doduše, životinje jedu samo silom, ali to već nije znanstveno relevantan podatak, zar ne?

Znanost – alibi, biotehnolozi – oružje GMO industrije

Stoga ćemo se u dva nastavka podsjetiti i ocrtati praksu vezanu uz agresivno promicanje genetskih modificiranih organizama u prehranu čovjeka, u kojoj znanost sve više služi samo kao alibi, a integracija predstavnika korporacija u državna tijela omogućuje provođenje samovolje.

Pritom je najveća količina reklamiranja provedena kroz sveučilišni sustav iz kojeg izlaze budući stručnjaci za biotehnologiju kojima nikad nije spomenuta ni riječ o prljavom rublju biotehnologije kao niti o svim znanstvenim „propustima“ koji prate tu industriju već desetljećima. Oni postaju istinski vjernici u tu paradigmu i kao takvi „najubojitije“ oružje GMO industrije jer su dobrih i iskrenih namjera, vjeruju da GMO može pomoći svijetu, i kao takvi, oni su još jedan od brojnih primjera na koje sve načine sustav „hakira“ pozitivna stremljena ljudi i upregne ih u svoja kola.

GM organizmi u prehrani čovjeka nalaze se već neko vrijeme, pa je moguće da je već došlo do velikih promjena u fiziologiji i ozbiljnih zdravstvenih problema, ali oni nisu istraženi. Recimo, nedugo nakon što je GM soja uvedena u Veliku Britaniju, broj ljudi alergičnih na soju porastao je za pedeset posto. Možda netko optimistički, s vjerom u sustav, vjeruje da se provode razumni koraci poput provođenja eksperimenata kako bi se na temelju njih utvrdilo jesu li ljudi više alergični na GM soju ili ne, ali jednostavna je i nevjerojatna istina takva istraživanja nisu nikad napravljena.

Ali propagande ne manjka, još otkad je 2003. godine američki predsjednik George Bush izjavio da bi se pomoću GMO-a mogao riješiti problem gladi u Africi te pritom okrivio Europu da stoji na putu ostvarenja tog cilja. No, drukčiju sliku daje plan biotehnoloških tvrtki kojeg su one i predstavile na nekim konferencijama, čiji se cilj čini nešto drukčijim.

Monsanto bi sve komercijalno sjemenje svijeta

Tvrtka Arthur Andersen Consulting surađivala je s Monsantom, najvećim proizvođačem genetski modificirane hrane, pa je 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za petnaest do dvadeset godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će sto posto komercijalnog sjemenja biti genetski modificirano i patentirano.

Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji predstavnici jedne druge biotehnološke korporacije na video zidu predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimanje devedeset posto komercijalnog sjemenja u roku od pet godina. U jednoj rečenici, njihova proklamirana namjera je jednostavna – preuzeti opskrbu hranom u svijetu.

Godine 1992., kada je SAD definirao svoju politiku o genetskom inženjeringu, proklamirani cilj je bio povećanje američkog izvoza. Vijeće za konkurentnost, kako se to vijeće novoorvelovski naziva, dalo je nalog američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) kao i svim drugim agencijama da te stvari što brže izbace na tržište.

Zbog toga se GM hrana pojavila na tržištu prije nego što su napravljena odgovarajuća testiranja i zbog toga ta testiranja još uvijek nisu provedena. Riječ je o nekoj vrsti spoja američkih multinacionalnih kompanija i Vlade kako bi diljem svijeta pokušali stvoriti tržište za GM proizvode.

Otprilike u isto vrijeme kad je predsjednik Bush izjavio svoju filantropsku tvrdnju, američko Ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo je da je GM pamuk velika pomoć zemljoradnicima u Africi. No, vrijeme je pokazalo da su zemljoradnici na tom području doživjeli katastrofu. Većina od ukupno trideset i šest zemljoradnika koji su uzgajali GM pamuk pretrpjela je teške gubitke.

Monsantova prljava praksa od Indije do Kanade

Slična se stvar dogodila i u Indiji. Iako je tvrtka Monsanto izjavila da je napravljen veliki pomak, indijska je vlada tvrdila da su zabilježeni drastični gubici, te je od Monsanta zahtijevala da zemljoradnicima plati odštetu u iznosu od deset milijuna dolara. Kada je Monsanto to odbio, vlada ih je izbacila iz te države.

Biotehnologija nije ispunila brojna obećanja. No još je gora činjenica da je politička motivacija da se ta hrana pojavi na tržištu bila toliko jaka da je donesena odluka da se ignorira znanost. U mnogim dokumentima američke Uprave za hranu i lijekove njihovi znanstvenici tvrde kako ta hrana može prouzročiti alergije, otrove, nove bolesti i poteškoće u ishrani.

Nagovarali su svoje nadređene da pokrenu dugoročna istraživanja o sigurnosti takve hrane, ali osoba zadužena za politiku bio je bivši odvjetnik tvrtke Monsanto koji je kasnije postao potpredsjednik te tvrtke. Što je već klasika. On je nadglasao znanstvenike i dopustio da ta hrana dođe na tržište bez ikakvih testiranja o njezinoj sigurnosti.

Doista su brojni primjeri kada je Monsanto utjecao na vladu i da je na taj način manipulirao njezinim odlukama. Mnoge je primjere dokumentirao Jeffrey Smith u knjizi „Sjeme obmane“. Neki su Monsantovi istraživači napustili tvrtku i zaposlili se u FDA-u, u odjelima koji su ocjenjivali njihova istraživanja. Neki su vladini znanstvenici u Kanadi svjedočili da su dokumenti u kojima se kritizirala tvrtka Monsanto ukradeni iz zaključanog ureda.

Osim toga su izjavili da im je Monsanto ponudio mito u iznosu od 1-2 milijuna dolara kako bi odobrili genetski modificirani proizvod bez provođenja daljnjih testiranja. K tomu, Monsanto je svojevremeno američkom Ministarstvu pravosuđa platio kaznu u iznosu od 1,5 milijuna dolara jer je otprilike sto četrdesetorici indonezijskih službenika ponudio mito kako bi na taj način dobio odobrenje za GM pamuk.

