Svjetskim silama je sada tako i tako svejedno, plan je uspio, dolaskom Plenkovića za predsjednika HDZ-a kontrolirali bi obje velike stranke, i svejedno im je tko će biti vladajući a tko u oporbi. Kako već “kontroliraju” Predsjednicu, trokut je zatvoren. Kao što je slavni državnik i general Charles de Gaulle nakon afere „ Pompidou“ rekao: “Nismo drugo ni zaslužili! Kakva vlast, takav i narod!”

Andrej Plenković je nedavno, 20. lipnja ekspresno zahvaljujući Titovim skojevcima i tatinom minulom radu na HRT-u odmah dobio prostor u udarnom terminu, odnosno središnjoj informativnoj emisiji “Dnevnik”.

Kako bi Plenković rekao „doflajao“ (u prijevodu doletio) je tako direktno iz Bruxellesa, gdje de facto živi skoro 20-tak godina, (vjerujemo da bolje poznaje taj grad nego neke kvartove u Novom Zagrebu, a da ne govorimo o malim napuštenim selima po još uvijek razorenoj Slavoniji, Lici, Baniji, Kordunu, dijelovima Karlovca, sve gdje je bio krvavi Domovinski rat, dok se Plenković skrivao u ‘bruxelles bojni’, kao i njegov prijatelj Zoki), prenosi braniteljski-portal.hr.

Prosječan đak i slab košarkaš

Svaka čast Andrej, da si niste “skemijali” status dragovoljca i branitelja kao neki drugi pripadnici inozemnih satnija i bojni! Ali, Plenkoviću mlađi slobodni smo Vas priupitati kako to da u svojoj kratkoj i dužoj biografiji vrlo malo pišete o svom djetinjstvu i razdoblju do 1990. godine godine? Malo pišete i o razdoblju od 1990. do 1995. godine.

Vi, doista vjerujete da se o Vama ništa ne zna? O Vašem ocu? I cijelom procesu stvaranja Vas, kao nekoga tko će sudjelovati u budućem nastavljanju tekovina sustava u kojem je Vaša najbliža obitelj sudjelovala na ideološkom, političkom, kadrovskom, demagoškom i znanstvenom nivou. Bez obzira što je sve “prebrisano” u internetskom pretraživaču.

Vidite, Plenkoviću, sjećamo se mi, Vas i Vašeg oca. I Vašeg djetinjstva u osnovnoj školi “Jordanovac”. Mi koji smo rođeni purgeri, znamo tko je uopće stanovao u tom kvartu, tj. kome su se dodjeljivali kadrovski stanovi u tom tada iznimno elitnom novom zagrebačkom kvartu – Jordanovac. Sjećamo se Plenkoviću i kako ste bili aktivni u titovoj omladini, što na nivou razreda, ali i škole, a poslije i tadašnje općine Maksimir.

Sjećamo se i kako je tata senior, često dolazio u školu jer niste bili baš besprijekoran učenik kako se predstavljate. Sjećamo se kako ste igrali košarku posebno u klubu Maksimir, koji je u kultnim 80-tim podjednako bio jak i u muškom i u ženskom sastavu. Mi smo tih godina, generacijski svi bili “zaraženi” uspjehom zagrebačke “Cibone” i majstorijama pokojnog velikana Dražena Petrovića. Niste bili u prvoj postavi, više ste bili na klupi, morate priznati!

Radiotelevizija Zagreb: Služba za razvoj – inkubator udabaša i kosovaca

Sjećamo se Plenkoviću i Vašeg razdoblja srednjoškolskog Centra za jezike u Križanićevoj ulici. Opet ste bili aktivni u Titovoj omladini, opet je otac često dolazio u srednjoškolski centar s obzirom da mu je to bilo preko ceste.

Tata je naime radio u Lepušićevoj 6, kao voditelj studija novinarstva i utemeljitelj a kasnije i direktor Fakulteta političkih nauka u Zagrebu. Paralelno je “ubirao platu” i kao savjetnik generalnog direktora Radio Televizije Zagreb (na papiru), ali mi znamo da je Vaš otac radio zajedno u istoj službi kao i otac Vašeg “frenda” Zorana Milanovića. Na Radio Televiziji Zagreb je postojala Služba za razvoj, a svi djelatnici te službe su bili djelatnici zloglasne Udbe i KOS-a.

Zna se da je Vaš otac upravo u tom razdoblju često predavao polaznicima tečaja UDBE koje je vodio Vlado Dabić na Policijskoj akademiji u Svetošimunskoj, te je zbog tog angažmana i nagrađen činom majora. Vaš otac Mario je kao i otac Zorana Milanovića Stipe (koji je bio malo lukaviji) savjetovao na RTZ-u i Branka Puharića (bivšeg jugoslavenskog diplomata) ali i Srbina Veljka Kneževića (koji je isto bio Vaš susjed na Jordanovcu, op.a., nadam se da se sjećate i prijateljstva s njegovom kćeri Tamarom Knežević!).

Istina je da su Vam strani jezici išli pristojno. Sjećamo se Vaših čestih putovanja u Francusku gdje je Vaš otac bio predstavnik Radio Televizije Zagreb u Odboru za komunikacije pri komisiji UNESCO. Sjećamo se Vaših Nike tenisica, Levi’s traperica, Lacoste polo majica (dok smo mi nosili Varteks, MTČ, Startas od Borova itd.) čime ste se i te kako izdvajali od svojih vršnjaka. Sjećamo se da niste bili uopće zainteresirani i aktivni u Župi kao prvo na Jordanovcu, niste odlazili na nedjeljne mise niti na vjeronauk.

To Vas nije zanimalo tada, jer, znalo se koji će biti Vaš put. Tako i na Vašoj stranici, iskaču srpske riječi kao da čitamo stranicu nekog srpskog ili crnogorskog političara, a ne hrvatskog. Vi niste nikad bili Hrvat, domoljub, kršćanin i katolik, nego Jugoslaven, Titov omladinac, dijete partije i sin majora.

To ste dokazali kao i Vaš “frend” Zoka, djelujući, zanimljivo, iz istih gradova Europe, a ne iz domovine Hrvatske. Osim što ste zatajili da se poznajete još od jugoslavenskih vremena, očevi su Vam radili u istoj službi, zajedno ste studirali, zajedno ste u mandatu još jednog promicatelja tekovina Jugoslavije, dr. Mate Granića zaposleni u Ministarstvu vanjskih poslova RH, i skupa ste se “smucali” po Bruxellesu. A sada ćete biti konačno jedno tijelo, jedna misao, jedna politika!

“Drveni govor” – dugotrajna dresura

Sjećamo se i dana kada ste se prijavili za prevoditelja pri Promatračkoj misiji EU u Hrvatskoj. Testiranja su bila na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Govore nam ljudi koji su bili na tom testiranju, da su slušali Vaše usmeno izlaganje, gdje apsolutno niste zadovoljili, ali zbog intervencija i stvaranja buduće biografije, Vi ste jednostavno morali proći.

Govore ljudi koji su prošli testiranja, ali su nažalost bili djeca političkih zatvorenika i onih koje je progonila UDBA, kako su definitivno bili kvalitetniji kandidati, ali da je ponovo intervenirala UDBA. Ta djeca tj. studenti bili bi preopasni kao prevoditelji, oni bi prevodili u interesu Hrvatske, njene obrane i svih dragovoljaca Domovinskog rata.

O razdoblju Domovinskog rata, pak Plenkoviću, nemamo šta za istaknuti. Vi niste ni na koji način participirali, pomogli, promovirali, sudjelovali, aktivirali se, podržavali niti jednog dragovoljca i branitelja Domovinskog rata. Sjećamo se mi neki kako ste se lijepo zabavljali po zagrebačkim klubovima i kafićima, i najčešće bili iznešeni od prekomjernog granatiranja alkoholom, pa ni djevojkama niste bili interesantni jer ste bili i na tom planu neupotrebljivi. Jer ste na kraju, nakon puno “biranja”, opet “izabrani” da postanete suprug.

Vaše obrazovanje je apsolutno besprijekorno o tome nitko ne spori, maksimalno ste iskoristili sustav koji je od ranog djetinjstva ciljano ulagao u Vas. Zahvaljujući tome školovani ste najčešće na trošak hrvatskog proračuna na najprestižnijim ustanovama i živjeli i radili u centrima moći. Prepoznajemo Vaš tzv. “drveni govor”, kojeg su Vas naučili u Parizu i Bruxellesu, francuski i američki obavještajci. Nemate stav, niti odgovor na išta, Vi imate “tuđi” film koji morate izvrtjeti i u tome ste zahvaljujući odluci viših obavještajnih zajednica i lidera svjetske politike uspjeli.

