Zastrašujuće video snimke švedskog školarca kojeg je žestoko pretukla banda rasističkih migranata tinejdžera kruže društvenim medijima

Kaže se da se rasističko premlaćivanje dogodilo u školi u gradu Skovdeu. Policija trenutno istražuje slučaj, javlja Nyheter Idag.

Uznemirujući videozapis prikazuje dječaka kako leži na betonu školskog dvorišta pokušavajući se zaštititi dok ga migrantski tinejdžeri zlostavljaju.

Glavni migrantski nasilnik u ovom slučaju može se vidjeti kako opetovano udara dječaka u lice, dok drugi migrant na biciklu prelazi preko žrtve. Treći nasilnik kruži oko dječaka i povremeno ga udara u glavu dok ostali promatrači jednostavno gledaju kako se odvija brutalni napad.

Dok skupina migrantskih tinejdžera bezobzirno tuče dječaka, jadna žrtva leži u položaju fetusa na betonu školskog dvorišta, trudeći se da zaštiti lice i vitalne organe. Nitko mu nije prišao u pomoć.

“Gdje su vaši dečki”, viče migrantski nasilnik dok nekoliko puta udara učenika u glavu.

Šef policije grada Skovde Magnus Frejman rekao je novinarima portala Nyheter Idagua da je upoznat sa snimkom, ali da još ne zna identitet osoba koje su u to uključene.

“Otići ćemo tamo na uvid i istražiti” – rekao je Frejman.

Istražitelj je navodno rekao da se incident dogodio u kolovozu i da jedan od uključanih migranata u ovaj čin nasilja ide u školu u Stenstorpu.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nasilni napadač navodno dolazi iz sirijske obitelji sa brojnom djecom, koja je stigla u Švicarsku prije pet godina i živi od socijalne pomoći

14-godišnji sirijski migrant ozbiljno je ozlijedio švicarsku učiteljicu jer ga je pitala “pogrešna” pitanja

Incident koji se dogodio u slikovitoj općini Moriken-Wildegg u Švicarskoj, izazvao je šok u zemlji, piše Freewestmedia.

Navodno je srednjoškolac slomio čeljust učiteljici tako što ju je više puta udario šakom.

To je učinio kad je ona htjela saznati je li ponovo nosi nož – kao što je već činio u prošlosti.

Prema novinaru Alexu Bauru iz Weltwochea, napad je izvršio 14-godišnji “M”.

Nasilni napadač navodno dolazi iz sirijske obitelji sa mnogobrojnom djecom, koja je stigla u Švicarsku prije pet godina i živi od socijalne pomoći.

Mladi migranti su opisani kao “prilično inteligentni, samouvjereni i pametni”.

“M”, međutim, stalno govori o Kuranu. Također je tražio “u ime Alaha” da se djevojke iz tog područja konzervativnije oblače i ponašaju. U tom kontekstu se navodno igrao nožem tijekom pauze u školi Hellmatt.

To je, prema Weltwocheu, rezultiralo time da je morao isprazniti džepove svaki put prije nego što mu je bilo dopušteno ući u bilo koju učionicu.

Tijekom takve pretrage došlo je do napada na učitelja. Rekla je da nije dotaknula učenika i samo mu je rekla da joj pokaže sadržaj njegovih džepova.

Zbog toga ju je tinejdžer napao i, prema riječima očevidaca, udario je 62-godišnju učiteljicu pet do šest puta šakom i rukom.

Osim toga, dok je pokušavala pobjeći, navodno ju je šutnuo. Učiteljica, majka dvoje odraslih sinova, upravo je trebala otići u mirovinu. Weltwoche je izvijestio da je ona još uvijek u šoku.

Sirijac je uhićen ubrzo nakon napada. Međutim, nakon samo dva dana pritvora pušten je na slobodu. Tužitelj za maloljetnike trenutno istražuje slučaj.

Trenutno nije jasno što će se dogoditi sa ovim sirijskim migrantom. Prema Weltwocheu, jedan od njegovih prijatelja, također Sirijac, izbačen je godinu dana ranije iz škole zbog problema s disciplinom, “i bio je stavljen u poseban dom izvan školske četvrti Chestenberg”.

Andre Scharer, zamjenik školskog okruga, potvrđuje da se Sirijac izdvajao od samog početka, a također je čuo kako je “M” navodno rekao djevojkama u sudnici da bi se trebale oblačiti skromnije: “Jasno postoje određeni znakovi da je on ne slaže se s načinom na koji živimo našu kulturu.”

Trebalo je tjedan dana da se objavi incident u javnosti, a roditelji se žale da je škola željela prikriti incident.

Zamjenik školskog okruga ipak tvrdi da nitko nije htio pomesti slučaj pod tepih:

“To se dogodilo u petak, 28. lipnja. Već iste večeri odlučili smo se za komunikacijsku strategiju; odlučili smo što više informirati učenike i roditelje.”