Kad ne može mito, može manipulacije znanošću i medijima

Postoje i primjeri manipulacije znanošću. Primjerice, u svojim istraživanjima Monsanto je razvodnio GM soju s dvanaest na jedan posto prije nego što su time hranjene životinje. Tvrtka je izostavila najinkriminirajuće dokaze u vezi s genetski preinačenim mliječnim proizvodima, a znanstvenici koji su radili za Monsanto pasterizirali su mlijeko 120 puta duže nego što se to obično radi, kako bi degradirali proteine. Kad bi se sažele njihove operacije u jednu rečenicu: promijenili su formule i druge podatke kako bi dokazali da njihovi proizvodi nisu štetni, utjecali su i na vladu i na znanost, a manipulirali su i medijima.

Kad se u Americi se na televiziji Fox trebala emitirati emisija u četiri dijela o GMO-u, u kojoj je trebalo biti malo previše istine, Monsantovi su odvjetnici poslali prijeteće pismo u kojem su zaprijetili televizijskoj postaji da tu priču ne objavljuju. Emisija na kraju nije bila emitirana. Jedan je izdavač također primio prijeteće pismo Monsantovih odvjetnika, i na taj je način spriječeno objavljivanje knjige u kojoj se kritizira Monsanto.

Zbog Monsantovog straha od gubitka čitavo je jedno izdanje magazina „Ecologist“ moralo biti uništeno. Monsanto je osnovao i ured za odnose s javnošću i lažne industrijske koalicije koje su posjećivale korporacije poput New York Timesa, USA Today i drugih vodećih medije.

Pokušali su na njih vršiti pritisak da ne objavljuju priče u kojima se kritizira genetski inženjering. Nema sumnje, Monsanto i druge korporacije ulagale su goleme napore da pomoću medija, znanosti i vlade stvore dobru sliku o biotehnologiji.

Da se ne spominje da se nekako i zakon našao na strani te tvrtke. Ako zemljoradnik od Monsanta kupi genetski modificirano sjeme otporno na herbicide, on mora dalje uzimati samo njihove herbicide jer je sjeme otporno samo na te herbicide, to je poznato.

Manje je poznato da je također primoran potpisati obrazac kojim se obvezuje da će kupovati samo Monsantovu verziju herbicida, i to svake godine ponovno te da neće kupovati drugo sjeme. Monsanto je prijetio sudskom tužbom, štoviše tužio je devedeset američkih zemljoradnika koji su ipak kupili i drugo sjeme. Tim je tužbama, temeljenim na tvrdnjama da su zemljoradnici koristili genetski nemodificirano sjeme, zaradio 15 milijuna dolara.

Monsanto mu onečistio posjed, ali tužbu izgubio

Poznat je i primjer kanadskog zemljoradnika koji je uzgajao uljanu repicu, a GM uljana repica sa susjednih polja onečistila mu je zemlju jer se pokraj njegove farme nalazio put kojim su vozili kamioni. Vjetar je nosio sjeme s kamiona i ono je na taj način dospjelo do njegove farme. U ovom je slučaju Monsantovo sjeme onečistilo farmu tog zemljoradnika i uništilo sjeme koje je on sakupljao petnaest godina.

No, Monsanto je tužio njega jer je Monsantovo intelektualno i patentirano vlasništvo sada raslo na polju tog čovjeka i – pogađate tko je dobio tužbu? Nije bilo važno jesu li uzrok kontaminaciji insekti, vjetar ili neki drugi prirodni postupci, bilo je važno jedino da se radi o Monsantovom patentiranom vlasništvu, zbog čega je to sada bio Monsantov usjev. Iako se to dogodilo sasvim slučajno, zemljoradnik je izgubio kontrolu nad svojim sjemenjem što je dobar primjer dijaboličnih načina iskrivljavanja pravde pomoću prava kao i načina kako se Monsanto koristi sudovima kako bi preuzeo opskrbu hranom.

„Slavni“ Monsantov GM goveđi hormon

Proslavio se i jedan Monsantov GM goveđi hormon, koji se daje kravama kako bi davale više mlijeka. Kako mnoge mljekare u SAD-u znaju da potrošači ne žele jesti mliječne proizvode od krava koje su primale te hormone, mljekara Oakhurst u Maineu na kartone mlijeka stavila je natpis: „Zemljoradnici jamče. Bez umjetnih hormona.“.

Monsanto je tužio mljekaru Oakhurst tvrdeći da je to nelegalno jer se na taj način stvarao dojam da je goveđi hormon, koji su oni prodavali, štetan. Postigli su sporazum, pa je mljekara na svojim kartonima dodala i rečenicu koja glasi da prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove nema razlike između krava koje su dobile taj hormon i onih koje ga nisu dobile. Tu je rečenicu napisao bivši odvjetnik Monsanta koji je kasnije postao zadužen za politiku FDA-a.

To ustvari nije istina. Znanstvenici koji rade u FDA-u tvrde da postoji znatna razlika. U mlijeku krava kojima je ubrizgan taj hormon postoji povećana razina hormona IGF-1. Istraživanja su pokazala da je kod žena u predmenopauzi, a koje su mlađe od pedeset godina i koje u tijelu imaju veliku razinu IGF-1, sedam puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka dojke.

Kod muškaraca je četiri puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka prostate. IGF-1 je u mlijeku i preko mlijeka ulazi u ljudsko tijelo. A njegova se razina drastično povećava u mlijeku krava kojima je davan taj hormon. Razlika doista postoji, i ona je vjerojatno vrlo ozbiljna. No Monsanto se opet izvukao pomoću te rečenice, pretvarajući znanost u političku znanost.
 
(dnevno.hr)

Pozvonili smo, ali nitko nije otvarao. U poštanskom sandučiću tek reklamni leci. Zelenilo u dvorištu osušilo se, rolete su do pola spuštene, a kroz prozor vidimo razbacane kutije, aparat za kavu, vješalicu i nekoliko boca vina. Trošna kuća nije veća od 85 kvadrata. Čini se da tu dugo nitko nije boravio. I susjedi nam kažu da već duže vrijeme nikoga nisu vidjeli. Teško je vjerovati, ali papiri ne lažu: ovo je hrvatsko sjedište Monsanta, jedne od najvećih i najkontroverznijih biotehnoloških tvrtki svijeta.