S obzirom da ste bili dovedeni u doba „šečeraša“ u Ministarstvo vanjskih poslova RH (dr. Škrabalo i dr. Granić – ugledni dijabetolozi i osobni liječnici Milke Planinc), sjećamo se kako ste bili voditelj izbornog stožera svog bivšeg šefa, dr. Granića u neuspjeloj (toliko o Vašoj sposobnosti …..) predsjedničkoj kampanji 2000. godine.

Dr. Granić, danas savjetuje Vrhovnu zapovjednicu RH i Predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović koja s Predsjednikom Vlade Srbije potpisuje dokumente u ime države, što je skandal nad skandalima! Nagrađeni ste odlaskom u svoj de facto omiljeni grad Bruxelles, a iz njega putujete u Vaš i očev vječni grad Pariz. Sjećamo se i kako Vas je Vesna Pusić pozvala da postanete njen pomoćnik i kako Vam je javno poručila da ste Vi sa ove strane potrebiti. Hrvatski narod, još uvijek ne svi, naravno, nemaju amnezu, kao što bi Vi voljeli!

Ameri – krojači politike u Hrvatskoj: “Bolje ne može!”

Društvo iz HDZ-a, članovi i članice “stranke opasnih namjera” ovo je Vaš definitivni kraj.

Upravo ste potpisali stvaranje nove Jugoslavije, primili Srbiju u Europsku uniju i NATO. Upravo ste amnestirali sve četnike i ostale paravojne formacije koje su klale, ubijale, uništavale sve ono najdragocjenije po “Lijepoj našoj”. Upravo ste javnosti skinuli zastor i potvrdili činjenicu kako je Srbija uvijek bila svjetski partner, tj. glavni igrač velikih sila.

Počevši od prvog velikog rata tj 1. svjetskog rata, da ne govorim o 2. svjetskom ratu, i razdoblju Jugoslavije. Uspjeli ste u tome jer ste “zagrlizli” mamac i pobrisali svu povijest i Domovinski rat. Brišete ju svakim danom sve više i više! Brišete istinu i zaustavili ste promicanje Domovinskog rata koji je neosporni temelj stvaranja ove države.

Izborom Andreja Plenkovića omogućit ćete da dvije iste osobe, politički i svjetonazorski, Zoran i Andrej postanu apsolutni vladari Republike Hrvatske za koju su izginuli mnogobrojni branitelji, civili, porušeni mnogobrojni spomenici kulture, vjerski objekti.

To će biti veleizdaja, članovi i članice HDZ-a. Otvorili ste prostor u kojem će se sada konačno narodi Srbi i Hrvati ponovo ujediniti u Europskoj uniji. Sada će se konačno spojiti vojvođanske njive i slavonske puste ravnice u geostrateški iznimno važno područje, potpuno čisto, nevino i ne zagađeno za proizvodnju GMO hrane.

Svaka Vam čast, članice i članovi HDZ-a, ako ovo što se događa tako mirno gledate. Onda ni ne zaslužujete ništa dugo doli epitet “zločinačke organizacije i posljednje oaze UDBE i KOS-a” na prostoru bivše Jugoslavije”.

Šokirani smo g.Plenkoviću što ste tako brzo dobili podršku zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, kojeg ćete se riješiti čim dobijete poziciju, jer je on za Vas „mali kamenjarević sa srednjom stručnom spremom“, kako ga nazivate.

Sada još samo očekujemo oslobađajuću presudu Ive Sanadera i ponovo Tima Oreškovića kao premijera nove vlade ili barem potpredsjednika.

Svjetskim silama i Srbima je sada tako i tako svejedno, plan je uspio, kontroliraju obje velike stranke, i svejedno je tko će biti vladajući a tko u oporbi.

Kako već “kontroliraju” Predsjednicu, trokut je zatvoren. Kao što je slavni državnik i general Charles de Gaulle nakon afere „ Pompidou“ rekao:“Nismo drugo ni zaslužili! Kakva vlast, takav i narod!”
 
(braniteljski-portal.hr)

Kao da se rat nije ništa riješio, jer su isti ljudi kroz tajne službe došli na vlast

Pogledajte kako dr. Rado Pezdrir s lakoćom ogoljava obitelj Tedeschi, Vanju Špilajk, Vojka Santrića, sve o Ini, Velebitu, švercu cigareta i heroina za UDBA-u, off shore firmama pod pokroviteljstvom Partije i UDBA-e…

Dr. Rado Pezdrir, profesor koji predaje ekonomiju matematike na nekoliko slovenskih fakulteta, pošteno je uzdrmao slovensku i hrvatsku “udbašku” scenu.

Nakon što je Ljubljana otvorila arhiv iz bivših socijalističkih vremena, radoznali Pezdir dao se u proučavanje starih veza tragajući za prvim milijunima koje su stekli slovenski tajkuni.

Nimalo omiljen među slovenskom tranzicijskom poslovnom elitom, nastupom na HRT-u osigurao si je sličan tretman i u Hrvatskoj.

Što je pronašao u dokumentima bivše službe državne sigurnosti? Imaju li naši uglednici dulju poslovnu karijeru od one u koju se sami zaklinju?

Je li sve doista počelo 1991. i je li ikada završilo ono što se zbivalo prije?

Pogledajte kako dr. Rado Pezdrir s lakoćom ogoljava obitelj Tedeschi, Vanju Špilajk, Vojka Santrića, sve o Ini, Velebitu, švercu cigareta i heroina za UDBU, off shore firmama pod pokroviteljstvom Partije i Udbe…

Pogledajte:
 

 
(dnevno.hr)

Poslije smrti Josip Broza nastalo je opće rasulo u Jugoslaviji, svi tajni podatci o zločincima pali su u ruke naših najvećih neprijatelja

Jugoslavija jaka kako vojno tako i ekonomski je smetala svim svjetskim silama. Amerikancima, Rusima, Kinezima, Nijemcima itd. jer su znali da nas nemože ništa uništiti osim samih nas.

UDBA je bila jedna od 5 najjačih obajveštajnih službi u svijetu i raspolagali su sa mnogim podatcima koji su krili tajne velikih svjetskih razmjera. Od vanzemaljskih letjelica koje je JNA oborila u Sloveniji pa do podataka o krvnicima iz drugog svjetskog rata i još mnogo toga, piše Revolucija.

Država Jugoslavija je bila poštovana svugdje u svijetu i njeni građani su bili zaštićeni u svakoj državi na zemaljskoj kugli jer su bili ujedinjeni i složni. Sve to je smetalo državama zapada i Amerike jer su oni odmah poslije raspada Jugoslavije na isti sistem napravili EU, a “razvalili” istu.

Još 1967. godine ILLUMINATI su htijeli “razvaliti” Jugoslaviju, Tito je to spriječio “čvrstom” rukom i zaustavio krvoproliće Jugoslovena.

UDBA od 1980-ih godina kontrolira političku i mafijašku scenu Balkana, to nije ona UDBA iz doba Jugoslavije jer ova UDBA ima sasvim suprotnu ulogu od one Titove. Njihova je uloga da se Jugosloveni pobiju međusobno i da nikada više na ovim prostorima ne bude sloge i suživota.

Sada će nas oni koji nikada nisu bili za jedinstvo i suživot nazvati Jugonostalgičarima mada svi koji pročitaju ovaj tekst će morati se zapitati jedno pitanje: Koja je država profitirala raspadom Jugoslavije i na koji način???

Slobodan Milošević je bio MASON koji je doveden da se sruši Jugoslavija, poslije njega Alija Izetbegović i Franjo Tuđman. Svi oni su imali uloge i radili za samo jednog šefa, a to je Amerika i kapitalizam koji ima samo za cilj uništenje svega onoga što nije pod njihovom kontrolom. Mi Jugosloveni smo se opirali toj kontroli vrlo vješto dok je bio Tito na čelu.

Imate priliku vidjeti kako se po “našem receptu” raspadaju zemlje širom svijeta da ih ne nabrajamo. Uvezli su nam radikalni islam, četnike,ustaše i njihove potomke da zauzmu glavne funkcije u državama nastalim raspadom Jugoslavije.

Pogledajte današnju političku scenu na Balkanu, sve sami fašisti ili potomci istih. Srbija rehabilitira četnike, Vučić je četnik po opredjeljenju i svi znamo njegove izjave, Hrvatska dovodi unuke koljača za premijera države, bosanski muslimani izabrali Aliju SS vojnika i sada su nam nametnuli sina njegovog da bude zaštitnik BOŠNJAKA.

Sve ovo rade ILLUMINATI jer su preuzeli UDBU i sve njene tajne podatke koji će dovesti do još većih krvoprolića ako ljudi nisu naučili iz prošlog rata da su profitirali samo ovi fašisti, a narod i dalje gladuje.
 
