Ugljik u zraku može jednog dana poslužiti kao izvor za popravak oštećenja, održavanje strukturnog integriteta ili čak izgradnju potpuno novih dijelova nekog materijala

Članak u časopisu Nanowerks izvijestio je o razvoju polimera koji može apsorbirati ugljični dioksid i iskoristiti ga da se poboljša ili proširi.

Novi materijal je sličan tekućem gelu, što olakšava oblikovanje. Kada je izložen zraku i sunčevoj svjetlosti, on se otvrdne i pretvori iz gela u čvrsto stanje.

Bez obzira na oblik, polimer može sakupljati CO2 iz zraka i ukomponirati ovaj plin u svoju strukturu. Njegova je metoda slična procesu vezivanja ugljika kojeg biljke koriste za dodavanje ugljika svojim tkivima u rastu.

Istraživački tim sa instituta Institut Massachusetts Institute of Technology (MIT) je došao na ideju da proizvede ovakav polimer.

Oni vjeruju da će se njihov izum jednoga dana primijeniti u graditeljstvu, popravcima i drugim područjima vezanim za inženjering.

Na primjer, radnici mogu upotrijebiti polimer za izradu laganih matrica panela. Oni će transportirati gotove gel-ploče na gradilište, gdje se materijal može učvrstiti bez ljudske intervencije. Na taj način građevinski projekti smanjuju troškove energije i transporta.

Novi polimerni gel raste i učvrćuje se apsorbiranjem ugljičnog dioksida iz zraka

Istraživači sa MIT-a su se pobrinuli da izbjegnu korištenje materijala dobivenih iz fosilnih goriva u stvaranju svog polimera. Nadalje, njihov materijal je poboljšao kvalitetu zraka vezanjem određene količine ugljičnog dioksida iz zraka.

Usporedili su svoj polimer sa sintetičkim “drvetom” koje se može razvijati i rasti koristeći CO2 iz zraka. Nadalje, uključili su nežive kloroplaste špinata u gel da služe kao katalizatori za proces vezanja ugljika.

Kloroplast je biološki dio fotosintetskog organizma koji je odgovoran za fotosintezu. Oni koriste sunčevu svjetlost kao izvor energije za pretvaranje ugljičnog dioksida u glukozu. Transplantirani kloroplasti u gelu također provode ovaj proces.

Normalno, kloroplasti se raspadaju unutar nekoliko sati nakon što su izvađeni iz biljke. Istraživači s MIT-a pronašli su način da se nežive organele u gelu održe duže vrijeme živima.

Osim kloroplasta, matrica gela se sastoji od polimera izvedenog iz aminopropil metakrilamida (APMA) i glukoze. Također sadrži enzim koji se zove glukoza oksidaza.

Polimerni gel još nije dovoljno jak da služi kao samostalni građevinski materijal, međutim, njegova se snaga povećava nakon apsorpcije ugljičnog dioksida, baš kao što živi organizam postaje sve veći i jači ako dobije pravu količinu hrane i hranjivih tvari tijekom rasta.

Kada je sam sebi dodao dovoljno ugljika, gel će dobiti dovoljnu snagu da popuni pukotine ili služi kao zaštitni premaz za drugi materijal. Također će se moći “izliječiti” sve dok ima pristup ugljičnom dioksidu i svjetlu.

Raniji materijali za samo-iscjeljivanje mogli su se popraviti samo ako bi primili veliku količinu kemikalija, topline, mehaničkog stresa ili ultraljubičastog svjetla. Oni također nisu bili u mogućnosti zamijeniti izgubljenu masu sami i trebali su nove izvore.

U usporedbi s tim, polimernom gelu razvijenom na MIT-u potrebno je samo ambijentalno svjetlo kako bi pokrenuo svoj proces samo-popravljanja. Također dobiva zamjensku masu iz atmosfere u obliku plina CO2, kojoj se može pristupiti gotovo bilo gdje na planeti.