“Monsanto je došao u Hrvatsku!”, vrištali su naslovi većine domaćih medija nakon što je nedavno ovaj biotehnološki div iz SAD-a objavio oglas u kojem traži prodajne savjetnike za naše područje.

Trebamo li se bojati toga ili teoretičari zavjera i ekolozi nepotrebno šire histeriju?

S tim pitanjem i mi smo pokušali demistificirati što ovaj svjetski lider u proizvodnji genetski modificiranog sjemena, koji ni nakon više desetljeća nije uspio popraviti svoj imidž kompanije koja sije “sjeme zla”, radi u Hrvatskoj.

Nakon nekoliko dana istraživanja uspjeli smo doći do dr. Zorana Petrovića, direktora Monsanta za države bivše Jugoslavije i Albaniju, koji prvi put progovora za hrvatske medije, a javili su nam se i iz centrale tvrtke u SAD-u preko Ureda za odnose s javnošću za Europu i Bliski istok. Razgovarali smo s nekoliko domaćih pro et contra znanstvenika, pretraživali financijska izvješća kompanije, čitali novinske napise iz arhive i kucali na vrata odgovornih…

Unatoč tome što su posljednjih dana mediji najavljivali dolazak na mala vrata Monsanta u Hrvatsku, ta je kompanija na prostorima bivše Jugoslavije prisutna još od 80-ih sa svojim proizvodima za zaštitu bilja, a prvo hibridno sjeme kukuruza zasađeno je na našim poljima još prije pet godina. Tvrtka je u Hrvatskoj registrirana 2001. na adresi Vrlička 30 u Zagrebu, a kao direktorica je u financijskim izvještajima navedena Bugarkinja Maia Pavlova Draganova. Na telefon se nitko nije danima javljao pa smo otišli do njihove hrvatske podružnice. Kuća je u privatnom vlasništvu, a Monsanto je unajmljuje. Poslije ćemo doznati da upravo traje preseljenje ureda na novu lokaciju.

Selidba ureda i zapošljavanje novih ljudi – čini se da Monsanto ima velike planove za Hrvatsku. To nam potvrđuje i jedan dobro obaviješteni izvor iz tvrtke koji kaže: “Zagreb ili Beograd postat će regionalni centar Monsanta za jugoistočnu Europu!”

Kompanija je sada na našem tržištu prisutna tek sa sjemenom kukuruza i uljane repice. Zasijano je tek desetak tisuća hektara u Slavoniji, pa je logično da se pokušavaju širiti. Prihodi su im na našem tržištu u 2012. bili nešto manji od 13,5 milijuna kuna, što je za milijun kuna manje nego 2011., a čista dobit iznosila je tek nešto više od 180 tisuća kuna.

Onog najozloglašenijeg genetski modificiranog sjemena u Hrvatskoj nema, jer je cijela Hrvatska proglašena GMO slobodnom. Slično je i u Srbiji. Kada je riječ o Europskoj uniji, politika je tu isto restriktivna. Za razliku od SAD-a i Latinske Amerike, gdje je sada gotovo nemoguće posaditi sjeme koje nije GM, u Europi je prisutno manje od dva posto genetski modificiranog Monsantovog sjemena i to isključivo kukuruza u Španjolskoj i Portugalu. Zato je rasprava o GMO-u u Hrvatskoj, tvrdi Brandon Mitchener, direktor za odnose s javnošću Monsanta za Europu i Bliski istok, bespredmetna.

Poslovanje Monsanta u Europi usmjereno je na konvencionalno sjeme kukuruza, uljane repice i drugog povrća, te sredstava za zaštitu bilja. Unatoč tome što protivnici GMO-a i naše kompanije na svojim web stranicama tvrde, mi smo usredotočeni isključivo na konvencionalno sjeme u Europi već dugi niz godina – kaže Mitchener i napominje kako su unatrag 10 godina uložili oko 500 milijuna eura kako bi proširili svoje poslovanje s uzgojem konvencionalnog sjemena.

Od 1996., kada se počelo s uzgojem GM kultura, do 2012. tridesetak zemalja usvojilo je nove tehnologije. Prošle godine 17 milijuna poljoprivrednika uzgajalo je GM proizvode na preko 170 milijuna hektara, a na tržištu je dostupno više od 100 sorti GM biljaka. Najviše se uzgajaju GM kukuruz, soja, pamuk, uljana repica i krumpir. Zbog negativnog imidža GM-a u Europi, Monsanto je odlučio povući sve registracije takvog sjemena koje je namjeravao plasirati u EU.

- U srpnju smo povukli šest biotehnoloških aplikacija za uzgoj sjemena u Europi, a u procesu povlačenja su i posljednje dvije kako bismo se koncentrirali na aktivnosti vezane uz istraživanje i razvoj konvencionalnog sjemena i herbicida u Europi – pojašnjava Mitchener.

Ekonomski gledano, Monsanto je danas pobjednička tvrtka. U prošloj godini imali su 15 milijardi dolara prihoda, od toga dvije milijarde čiste dobiti. Zapošljavaju više od 20 tisuća ljudi, a prodaja im iz godine u godinu raste. Tržišna vrijednost kompanije veća je od 45 milijardi dolara, a godišnje prodaju sjemena i gena u vrijednosti od preko 7 milijardi dolara. Direktor kompanije, 53-godišnji Hugh Grant, menadžer je i “propovjednik”. U najnovijem izvješću kompanije kaže:

“U Monsantu pomažemo razviti rješenja za najveće izazove s kojima se čovječanstvo suočava. Moramo osigurati nutritivno vrijednu i zdravu hranu za populaciju koja će do 2050. narasti na 10 milijardi!”.

Mješavinom konvencionalnog uzgoja i genetskog inženjeringa, Monsanto želi za manje novca proizvesti više hrane na jednakim poljoprivrednim površinama. Konvencionalne metode (high-tech postupci križanja) omogućit će, tvrde u Monsantu, maksimalan urod, a biotehnološki obrađeni geni pomoći će da ga nemetnici, korov, suša i bolesti ne umanje.