(Revolucija.org/uredio:NSP)

Cenzura knjiga nije nešto novo niti strano u svijetu zabrane nepoćudnih tekstova, no ono što je definitivno novost jest korištenje segmenta digitalizacije kao poligona za ovakva (ne)djela

Korporatizam i monopol kao Vladin ‘alat’ cenzure

Iako se sama definicija cenzuriranja knjige odnosi na ‘uklanjanje knjiga iz tiska ili s polica knjižnica i knjižara’, ovaj primjer može poslužiti tomu da se takve zastarjele definicije trebaju nadopuniti. Isto tako, cenzori su nekoć dolazili iz legislativnog sektora ili pak s odgovornih pozicija, kao i iz domene religija (ključne vjerske knjige proživjele su tisuće radikalnih izmjena kroz ruke raznih intelektualnih grupacija) – ovaj put dolaze od strane samih izdavača koji su stekli dovoljnu moć da mogu primjenjivati monopolističke odredbe.

Hitlerov ‘Mein Kempf’ primjer je kako se ‘govor mržnje’ koristi kao cenzorski alat, a brojne Vlade branile su materijale koji bi njihovu vladavinu mogli kompromitirati. Nama blizak slučaj onaj je u odnosu UDBA-e i Đurekovića. Zabrane novijeg datuma najčešće se odnose prema literaturi koja vrijeđa vlastite čitatelje (zabrana knjige ‘The Truth About Muhammad’ Roberta Spencera u Pakistanu) ili pak moralne dogme (‘Pedeset nijansi Sive’ u Maleziji ili ‘Američki Psiho’ u Australiji). No, cenzori su kroz godine doradili priču i u ‘neoliberalnom’ društvu nitko ne želi biti etiketirani ‘cenzor’ pa se zabrane prebacuju u domenu korporatizma.

Teorije zavjere prve na udaru

Tako je Amazon kao vodeći svjetski prodajni lanac knjiga odlučio zabranjivati knjige pod domenom ‘teorija zavjera’, ili u ovom slučaju specifično – ‘false flag’ teorije. ‘Operacija pod lažnom zastavom’ podrazumijeva sve vojne i paravojne napade za koje je naknadno optužena snaga koja ih u stvarnosti nije izvela, najčešće na suprotnoj strani vage ili pak željeni cilj za vojnu ekspanziju.

Ovakve operacije izvode se tijekom mirnodopskog razdoblja od strane različitih interesnih skupina, terorističkih ćelija ili Vlade u sjeni. Iako su kroz povijest itekako poznati primjeri ovakvog ratovanja, primjena je postala globalna tek u dvadesetom stoljeću. Od ranijih spomena mora se podcrtati rusko-švedski rat, francusko-pruski rat, kao i neki antički sukobi. Kako svaka ‘False Flag’ teorija usko graniči s teorijama zavjere, tako je i potapanje Lusitanije koje je uzrokovalo Prvi svjetski rat u toj domeni.

Ono što pod takvim tipom napada razmatramo danas su teorije da 11/9 nije teroristički napad već ‘Inside Job’, kako napadi poput Sandy Hook incidenta služe kao izlika za drugačiji režim ‘državne sigurnosti’, a pariški ili bostonski napadi u potpunosti su inscenirani. Paljenje knjiga dobilo je posve novu razinu i baš je Amazon ukazao kako ga izvesti.

Naime, američko tržište danas obiluje digitalnim knjigama koje su zbog Amazonove platforme postale svojevrsni ‘Must Have’ tamošnjih čitatelja, poput iPhonea. Otisnuti primjerci smatraju se reliktom prošlog vremena i dolazimo do krilatice ‘Tko nema e-book izdanje, nije ni izdao knjigu’. Naravno, ono što su autori poput Davida Ickea godinama navodili kao skrivenu agendu je široka mogućnost zabrane takvih materijala.

‘Nobody Died at Sandy Hook’ opasna literatura?

I tu dolazimo do spornog naslova koji je izazvao buru. Riječ je o knjizi ‘Nobody Died at Sandy Hook’ (‘Nitko nije umro u Sandy Hooku’) koja je zbir desetaka analiza renomiranih analitičara, a urednik izdanja je dr. Jim Fetzer. Sam sadržaj za ovakav tip cenzure zapravo nije niti bitan, no možemo spomenuti kako je riječ o FEMA-inoj namještaljci čiji je cilj kontrole posjedovanja oružja na federalnoj razini.

Tako je nakon zabrane Konfederacijske zastave Amazon počeo blokirati i sadržaje zbog ‘političke nekorektnosti’. Ključno je za naglasiti da je ovakva odluka selektivna i licemjerna pošto se i dalje prodaje čitav niz knjiga koji doista progovara ‘govor mržnje’ ili slična tumačenja za koje akademska zajednica može ustvrditi da im nedostaje ‘znanstvene pozadine’.

Dakle, cenzura je čisto politička i došla je s više instance vlasti. Fetzer je o svom problemu razgovarao i s novinarima Natural News portala. ‘Amazon nije dao razlog cenzure. Situacija je posve apsurdna – ako se ne slažete s Vladinom vizijom bilo čega, Amazon uklanja vašu knjigu.’ Autor dalje zaključuje da bi ovom logikom monopolistički izdavač mogao početi uklanjati knjige koje kritički progovaraju o dogmama američke državnosti – poput Očeva Osnivača, Monsanta i sl. ‘Možda se oformi i Ministarstvo istine’ veli autor. ‘Što je toliko opasno u mojoj knjizi da zahtjeva zabranu? Ionako 90% Amerikanaca već pri pogledu na naslov odbija čitanje zbog ‘sulude teorije zavjere’ bez imalo propitkivanja… Možda bi ova knjiga skeptike pretvorila u ‘vjernike’, pa je zato zabranjena’.

Besplatno skidanje knjige kao otpor

No, kao što smo spomenuli – ovaj puta nije čak niti sadržaj knjige ono što plijeni pozornost. Problem je zabrana knjige čiji sadržaj nije u skladu sa službenim stavovima američke Vlade. I samo to – jer da je cenzurirana zbog nekog višeg plana poput ‘govora mržnje’ bila bi referentna točka za zabranu svih ostalih knjiga sličnih karakteristika.

Ovako su zabrane rezervirane isključivo za onu literaturu koja kritički raspravlja o potezima trenutne Vlade i politike. Akcija koju je pokrenuo autor mogla bi ostvariti ono što paradoksalno svaka cenzura na koncu učini – zabranjenu knjigu učini izuzetno bitnom i traženom. Možda je digitalna lomača učinila svoje s obzirom na reperkusije uklanjanja s financijske strane, no autori su povodom ovakve situacije odlučili napraviti ustupak.

Kako je knjiga na Amazonu ocjenjivana isključivo s peticama, Fetzer se odlučio za razgovor sa skupinom autora, te su knjigu odlučili pustiti na besplatni download. S obzirom na iskustva koja je s takvim nastupom podijelio Paulo Coelho – nije isključena ni opcija da ih sada Amazon tuži, pošto su im prava na sadržaj regulirana ugovorom, a nigdje ne stoji što će se dogoditi ukoliko sadržaj bude cenzuriran.

Tako bi ovakva hipotetska situacija mogla u budućnosti biti osnova pravnih odnosa autora i knjižara gdje bi se ugovorom obvezali na ustupanje sadržaja koji bi potom mogao biti zabranjen ili maknut iz distribucije. Nakon cenzure bi ugovor služio kao zabrana daljnjeg raspačavanja pod prijetnjom zatvora.

Digitalne knjige koje će se cenzuritati poput ove, link za skidanje OVDJE.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Arbitražni skandal i izlazak Hrvatske iz arbitražnog procesa koji u Sloveniji nazivaju špijunskom aferom u režiji hrvatskih obavještajnih službi rasplamsao je maštu različitih slovenskih komentatora i forumaša… postoje i teorije kako su u cijeli skandal upletene stare “udbaške” strukture u objema državama…

A verzije objave kompromitantnih materijala kreću se od onih da se je slovenska kontraobavještajna služba “blamirala” i pokazala nesposobnom, pa do onih koje govore o njenom trijumfu koji je doveo do slovenskog diplomatskog uspjeha, potvrđenog stajalištima EU-a i arbitražnog suda koji inzistiraju na nastavku arbitraže.

Poluslužbene ocjene Ljubljane su da je Hrvatska skandal s ilegalnim prisluškivanjem slovenskih duužnosnika namjerno izazvala kako bi kompromitirala arbitražni sporazum i granično rješenje koje je bilo na vidiku, a koje joj ne bi odgovaralo, te se tako diskreditirala u očima međunarodne zajednice.

Potvrdila je to i sinoćnja izjava Matjaža Nemeca, bliskog suradnika nekadašnjeg premijera, a sadašnjeg predsjednika Boruta Pahora koji je 2009. godine s Pahorom radio na izradi arbitražnih dokumenata.