“Pisali smo pismo roditeljima tijekom sljedećeg tjedna. Naše ruke su vezane, zbog istrage tužiteljice za maloljetnike. Čak i ako bismo htjeli dati više informacija, to nam nije dopušteno” – rekao je Scharer o pritužbama.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Učitelj u Škotskoj izbacio je učenika iz razreda nakon što je učenik rekao da postoje samo dva spola, muški i ženski

Videozapis koji je učenik snimio na pametnom telefonu pokazuje da je nastavnik izbacio učenika izvan učionice jer nije bio nije “inkluzivan”.

Kratki video, snimljen od strane učenika po imenu Murray, pokazuje da učitelja koji postaje sve više uzrujan dok Murray mirno nastavlja raspravljati o stvarnosti muško-ženske ljudske seksualnosti. Nije poznato tko je taj učitelj ili u kojoj se školi to dogodilo.

“Zašto ste me izbacili iz razreda? Nije baš “inkluzivno” sa vaše strane” – reče Murray.

“Žao mi je, ali ono što ste rekli nije baš inkluzivno”, rekao je učitelj, “a ovo je inkluzivna škola.”

Murray je potom pitao zašto ono što je rekao nije bilo “inkluzivno”.

“Postoji više od dva spola”, odgovorio je učitelj.

“To je vaše mišljenje”, inzistirao je Murray.

“To je moje mišljenje i to je mišljenje koje je prihvatljivo u ovoj školi” – rekao je učitelj, pozivajući se na škotsku nacionalnu školsku politiku.

“I mislim da tvoje mišljenje u kojem govoriš da ne postoji ništa drugo osim muškog ili ženskog roda, nije inkluzivno.”

Murray ponovo objašnjava učitelju: “Postoje samo dva spola”, dok učitelj postaje vidljivo ljut, grizući se za usnicu i okrene se.

Učitelj je potom optužio Murrayja da je “odlučio napraviti problem od svezi toga.”

“Hoćeš li, molim te, zadržati to mišljenje u svojoj kući, a ne u ovom razredu?” – upita učitelj koji se sve više uplašio.

“Dakle, moraš imati svoje drugo mišljenje u razredu, a svoje pravo mišljenje mora ostati u mojoj kući?” – odgovorio je učenik.

Nakon toga su nastavili razgovor učenik i učitelj dok ga učitelj nije izbacio iz razreda.

Pogledajte video:

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*


Novi-Svjetski-Poredak.com

Roditelji 8-godišnjaka tužili su školu u Oregonu nakon što im je učitelj „isprao mozak“ i uvjerio ga da je transrodna osoba

Majka i otac tvrde da je učitelj njihovog sina zbunio učenika u svezi svog rodnog identiteta nakon što je zamolio da koristi poseban toalet zbog medicinskog stanja.

Nastavnik je izdvojio u stranu 8-godišnjaka i govorio kratko s njim, a zatim je nastavio predavati i govoriti o svim vrstama transrodne literature i videa.

Učitelj je nekoliko puta upitao dječaka da li misli da je djevojčica, pa ga je čak i držao izvan grupe kako bi mu čitao transrodne knjige i prikazao mu transrodne videozapise. O da, i povrh svega je imao razgovore “jedan na jedan” s njim o transrodnosti.

Sve je to učinjeno bez roditeljskog pristanka ili čak i njihovog znanja. Izašlo je tek na vidjelo kad je dječak došao kući s knjigom o transrodnosti i kada je razgovarao s terapeutom (dok je plakao).

Kako izvješćuje portal The Blaze, učinci transrodne propagande na dječaka bili su značajni:

“Sada se on osjeća drugačije, osjeća se zbunjeno” – rekla je majka, koja nije htjela otkrila njezin identitet ili identitet oca …

“I danas, godinu dana kasnije, kada se igra s mojom nećakinjom, on je djevojka u tom trenutku … a kada se igra s mojim nećakom, on je dječak” – dodala je majka.

“Isto tako, dječak se sada odbija igrati sa “djevojčicama” ili se igrati u igrama sa “djevojčicama” i doživljava promjene u svojoj osobnosti, postajući depresivniji, agresivniji i izoliraniji.”

Logično, roditelji su tužili tuže školu. Žele gotovo milijun dolara odštete, što je premalo ako mene pitate.

Njihov sin će se morati nositi s tom traumom godinama i godinama koje dolaze. Zamislite kako će mu pubertet biti težak ako unaprijed ne skrene s puta po kojem je krenuo zahvaljujući učitlju u školi.

Najgori dio priče je….. da učitelj još nije otpušten.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Poremećaji pažnje se definiraju kao poremećaji mozga obilježeni čestim obrascima nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti, do te mjere da ometa razvoj i funkcioniranje djece

Simptomi uključuju odustajanje od zadatka, poteškoće u održavanju fokusa, neorganizacija, prkos, stalno kretanje, nemir, prisluškivanje, govorenje i nemogućnost odgađanja trenutnog zadovoljstva.

Zvuči kao svaka odrasla osoba koja pije puno kave, i koja je zaglavila na tvrdom stolcu na nekom dosadnom radnom sastanku dok se igra na svojem pametnom telefonu i potpuno se odvojila od predavača i sadržaja koji se predstavlja.