Njihova strana priče je da žele nahraniti siromašne i gladne. Kritičari pak kažu da žele zavladati svijetom kontrolirajući poljoprivredne resurse patentiranjem sjemena. Također, aktivisti tvrde da njihovi herbicidi uništavaju planet, da konzumiranje njihovih proizvoda izaziva teške nuspojave i bolesti, da su uništili američke farmere koji su prisiljeni kupovati isključivo njihovo certificirano sjeme i još mnogo toga.

Bile ovo teorije zavjere ili ne, činjenica je da se Monsanta svi boje i da nekako svima spomen imena izaziva grč na licu.

Svijet prema Monsantu (Opasnosti GMO-a) DOKUMENTARNI FILM

Francuski dokumentarac ‘Svijet prema Monsantu’ sumira iscrpno trogodišnje istraživanje nezavisne redateljice Marie-Monique Robin o ozloglašenom biotehnološkom gigantu Monsantu čija povijest bilježi serije ekoloških i zdravstvenih skandala.

Priča počinje u Bijeloj kući gdje Monsanto vrši utjecaj na donositelje odluka tehnikom ‘rotirajućih vrata’ (eng. ‘revolving doors’). Primjer je Michael Taylor koji je radio kao odvjetnik Monsanta prije nego što je 1991. godine imenovan za zamjenika povjerenika američke Administracije za hranu i lijekove (US Food and Drug Administration – FDA). FDA izdaje suglasnost za sve američke prehrambene proizvode, a Taylor tada donosi ključne odluke nakon kojih su GMO hrana i usjevi odobreni. Potom se vratio u kompaniju i postao podpredsjednik Monsanta za pitanja javne politike.

Zahvaljujući intimnim vezama između Monsanta i vladinih agencija, SAD usvaja GMO hranu i usjeve bez odgovarajućih testova, bez potrošačkih deklaracija i unatoč ozbiljnim otvorenim pitanjima o sigurnosti. Monsantova grabežljiva ruka ispružila se dovoljno daleko da je u ranim devedesetima američka FDA ignorirala čak i upozorenja svojih znanstvenika koja su upućivala na negativne zdravstvene posljedice koje GMO kulture mogu prouzročiti. Da obuzda zabrinutost oko svojih proizvoda Monstanto se služi obmanjujućim oglašavanjem, podmićivanjem i prikrivanjem znanstvenih dokaza.

Tijekom proteklog desetljeća Monsanto je agresivno kupio preko 50 proizvođača sjemena diljem svijeta. Za 90% GMO sjemenja koje se koristi na američkom i svjetskom tržištu dobavljač je Monsanto. Ništa ne prepuštaju slučaju. Nakon što uspostave normu, sjeme postaje njihova imovina, a naknade za patent i vlasništvo mogu se naplaćivati. Ovisiti ćemo o njima za svako sjeme koje posijemo i svaki usjev kojeg uzgajamo. Ako kontroliraju sjeme, kontroliraju hranu, i oni to znaju — to je strategija. Jača od bombi, moćnija od oružja, ovo je najbolji način za kontrolu svjetskog stanovništva.
 

 
(jutarnji.hr)

Jeff Smith je simpatičan, nasmiješen i blag mladi čovjek koji je, poput nekog misionara, u stanju do besvijesti i neumorno, uvijek s istim ljubaznim osmijehom na licu objašnjava teze iz svoje knjige.

Jednom riječju: aktivist. Onaj pravi, koji aktivno djeluje i dok šeta ulicom, naručuje u restoranu ili daje nekoliko intervjua dnevno.

Unatoč žestini sadržaja njegovih priča i teza, njegov glas se nikad ne podiže niti on kao osoba širi ikakvu energiju nasilja-što je čak i suprotnost opravdanoj ljutnji koju možda osjetite ako pročitate Sjeme obmane.

Tko nas to obmanjuje i kako? To zna Jeff. I podijelio je to s nama.

Nexus: Tvrdite da se nalazimo usred najvećeg eksperimenta s hranom u povijesti. Koliki je opseg tog eksperimenta, za početak – po količini zasađenih polja i postotku hrane kontaminirane GMO-om u Americi, odakle vi dolazite?
JEFF: U svijetu postoje polja veličine tri Velike Britanije na kojima se uzgaja GMO. Četiri glavna usjeva su: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, a upotrebljavaju se za proizvodnju biljnog ulja. Genetski modificirana soja i kukuruz imaju mnogo derivata, npr. sojin lecitin i kukuruzni sirup koji se koriste za proizvodnju biljnog ulja, a za to se koristi i kanola tj. uljana repica. Naročito soja i kukurz imaju derivate koji se koriste za proizvodnju velikog dijela hrane, pa 70% posto hrane koju danas jedu Amerikanci sadrži neke genetski modificirane sastojke.

Riječ je o ogromnom eksperimentu. To zapravo i nije pravi eksperiment jer se svaki eksperiment provodi pod kontrolom i nadzire. U ovom slučaju dajemo ljudima tu hranu bez ikakve kontrole i nadzora. Možda je došlo do velikih promjena u fiziologiji i ozbiljnih zdravstvenih problema, ali oni nisu istraženi. Nedugo nakon što je GM soja uvedena u Velikoj Britaniji, broj ljudi alergičnih na soju porastao je za 50% posto. Možda mislite kako se rade ispitivanja, kako bi se na temelju njih utvrdilo jesu li ljudi više alergični na GM soju, ali ona nisu nikad napravljena.

Nexus: 2003. godine predsjednik Bush je izjavio da bi se pomoću GMO-a riješio problem gladi u Africi, i da Europa stoji na putu ostvarenja svoga cilja. Ali, u knjizi ste opisali plan biotehnoloških tvrtki koje su ga i predstavile na nekim konferencijama. Koja je njihova namjera?
JEFF: Arthur Andersen Consulting surađivao je s Monsantom, najvećim proizvođačem genetski modificirane hrane. Ta je tvrtka 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za 15-20 godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će 100 posto komercijalnog sjemena biti genetski modificirano i patentirano. Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji, nekoliko govornika kasnije, predstavnici jedne druge bio-tehnološke korporacije na zidu su predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimajne 90 posto komercijalnog sjemena u roku od pet godina. Njihova je namjera bila preuzeti opskrbu hranom u svijetu.