Nemec: Hrvati planirali napad na arbitražu od proljeća

On je za treći program Slovenske televizije kazao kako je hrvatski pokušaj rušenja arbitražnog sporazuma u koji je uloženo toliko napora bio pomno planiran unaprijed, još ovog proljeća.

Po njegovim riječima, to dokazuje podatak da se afera tempirala u vrijeme kad skandal nije više mogao presudno utjecati na posjet slovenskih turista u Hrvatskoj.

Po podacima slovenske turističke organizacije posjet slovenskih turista u Istri je za deset posto veći nego lani, no to se sigurno ne bi dogodilo da je afera izbila u svibnju ili lipnju, ustvrdio je Nemec.

Hrvatski političari još uvijek “traumatizirani” osamostaljenjem

Založio se za diplomatsku mirnoću u odnosima s Hrvatskom, ali je upozorio da je problem Hrvatske što u njoj u politici još djeluju ljudi “traumatizirani” iz 90-ih godina procesom teškog osamostaljenja Hrvatske, pa reagiraju emocionalno, a ne racionalno.

U medijima i na internet portalima u vezi s “obavještajnom aferom” pojavljuju se najfantastičnije kombinacije, od onih da Hrvatska u slovenskom ministarstvu vanjskih poslova ima “duboko grlo” koje joj otkriva tajne informacije, preko potpuno suprotnih koje hvale ministra vanjskih poslova Karla Erjavca i tvrde da je izveo odličan manevar svojim javnim sugestijama kako arbitražni sud s objavom presude ne bi smio čekati samo zbog rezervi glede predstojećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj.

Postoje i teorije kako su cijeli skandal upletene stare “udbaške” strukture u Sloveniji i Hrvatskoj, kako bi destabilizirale prilike u regiji ili čak dovele na vlast desnicu.

Podsjetimo, hrvatsko ministarstvo vanjskih i europskih poslova uputilo je Sloveniji diplomatsku notu, u kojoj se ističe da su se zbog povrede od strane Slovenije stekli uvjeti za prestanak arbitražnog sporazuma, na što je slovensko ministarstvo vanjskih poslova odgovorilo ističući da očekuje da će Arbitražni sud presudu donijeti na temelju dokumentacije koja mu je bila predstavljena do kraja lipnja 2014. godine.
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Moja žena se vratila uzrujana s roditeljskog sastanka, ali ne iz razloga zbog kojega inače dolazi uzrujana s roditeljskih sastanaka. “Zašto je raspelo u predvorju javne škole?” upita ona ljutito. “A gdje bi inače raspelo visjelo”, odgovorim joj, “kad u Hrvatskoj nema katoličkih škola da ga stave na zid.”

Smiješno je zaista i pogledati kakva je to škrtost. U posljednja dva desetljeća u betonu se izlilo i mramorom popločalo milijune kvadrata crkava, samostana, pastoralnih centara, klerikata, ordinarijata i sjemeništa, a da se crkvena vlast nije sjetila napraviti nijednu školu, bolnicu, ubožnicu ili sirotište.

Ma, ni jedincati metar s metar bilo kakve ustanove koja bi bila realna društvena korist. Mantijaške cicije ne mare za to. Neumorno mekeću o ljubavi i nesebičnoj brizi za bližnjega, ali ne očekujte da će oni to primjerom pokazati. Njihov novac ne pitajte.

Slojevi boje na zidu

I onda, kako nemaju nešto svoje čime bi se dičili, moraju raspela stavljati u javne instutucije. Obilježe tako splitsku školu, kao da je nadbiskup Marin Barišić lično, iz svog džepa dao za cement i cigle, dolazio na gradilište i šalio se s tesarima gledajući kako mu investicija napreduje, premda je škola više od dva desetljeća na tome mjestu, samodoprinosom građana sagrađena još u bivšoj državi, po odluci Samoupravne interesne zajednice u prosvjeti i s blagoslovom partijskog komiteta.

Velik je bezobrazluk, pogledate li bolje, da se Crkva brči zgradom koju je komunistička vlast sazidala.

A ovu stvar možemo i šire, mimo Crkve, sagledati. Nepravedno bi zaista bilo za škrtost i socijalnu ravnodušnost optužiti samo popove. Gdje je i inače ono blagostanje i procvat, kamo se zametnula Švicarska koju je Hrvatima na početku devedesetih obećavao pokojni Šime Đodan? Evo, recimo, obrazovanje. Više od devedeset posto školskih zgrada u koje jutrima ulaze naša djeca još je iz socijalizma, kroz slojeve boje na zidu negdje će se još kod ulaza nazreti citat: “Narod koji ima ovakvu omladinu ne mora se bojati za svoju budućnost. Josip Broz Tito”

To vam je sva istina o zemlji znanja. Devet od deset škola napravili su nam komunisti, a oni su bili glupi.

Pođimo zatim na zdravstvo. Nalazite li i vi neobičnim da hrvatska država nije sagradila nijednu bolnicu? Nešto se, istina, širilo i dograđivalo, krojilo i prekrajalo, ali nigdje nismo imali da je čitav sustav, veliki klinički bolnički centar sa stotinama liječnika i sestara, moderni medicinski starship, narastao iz ničega, iz ledine, da su visoki dužnosnici došli u šikaru i pokazali, ondje će, gdje je sad ona topola, biti hitni kirurški i traumatologija, tamo u onoj skupini psihijatrija, interna i plućni odjel, a kod onih jasenova pod kojima trune nečija vešmašina ginekologija i rodilište. Jednom davno, u onome zločinačkom, nenarodnom režimu, takva su se čudesa stalno negdje otvarala. Čak i u provinciji.

Elektrifikacija u SFRJ

Mlada hrvatska država, ponavljamo svi razniježeno, kao da je država nekakvo dojenče koje sere u pelene. Naša nacionalna državna samostalnost sada, međutim, traje već dvadeset tri godine, došla je na polovicu životnog vijeka bivše Jugoslavije, a da nema možda ni desetinu postignuća svoje prethodnice. Možemo, ako hoćete, i o energetici. Od 1945. do 1990. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj je na Dravi, Kupi, Cetini, Zrmanji i drugim vodotocima napravljeno gotovo dvadeset velikih hidroelektrana.

Znate li koliko ih je napravljeno otkako smo se trgnuli iz tisućljetnog sna?

Jedna.

Bilo je, naravno, teško u Jugoslaviji, policijska diktatura, Udba, Goli otok, jetrvo moja, da ti i ne pričam, ali u svemu tome užasu i bijedi i iscrpljujućem teroru gluposti pojavio bi se opet, tu i tamo, nekakav Većeslav Holjevac. Karlovački komunist, ustanik i prvoborac, ludo smion partizanski diverzant, ali osoba uistinu bez neke ozbiljnije naobrazbe. Inženjeri su ga možda ispotiho ismijavali, no on je zaista isušio malaričnu močvaru s druge strane Save i napravio čitav Novi Zagreb.

Desetke tisuća stanova u betonskim kubusima između širokih avenija sagradio je između 1952. i 1963. u jednoj zapuštenoj, seljačkoj zemlji koja je imala jedva nešto bolje od tačaka i lopata. U jedanaest godina gradonačelničkog mandata napravio je urbanistički podvig koji današnji političari, kraj svih tehnoloških čudesa, ne bi da ih cijelo stoljeće ostaviš na vlasti.

Mogao bih najbrojati još mnogo primjera, ali ne bih dulje dražio nacionalističke neurastenike koji će me nadahnuto nazvati komunističkim podoficirom. Ne zanima me besplodno ideološko palamuđenje o našima i njihovima jer imam pametnija posla.

Ja moram živjeti ovdje i uistinu me iskreno zabrinjava samo da mi na dijete ne padne plafon u školskoj zgradi otprije pola stoljeća. Zašto je ona država mogla brinuti o tome, a ova ne može? Zašto se ne grade bolnice i hidroelektrane? Ili, ako se štogod od javnog interesa i krene graditi, zašto je tako traljavo i sporo da predsjednici i premijeri svake četiri godine presijecaju vrpce na novih pet kilometara asfalta?

I zašto je, naposljetku, danas sve između četiri i četrdeset puta skuplje? Kako je Većeslav Holjevac prije šezdeset godina mogao biti pošten čovjek, i drug i gospodin, i komunist i Hrvat, a danas nema nikoga boljega od kokošara poput Božidara Kalmete i njegovih pomoćnika i savjetnika, koji su reketarili građevinare i po vikendicama, uz kotlovinu i graševinu, dijelili pljačkaški plijen?

Kako smo, u najkraćemu, postali takva bijedna, bezdušna i gramziva stoka? To nije nikakva teorija zavjere, to je planski provedena zavjera s ciljem nazadka građana i njihovih života, i to danas traje.
 