Tim MIT-a već je stvorio proizvodne metode za stvaranje velikih količina polimernog gela.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Katastrofalni učinci umjetnih klimatskih promjena su pretjerani, u skladu sa najvišim svjetskim znanstvenicima koji se bave globalnim zatopljenjem

Oni su priznali da su proizvodili pristrane studije koje su se temeljile na “junk znanosti” da bi zadovoljili njihove vlade i one koji su ih plaćali.

Ove studije su tada korištene od strane mainstream medija za kontrolu priča o globalnom zatopljenju da bi uvjerili javnost da mora platiti kroz porez dodatne milijarde dolara kako bi se izbjegao Armagedon.

No svijet se zagrijava sporije nego što je predviđeno računalnim modelima koji su bili „na vrućoj strani” i pretjeran utjecaj emisija na prosječnu temperaturu, a sada se globalni znanstvenici koji se bave globalnim zatopljenjem počinju javljati i priznavati svoju prijevaru.

Nove prognoze ukazuju na to da svijet ima bolje šanse nego što se tvrdilo na summitu u Parizu o klimatskim promjenama na kojem se trebalo dogovoriti da se ograniči zagrijavanje i povišenje temperature od 1.5C usporedno sa predindustrijskim razinama.

Studija objavljena u prestižnom časopisu Nature Geoscience, jasno daje do znanja da se i dalje zahtijeva brže smanjenje emisija štetnih plinova, ali sugerira da svijet ima više vremena u kojem bi napravio potrebne promjene.

Michael Grubbovom, profesor međunarodne energije i klimatskih promjena na University College London i jedan od autora studije, priznao je da su njegova prethodna predviđanja bila pogrešna.

On je naveo tijekom summita o klimi u Parizu u prosincu 2015. godine: „Svi dokazi iz proteklih 15 godina vodili su me do zaključka da je zapravo povišenje temperature od 1.5 C jednostavno nespojivo sa realnošću.”

U razgovoru za The Times, rekao je: „Kada su se činjenice promijenile, ja sam se predomislio, kako je Keynes rekao.

„Malo je vjerojatno da ćemo postići ove vrste promjena u kratko vrijeme, ali mi smo u boljem položaju nego što sam mislio.”

Profesor Grubb je rekao da bi nova procjena bila dobra vijest za male otočne države u Tihom oceanu, kao što su Maršalovi Otoci i Tuvalu, koji bi mogli biti poplavljeni zbog podizanja razine mora, ako prosječna temperatura poraste za više od 1.5 C.

„Pacifički otoci su manje osuđeni na propast nego što smo mislili”, rekao je on.

Profesor Grubb je dodao da su i drugi čimbenici također ukazali na više optimizma što se tiče klimatskim promjena, uključujući i Kinu koja je smanjila svoj rast emisije štetnih plinova mnogo brže nego što se predviđalo.

On je rekao: „Mi smo usred energetske revolucije i to se događa brže nego što smo mislili, što daje pravo vladama da zategnu ponude koje su stavili na stol u Parizu.”

Studija je pokazala da je grupa računalnih modela korištena od strane Međuvladinog panela o klimatskim promjenama predvidjela brži porast temperature nego što se zapravo događa.

Globalna prosječna temperatura porasla je za oko 0.9C od predindustrijskog doba, ali došlo je do usporavanja stope zagrijavanja tijekom 15 godina prije 2014.

Myles Allen, profesor geosistemske znanosti na Sveučilištu u Oxfordu, drugi autor istraživanja, je rekao: „Nismo vidjeli brzo povećanje temperature nakon 2000. godine kao što smo vidjeli u modelima. Nismo to vidjeli niti u opažanjima.”

On je rekao da je skupina od desetak računalnih modela, proizvedenih od strane vladinih istraživačkih instituta i sveučilišta diljem svijeta, sastavljena prije deset godina „tako da nije ni čudo što su rezultati skrenuli sa svog realnog puta”.

On je rekao da je previše kompjuterskih modela koji su se koristili u istraživanjima „bilo na toploj strani”, što znači da je predviđalo preveliko zagrijavanje.