1992. godine, kada je SAD odredio svoju politiku o genetskom inžinjeringu, cilj je bio povećati američki izvoz. Veće konkurentnosti, kako se to vijeće nazivalo, dalo je naredbu američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) i svim drugim agencijama da te stvari što brže izbace na tržište. Zbog toga se GM-hrana pojavila na tržištu prije nego što su napravljena adekvatna testiranja i zbog toga ta testiranja još uvijek nisu napravljena. To je neka vrsta kombinacije američkih multinacionalnih kompanija i vlade kako bi diljem svijeta pokušali stvoriti spremno tržište.

Otprilike u isto vrijeme kad je predsjednik Bush to izjavio, američko Ministarstvo vanjskih poslova je tvrdilo da je GM pamuk velika pomoć zemljoradnicima u Africi. Ali nedavno je objavljen izvještaj koji je pokazao da su zemljoradnici na tom području doživjeli katastrofu. Većina od ukupno 36 zemljoradnika, koji su koji su uzgajali GM pamuk, zapravo je pretrpjela teške gubitke. Slična se stvar dogodila i u Indiji. Iako je tvrtka Monsanto izjavila da je napravljen veliki pomak, indijska je vlada tvrdila da su zabilježeni drastični gubici, pa je od Monsanta zahtijevala da zemljoradnicima plati odštetu u iznosu od deset milijuna dolara. Kada je Monsanto to odbio učiniti, Vlada ih je izbacila iz države.

Biotehnologija nije ispunila mnoga obećanja. Ali još je strašnija činjenica da je politička motivacija da se ta hrana pojavi na tržištu bila toliko jaka da je donesena odluka da se ignorira znanost. Kada čitate dokumente u FDA-u, (američki Zavod za zaštitu zdravlja, prim.prev.) Možete vidjeti da znanstvenici tvrde da ta hrana može prouzročiti alergije, otrove, nove bolesti i poteškoće u prehrani. Oni su nagovarali nadređene osobe da pokrenu dugoročna istraživanja o sigurnosti te hrane. No osoba, koja je bila zadužena za politiku, bivši je pravni zastupnik tvrtke Monsanto. Kasnije je ta ista osoba postala podpredsjednik tvrtke Monsanto. On je nadglasao znanstvenike i dopustio je da ta hrana izađe na tržište bez ikakvih testiranja o njezinoj sigurnosti.

Sprega Vlasti i biotehnologije

Nexus: Čini se da je u ovoj priči glavni negativac Monsanto. Možete li nam dati nekoliko primjera na koji način Monsanto utječe na vladu, ministre i vladajuće strukture u pojedinim zemljama?
JEFF: Postoje mnogi primjeri koji pokazuju da je Monsanto utjecao na vladu i da je na taj način manipulirao njezinim odlukama. Čuli ste primjer kako je osoba, koja je zadužena za američku politiku, nekad bila pravni zastupnik, a kasnije i podpredsjednik tvrtke Monsanto. Neki su Monsanto istraživači napustili tvrtku i zaposlili se u FDA, u odijelima koji su ocjenjivali njihova istraživanja. Neki su vladini znanstvenici u Kanadi svjedočili da su dokumenti, u kojima se kritizirala tvrtka Monsanto, ukradeni iz zaključnog ureda.

Oni su također izjavili da im je Monsanto ponudio mito u iznosu od 1-2 milijuna dolara kako bi odobrili genetski modificiranu hranu bez provođenja daljnjih testiranja. Također, Monsanto je nedavno američkom Ministarstvu pravosuđa platio kaznu od 1,5 milijuna dolara jer je oko 140 indonezijskih službenika ponudio mito kako bi na taj način dobio odobrenje za GM-pamuk. Postoje i primjeri u kojima su pokušali manipulirati znanošću.

Kada pogledate njihova istraživanja, vidjećete da su razvodnili GM-soju s 12 na 1 posto prije nego što su s tim hranili životinje. Izostavili su najinkriminirajuće dokaze u vezi s genetski modificiranim mliječnim proizvodima. Znanstvenici koji su radili za Monsanto pasterizirali su mlijeko 120 puta duže nego što se obično radi, kako bi degradirali proteine. Promijenili su formule i druge stvari kako bi dokazali da njihovi proizvodi nisu štetni. Utjecali su i na vladu i na znanost, a manipulirali su medijima. U Americi se na Fox televiziji trebala emitirati emisija u četiri dijela.

Monsantovi su odvjetnici poslali prijeteće pismo u kojem su zaprijetili televizijskoj postaji i njezinom vlasniku Rupertu Murdochu da tu priču ne objave. Emisija se na kraju nije emitirala. Jedan je izdavač također primio prijeteće pismo Monsantovih pravnika i na taj je način spriječeno objavljivanje knjige u kojoj se kritizira Monsanto. Zbog Monsantovog straha od gubitka, čitavo je jedno izdanje magazina «Ecologist» moralo biti uništeno. Monsanto je osnovao i ured za odnose s javnošću i lažne industrijske koalicije koje su posjećivale korporacije poput New York Timesa, USA Today i drugih vodećih medija. Pokušali su vršiti pritisak na njih da ne objavljuju priče u kojima se kritizira genetski inženjering. Monsanto i druge korporacije ulagale su ogromne napore da pomoću medija, znanosti i vlade stvore dobru sliku o biotehnologiji.

Nexus: Čini se, dakle, da na strani Monsanta stoje i znanost i vlada, ali katkad se čini da je i zakon također na strani te tvrtke. U jednom je slučaju tužen zemljoradnik čije je polje kontaminirano protiv njegove volje. Postoji i primjer gdje je jedna tvrtka stavila natpis da njezina hrana ne sadrži posebne dodatke koju je Monsanto također tužio.
JEFF: Kada zemljoradnik kupi genetsko modificirano sjeme od Monsanta, koje je otporno na herbicide, to je osmišljeno na taj način da zemljoradnik mora i dalje uzimati samo njihove herbicide jer je sjeme otporno samo na te herbicide. On također mora potpisati obrazac kojim se obvezuje da će kupovati samo Monsantov verziju herbicida, da će svake godine ponovno kupovati to sjeme i da neće kupovati drugo sjeme.