 
(Ante tomić, kolumnist/uredio: nsp)

Analizom najčitanijih ovogodišnjih tekstova došli smo do zaključka da su mnogi naši sugovornici, koji su istraživali uzroke gospodarskog propadanja Hrvatske, neovisno jedan o drugome došli do istih zaključaka: da se Hrvatska već desetljećima uništava planski i da na tome profitiraju malobrojni pripadnici takozvane ‘elite’.

Pri kraju godine iz arhive portala Dnevno izvukli smo najčitanije ovogodišnje tekstove. Pregledavajući ih, zaključili smo da su ponajviše klikova i ‘likova’ skupile teme u kojima smo istraživali i analizirali pozadinu zbivanja, odnosno stvarne uzroke hrvatske gospodarske i demografske nizbrdice.

Prvi u nizu takvih tekstova bio je siječanjski intervju s Krešimirom Mišakom, urednikom i voditeljem HTV-ove emisije ‘Na rubu znanosti’. Tekst pod naslovom ‘Mesić je imao tek dva posto podrške, a Rockefeller je već znao da je on novi predsjednik!’, u kojem Mišak argumentima dokazuje da političari ne predstavljaju volju većine, već se ponašaju kao da oni bolje od građana znaju što je za narod dobro, da mediji u pravilu ne pišu istinu, već nameću čitateljima svoju stvarnost u skladu s onim što odgovara strukturama koje stoje iza tih medija, te da hrvatske predsjednike i premijere ne bira narod već strani centri moći, bio je daleko najčitaniji tekst na portalu Dnevno 2012. godine.

Mišak: Zašto Linić djeci ne ostavi Croatia osiguranje i HPB?

Nakon tog istinskog internetskog hita, u razgovoru s istim sugovornikom mjesec dana kasnije pokušali smo predvidjeti što bi se u skoroj budućnosti moglo događati u Hrvatskoj.

Bit ćemo još siromašniji, a izgubit ćemo i utjecaj na donošenje zakona. Svjedočit ćemo uništavanju svih javnih institucija koje nisu u privatnom vlasništvu. Za Hrvatske željeznice, brodogradnju, HEP… uskoro u javnosti neće biti puno dobrih riječi.

Novac od prodaje Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke ogromna će crna rupa progutati u sekundi, a mi ćemo se opet morati zaduživati uz kamatu od osam posto. Smiješna je argumentacija kojom Linić pravda prodaju jedine preostale velike hrvatske banke i najstarije osiguravajuće kuće. Kaže da to Hrvatska prodaje da se ne bi morali dodatno zadužiti i djeci ostaviti ogromne dugove.

Pitam se zašto djeci ne ostave Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku, jer će se i ovako i onako morati dodatno zadužiti – primijetio je u veljači Mišak, a kasniji tijek zbivanja njegove je riječi itekako potvrdio.

Jedan od poznatijih hrvatskih analitičara pozadine zbivanja tada je još istaknuo da ćemo i u Hrvatskoj u budućnosti sve češće čuti prijedloge da vlast trebaju preuzeti stručnjaci, odnosno tehnokrati, da trebamo ‘tehničku vladu’, kakvu su u jeku krize dobili Grčka i Italija.

Mišak je pojasnio da se iza privlačnih fraza o vladi stručnjaka u stvari krije namjera postavljanje namjesnika bankarskih centara moći. Valja ovdje primijetiti da se u Hrvatskoj, nakon nedavnog rušenja kreditnoga rejtinga, doista sve češće spominje mogućnost postavljanja tehničke vlade!

Kačinari: Sada kradu dokumente kako bi sakrili trag pljačke Zagrebačke banke

Korak dalje u analizi sveopćeg kaosa, te naglog gospodarskog i financijskog propadanja nekad industrijski najrazvijenije republike bivše Jugoslavije, načinili smo kroz razgovor sa zagrebačkim zlatarom i zviždačem Pašk Kačinarijem.

U tekstu pod naslovom ‘Ako ja ‘odem’, za mnom će i pripadnici bankarskog lobija koji su pokrali Hrvatsku!, Kačinari je na osnovu opsežne dokumentacije i desetogodišnjeg istraživanja detaljno opisao kako je Hrvatska planski opljačkana, kako su banke i poduzeća nelegalno privatizirane, odnosno pokradene… I Kačinarijeve teze, objavljene u ožujku ove godine, i danas stoje jednako čvrsto kao i tada:

Hrvatska je pokradena za oko 47, 5 milijardi eura koliko otprilike iznosi hrvatski dug, što znači da Hrvatska nikome ne duguje ništa. Pljačka je počela još 1976. godine, kada su pojedinci osnovali banke u inozemstvu kako bi tamo, umjesto u Narodnu banku Jugoslavije, mogli pohranjivati devize. Zagrebačka banka tada je također osnovala kćeri banke izvan Hrvatske, uz pomoć kojih su kasnije pokrali Zagrebačku banku i poduzeća koja su osnovala tu banku.

Nakon što su ovladali Zagrebačkom bankom protuzakonito su izmijenili vlasničku strukturu brisanjem iz knjige dioničara dionice pravih vlasnika banke, i to njih preko tisuću i dvije stotine. Ljudi koji su nezakonito preuzeli Zagrebačku banku opljačkali su i Grad Zagreb.

Ta pljačka još traje. Sada kradu dokumente kako bi sakrili trag pljačke. Posjedujem dokumentaciju o tome. To je prijavljeno i DORH-u, no oni šute. Kaznenu prijavu protiv tada čelnih ljudi ZABE Ive Hanžeković – Živković, Marijana Hanžekovića, Jakše Barbića, Franje Lukovića i drugih podnio sam 6. svibnja 2008. zbog zlouporabe položaja i ovlasti.

Ta prijava od tada stoji u USKOK-u, a ista niti je odbačena niti se po njoj radi, što je dokaz da je zaštitnik sveukupnog kriminala u Hrvatskoj upravo Mladen Bajić – kazao je Kačinari te dodao da je otkrio da hrvatske banke nisu unijele svoje nekretnine u osnivački kapital, da ne bi uvukli državu u vlasničku strukturu banke. Upravo zato banke ni danas nisu uknjižene na većinu ‘svojih’ nekretnina – zaključio je zagrebački zlatar i nesuđeni dioničar ZABE.

Tabaković: U Hrvatskoj vlada kontrolirani kaos kojeg su organizirali oni koji su pokrenuli rat

Nakon Kačinarija, o sustavnoj pljački Hrvatske govorio je i Sulejman Tabaković, predsjednik udruge Kulin ban i pravni ekspert za pretvorbu i privatizaciju. U tekstu pod naslovom ‘Oporezivanjem Todorića, Mudrinića, Lukovića…, vlast želi legalizirati pljačku svih pljački’ Tabaković ističe da u Hrvatskoj vlada kontrolirani kaos kojeg su organizirali oni koji su pokrenuli rat kako bi opljačkali svu imovinu.

Rat je bio planiran, a povela ga je ekipa koja je opljačkala građane. Oni su i sada na vlasti, kao što su na vlasti na neki način Luković, Mudrinić i Todorić. Rohatinski je njihov računovođa koji ne štiti kunu, iako mu je to osnovna zadaća. Jer da štiti, Todorića bi zbog protuzakonitog izdavanja bonova isti tren prijavio USKOKU – napomenuo je u svibnju Tabaković, a i njegove tvrdnje i danas imaju težinu.

Hromin Sturm: U kapitalizmu moramo prodati sve što smo u socijalizmu stekli

U tekstu pod naslovom ‘Hrvatska mora prestati plaćati inozemne dugove, a onima koji su nas zadužili trebali bi suditi!’, objavljenom u kolovozu, propitivali smo mogućnost da Hrvatska svoje dugove proglasi ilegalnima i odbije ih otplaćivati baš kao što su narodi Islanda, Ekvadora i još nekih zemalja odbili otplaćivati svoje sumnjivo stvorene dugove.
 

 
U razgovoru s nekoliko hrvatskih i stranih stručnjaka došli smo do zaključka da Hrvatski sabor ni narod na referendumu nisu Vladi odobrili zaduživanje u inozemstvu, što znači da je hrvatski dug nelegitiman i da narod na referendumu može zatražiti prestanak otplate ilegalnih vanjskih dugova.

Glavna državna revizorica Šima Krasić je ustvrdila da je 98 posto hrvatskih tvrtki nezakonito privatizirano, što znači da je tu privatizaciju moguće poništiti, a te tvrtke vratiti narodu. No, umjesto da na taj način riješimo probleme, Slavko Linić nam iz dana u dan poručuje da moramo prodati vikendice, da moramo iseliti iz većih u manje stanove, da moramo napustiti gradove te otići na selo, jer će nam uskoro uvesti nove poreze na imovinu kako bi mogao plaćati kamate na inozemne dugove. Po tim njegovim riječima očito je da Linić već sada dosljedno provodi politiku MMF-a, odnosno da slijedi gotov projekt kojeg su mu dali.