Današnji osnovni i srednjoškolski nastavni plan i program i dalje se zasnivaju na pamćenju činjenica (koje su uglavnom netočne), ispunjavanje “praznina”, provođenje kvizova i testova s​višestrukim izborom te podizanje ruku za odgovore na pitanja koja postavljaju učitelji.

U međuvremenu, većina školskih doručaka i ručkova (uključujući ono što većina djece donosi od kuće) puni su hrane koja se sastoji od visokog fruktoznog kukuruznog sirupa, umjetnih boja, umjetnih okusa, koncentrirane soli, pesticida i fluorida.

Djeca i tinejdžeri konzumiraju kolače, žitarice natopljene šećerom, gazirana i energetska pića, a da ne znaju štetne posljedice na ponašanje.

Osim toga, djeca jedu bombone tijekom cijelog dana, neki nose od kuće, a ostatak dobivaju od učitelja koji koriste genetski modificirane poslastice kao nagradu za “dobro ponašanje”. Kako ironično.

Koje je godine Kristofer Kolumbo stigao u Ameriku i koji je način podjele brojeva 2437 i 389? Ne znate. Koga briga.

Prije svega, spominjemo ono što djeca uče u školi ovih dana, i kako je većina kurikuluma topovska hrana, uključujući zastarjele “vještine” i “strategije” koje se uopće ne primjenjuju na stvarni svijet ni u kojem obliku.

Osim ako se ne pojavi na showu “Kolo sreće”, trivijalnost uopće nije važna. Što se tiče dugih podjela, nitko ne treba znati da su dinosauri uopće mrtvi. Imamo računala, pametne uređaje, pa čak i satove s računalima.

Djeca se ne bi trebala baviti učenjem, osim ako se ne bave suradnjom, kreativnošću, komunikacijom, kritičkim mišljenjem i građanstvom (5 načina učenja iz 21. stoljeća).

Trulo memorijsko učenje potiče bilo kojeg čovjeka da poludi. Djeca su briljantna, a nema nastavnog plana i programa na svijetu koji se ne temelji na pamćenju, dosadnim listama i testovima s​višestrukim izborom, koji će ih održati tihima, mirnima i “potaknut će pažnju” više od par minuta.

Učenici žele znati odgovore na njihova pitanja poput “Kakve ovo ima veze sa stvarnim svijetom?” i “Kako nam ovo pomaže da postanemo pametniji?”

Svaki “simptom” ADHD-a je simptom slabo isplaniranih obrazovnih sustava, nedostatka veza sa stvarnim svijetom i lošom prehranom

Prema DSM-IV (priručnik američke psihijatrijske udruge koji opisuju dijagnostičke kriterije za ADHD), svako dijete koje ne može dugo zadržati pažnju, koje ne dovršava svoju zadaću ili koje je često ometano od strane “vanjskih podražaja” mora uzimati lijekove na recept za psihu.

Prema DSM-IV, “simptomi moraju biti prisutni najmanje 6 mjeseci …” i moraju uzrokovati “neko oštećenje u najmanje dvije stavke” za dijagnozu poremećaja mozga koji će se primijeniti.

Noviji priručnik DSM-V je još gori i ne nudi jasne smjernice. Da li je psihijatrijski priručnik DSM-IV ponudio bilo kakvu “jasnu” smjernicu? Ono što je jasno je da psihijatri sada mogu dijagnosticirati kod bilo kojeg djeteta ili adolescenta, u bilo kojem trenutku, simptome ADHD-a.

Ono što je jasno je da učenici trebaju obrazovanje o stvarnom svijetu umjesto da pamte činjenice za testove koje zaboravljaju tri dana kasnije.

Ono što je jasno je da znanost dokazuje da umjetne boje hrane, gazirana pića i visoko fruktozni kukuruzni sirup uzrokuju teške reakcije preosjetljivosti, utječu na ponašanje, smanjuju spoznaju, osiromašuju zadržavanje informacija i uzrokuju duševne poteškoće.

Gdje su sve te informacije u psihijatrijskim DSM priručnicima?

U SAD-u je zabilježeno 55-postotno povećanje toksičnih boja u hrani od 2000. godine. Svake se godine godišnje nalazi više od 7 milijuna kilograma boja u hrani, piću, bombonima i lijekovima, a FDA ne štiti potrošače od baraža otrova.

Zaključno, ako vaše dijete “pati” od ADHD simptoma, prije nego što se naletite na medicinsku muljažu i počeli trpati svoje dijete sa SSRI lijekovima koji uzrokuju tešku depresiju, samoubojstvo i destruktivna ubojstva, prebacite svoje dijete na organsku hranu (prestanite kupovati školske obroke) i razgovarajte s ravnateljem i administratorima škole o programu kurikuluma.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dan na školskom izletu je postao zastrašujuć za desetogodišnjeg dječaka, kojemu su počinitelji rekli: “Danas ćemo te jeb*ti!”