Monsanto je prijetio sudskom tužbom i čak tužio 90 američkih zemljoradnika. Tim je tužbama, temeljenim na tvrdnjama da su zemljoradnici koristili genetski nemodificirano sjeme, zaradio 15 milijuna dolara. Jedan je kanadski zemljoradnik uzgajao uljanu repicu, a uljana repica sa susjednih polja zagadila mu je zemlju. Naime, pokraj njegove farme nalazio se put kojim su vozili kamioni. Vjetar je nosio sjeme s kamiona i ono je na taj način došlo do njegove farme.

U ovom je slučaju Monsantovo sjeme zagadilo farmu tog zemljiradnika i uništilo sjeme koje je on sakupljao 15 godina. Ali Monsanto je tužio njega jer je Monsantovo intelektualno i patentirano vlasništvo sada raslo na polju tog čovjeka. Sudac je zaključio da je to u redu i Monsanto je dobio tužbu. Nije bilo važno jesu li uzrok kontaminacije insekti, vjetar ili neki drugi prirodni postupci, bilo je samo važno da se radi o Monsantov patentiranom vlasništvu i zbog toga je to sada bio Monsantov usjev. To nam pokazuje kako se Monsanto koristi sudovima kako bi preuzeo opskrbu hranom. Iako se to dogodilo sasvim slučajno, zemljoradnik više nema kontrolu nad svojim sjemenjem.

Rizici i epidemije

Nexus: i jedan Monsantov goveđi hormon se proslavio, zar ne?
JEFF: On se daje kravama kako bi davale više mlijeka. Mnoge mljekare u SAD-u znaju da potrošači ne žele jesti mliječne prozvode od krava kojima su davani ti hormoni. Mljekara Oakhurst u Maine-u je na kartonima mlijeka stavila natpis: «Zemljoradnici jamče. Bez umjetnih hormona». Monsanto je tužio mljekaru Oakhurst tvrdeći da je to nelegalno jer je na taj način stvarao dojam da je goveđi hormon, koji su oni prodavali, štetan. Postigli su sporazum. Sada je mljekara na svojim kartonima dodala i rečenicu koja glasi, da prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove, nema razlike između krava koje su dobile taj hormon i onih koje ga nisu dobile. Tu je račenicu napisao bivši zastupnik tvrtke Monsanto, koji je poslije postao zadužen za politiku FDA-a. To zapravo nije istina.

Znanstvenici, koji rade u FDA-u, tvrde da postoji znatna razlika. U mlijeku krava u koje je ubrizgan taj hormon, postoji povećana razina hormona IGF-1. Istraživanja su pokazala da je kod žena u predmenopauzi koje su mlađe od 50 godina i koje u tijelu imaju veliki razinu IGF -1, sedam puta veća vjerojatnost da će se razboljeti od raka dojke. Kod muškaraca je četiri puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka prostate. IGF -1 je u mlijeku i preko mlijeka ulazi u ljudsko tijelo. A njegov se razina drastično povećava u mlijeku krava kojima je davan taj hormon. Razlika doista postoji, a ona je možda vrlo ozbiljna. Ali Monsanto se opet izvukao pomoću te rečenice. To nije prava znanost, to je politička znanost. I primjer kako se Monsanto koristio sudovima i FDA-om kako bi učvrstio poziciju.

Nexus: U novinam se često čuje teza da GM-hrana možda i nije zdrava, ali ništa od onog što jedemo ionako nije zdravo, a ni nema dokaza da ona može ubiti ljude. Nije li krajem 80 – godina prošlog stoljeća izbila smrtonosna epidemija kod koje je igrom slučaja otkriveno da je uzročnik bio GMO.
JEFF: tijekom 1980-ih oko 5 do 10 tisuća ljudi se razboljelo, a oko 100 ih je umrlo, zbog posljedica konzumiranja kontaminirane verzije dodatka hrani koji se zove L-triptofan. Radilo se o proizvodu samo jedne tvrtke. Ta je japanska tvrtka imala GM bakterije kako bi na ekonomičniji način proizvela taj dodatak hrani. Postupak genetskog inženjeringa prepun je nepredvidivih nuspojava.

Nedavno je istraživanje pokazalo da dodavanje samo jednog gena može prouzročiti stotine ili tisuće mutacija DNK. Jedno drugo istraživanje je pokazalo da, ako se doda samo jedan gen u DNK, pet posto gena mijenja svoju razinu izražavanja. Postoje i mutacije odmah nakon ubrizgavanja gena, postoje i geni koji se mogu potpuno isključiti ili uljuciti. Može doći do cijelog niza nepredvidivih nuspojava. Uglavnom, dok je ta tvrtka proizvodila tu GM bakteriju, dogodilo se nešto što je stvorilo otrovne tvari, možemo s potpunom sigurnošću reći da je uzrok tome bio genetski inženjering. Za sve su okrivili nekakve prijevare u vezi sa zdravljem.

Na isti su način od javnosti krili informacije koje bi također pomogle da se za cijeli problem okrivi genetski inženjering. To je primjer da je ozbiljna smrtonosna epidemija bila povezana s genetskim inženjeringom i da je skrivena od očiju javnosti. Istražitelji su bili u stanju utvrditi da se radi o epidemiji zato jer je bolest imala četiri karakteristike: bila je rijetka, izbila je na brzinu, bila je ozbiljna i dolazila je iz jednog izvora. Da samo jedna od ovih karakteristika nije postojala, taj bi smrtonosni dodatak prehrani možda još bio na tržištu.

Zbog toga se nameće pitanje što je s tisućama genetski modificiranih prozvoda koje trenutačno možete kupiti na tržištu? Jesu li oni možda odgovorni za činjenicu da se između 1994. i 2001. udvostručio broj bolesti koje su povezane s prehranom? Hoće li tisuće mutacija prouzročiti neke alergijske reakcije koje su možda odgovorne za povećanja broja alergija u SAD-u? Jesu li debljina i dijabetes, koje su dosegnule strahovite razmjere, možda povezane s genetskim inženjeringom?

