Poljska državna kompanija za prirodni plin potpisala je dvadesetogodišnji ugovor o kupnji tekućeg prirodnog plina (LNG) iz SAD-a

Da bi se smanjila ovisnost o ruskoj energiji, zemlja je spremna platiti više za plin iz Amerike.

PGNiG, poljska kompanija za plin, izjavila je u srijedu kako će Sjedinjene Države osigurati dva milijuna tona LNG plina godišnje ili 2,7 milijardi kubičnih metara prirodnog plina nakon rasplinjavanja. Isporuka će početi od 2022.

Premijer zemlje Mateusz Morawiecki izjavio je kako će sporazum povećati “suverenitet” i “konkurentnost” poljskog energetskog sektora.

Zamjenik izvršnog direktora PGNiG-A Maciej Wozniak dodao je kako će do kraja 2018. godine tvrtka potpisati barem jedan novi dugoročni ugovor za osiguranje opskrbe lng plinom za Poljsku.

Državna kompaija PGNiG tvrdi da će LNG plin iz SAD-a biti skoro 30 posto jeftiniji od ruskog prirodnog plina. Službene studije kažu drugačije.

Na primjer, Oxford Institut za energetske studije objavio je dopis koji kaže da je američki LNG skuplji od ruskog plina, koji je najjeftiniji izbor za Europu.

Istraživanje je također pokazalo da će crpljenje plina putem plinovoda Sjeverni tok i Sjeverni tok 2 biti jeftinije nego tranzit kroz Ukrajinu.

“Kupnja ukapljenog prirodnog plina od SAD-a ne samo da će omogućiti daljnju diverzifikaciju našeg uvoznog portfelja nakon 2022. godine, već će nam omogućiti i razvijanje naših trgovačkih kompetencija i omogućiti PGNiG-ovu prisutnost kao globalnog igrača vezanog za LNG plin” – rekla je poljska tvrtka za plin u lipnju.

Ruski Gazprom izvijestio je u srijedu kako je uvoz plina iz Rusije u Poljsku nedavno porasao.

“Izvoz prema Poljskoj, usred sve te retorike protiv ruskog plina, ove godine je porasao za gotovo 10 posto” – rekla ruska tvrtka Gazprom.

NoviSvjetskiPoredak.com

Zapadni mediji opet zamjeraju Putinu to što navodno radi na pokušaju da zavlada svjetskim tržištem plina

Zapravo, brine ih to što je Rusija dokazala da je u stanju realizirati i vrlo skupe projekte uprkos sankcijama, što je neprijatno saznanje za one koji su predviđali kolaps razvoja ambicioznog energetskog ruskog projekta na Arktiku.

„Rusija se sprema za globalnu dominaciju u tom segmentu“, poručuje svojim zabrinutim čitateljima britanski list „Telegraph“. Uspješan početak rada projekta „Yamal SPG“ na Zapadu doživljavaju grozničavo.

Podjednako bolno se prihvaća sve aktivnije rusko sudjelovanje u globalnoj konkurenciji na svjetskom tržištu ukapljenog plina. Ono što ponajviše „žulja“ je to što su upravo SAD pretendirale na apsolutnu dominaciju u ovom segmentu tržišta.

Posjeta Yamalu saudijskog ministra energetike Halida Faliha istaknula je činjenicu da prevaga na svjetskom energetskom tržištu očigledno ne ide u korist Washingtona.

Na veliku žalost ruskih zapadnih konkurenata, projekt „Yamal“ je dobio priličnu financijsku potporu iz Kine, u trenutku kada su uvedene sankcije. S druge strane, uprkos tim istim sankcijama, francuski partner „Total“ je na ovom projektu ostao do kraja.

U ovom kontekstu onda ne čudi što je ruski arktički tanker za prevoz plina „Christophe de Margerie“ prvu dostavu ukapljenog plina transportirao u Kinu. Ova činjenica ne može, a da ne ražesti autore antiruskih sankcija, imajući u vidu da je u početku bio plan da upravo američki ukapljeni plin osigura Europi „energetsku neovisnost“ od Rusije.

Ono što vidimo u praksi je da je ruski ukapljeni plin poslužio diverzifikaciji kineskog uvoza plina. Možda bi trebalo na temelju pisanja „Sky News-a“ o „prkosnom Putinu“ pustiti pokoju suzu i snimiti melodramu.

Posebno je za zapadne partnere pikantana činjenica da je Yamal posjetio saudijski ministar energetike Halid Falih.

Zahvaljujući tome što je državnik iz Riada poslovno boravio na ruskom arktičkom poluotoku, zapadni mediji su saznali dvije interesantne činjenice o zagonetnoj Rusiji koja stalno šokira svijet. Prva je to da samo u Rusiji visokotehnološki plinski rezervoar istovremeno predstavlja i objekt moderne umjetnosti jer podsjeća na legendarnu konzervu kondenziranog mlijeka iz sovjetskog perioda.

Druga činjenica je to da je ruski predsjednik ponovo pokazao da posjeduje jedinstvene talente u sferi diplomacije i međunarodne trgovine. Jer, tko bi drugi uspio prodati plin Saudijcima? Nemojmo zaboraviti da to nije jednostavan poduhvat i da podsjeća na prodaju sibirskog snijega kanadskim Eskimima.

„Kupite naš plin i štedite svoju naftu“, predložio je Vladimir Putin saudijskom ministru.

Halid Falih je odgovorio da oni sami proizvode plin u prilično velikim količinama, ali da Saudijska Arabija zaista može uštediti dosta nafte ako bi uvozila ruski ukapljeni plin.

Iako je donedavno ideja da Saudijska Arabija može od Rusije kupovati ukapljeni plin djelovala potpuno nerealno, moguće da najavljena isporuka ruskih S-400 daje Riadu određeno samopouzdanje i „vjetar u leđa“, pa su američki izvoznici ukapljenog plina ostali bez klijenta kojem su se nadali kao „ozebli suncu“.

Bez obzira na to što zapadni mediji sa velikom brigom i strepnjom pišu o planovima Moskve da dominira svjetskim energetskim tržištem, praksa pokazuje da se ruski pristup izgradnji i jačanju energetske superdržave po rezultatima principijelno razlikuje od američkog.

Rusi svoje energetske resurse nikada ne prodaju pod prisilom ili uz različite geopolitičke ucjene. Kao što vidimo na primjeru Kine, Saudijske Arabije i EU, saradnja sa Rusijom na energetskoj sferi ne samo da omogućava pristup nafti i plinu već i određenu slobodu od diktata vašingtonskih „jastrebova“ i američke administracije.
 

 
(sputniknews.com)