Poznato je, naime, da međunarodna financijska oligarhija skupo plaća rad mnogih instituta, odnosno ljudi koji ni ne znaju za koga rade, a koji donose zaključke i odluke koje toj oligarhiji odgovaraju, a kojima se kasnije koristi Međunarodni monetarni fond. Slavko Linić koristi čak i iste termine poput MMF-a, odnosno ‘Udruženja’ koje je odgovorno za svjetsku krizu i kojem nije u interesu hrvatski gospodarski oporavak.

Perkins pojasnio kako financijska oligarhija uništava male države

A kako moćnici manipuliraju malim državama i narodima opisali smo u istom tekstu kroz autobiografsku priču John Perkinsa, ‘ekonomskog ubojice’ odnosno plaćenog profesionalca koji je države širom svijeta uništavao nagovarajući političare da se zaduže. Perkins je naveo konkretne primjere kad Svjetska banka posudi novac zemlji koju misli porobiti i kad državu žrtvu nakon ‘pomoći’ ostave u ogromnim dugovima koje je nemoguće otplatiti.

U tekstu pod naslovom ‘Srpske obavještajne službe preko ljudi oko Josipovića i danas upravljaju Hrvatskom’, objavljenom početkom rujna, Marko Lukić je opisao načine djelovanja udbaških struktura infiltriranih u Ured predsjednika, u hrvatske političke stranke i u važne institucije, te je otkrio kako su ga agenti bliski bivšem ministru Jarnjaku oblatili kod Tuđmana.

Lukić: Nesposobni hrvatski obavještajni sustav odgovoran je za pljačku i organizirani kaos

Udbaško kosovske strukture i danas vladaju pravosuđem, medijima i bankama. Čak 9000 mikrofilmovanih dokumenata UDBA je odnijela u Beograd i uz pomoću tih dokumenata srpske obavještajne službe upravljaju hrvatskom politikom.

Čine to preko određenih ljudi u Uredu predsjednika, kroz velike političke stranke i kroz druge najvažnije hrvatske institucije, preko ljudi koji su ucijenjeni tim dokumentima, a koji i danas obnašaju najviše javne funkcije.

To se dogodilo zbog nesposobnog hrvatskog obavještajnog sustava, koji je te opasne pojave trebao zaustaviti, ucijenjene dužnosnike izolirati i udaljiti od bitnih položaja. Kroz ozbiljan specijalan rat kojeg srpske obavještajne službe vode u Hrvatskoj, uništava se hrvatsko gospodarstvo, razbija jedinstvo hrvatskih nacionalnih političkih stranaka, ali i stvaraju korumpirane i nesposobne državne institucije koje trebaju stvoriti sliku kriminalne države i nesposobnog naroda – kazao je Lukić, te dodao da političke elite i lijeve i desne imaju istog gazdu, a njemu nije u interesu da se to stanje mijenja.

Političke stranke služe samo za održavanje postojećeg stanja

-Govorim o centrima moći proizašlim iz bankarskih, medijskih i korporativnih lobija, kojima političke stranke služe samo za održavanje postojećeg stanja, odnosno za ugnjetavanje hrvatskog naroda u korist svojih, a ne hrvatskih nacionalnih interesa.

Bivše službe KOS-a i UDBE s umreženim tajnim službama drugih zemalja još prije 1990. su pripremili ovaj scenarij, u kojem je rat samo jedna etapa. Kao potvrdu ovog o čemu pričam preporučam da vidite svjedočenje generala JNA Ace Vasiljevića 2004. godine u Haagu.

U tom svjedočenju protiv Miloševića, Vasiljević kaže: ‘Slobodane bre, sve smo ti ’90. pripremili u Hrvatskoj: i banke i firme i medije, a sve si upropastio’. Nije li današnje stanje u Hrvatskoj, kada su u pitanju banke, mediji i korporacije, pokazatelj da se preko njih hrvatski narod drži podčinjenim, a u isto vrijeme se i dalje isisava hrvatsko nacionalno bogatstvo, odnosno sve ono što još vrijedi – ponovio je Lukić ono o čemu su za naš portal prije njega govorili Pašk Kačinar, Sulejman Tabaković i još neki sugovornici.

Bartulović: Nagodinu će stanovništvu za male novce uzeti svu imovinu

Valja na kraju izdvojiti i najčitaniji prosinački tekst, odnosno intervju s ekonomistom Dinkom Bartulovićem, osnivačem pokreta ‘Zajedno’, koji također tvrdi da je Hrvatska uništena i opljačkana planski i smišljeno.

U tekstu pod naslovom ‘Znamo da ‘elite’ 2013. kreću u akciju preuzimanja sve imovine hrvatskog stanovništva’ Bartulović ističe da po projekcijama stručnjaka u periodu od 2013. do 2019. godine kreće akcija da se stanovništvu za male novce preuzme sva njihova imovina, Na to ih, rekao je, upozoravaju kretanje kamata na obveznice, porezni zakon, ovršni zakon, broj nezaposlenih i broj blokiranih građana!

I što zaključiti kada više ljudi različitih struka na temelju različitih informacija dođu do istog ili sličnog zaključka, kada utvrde ‘da je rat u Hrvatskoj namjerno izazvan kako bi se planski opljačkala hrvatska poduzeća i banke, te da strukture koje su pljačku isplanirale i provele i danas preko svojih marioneta vladaju Hrvatskom’?

A to da su iste strukture tek kotačić bankarsko iluminatske ‘elite’ koja sve neskrivenije vlada svijetom može se zaključiti i iz analize pozadine globalnih događaja, o čemu smo ove godine također puno pisali.

No, jesu li naši zaključci doista točni, ili smo tek na putu da otkrijemo cjelovitu istinu, istraživat ćemo i dalje. Pogotovo stoga što se drugi mediji istraživanjem srži problema neprirodno naglog hrvatskog propadanja i vrtoglavo brzog osiromašenja, nimalo ne bave.
 

 

 
(dnevno.hr)

Jugoslavenska policija, ali i sve republičke tajne političke policije rado su bile za likvidaciju političkih protivnika, prije svega onih u emigraciji, koristili su usluge ljudi iz podzemlja.

Zlatno doba ovih ubojica trajalo je od ’60-ih do ’90-ih godina prošlog stoljeća. U tom razdoblju su, prema podacima koje je još prije 20-ak godina objavio škotski list “Daily record”, jugoslovenske tajne policije ubile više od 60 političkih emigranata.

Povjesničar Bojan Dimitrijević podsjeća da je upotreba kriminalaca za političke likvidacije poprimila šire razmjere tek sredinom ’60-ih godina, nakon što je pojačana teroristička aktivnost emigracije, osobito hrvatske.

Do tada su korišteni ljudi koji su imali svoje regularne poslove. Zanimljiv je slučaj jednog liječnika koji je ubijao za tajnu službu da bi poslije obavljenog posla ponovo oblačio bijeli mantil i liječio pacijente – kaže Dimitrijević.

Angažiranje ljudi iz podzemlja, kako kaže Dimitrijević, za RB je predstavljalo dvostruku uštedu – posao je bio obavljen, a istovremeno su imali uvid u to što se događa s druge strane zakona. Kriminalci su pak za te svoje usluge dobivali slobodu djelovanja u inozemstvu i neku vrstu logističke potpore (putovnice i sl..).

Postojalo je, međutim, pravilo da se i ubojstva rade po ključu, točnije svatko je ubijao svoje – hrvatska služba progonila je i likvidirala ustaše, a srpski služba bila je zadužena za četničku i albansku emigraciju.

Pitanje je, međutim, da li će se ikada saznati puna istina o tome. Ne vjerujem da su vođene bilješke, a i ako jesu, najvjerojatnije su potom uništavane – kaže Dimitrijević i dodaje da se o tim ubojstvima najviše saznalo od istraga vođenih u zemljama gdje su i ona počinjena.

 

 
(blic.rs, youtube.com/uredio: nsp)

U novom broju mjesečnika Vojna povijest, koji je iz tiska izašao nedavno, prvi put u Hrvatskoj izlazi tekst o najnovijem arhivskom otkriću koje posve razotkriva jedan od najmisterioznijih dijelova karijere jugoslavenskog komunističkog vođe Josipa Broza Tita. To je njegovo sudjelovanje u Španjolskom građanskom ratu!

Autor teksta poznati je beogradski publicist Pero Simić koji Titovu biografiju istražuje već više od 20 godina. Kad je o Španjolskom građanskom ratu riječ, Tito je sudjelovanje u njemu pretvorio u jedan od najvećih misterija svoje karijere. Danas znamo i zašto. Jer nije bio običan španjolski borac. On je ondje bio šef, koordinator i kontrolor stožera za likvidacije NKVD-a, Staljinove tajne policije, koja se obračunavala s trockistima!