To su važna pitanja. Postoji toliko načina na koji bi genetsko modificiranje moglo dovesti do ovakvih bolesti, ali ne provode se nikakva istraživanja. Znatnu većinu istraživanja o genetskom inženjeringu pravi industrija. Napravljeno je manje od 20 neovisnih istraživanja o sigurnosti, znači samo nekolicina. Mnogi od njih jednostavno ne žele naći probleme. Ako vam netko kaže da Amerikanci već godinama jedu tu hranu i da do sada nitko nije nastradao, ta osoba očito ne govori sa znanstvenog stajališta. Ako ne tražite onda ništa nećete ni naći. Oni se sigurno ne osvrću na tu epidemiju iz 1980-ih

Znanost, potrošači i GMO

Nexus: Postoje znanstvenici i pravnici koji su povezani s biotehnološkom industrijom i vladinim agencijama, ali postoje i ljudi koji nemaju sukob interesa, ali su imali razne poteškoće kada su htjeli objaviti rezultate, od mita do prijetnji da će izgubiti radno mjesto ili dozvolu za rad . Napisali ste da je oko 30 posto znanstvenika na neki način dobilo nemoralne ponude ili prijetnje da će izgubiti dozvolu za rad?!
JEFF: Postoji mnogo takvih primjera koje sam dokumentirao u knjizi, u kojima su znanstvenici otkrili inkriminirajuće dokaze ili izrazili sumnju u vezi s genetičkim inženjeringom, pa su ih mnogi pokušali zaustaviti. Jedan profesor sa Sveučilišta Californija htio je objaviti inkriminirajuće dokaze o kontaminiranja autohtonih vrsta kukuruza u Meksiku GM-kukuruzom. Izjavio je da mu je prijetio visoki dužnosnik meksičke vlade, spomenuvši da zna koju školu pohađaju njegova djeca, kako bi ga na taj način spriječio da objavi knjigu.

Kasnije mu je oduzet stalni status sveučilišnog nastavnika na Sveučilištu Kalifornija. No nakon što je provedena istraga, vraćen je na taj položaj. Moj je najdraži primjer dr. Pusztai, vodeći istraživač u svijetu na tom području. On je radio na projektu kojeg je sponzorirala vlada kako bi se utvrdilo idealan protokol za testiranje GM-hrane. On i svi ostali iznenadili su se kad su vidjeli što se dogodilo kada su neke štakore hranili genetski modificiranim paradajzom, koji je navodno bio siguran. Štakori su imali ozbiljna oštećenja živčanog sustava, organa i probavnog sustava itd. S tim je dokazima izašao u javnost i zbog toga je dva dana bio junak.

Nakon toga su došla dva telefonska poziva, navodno iz premijerovog ureda. Poziv je preko recepcije prebačen do ravnatelja instituta. Dr. Pusztai je sljedećeg jutra otpušten, nakon 35 godina rada, i ušutkan prijetnjama sudskom tužbom. Jedan je drugi britanski profesor izjavio da je bio na navodno neovisnoj konferenciji kako bi razgovarali o GMO-u. Prijetili su mu da će možda ostati bez financijskih sredstava ako kritizira GM.

Jedna je britanska znanstvenica izjavila da je istjerana sa svog sveučilišta nakon što je tamo predavala 25 godina. To se stalno događa, pa čak i unutar američke vlade. Nakon što su neki znanstvenici u Americi izrazili zabrinutost zbog Monsantovog GM goveđeg hormona za rast, izgubili su svoja radna mjesta, ovlasti ili su bili primorani otići. Kongresu je upućeno anonimno pismo u kojem je stajalo da se radi o prijevari i sukobu interesa. Korporalizacija znanosti je postala nevjerojatno jaka. Ima jedan dodatak hrani, sladilo koje se zove Aspartam (Aspartan) i koji je genetski modificiran. Između 1985. i 1995. godine, tvrtka koja ga je prozvodio bila je u vlasništvu Monsanta. U tih je 10 godina napravljeno oko 166 istraživanja s tim sladilom.

Polovicu njih napravila je industrija i njihova istraživanja nisu pokazala nikakve probleme. Druga je polovica bila neovisna istraživanja iu svakom se postavilo pitanje zdravlja, ukljućujući i mogućnost oboljevanja od tumora na mozgu. To nije slučajnost već pokazuje da su znanstvenici koji prave ta istraživanja izloženi pritisku i manipulaciji. Jedno je istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo da je 30% posto anketiranih znanstvenika izjavilo da se od njih zahtijevalo da promijene rezultate.

Jedan je izvješće u časopisu “Nature” pokazao da je 20 posto znanstvenika doista promijenilo rezultate na zahtjev drugih osoba. Ovdje se radi o samo anketiranim osobama, moguće je da je postotak mnogo viši. Dr. Pusztai je doista rijedak primjer – on je neovisni znanstvenik koji se koncentrirao samo na svoj zadatak, a nije mu bilo važno tko ga financira ili što je politički korektno.

Nažalost, kada pogledate pitanje genetskog inzeneringa, i kada pogledate cijele karijere onih znanstvenika koji zagovaraju genetski inženjering, vidjet ćete da su podmićeni. Oni primaju novac izravno ili neizravno ili su njihove kolege stvorile takav pro-GM-stav da ga je teško kritizirati. Ministar poljoprivrede za vrijeme Clintona izjavio je da je stav onih koji su poduprli biotehnološku industriju bio da je ta tehnologija dobra i da je gotovo nemoralno reći da ona nije dobra. Ona će riješiti sve probleme ljudske rase, nahranit gladne i obući će gole. Ako se tome protiviš onda si glup. Taj je stav zauzimala i vlada. On je rekao da bi se osjećao nelojalnim ako bi želio izraziti otvoreno mišljenje.

To je rezultat napora koji su stajali nekoliko milijuna dolara. Vrlo su uspješno uvjeravali ljude u medijima, u vladi i znanosti da je to budućnost. Ali ako pogledate podatke, ako pogledate kolika bi se šteta nogla počiniti i koliko je malo istraživanja napravljeno, vidjet ćete da to sigurno nije dobra budućnost.