Prema modelima, pridržavajući se prosječnog povećanje globalne temperature ispod 1.5C bi značilo da bi svijet mogao priuštiti emitiranje od samo oko 70 milijardi tona ugljika nakon 2015. godine. Pri trenutnom stupnju emisije, ovaj takozvani „proračunati ugljik” će biti iskorišten u tri do pet godina.

Prema novoj procjeni, svijet može emitirati još dodatnih 240 milijardi tona ugljika u atmodferu i još uvijek imaju realne izglede da rast temperature bude ispo 1.5 stupnjeva celzijusa. (TheTimes)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Danas će Bill Gates će objaviti jedno od najvećih partnerstvu u području čiste energije u povijesti, navodi se u novom izvješću ClimateWire

Riječ je fondu koji će se usmjeriti na istraživanje i uvođenje novih izvora energije bez ugljika, a financirat će se milijardama dolara Gatesa i drugih filantropa.

U isto vrijeme, koalicija zemalja, uključujući SAD i Indiju, složila se da će udvostručiti svoja finansciranja za istraživanja i razvoj čiste energije. Najava dolazi u vrijeme godišnjeg summita Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, koji počinje u Parizu u ponedjeljak.

“Ovo je najveća partnerska suradnja u istraživanju i razvoju u povijesti”, rekao je izvor Greenwirea.

Gates je nedavno dao naslutiti da planira uložiti oko 2 milijarde dolara osobnog bogatstva u tehnologije čiste energije.

Njegov cilj je da se omogući da čovječanstvo dođe do nulte globalne emisije ugljičnog dioksida u sljedećih 35 godina, a što će zahtijevati ogromne napretke u nuklearnim, solarnim i vjetrenim elektranama.

Nedavno je u svojim predavanjima iznio formulu za smanjenje emisije ugljičnog dioksida, u toj formuli stoji i čovjek kao komponenta koju treba smanjiti.

“Upravo sada, svijet troši samo nekoliko milijardi dolara godišnje na istraživanje u ranoj fazi ideje za nultu ugljičnu energiju”, napisao je Gates ranije. “Ta ulaganja bi trebala biti dva ili tri puta veća.”

Detalji novog fonda još nisu jasni, ali Gates je uložio u niz ambicioznih energetskih tehnologija u prošlosti, te izrazio interes za brojna druga.

Jedno od Gatesovih ulaganja, Terrapower, fokusira se na male, natrijski hlađene nuklearne reaktore, koji bi mogli koristiti osiromašeni uran za gorivo. Gates je također spomenuo solarna kemijska goriva kao područje interesa, korištenjem solarne energije za proizvodnju goriva zasnovanog na ugljikovodika koje bi efektivno bilo ugljično neutralno.

On je također izrazio interes za visinske vjetroelektrane, koje bi koristile zračna kretanja za energiju vjetra.

S obzirom na ambiciozan cilj i značajna sredstva koja stoje iza njega, čak i egzotične energijske sheme mogle bi biti predmet ulaganja.
 
(biznis.ba/uredio:nsp)

Nakon desetljeća teoretiziranja i diskutiranja o različitim mogućnostima, znanstvenici su sada objavili da su otkrili veliki ocean u središtu Zemlje i ukazuju na to da ova vodena rezerva može dopuniti oceane na Zemlji tri puta

Sigurno se sjećate Jules Vernea i njegove znanstveno-fantastične knjige “Putovanje u središte Zemlje”? Pa, nije baš sve vezano za nju znanstvena fantastika. Ukoliko postoji voda, zašto ne bi postojao život tamo dolje? Možda nije onakav kakvim ga zamišljamo, ali postoje brojne mogućnosti.

Nakon desetljeća teoretiziranja i diskutiranja o različitim mogućnostima, znanstvenici su sada objavili da su otkrili veliki ocean u središtu Zemlje i ukazuju na to da ova vodena rezerva može dopuniti oceane na Zemlji tri puta.

Ovo nevjerojatno otkriće sugerira da je voda došla iz unutrašnjosti, a ne putem kometa prije nekoliko milijuna godina.