NKVD (rus.Народный комиссариат внутренних дел) u SSSR-u bila skraćenica za Narodni komesarijat unutrašnjih poslova, bila je i javna i tajna policijska organizacija koja je izravno vršila odluke donošene od vlasti uključujući i ubojstva političkih neistomišljenika u vrijeme Staljina. Prethodno se zvala ČEKA što opet dolazi od skraćivanja riječi Izvaredna komisija. Odgovarala je ministarstvu unutrašnjih poslova.

Sjedište NKVD-a bilo je u Lubjanki.

U Jugoslaviji se ta služba, poslije Drugog svjetskog rata, zvala OZNA a kasnije UDBA.

Ali krenimo redom. Nakon što je došao na vlast u Jugoslaviji, Titu su se javljali bivši ratni drugovi koji su ga vidjeli u Španjolskoj. No on je na marginama njihovih pisama najčešće pisao da ih „nikad nije vidio” ili da je riječ o nekoj zabuni. Mnoštvo takvih pisama danas se može naći i vidjeti u Arhivu Jugoslavije u Beogradu u kojemu se čuva i Titov arhiv. Kako piše Simić, Tito je tu veliku zagonetku do kraja života krio i od očiju javnosti i od svojih najbližih suradnika i od najintimnijih prijatelja. A dobro se pobrinuo da se ta tajna ne otkrije ni tridesetak godina poslije njegove smrti.

Zato za odgonetanje zagonetke Simiću nisu bila dovoljna čak ni višedesetljetna istraživanja u beogradskim i moskovskim arhivima ni uporne sustavne pretrage najpovjerljivije građe Titova osobnog arhiva u Beogradu. Potpuno neočekivano, Simić je točku na taj Titov rebus stavio nedavno. I to tamo gdje se najmanje nadao, u Arhivu Slovenije u Ljubljani, u kojemu se čuva pisana ostavština Vladimir Dedijera, Titova biografa.

Odškrinuta vrata

Kako objašnjava Simić, vrata te Titove Pandorine kutije prvi su put odškrinuta prije šezdesetak godina. Kvaku je prvi diskretno povukao Georgi Damjanov, visokopozicionirani sovjetski agent koji je radio u aparatu Kominterne. Bio je šef jednog od najvažnijih njezinih dijelova, odjela za kadrove za sve zemlje Europe, a njegovo lažno ime bilo je Aleksandar Belov. Čim je Staljin na svojim tenkovima doveo bugarske komuniste na vlast, Belov je postao ministar obrane Bugarske, a pet godina kasnije i poglavar bugarske države. Na toj je dužnosti 1953. godine primio akreditive novog Titova veleposlanika u Sofiji Mite Miljkovića. Kada je veleposlanik prenio domaćinu pozdrave vođe jugoslavenskih komunista, Belov se trgnuo i, nazivajući Tita samo njegovim tajnim moskovskim pseudonimom, zapitao: „A kako je naš stari drug Valter?” Kada je veleposlanik odgovorio da je Tito dobro, Belov je rekao: „Ja se s drugom Valterom dugo poznajem, mi smo u Moskvi dobro surađivali. On ima velike zasluge za međunarodni komunistički pokret.” Aludirajući na posebne agenturne poslove, izgovorio je i dvije ključne rečenice: „Mi smo njega slali na zadatke u Španjolsku i tamo je jedno vrijeme bio u velikim teškoćama, ali se dobro izvukao. I druge je zadatke drug Valter dobro izvršavao.”

Slovenski komunist Josip Kopinič, koji je bio visoki sovjetski obavještajac u Španjolskoj, potkraj života otkrio je na koje su zadatke Staljinove specijalne službe slale Tita u Španjolsku. U neobjavljenom svjedočenju, koje je dao Titovu biografu Vladimiru Dedijeru, Kopinič je rekao da je Titov prethodnik na čelu KPJ Josip Čižinski, alias Milan Gorkić, bio predstavnik Kominterne za Španjolsku „u svim vidovima pomoći i odnosa”, a da se „posle Gorkića Tito prihvatio dobrog dijela tih poslova”: „Pod Titom je bio tako i rad predstavnika IV odseka NKVD-a, koji je pored ostalih poslova radio i na likvidacijama neprijatelja u inostranstvu.” „Tito je bio kontrolor IV odseka. I zbog toga je išao u Španiju na inspekcijska putovanja, na dan-dva”, priznao je Kopinič, koji je Titu bio toliko naklonjen da je potkraj Španjolskog građanskog rata odigrao jednu od glavnih uloga u njegovu dolasku na čelo KPJ.

„Neprijatelji” kojima su se u Španjolskoj bavili likvidatori NKVD-a, pod Titovom naredbom, bili su tzv. trockisti, kako je Moskva etiketirala sve oponente Josifa Visarionoviča Staljina. Ti su ljudi u Španjolskoj, kako je Tito potkraj 1937. godine pisao u „Proleteru”, „svakodnevno raskrinkavani kao izdajnici i špijuni u službi generala Franka”. A „raskrinkavanje” je bila istoznačnica za fizičke likvidacije.

Kopiničevo priznanje još je točnije potvrdio Maurice Thorez, koji je u vrijeme Španjolskog građanskog rata bio generalni sekretar CK KP Francuske, preko koga su se iz Moskve prenosile sve povjerljive sovjetske odluke i naredbe za Španjolsku. Tako se u njegovim rukama našao i dokument iz koga se „videlo da je Tito bio zadužen za likvidacije u Španiji”, točnije da je bio „šef štaba za likvidacije u Španiji”, a da su ostali članovi stožera bili: talijanski komunist Vittorio Vidali, Hrvati Ivan (Stevo Krajačić) i Ivan (Antonov) Srebrenjak i bosanski Srbin Vlajko Begović, koji je bio zamjenik šefa NKVD-a u međunarodnim brigadama u Španjolskoj i šef operativnog centra za likvidacije u Albaceti.

Poslije Torezove smrti sadržaj tog dokumenta Dedijeru je 1979. godine u Parizu prezentirao biograf lidera francuskih komunista Albert Soboule. Iako mu je Soboule bio „izvanredan prijatelj”, Dedijer se, vjerojatno zbog straha od posljedica, nije usudio niti pokušati objaviti ovo prvorazredno otkriće.

Postojanje ovog dokumenta Dedijeru je deset godina poslije, rujna 1989. godine, potvrdio i Titu vrlo naklonjen Josip Kopinič, koji je Titu 1938. omogućio da postane kandidat za generalnog sekretara CK KPJ.

Ovaj dokument potvrdio je i jedan od španjolskih likvidatora Ivan Stevo Krajačić: „Četvrti odsek je radio dve vrste poslova: diverzije pod komandom ruskog generala Pavlova i likvidacije neprijatelja – trockista.”

Pozadinu ove velike Titove tajne do kraja je odgonetnuo jedan njegov bliski suradnik, šef njegove predsjedničke administracije, zagrebački komunist židovskog podrijetla Leo Mates. Tito se s Matesom družio baš u vrijeme Španjolskog građanskog rata, a nakon završetka tog rata svraćao je i u Matesovu kuću u Zagrebu.

Na Dedijerovo pitanje – kako je Tito postao generalni sekretar CK KPJ i kakve je usluge izvršio Sovjetima u Španjolskoj da mu daju mandat u doba staljinističkih pogroma, Mates je rujna 1983. godine dao odgovor koji se sada prvi put predočava javnosti:

„Činio je prljave usluge u Španiji.”

„To je za Sovjetski Savez bio važan poligon – i vojnički i strateški, ali i kadrovski (čišćenje).”

„Tito je tamo čistio ljude.”

U razgovoru s Dedijerom to je potvrdio i sâm Kopinič:

„I Tito i Kardelj radili su za NKVD.”

A sada najvažnije otkriće. Događaj se odigrao u prvim danima Drugog svjetskog rata u obiteljskoj kući Lea Matesa na Šalati, ekskluzivnoj zagrebačkoj četvrti. Pokraj Matesa sjedila je Anka Butorac, bivša supruga Blagoja Parovića, jednog od najpoznatijih jugoslavenskih komunista, koji je nekoliko mjeseci prije odlaska u Španjolsku pao u nemilost i Kominterne i svoje supruge zbog ljubavne veze s jednom mladom suradnicom sovjetskog poslanstva u Budimpešti.

Ono što je slijedilo Leo Mates je 24. rujna 1983. vjerno, od riječi do riječi, prenio Titovu biografu Vladimiru Dedijeru, koji je o tom velikom otkriću napravio sljedeću bilješku: „Tito u Matesovoj kući u Zagrebu, iznad Šalate, Anki Butorac odjednom: Ja sam tvoga ‘druga’ poslao u Španiji u smrt!” Dedijerova je nevjerica bila toliko velika da je pokraj ove Titove rečenice, u lijevom gornjem uglu, ružičastim flomasterom ispisao četiri krupna uskličnika: !!!!