NEXUS: Postoje znanstvenici koji javno tvrde da je genetski inženjering tako siguran način proizvodnje hrane da bi tu hranu dali i svojoj djeci i prijateljima. Ali, ima i nas koji takvu hranu ne bismo htjeli jesti čak ni uz takve preporuke. Što možemo učiniti u vezi s tim? Vlada i korporacije mnogo su moćnije i imaju više novca i utjecaja. Tko će dobiti bitku? Koja strana trenutno pobjeđuje?
JEFF: Odlično pitanje. Prvo ću se osvrnuti na znanstvenike. Slavni je sjevernoamerički znanstvenik dr. David Suzuki rekao: “Ako ijedan znanstvenik ili političar tvrdi da je GM-modificirana hrana sigurna, onda je on ili vrlo glup ili laže. Te tvrdnje nisu točne. “Mislim da se osoba koja kaže da je GM hrana sigurna jednostavno ne obazire na činjenice. A djeca su najviše ugrožena. Čak je i Kraljevsko društvo u Velikoj Britanij, koje zagovara biotehnologiju izjavilo da moramo istražiti potencijalni utjecaj na malu djecu, trudnice i starije osobe. Kraljevsko društvo u Kanadi izjavilo je da moramo istražiti nepredvidive nuspojave genetskog inženjeringa. To je eksperimentiranje s našom djecom.

Objavio sam film “Skrivene opasnosti u dječjoj hrani – GM hrana” u kojem sam otkrio da se djeca koriste kao pokusni kunići u ovom opasnom eksperimentu. Što se zapravo događa u svijetu? Već sam spomenuo da je industrija htjela preuzeti opskrbu hranom u svijetu, svih 100 posto svog komercijalnog sjemena. Na svu sreću, mogu reći da su potrošači rekli: “Nećemo se koristiti sobom i svojom obitelji u tom eksperimentu.” Oni su zaustavili tu opasnu ekspanziju. 99 posto usjeva su soja, kukuruz, pamuk i uljana repica. 99 posto tih usjeva dolazi iz četiri zemlje. Dobro informirani potrošači, koji su čuli za opasnost, jednostavno su rekli: “Ja to ne želim jesti”. Zbog toga su najveći europski proizvođači prehrambenih prizvoda u 1999 rekli: “Nema više GM-hrane.”

Potrošači, koji se nalaze na vrhu prehrambenog lanca, bili su poticaj za proizvođače da odbace GMO. Sada proizvođači moraju odbaciti GM-životinjsku hranu kako potrošači ne bi jeli mliječne proizvode ili meso životinja koje su hranjene GM-hranom. To je sada osobito važno, jer u Brazilu, koji je izvor genetski nemodificiranih soje, sada dozvoljeno saditi GM-soju. Moramo zamoliti proizvođače da kažu Brazilskim proizvođačima da ne upotrebljavaju GM-soju jer bi se cijela ravnoteža mogla poremetiti.

Živimo u jednom vrlo kritičnom vremenu. Pobjeđujemo diljem svijeta. Pitanje GMO-a je diljem svijeta vrlo osjetljivo. Biotehnološka je industrija od 1970-ih izgubila 45 milijardi dolara. Samo je prošle godine izgubila 6,4 milijardi dolara. Nisu uspjeli uvesti GM-pšenicu, nisu uspjeli stvoriti program za poboljšanje zdravlja ljudi. Tehnologija ne funkcionira onako kao što su oni očekivali. Cijela bi se industrija mogla srušiti pomoću jednog suprotnog istraživanja. Oni to znaju i zbog toga oni pomoću američke vlade pokušavaju odgurnuti to pitanje.

Ali potrošači poručuju da ne žele sudjelovati u tome i to je ključ svega. Iako su Monsanto i drugi potpuno korumpirali vladu, iako ona potpuno stoji iza genetskog modificiranja, potrošači su rekli: “Nema više genetski modificirane hrane za nas i našu djecu.” Oni na taj način mogu zaustaviti taj opasni eksperiment. Zato sam objavio knjigu i zbog toga putujem diljem svijeta, na svih pet kontinenata, kako bih informirao ljude o tome. Obrazovanje je ključ svega. Što ljudi budu više znali o GM hrani, to će joj manje vjerovati.

Životinje ignoriraju genetski modificiranu hranu

Nevjerojatno je kada zemljoradnici diljem Sjeverne Amerike opisuju što se događa kada životinjama ponude da biraju između genetski modificirane i genetski nemodificiranih hrane. Životinje uglavnom jedu isključivo genetski nemodificirani hranu. Farmeri su krave dovodili u staju u kojoj su se nalazila dva korita, s genetski modificiranom i genetski nemodificirani hranom.

Krave su prvo dolazile do korita s genetski modificiranom hranom, pomirisali su je, podigli glavu, pogledali drugo korito i otišli do njega. Pojeli su svu hranu, otišli do genetski modificirane, pomirišali je i zatim otišli. To se dogodilo sa svinjama i kravama. Utvrdili su da guske, štakori, miševi, lososi i rakuni svi više vole genetski nemodificirani hranu. Napravljeno je istraživanje s GM-paradajzom. Morali su prisiliti štakore da ga jedu. Na kraju je utvrđeno da je nekoliko štakora imalo krvarenje u želucu 7 od ukupno 40 štakora umrlo je u sljedeća dva tjedna, a paradajz je dobio odobrenje. Možda te životinje znaju kako izbjeći te proizvode?

Ako pogledate istraživanja o hranjenju, kod životinja koje su hranjene GM proizvodima otkriveni su potencijalno kancerogeni rast stanica u probavnom sustavu, manji mozgovi, jetra, testisi, djelomična atrofija jetre, oštećen imunološki sustav, krvarenje u želucu, neobjašnjiv uzrok smrti, dvostruko veći broj smrtnih slučajeva, poteškoće u razvoju bubrega, poteškoće u razvoju krvnih ćelija. Nekoliko je zemljoradnika izjavilo da su svinje imale reproduktivne poteškoće kada su ih hranili GM-kukuruzom. Bile su sterilne, imale su lažne trudnoće ili su rađale vreće vode. Moguće da životinje imaju neko čulo koje im govori što za njih nije dobro. Moj zadatak je dovesti ljude na višu razinu svijesti, kako bi odbacili GM-hranu.

Usput rečeno, ja nisam protiv istraživanja genetske tehnologije niti protiv istraživanja DNK-a. Svakih nekoliko mjeseci naučimo nešto novo o DNK-u, a proces genetskog inženjeringa temelji se na znanosti koja je stara 40 godina. Nije odgovorno hraniti milijune ljudi proizvodima tako mlade znanosti ili ih pustiti u okoliš gdje više nećemo moći ukloniti njihove posljedice.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)