Znanstvenici danas znaju mnogo stvari o sastavu našeg planeta. Što više uspijevaju saznati, to njihova predviđanja o klimatskim promjenama, vremenu i kretanjima mora postaju točnija, pošto su sve navedene stvari usko povezane s tektonskom aktivnošću.

Ovu studiju su proveli istraživači i geofizički znanstvenici u SAD i Kanadi koji su dobili podatke sa seizmometara diljem SAD, na kojima se stalno mjere pomicanja Zemlje i jezgre.

Istraživači vjeruju da je voda na Zemlju došla iz unutrašnjosti planete uz pomoć geološke aktivnosti. Prema članku objavljenom u časopisu “Nature”, istraživači su pronašli dijamant koji ukazuje na postojanje ogromnog spremnika vode oko 600 kilometara ispod površine Zemlje.

Vodeći autor studije, Graham Pearson sa Sveučilišta u Alberti, Kanada, navodi: “To je vrlo jak dokaz da postoje izvori vode unutar Zemlje”. “Tranzicijska zona bi mogla sadržavati vode koliko i svi oceani zajedno”, rekao je Pearson. “Voda je glavni razlog zašto je Zemlja dinamička planeta”, dodao je.

Pošto su istraživači proučavali pomicanja jezgre Zemlje godinama i napravili razne složene izračune kako bi provjerili svoje teorije, oni sada vjeruju da se u tranzicijskoj zoni negdje oko 400-660 kilometara ispod površine Zemlje nalazi ogromno korito vode.

Ovo otkriće otvara vrata za dodatne mogućnosti. Da li je moguće da je naša planeta šuplja? Nije isključeno, ali svakako nije u potpunosti od kamena. Još uvijek je nepoznato što se sve nalazi na 600 kilometara ispod površine.

Najnovija teorija sugerira da je omotač planete pun minerala po imenu ringvudit, a vjeruje se da ovaj mineral snažno veže vodu.

Da li je moguće da ispod nas postoji još jedan svijet? Drevna mitologija je spominjala izvjestan podzemni svijet do kojeg se ne može doći. Da li ovo otkriće nešto mijenja?

Ono što je sigurno jest da sa svakim novim istraživanjem saznajemo nešto novo o Zemlji, njenim oceanima i onome što se nalazi ispod površine.

Po vodu u središte Zemlje

Kako kanadski naučnici sa Univerziteta u Alberti koji su došli do tog otkrića, mogu da budu tako sigurni u postojanje tolikih količina vode? „To se već dugo pretpostavlja, a sada imamo i dokaz“, kaže geolog Hans Kepler iz Bayreutha u razgovoru za DW. Naime, sada je po prvi put mineral ringvudit, koji snažno veže vodu, pronađen na zemljinoj površini.

Inače, ringvudit je ime dobio po australskom geologu Tedu Ringvuditu. Do sada su taj mineral znanstvenici su mogli jedino sastaviti u laboratoriju, bilo ga je i u meteoritima iz svemira, ali nikada na Zemlji. Naime, ringvudit nastaje samo pod ogromnim pritiskom i u najekstremnijim uvjetima kakvi postoje u spomenutoj zoni Zemljinog omotača.

Čim pritisak popusti, primjerice kada je mineral, uslijed vulkanske erupcije izbačen na površinu Zemlju, on postaje običan i sasvim neprimjetan. “U tom slučaju ne bismo ga ni otkrili”, kaže Kepler. Ali splet sretnih okolnosti pobrinuo se, najvjerojatnije tijekom neke ekstremne vulkanske erupcije prije otprilike 100 milijuna godina, da mineral ostane zarobljen u tvrdom dijamantu. Sve se odigralo neopisivo brzo – iz Zemljinog omotača izbačen je do njene površine za samo nekoliko sati. I tako je ostao sačuvan.

Slučajno otkriće

Dijamant je otkriven jer nije bio sasvim čist, pa zato nije bio prikladan za izradu nakita. U sebi je imao zelenkaste dijelove, kaže Kepler, “a takvi, drugačiji komadi, obično se daju znanstvenicima da se njima pozabave”.

I bio je to pun pogodak, “prava mala senzacija”, ali i dokaz da u središtu Zemlje postoje velike zalihe vode, potvrđuje geolog sa Sveučilišta u Bayreuthu. “Još prije nekih 20 godina utvrdili smo u laboratorijskim uvjetima da ringvudit za sebe može veže vrlo mnogo vode”.

I upravo zbog toga postoji velika vjerojatnost da na prijelazu Zemljinih omotača postoje gomile vode.

Da li ćemo tu vodu moći koristiti? Nažalost, ne, mišljenja je Hans Kepler. “Do te vode jednostavno nećemo nikada moći doprijeti. Naime, čak i uz modernu tehnologiju i tehniku, moguće je bušiti najviše do desetak kilometara dubine “. Te rezerve vode nemaju nažalost ni ekonomski značaj – bar za sada. Ipak, dugoročno gledano, već sada profitiramo. Naime, vode iz Zemljine unutrašnjosti kontinuirano se miješaju s našim oceanima, objašnjava Kepler, ali dodaje da se ti procesi odvijaju “u dužim geološkim razdobljima”. A oni se mjere milijunima godina.
 
(dw.de/uredio:nsp)

Proizvođač automobila Renew je napravio automobile od ugljično-negativnog materijala iz konoplje koji će se moći kretati na etanol iz konoplje

Naftna i automobilska industrija već godinama dominiraju na globalnom tržištu bez kajanja zbog ekoloških posljedica benzinske industrije i bez razmišljanja o neobnovljivosti energetskih izvora. Danas sektor prometa u najvećoj mjeri pridonosi efektu staklenika.

Srećom, proteklih godina se svijet sve više okreće održivosti i inovacijama u automobilskoj industriji i prometnom sektoru. Tvrtke poput Tesla Motors postavljaju temelje za održivu budućnost automobilske industrije.

Renew je nova automobilska tvrtka čiji je cilj iskorijeniti vozila koja koriste ugljovodnike i zagađuju okoliš.

Kako ona misli da premosti ovako veliku prepreku? Reći ćemo vam samo da planiraju to učiniti pomoću konoplje.

Zašto konoplja?

Konoplja se stoljećima koristi u brojnim industrijama, uključujući industriju papira, materijala, hrane, pa i građevine. Vlakna iz konoplje su jedna od najjačih i najizdržljivijih biljnih vlakana današnjice, te predstavljaju dobrog konkurenta mnogim umjetnim materijalima.

Ipak, jedna od najnevjerojatnijih stvari vezanih za konoplju pored lakoće, izdržljivosti i biorazgradivosti je činjenica da je ona ugljično negativna. To znači da ona uklanja ugljični dioksid iz atmosfere mnogo brže nego mnoge druge biljke. Drveću je potrebno oko 20 godina da izraste, dok konoplja sazrijeva za 3-4 mjeseca i može se presađivati ​​nekoliko puta godišnje.

Jakost konoplje potječe upravo iz tog ugljičnog dioksida koji apsorbira iz atmosfere u svoja vlakna. Kada se konoplja koristi recimo za pravljenje automobila, ona uklanja značajnu količinu ugljičnog dioksida iz atmosfere u procesu pod nazivom izoliranje ugljičnog dioksida. Primjenom ovog procesa, značajno se može smanjiti emisija ugljičnog dioksida iz automobila.

Etanolni motori

Vozila tvrtke Renew rade na etanol. Kada se usporedi s benzinskim motorima, automobili sa etanolom stvaraju značajno manje razine emisije.

Automobili tvrtke Renew su do te mjere usavršeni da se u njih može unesti bilo kakva mješavina etanola i plina od 0-100%, a motor se sam podešava.

Novi modeli CANNA 100 & 130 otkrivaju 10% manju emisiju nego prosječno vozilo na struju, dok CANNA EV model otkriva 22% manje emisije u odnosu na vozilo na struju, a posjeduje konjske snage u rasponu od 80 do preko 400.

Ono što je najvažnije jest da su Renew automobili opremljeni tako da mogu raditi na etanol iz konoplje, ukoliko tako nešto ikada dospije na tržište.

Da li su sportski automobili od konoplje iz 2015. godine automobili budućnosti?

Renew sportski auto je inspiriran europskim trkaćim automobilima iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Tijelo automobila je napravljeno od ugljično negativnih vlakana konoplje, umjesto od ugljično pozitivnih, čeličnih, aluminijskih vlakana ili fiberglassa, od kojih se inače automobili danas proizvode.

Renew kreće na turu diljem svijeta da bi se pojavio na raznim sajmovima i festivalima. Predsjednik tvrtke želi ohrabriti sve goste da sjednu iza volana i da naprave fotografiju, tako da svi njihovi prijatelji saznaju za nove automobile i rašire vijest putem interneta. Misija tvrtke Renew je da se do 2025. godine proizvode samo ugljično neutralna vozila.

“Priroda se može spasiti samo tako što će se stvari praviti od onoga što raste iznad zemlje, a ne od onoga što je zakopano”, naveo je Bruce Dicen, predsjednik tvrtke.

Dicen vjeruje da će u narednom desetljeću bar 75% automobilskih komponenti, uključujući i akumulatore, se praviti od ugljično-negativne konoplje, čime će se emisija ugljičnog dioksida smanjiti još više nego što je smanjena uporabom vozila na struju.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Ružna sudbina Zemlje nakon nuklearnog rata prvi je put mapirana uz pomoć kompjuterskih modela.

Između svih gluposti kojima se bave znanstvenici, ovo je daleko jedna od najboljih.

Glad, smrtonosni mrazovi, globalni gubici ozona i do 50% posto te puno drugih pojava snašlo bi stanovnike planeta nakon nuklearnog rata. Istraživači se nadaju da će njihova studija koja prikazuje posljedice relativno “malog” nuklearnog rata poslužiti kao upozorenje da se takva oružja nikad u budućnosti ne upotrijebe.

Posljedice su izložene u radu nazvanom “Višedesetljetno globalno hlađene i gubitak ozona nakon regionalnog nuklearnog sukoba”. U istraživanju su promatrani ishodi “limitiranog, regionalnog nuklearnog rata između Indije i Pakistana u kojem svaka strana detonira 50 15-kilotonskih komada oružja”. Nakon toga korišteni su kompjuterski modeli kako bi se ispitao učinak na okoliš, a predviđanja su prilično dramatična i sumorna.

Trenutni rezultat detoniranja 100 komada oružja veličine otprilike bombi bačenih na Hiroshimu i Nagasaki bilo bi otpuštanje pet megatona ugljika (čađe) u atmosferu. To bi blokiralo sunce. Uslijedila bi ugljična kiša, koja bi uništila ono što je od čovječanstva ostalo nakon nuklearnog rata, a temperatura Zemlje počela bi padati. Pad u temperaturi prouzročio bi “ubojite mrazove” nakon čega bi uslijedila globalna glad.

Ovako bi to izgledalo po godinama:

Nulta godina

Pet megatona ugljika otpušta se u atmosferu, što zaklanja sunčeve zrake i počinje hladiti planet. Crna kiša ubija milijune.

Prva godina

Prosječna temperatura površine pada za 1 stupanj Celzijev.

Druga godina

Sezona rasta usjeva skraćena je za 10 do 40 dana, globalna glad.

Peta godina

Zemlja je u prosjeku 1,5 stupanj hladnija nego prvog dana, ujedno i hladnija nego posljednjih 1000 godina. Ujedno je i devet posto manje kiše. Ozon je tanji za 25 posto, povećava se UV zračenje, 80 posto povećana mogućnost za dobivanje raka kože.

Deseta godina

Ozon se polako oporavlja i tanji je za samo osam posto nego prije rata.

Dvadeseta godina

Planet se lagano zagrijava i samo je za pola stupnja hladniji nego danas.

26. godina

Broj kišnih padalina raste na samo 4,5 posto manje nego danas.
 

 
(index, youtube.com/uredio: nsp)