Flert s činovnicom

Nepunih pola godine prije nego što ga je Tito „poslao u Španjolsku u smrt”, Blagoje Parović bio je organizacijski sekretar CK KPJ, osoba broj dva u partijskog hijerarhiji. Zbog flerta s činovnicom sovjetskog veleposlanstva u Mađarskoj Tito ga je potkraj 1936., po nalogu Moskve, razriješio te dužnosti, a Parović je poslije toga vidio priliku u Španjolskoj da se dokaže. U sovjetskom je gradu Rjazansku završio tromjesečni vojni tečaj i početkom 1937. preko Pariza krenuo prema Pirenejima. Gorkićev CK KPJ postavio ga je za svog predstavnika u republikanskoj Španjolskoj, gdje je Parović pokrenuo i uređivao dobrovoljački list „Dimitrovac”, u kome su tekstovi objavljivani na srpsko-hrvatskom, češkom, španjolskom i slovenskom jeziku. Početkom srpnja 1937. postavljen je za komesara XIII. internacionalne brigade. Govorio je: „Budite takvi da svaki vaš rođak i poznanik, svaki drug i prijatelj, svaka organizacija i narod koji ovde predstavljate s ponosom može reći: ‘To je moj sin, moj drug, član moje organizacije, sin moga naroda.’”

Ubijen je 6. srpnja 1937. u sumrak pokraj jednog sela blizu Madrida.

Na licu mjesta odmah ga je, u krupnom planu, snimio bosanski komunist Vlajko Begović, bojnik po činu, član Titova stožera za likvidacije, „glavni egzekutor u Španiji”. Prema svjedočenju Titova generala i španjolskog dobrovoljca Peke Dapčevića, Vlajko Begović također je „učestvovao u ubistvu Blagoja Parovića”.

Kut snimanja fotografije – s lica, iznad tijela mrtvog Parovića – pokazuje da je snimka napravljena ne iz pijeteta prema tom čovjeku već da bi se dokazalo da je zadatak izvršen.

Junačka smrt

Parović je bio jedan od najperspektivnijih jugoslavenskih komunista. Centralni komitet KPJ još je početkom 1934. donio odluku da u slučaju uhićenja Milana Gorkića i predstavnika KPJ u Kominterni Vladimira Ćopića Blagoje Parović „stane na čelo CK”.

Gorkićev pomoćnik Rodoljub Čolaković opisao je Parovića kao „jednog od rijetkih naših radničkih aktivista koji su se uzdigli i osposobili za samostalan politički rad širih razmjera”.

Nekoliko mjeseci poslije njegove likvidacije Parovića je Tito nazvao „jednim od najboljih članova CK KPJ”, a njegovu smrt „junačkom smrću”.

Titovu ulogu šefa, koordinatora i kontrolora stožera za likvidacije u Španjolskoj uvjerljivo dokazuje i jedan Titov dokument nastao potkraj 1937., nepunih pola godine poslije likvidacije Blagoja Parovića. U njemu Tito svog neimenovanog „dragog prijatelja” u Moskvi obavještava da Ivan Krajačić „vrlo dobro obavlja svoju profesiju” u Španjolskoj i da „smo odlučili da ga pošaljemo k tebi na specijalizaciju njegove profesije”. „Za drugog kandidata – Vokšina (Josipa Kopiniča) karakteristika se nalazi kod vas.”

Krajačić je desetljećima bio šef OZNA-e, Udbe i Službe državne sigurnosti Hrvatske i predsjednik Vlade i Sabora Hrvatske.

Posebna je priča i Titova fotografija iz kampa u Francuskoj koja je autentična. Iza nje krije se afera. Objavljena je 1961. u knjizi „Naši Španci”, koja je već u tisku imala ozbiljnih problema. Naprijed piše da je izašla 1961., a na posljednjoj stranici da je njezin tisak u tiskari „Ljudske pravice” u Ljubljani završen tek „marta 1962. godine”! Knjiga je prešućena i povučena bez otvaranja afere, među ostalim, po svemu sudeći, i zbog ove Titove fotografije te objavljivanja Begovićeve fotografije mrtvog Blagoja Parovića. Simić vjeruje da je Begović autor i ove Titove fotografije.
 
DODATAK
Josip Broz Tito – Bez maske – Dokumentarni film

 
(vecernji.hr, youtube.com/uredio: nsp)

Pavuna je poznat po tome što bez dlake na jeziku kritizira hrvatske vlasti. U nedavnom intervjuu za Radio Pulu, ustvrdio je kako je specijalni rat između bankaroida i normalnih ljudi u tijeku te kako Milanovićeva vlada koristi metode manipulacije hrvatskog naroda. Nešto slično kaže i danas.

Hrvatski znanstvenik na radu u Švicarskoj Davor Pavuna je iznio dojmove svog višednevnog boravka u Hrvatskoj. Prof. dr. sc. Pavuna boravkom u svojoj rodnoj zemlji je oduševljen, ali upozorava na ‘Orwellovce’ koji i dalje vladaju Hrvatskom.

Davor Pavuna u Hrvatskoj je bio nekoliko dana. Dnevno.hr je ekskluzivno objavio snimku predavanja na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva gdje je pozvao buduće inženjere na – revoluciju. Nakon FER-a Pavuna je predavanje održao i na Institutu Ruđer Bošković te u Koprivnici, a prisustvovao je i skupu pedagoga u Križevcima te gostovao na predstavljanju knjige doktorice Nele Sršen ‘Rak duše’. Kakvi su njegovi dojmovi boravka u Hrvatskoj?

‘Još Hrvatska ni’ propala’

Dojmovi su ODLIČNI jer imamo narod prepun srca i mnoge genijalce posvuda! Još Hrvatska ni’ propala jer uistinu vrvi talentima i izuzetnim mladima. Ljudi posvuda obožavaju čuti Istinu, te viziju bolje Božje Hrvatske – rekao nam je eminentni znanstvenik.

Pavuna je poznat po tome što bez dlake na jeziku kritizira hrvatske vlasti. U nedavnom intervjuu za, ustvrdio je kako je specijalni rat između bankaroida i normalnih ljudi u tijeku te kako Milanovićeva vlada koristi metode manipulacije hrvatskog naroda. Nešto slično kaže i danas.

- Slugani Novog svjetskog poretka, EUSSSR-a, UDBA-e, KOS-a i yuSKOJ-evci na i pri vlasti i dalje odrađuju egzekuciju programa ”Orwell-2014′.

Pavuna dodaje kako će o tome više govoriti na predavanju u hotelu Antunović koje će se održati u subotu, 6. travnja u 9 sati. Naziv predavanja će biti ‘Helvetizirana Planetarna Hrvatska <-> NSV-UDBA-Orwell2014+’.

Krist je pobijedio antikriste

- Imam beskrajno novih poziva, a čak se ni političari ni tajne službe ne ljute jer sam rekao Istinu u svakom predavanju. A budući su Orwellovci IZGUBILI, jer Krist je, po definiciji, pobijedio antikriste, onda budite spremni za naše rajske vrtove – kaže Pavuna.

VIDEO: Vatreni Davor Pavuna u Zagrebu pozvao hrvatske studente na revoluciju

Tko su socijalni šminkeri? Zašto u Hrvatskoj na vlast moraju doći inženjeri? Kako nas bankaroidi kradu? Pogledajte predavanje Davora Pavune – samo na našem portalu.

Udarcem šakom po stolu i povikom: ‘Gamad jedna!’ upućen vladajućoj kliki koja je pokrala Hrvatsku, a koja njome i dalje vlada, hrvatski znanstvenik Davor Pavuna jasno je dao do znanja zašto je došao u Hrvatsku. U utorak je održao predavanje na Fakultetu elektrotehnike i računarstva i pozvao buduće inženjere na preuzimanje Hrvatske i – revoluciju.

Predavanje pod nazivom ‘Uvidi postkvantne fizike i budućnost energetike u svijetu i Hrvatskoj’ održano je u organizaciji studentske udruge BEST, a održano je u sklopu EBEC Dana inženjera. Pavuna će nakon predavanja u Koprivnici (20. ožujka) nazočiti skupu pedagoga u Križevcima (21. ožujka). Istog dana gostovat će na predstavljanju knjige ‘Rak duše’ hrvatske liječnice Nele Sršen, dok će 22. ožujka predavati na Institutu ‘Ruđer Bošković’.

Tko su socijalni šminkeri? Zašto je Pavuna tijekom predavanja zaplesao? Kako nas bankaroidi kradu? Pogledajte vatreno predavanje Davora Pavune:
 

 
I za kraj, ugledni znanstvenik našim je čitateljima čestitao Uskrs.

Čestit Uskrs svim časnim čitateljima i osobama koje žele Živjeti Istinu.
 
 
izvor: dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13216"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata