“Teoriju o globalnom zagrijavanju veoma je lako razmontirati i naprosto je nevjerojatno da ta priča prolazi”, rekao je u razgovoru za Sputnik autor kultne HRT-ove emisije “Na rubu znanosti” Krešimir Mišak

Kada pročitate ovaj intervju, star dvije godine, kako biste ga komentirali? Smatrate li da Mišak i dalje ima pravo? Pišite nam u komentarima.

“Dovoljno je skrenuti pozornost na činjenicu da oceani kada se zagrijavaju ispuštaju CO2, a kada se hlade, oni ga apsorbiraju, dakle promjena CO2 posljedica je promjene temperature”, objašnjava Mišak.

Napominje da se prilikom prikaza globalnog otopljavanja tendenciozno izbacuje iz grafikona srednjovjekovno toplo razdoblje i da se sve vrijeme svijet plaši jednim grafikonom koji izgleda kao palica za hokej, koji ilustrira da se svijet prvo hladi jer počinje emisija CO2 te da industrija podiže temperaturu, no da to uopće nije tako.

Mišak ističe da je u 10. st. došlo do globalnog zagrijavanja. Grenland se zvao “Green land” ili “zelena zemlja”. U grobovima su nalažene sandale, a u Engleskoj vinogradi…

“To je bilo vrijeme kada je populacija rasla. Ledenjaci se nisu topili, a nije bilo ni industrije”, kaže.

Smatra da je paradoksalno što sad nismo o razdoblju globalnog zagrijavanja, nego smo zapravo u razdoblju globalnog zahlađenja.

“I kad ljudi ne bi uporno apsorbirali sve te podatke koji im se serviraju kao gotova stvar već u školama, onda bi mogli progledati, poput mene. Vozim bicikl uglavnom po Zagrebu i mislim kako je moguće u svibnju ili lipnju da budem zakopčan do vrata, u kolovozu pada snijeg u susjednoj Sloveniji. Dakle, to se događa, svjedoci smo ogromnih zima u Rumunjskoj, Bugarskoj, Americi, snijega u Sahari. I onda nam opet serviraju priču da je to posljedica globalnog zagrijavanja”.

Mišak objašnjava da cijela priča ima jednu sasvim drugu agendu u pozadini te da se može prepoznati da je jako važna jer se od nje ne odustaje ni po koju cijenu. Međutim, podaci jednostavno ne govore u prilog tome.

Ocjenjuje da je globalno zagrijavanje jako važna slagalica u šahovskoj partiji kojoj je izloženo cijelo čovječanstvo.

“Potencira se priča o zaštiti životne sredine te da su ljudi krivi zato što uništavaju prirodu. I to je točno, ali se istodobno ne priča o nafti u Meksičkom zaljevu, eolskoj eroziji, zašto vjetar odnosi tlo, o oceanu smeća veličine Sredozemnog mora u Tihom oceanu, nego se uvijek sve svodi na CO2”.

On objašnjava da sve to ima veze s uvođenjem ugljične valute, koja se u medijima već najavljuje.

“Moramo stvari gledati postupno, kako će se one spajati. Prvo je smišljen takozvani “ekološki otisak”. To je izmislio, naravno, Rimski klub, nadnacionalno društvo koje prodaje tu priču. Zatim je taj ekološki otisak, u smislu koliko mi napravimo štete dok živimo — bacamo smeće, papire, trošimo benzin — pretvoren u ugljični otisak. A da bi se ugljični otisak mogao mjeriti, već su izgrađene pametne mreže po cijelom svijetu. Europska unija vodi “europski smartmetar” gdje u svakoj kući mjeri potrošnju”.

Mišak ističe da se putem medija već 20 godina spominje uvođenje ugljične karbonske valute te da se paralelno s time razvija i elektronski novac, navodno zbog terorizma.

“Elektronski će novac postati neka vrsta bona jer obična karbonska valuta podrazumijeva jedan trend koji je nastao tridesetih, zapravo politički pokret, koji se zove tehnokracija. Ona u fokusu ima ideju da nema dovoljno energije na svijetu i da je treba ravnomjerno rasporediti među ljudima. To sve uvijek zvuči jako humano, ali te pretpostavke zapravo nisu točne”.

Mišak zaključuje da je priča o globalnom zagrijavanju u stvari dio ukupnog tkanja koje ima još nekoliko elemenata koji će se složiti kao u šahovskoj partiji.

“Tu staviš lovca, tu skakača, tu pješaka i ako protivnik na drugoj strani ne zna, nešto se zakomplicira i neprimjetno budeš matiran”, objašnjava Mišak.

(dnevno.hr)