Njemačke vlasti su odustale od slučaja u kojem je desetogodišnji afganistanski dječak silovao kolegu iz škole tijekom školskog odmora, dok su ga sirijski i afganistanski dječaci držali, jer počinitelji nisu dovoljno stari da im se sudi

Incident je započeo kada je 38 polaznika berlinske škole otišlo na izlet u dvorac Schloss Kröhlendorff nedaleko od Nordwestuckermarka u Njemačkoj. Učenici su trebali imati zabavan dan uživanja u prirodi – ali to nije bilo moguće za sve učenike.

Dan na školskom izlatu je postao zastrašujuć za desetogodišnjeg dječaka, kojemu su počinitelji rekli: “Danas ćemo te jeb*ti!”

Ukupno tri dječaka su se udružila protiv žrtve. Afganistanski i sirijski dječaci, obojica starosti 11 godina, držali su školskog kolegu dok je desetogodišnji afganistanski dječak seksualno zlostavljao i silovao, prema Berliner Zeitungu.

Dvojca drugih kolega iz razreda vidjeli su kako se taj incident razvija, ali nisu obavijestili niti jednog učitelja.

Nije prošlo ni tjedan dana kada je prijatelj žrtve ispričao socijalnom radniku u školi što se dogodilo.

Nakon što je silovanje došlo u javnost, škola je obavijestila roditelje i policiju. Počinitelji su bili suspendirani iz škole.

#No sada su vlasti odustale od slučaja, navodeći da su dječaci jednostavno premladi kako bi im se sudilo, prema pravosuđu, budući da moraju imati najmanje 14 godina.

Najbolje što se očigledno može učiniti je zaustaviti počinitelje da pohađaju normalnu školu s drugim učenicima.

“Želimo iskoristiti sve zakonske mogućnosti da počinitelji ne pohađaju redovnu školu, već specijalnu školu” – izjavila je u ponedjeljak glasnogovornica Berlinske školske administracije, kako je citirao Berliner Zeitung. Dvojica dječaka koji su držali žrtvu sada pohađaju škole u drugim općinama.

Uznemirujući slučaj je došao kao nastavak negativnih osjećaja protiv imigranata koji se nastavljaju kuhati u Njemačkoj. Takvi su osjećaji u porastu od izbjegličke krize iz 2015. godine, u kojoj je Njemačka zemlja preuzela više od milijun tražitelja azila.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Učiteljima je rečeno da djecu zovu “studentima” ili “školarcima”

Nastavnicima u Sjevernoj Karolini javnog školskog okruga je naređeno da izbjegavaju korištenje rodno specifičnih zamjenica kada se obraćaju učenicima, prema nedavno objavljenom priručniku za trening.

Slideshow prezentacija pod nazivom “Potpora transrodnim studentima”, daje smjernice za nadolazeću školsku godinu nastavnicima iz školskog okruga Charlotte-Mecklenburg, usmjeravajući ih kako da se pravilno odnose prema učenicima po pitanjima rodnog identiteta.

“Transrodni”, “transseksualac”, “transvestit”, “MtP ili FtM”, “križ Dresser” i “Cross Dresser” i “Drag Queen/King”, sve su to termini koje nastavnici moraju koristiti da se izbjegne zabuna i kako bi se “povećala akademska postignuća za svako dijete.”

Umjesto toga, slideshow sugerira, nastavnici se trebaju upoznati s terminima kao što su “Ispitivanje”, “Cisgender”, “Ne-binarni”, “Genderqueer,” i “Spolno nekonformiranje”.

Lista sa ljubičastim jednorogom se pojavljuje pokraj instrukcija koje učenici trebaju ispuniti sa svojim rodnim identitetima.

Među tehnikama za “Izbjegavanje spolno specifičnog upravljanje razredom” ove upute govore nastavnicima da se poslože učenike po mjesecu rođenja, omiljenoj boji, ili abecednog, bolje nego prema spolu “dečko / cura.”

Djeca također treba oslovljavati kao “znanstvenike ili učenike bolje nego dječake i djevojčice”, ove smjernice preporučuju.

Osim toga, nastavnici trebaju “omogućiti učenicima da se oblačiti u skladu sa svojim rodnim identitetom” (naglasak na to), a “učenici moraju imati pristup u objekte za nuždu/presvlačenje koji odgovaraju njihovom rodnom identitetu”.

“Transrodni status studenta je povjerljiv”, prezentacija podsjeća učitelje i da “osoblje mora paziti da se to ne sazna među drugim učenicima, uključujući i roditelje učenika, bez dozvole učenika.”

“U u kontaktu sa roditeljima, koristite ime / zamjenicu učenika na rodnom listu, osim ako učenik ili roditelj ne kaže drugačije”, prezentacija kaže.

“To je radikalna seksualna revolucija kojoj u prisiljena naša djeca”, rekao je stanovnik grada Charlotte David Benham za Fox News.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U studiji objavljenoj od strane “International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity”, istraživači sa Cambridgea su pronašli značajnu povezanost između sati provedenih ispred televizije i padom akademske uspješnosti

Studija je istraživala vrijeme sjedenja ili vrijeme u odsustvu pokreta tijela, među 845 srednjoškolaca u dobi između 14 i 16 godina, tijekom dvije godine. Istraživači su otkrili da je svaki sat proveden zalijepljen za TV bio povezan sa znatno nižim ocjenama studenta u srednjoj školi.

Glavna istraživačica studije znanstvenica Dr. Kirsten Corder, iz Centra za prehranu i istraživanja aktivnosti Sveučilišta Cambridge, rekla je: “Televizija, računalne igre, korištenje interneta su svi štetni za akademski uspjeh, ali gledanja TV je najviše štetno.”

“Mi oprezno možemo zaključiti da povećano vrijeme provedeno za zaslonom može dovesti do lošijeg uspjeha u školi.”

“Ja sigurno ne bih preporučila zabranu televizije. Ali ako su tinejdžeri i roditelji zabrinuti ocjenama u školi, jedna stvar na koju možda tada možete obratiti pozornost je količina vremena provedenog ispred TV-a, no možda samo pokušati biti svjestan toga.”

Istraživači su otkrili da čak i ako učenici uče više, ali još uvijek gledaju televiziju, njihove ocjene će još uvijek biti niže od onih koji su gledali manje televiziju.

Ova studija od strane Cambridgea je jedan od mnogih provedenih studija koje ilustriraju štetne učinke televizije.

Postoji više od 4000 studija koje istražuju učinak TV-a na djecu, od kojih su neke vrlo uznemirujuće.

Jeste li znali da je prosječno vrijeme koje roditelj potroši na smislen razgovor sa svojim djetetom u tjedan dana – 3,5 minute? Također, jeste li znali da prosječno dijete provede 1680 minuta tjedno gledajući TV?

Sedamdeset posto svih vrtića koriste televiziju. Pedeset i četiri posto djece uzrasta od 4-6 godine, kada ih se pita da li bi radije proveli vrijeme sa svojim očevima ili gledali televiziju, izabrali bi televiziju. Prosječno dijete potroši 900 sati godišnje u školi i 1500 sati godišnje gledajući TV.

18-godišnji srednjoškolac je bio svjedok 200.000 slučajeva nasilja na TV-u, a osnovnoškolci će vidjeli 8.000 ubojstava. Prosječno dijete će pogledati 20.000 reklama na godinu, dok je broj jedan reklama za mlade – brza hrana.

Pedeset i četiri posto emisija na TV-u su posvećene kriminalu.

Pedeset devet posto Amerikanaca može imenovati “Tri Lude”, dok samo 17 posto može navesti barem 3 Vrhovna suca.

Prema AC Nielsen Co., prosječni Amerikanac gleda više od 4 sata TV svaki dan (ili 28 sati tjedno ili 2 mjeseca godišnje). U životu 65-godišnje, osoba je provela devet godina zalijepljena za TV, a za djecu su ti brojevi često veći.

Još jedna tragedija je u tome što se cijeli život većine ljudi vrti oko TV-a. Zamislite da je 65-godišnji čovjek gledao devet godina TV. On će vjerojatno imati više uspomena sa televizijskih programa nego iz stvarnog života.

Učinci isključivanja televizije su duboki, samo pitajte bilo koga tko je to učinio. Kada osoba prestane gledati televiziju i reklame, ista ta televizija kada ju ta osoba slučajno pogleda, izgleda kao uvreda za inteligenciju.

Zašto mislite da oni to zovu “televizijsko programiranje”?

Nakon dovoljno dugog razdoblja negledanje televizije i objektivno anliziranje TV-a, može se vidjeti na vojna, potrošačka i policijska država zaista promovira taj aparat.

Ako sumnjate u ovu tvrdnju, zaustaviti gledanje televizije šest mjeseci i pokušajte na sebi.

Imamo mogućnost da slobodno komuniciramo s cijelim svijetom putem interneta; ipak se većina i dalje oslanja na televiziji radi pribavljanja informacija. Oni se oslanjaju na televiziji da hrani njihove poglede na svijet i nemaju pojma da je to sustav propagande za njihove vlastite interese.

Vrijeme je da se zaustavi pranje vašeg mozga od strane onih koji profitiraju od vašeg mentalnog i fizičkog gubitka. Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima i obitelji i pitajte ih da pokušaju izazov na 6 mjeseci – oni će vam kasnije biti zahvalni za to.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Što se više stvari mijenjaju, to više ostaju iste. Velika Depresija je započela u 1929., ali kao što ćete vidjeti u nastavku, tek 1933. Associated Press je još uvijek pumpao puno vijesti s optimističnim gospodarskim naslovima i mnogi Amerikanci još uvijek nisu vjerovali da su zapravo bili u depresiji.

I naravno da se danas suočavaju ljudi po čitavom svijetu sa vrlo sličnom stvari. Sjedinjene Države su u najgorem financijskom stanju ikada, njihova gospodarska infrastruktura je sustavno izgorjela, a siromaštvo je apsolutno eksplodiralo.

Od pada burze 2008, FED je mahnito tiskao novac, a savezna vlada je ostvarila bilijune dolara deficita u očajničkom pokušaju da stabilizira stvari, ali u tom procesu oni su napravili naše dugoročne ekonomske probleme daleko gorima.

Bilo bi teško opisati koliko je strašna situacija, a ipak nas mainstream mediji i dalje uvjeravaju da je sve sasvim u redu i da su sretni dani opet ovdje.

Kao što smo već napomenuli, da su mainstream mediji rade točno istu stvar kao i u danima Velike depresije.

Navest ćemo stvarne naslove Associated Press-a iz 1933 godine …

” Odlučna Pauza od Panike Prikazana u poslovnim brojkama “

” Tržište leti na nove visine “

” Ovi zakon o gospodarstvu označava kraj depresije “

A sljedeći članak je otkriće iz 1933 napravljenog od strane Linde Goin …

Pregledavao sam stare novine neki dan, i otkrio ispunjenu stranicu s vijestima o burzi i bankama u listu Daily Capital News iz grada Jefferson, Missouri. Datum je 15. ožujka 1933, duboko u Velikoj depresiji, a vijest je bila slavljenička sa naslovom, “Doba Straha je Proglašeno Završenim.”

Klasična pjesma pod nazivom “Happy Days Are Here Again” iz ere depresije se pjevala na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke u 1932 i predstavljena od strane demokrata još mnogo godina nakon toga. Slijedi izvadak iz Wikipedije o toj pjesmi …

Danas, pjesma se vjerojatno najbolje pamti kao pjesma za predsjedničku kampanju Franklin Delano Roosevelt-a 1932. godine. Prema magazinu Time, je dobio istaknuto da je pjesma proglašena nakon spontane odluke Rooseveltovog savjetnika  “neslužbenom pjesmom u godinama koje dolaze”.

Postoji samo jedan veliki problem.

Izbor Roosevelt-a nije okončao depresiju. Godina gorke ekonomske patnje i pješčanih olujasu još uvijek ispred nas. Velika depresija se nastavila sve do početka Drugog svjetskog rata, i te ratne godine svakako nisu bile piknik za prosječne ljude.

Ali barem vesele naslovi novina mogu ljude potaknuti da se osjećaju bolje, zar ne?

To je ono što neki vjeruju.

Drugi vjeruju da je davanje ljudima lažne nade vrlo okrutno i da postavlja ljude za neuspjeh.

Slijede neki stvarni naslovi koji su se mogli naći na mainstream medijima danas …

CNBC: “Rizik od recesije u Sjedinjenim Američkim Državama je gotov, ali jedan: Moody analiza “

CNN: “Kriza Nekretnina je pri kraju “

NBC News: “Dionice blizu nedavno najviših razina, S & P 7-dnevni porast”

Wow, ti naslovi zvuče sjajno!

Sretni dani su opet ovdje?

Ne baš.

U stvari, situacija je sve gora i gora na cijeli niz načina. Samo razmotrite sljedeće statistike …

Prema novoj Gallup anketi koja je upravo objavljena, 20% svih Amerikanaca nema dovoljno novca za kupnju hrane, koja je potrebna njima ili njihovim obiteljima u nekom trenutku tijekom protekle godine. To je samo malo ispod rekorda od 20,4% koji je postavljen unatrag u studenom 2008.

Gallup je također otkrio da je sposobnost američke obitelji za zadovolji neke od svojih drugih osnovnih potreba je blizu niskih vrijednosti svih vremena …

Osnovni Access Index, koji uključuje 13 pitanja o temama, uključujući i Američku ‘sposobnost priuštiti si hranu, stanovanje i zdravstvenu zaštitu, je bio 81,4 u kolovozu, u rangu sa najnižim vrijednostimasvih vremena od 81,2 zabilježenih u listopadu 2011.

- Više od 90 milijuna radno sposobnih Amerikanaca smatra da “nije u radnom odnosu”.

- Stopa sudjelovanja u radnom odnosu​​ je najniža u zadnjih 35 godina .

- 516.000 Amerikanaca je “napustilo radnu snagu” prošli mjesec. To je potpuno novi rekord svih vremena.

- Broj radnih mjesta u privatnom sektoru je smanjen za 278.000 prošlog mjeseca.

- 77% posto od poslova koji su bili “stvoreni” do sada ove godine su bili poslovi bez punog radnog vremena.

- Otprilike jedan na svaka četiri honorarnih radnika u Americi živi ispod granice siromaštva.

- Upravo sada, 40% posto svih američkih radnika zarađuju manje od onoga što su sa punim radnim vremenom i minimalne plaće zaradili radnici još 1968 .

- Trgovinski deficit SAD-u  sa Kinom je postavio novu rekordnu razinu.

- Trgovinski deficit SAD sa EU je postavio novu rekordnu razinu.

- Broj američkih kućanstava na bonovima za hranu je postavio novu rekordnu razinu.

- Jedan od najvećih proizvođača namještaja u Americi jednostavno bio prisiljen na stečaj …

- Ukupno hipotekarna aktivnost je pala na najnižu razinu koju nismo vidjeli  još od listopada 2008 .

Da, oni u prvih 1% posto rade jako dobro za trenutak zahvaljujući osvrće novca tiskanje da Fed je bio događaj.

No, za većinu Amerikanaca, u posljednjih nekoliko godina su kontinuirana borba.

Slijedi popis koji dolazi iz jednog od naših prethodnih članaka pod naslovom “44 Činjenice o smrti srednje klase koji bi svaki Amerikanac trebao znati “…

1. Prema jednom nedavnom istraživanju, “četiri od pet odrasla Amerikanaca bore se sa nezaposlenošću, siromaštvom ili se oslanjanjaju na socijalnu skrb barem jedan dio svog života”.

2. Stopa rasta realnog raspoloživog dohotka je najniža da je u posljednjih nekoliko desetljeća.

3. Medijan dohotka kućanstva (prilagođen za inflaciju) je pao za 7,8 posto od 2000.

4. Prema popisu SAD Uredu, srednja klasa odvaja za kućne potrebe manji udio u ukupnom dohotku nego ikad prije.

5. Stopa vlasništva kuća u Sjedinjenim Američkim Državama je najniža u zadnjih 18 godina .

6. Najam kuća u Americi je skuplji nego ikada prije. U stvari, medijan potraživanja za najam kuća je postavio novi rekord svih vremena.

7. Prema jednom nedavnom istraživanju, 76% posto svih Amerikanaca živi od plaće do plaće.

8. Američko gospodarstvo je zapravo izgubilo 240.000 radnih mjesta s punim radnim vremenom prošlog mjeseca, a broj stalno zaposlenih djelatnika u SAD-u je sada oko 6 milijuna ispod starog rekorda koji je postavljen još 2007.

9. Najveći poslodavac u Sjedinjenim Državama upravo sada je Wal-Mart. Drugi po veličini poslodavac u Sjedinjenim Državama upravo sada je temp (privremena radna) agencija (Kelly Services).

10. Jedno od svakih deset radnih mjesta u SAD-u je sada puna kroz temp (privremene radne) agencije.

11. Prema Social Security Administration, 40% posto svih radnika u Sjedinjenim Državama zarađuju manje od 20.000 dolara godišnje.

12. Omjer plaća u BDP-u je u neposrednoj blizini najnižih razina svih vremena.

13. Američko gospodarstvo i dalje mijenja dobro plaćena radnih mjesta za nisko plaćena radnih mjesta. 60% posto radnih mjesta izgubljenih tijekom prošle recesije su srednje plaćena radnih mjesta, a 58% posto radnih mjesta stvorenih od tada su bili slabo plaćeni poslovi.

14. Natrag u 1980, manje od 30% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su s niskim primanjima. Danas, više od 40% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su s niskim primanjima.

15. U ovom trenutku, jedan na svaka četiri američka radnika ima posao na kojem zarađuje 10 dolara na sat ili manje .

16. Prema jednoj studiji, između 1969. i 2009. medijan plaće zarađene od strane američkih muškaraca u dobi između 30 i 50 godina su pale za 27% posto nakon što se uključila inflacija.

17. Godine 2000., oko 17 milijuna Amerikanaca su bili zaposleni u proizvodnji. Danas, samo oko 12 milijuna Amerikanaca su zaposleni u proizvodnji.

18. Sjedinjene Države su izgubile više od 56.000 proizvodnih pogona od 2001. godine

19. Prosječni broj radnih sati po zaposlenom po godini je pao za oko 100 sati od 2000 godine.

20. Natrag u 2000, više od 64% posto svih radno sposobnih Amerikanaca je imalo posao. Danas, samo 58,7% posto od svih radno sposobnih Amerikanaca ima posao.

21. Kada se zbroji ukupno radno sposobni Amerikanaci koji nemaju posao, to prelazi više od 100 milijuna.

22. Prosječno trajanje nezaposlenosti u SAD-u je gotovo tri puta duže nego što je bilo u 2000. godini

23. Postotak Amerikanaca koji su samozaposleni stalno pada u posljednjih deset godina, a sada je na najnižim vrijednostima svih vremena.

24. Trenutno postoji 20,2 milijuna Amerikanaca koji troše više od polovice svojih prihoda na stanovanje. To predstavlja 46% postotno povećanje od 2001. godine.

25. Godine 1989., omjer duga na dohodak prosječne američke obitelji je bio oko 58% posto. Danas je do 154% posto.

26. Ukupni američki dug kućanstava porastao je od samo 1,4 trilijuna dolara u 1980. do nevjerojatnih 13,7 biliona dolara u 2007. To je odigralo veliku ulogu u financijskoj krizi 2008, a problem još uvijek nije riješen.

27. Ukupan iznos studentskih kredita duga u SAD-u nedavno je premašio bilion dolara.

28. Ukupni hipotekarni dug u SAD-u je sada oko 5 puta veća nego što je bilo prije samo 20 godina.

29. Natrag u 2000, stopa loših hipoteka je bila oko 2% posto. Danas, to je gotovo 10% posto .

30. Potrošački dug u Sjedinjenim Državama porastao je za nevjerojatnih 1700% od 1971. godine, a 46% svih Amerikanaca prenosi stanje sa kreditne kartice na karticu iz mjeseca u mjesec.

31. Godine 1999., 64,1% posto svih Amerikanaca su bili pokriveni zdravstvenim osiguranjem na temelju zapošljavanja. Danas, samo 55,1% posto je pokriveno zdravstvenim osiguranjem na temelju zapošljavanja.

32. Jedna studija je otkrila da je oko 41% posto svih radno sposobnih Amerikanaca ili imaju probleme naplate zdravstvene zaštite ili trenutno otplaćuju dug liječničku, a prema izvješću koje je objavljeno u časopisu American Journal of Medicine dug zdravstvu je glavni čimbenik u više od 60% posto svih osobnih stečajeva u Sjedinjenim Američkim Državama.

33. Svake godine, prosječni Amerikanac mora raditi 107 dana samo da bi imao dovoljno novca da plati lokalne, državne i savezne poreze.

34. Danas, oko 46,2 milijuna Amerikanaca živi u siromaštvu.

35. Broj Amerikanaca koji žive u siromaštvu se povećao za više od 15 milijuna od 2000. godine.

36. Obitelji koje imaju glavu kućanstva starosti ispod 30 godina imaju stopu siromaštva iznosi 37 posto .

37. U ovom trenutku, oko 25 milijuna odraslih Amerikanaca žive s roditeljima.

38. U godini 2000, bilo je samo 17 milijuna Amerikanaca na bonovima za hranu. Danas više od 47 milijuna Amerikanaca je na bonovima za hranu.

39. Natrag u 1970, oko jedan na svakih 50 Amerikanaca bio na bonovima za hranu. Danas, jedan na svakih 6,5 Amerikance je na bonovima za hranu.

40. Upravo sada, broj Amerikanaca koji su na bonovima za hranu prelazi cijelu populaciju nacije Španjolske .

41. Prema jednom izračunu, broj Amerikanaca na bonovima za hranu sada prelazi u kombinaciji populaciju država “Aljaska, Arkansas, Connecticut, Delaware, District of Columbia, Hawaii, Idahu, Iowa, Kansas, Maine, Michigan, Montana, Nebraska, Nevada, New Hampshire, New Mexico, Sjeverna Dakota, Oklahoma, Ohio, Rhode Island, Južna Dakota, Utah, Vermont, West Virginia, i Wyoming.”

42. U ovom trenutku, više od milijun učenika u školama u SAD-u su bez krova nad glavom. Ovo je prvi put da se tako nešto ikada dogodilo u našoj povijesti. Taj broj je porastao za 57 posto od školske godine 2006-2007.

43. Prema popisu stanovništva SAD-a, 57% posto američkih djece živi u kućanstvu koje se smatra da je “siromašno” ili  sa “niskim prihodima”.

44. U godini 2000, omjer socijalnih davanja na plaće i naknade plaća je iznosio oko 21% posto. Danas, omjer socijalnih davanja na plaće i naknade plaća iznosi oko 35 posto .

No, ne postoji način da smo zapravo u drugoj ekonomskoj depresiji, zar ne?

Ako je to ipak slučaj, da li bi nam mainstream mediji to sigurno rekli, zar ne?

Ja ne znam za vas, ali to zvuči poput sigurne depresije ….

Drugim riječima, vlada i masovni mediji lažu svoje građane i negiraju stvarne podatke. Budimo pametni, osluškujmo i čitajmo između redova. Samo tako može nam biti bolje i na taj način biti jedan korak ispred vlade i medija.
 

 
 
(autor i urednik: mag. Alfred Bošković)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=15109"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Kako od naizgled najnormalnije djece postaju hladnokrvni masovni ubojice? Odgovor na ovo pitanje nudi nova knjiga „Amok-kompleks“ Ines Geipel. Ona navodi pet primjera i objašnjava mehanizme koji su doveli do nasilja.

Prije točno deset godina dogodilo se nešto što nitko nije smatrao mogućim. Devetnaestogodišnji Robert Steinhäuser upao je u Gimnaziju u Erfurtu, odakle je prije samo nekoliko dana izbačen, i počeo pucati. Ukupni broj žrtava njegovog amoka iznosio je 17 – jedan učitelj i 16 učenika i učenica.

Ines Geipel u tom se trenutku nalazila u Berlinu, na Visokoj školi glume gdje i danas radi kao profesorica. Da se dogodio amok saznala je kao i većina drugih, tek nekoliko sati kasnije. „Neki od mojih studenata su i sami polazili Gimnaziju u Erfurtu i tamo položili maturu. Svi smo bilo šokirani, bez riječi… do tog trenutka smo očito svi vjerovali da se ovakvo nešto može dogoditi samo na filmu ili negdje drugdje“, kaže Geipel.

Ovaj događaj i osjećaji koje je tada osjetila, još dugo nakon masakra je nisu ostavili na miru. Najviše ju je, kako kaže, šokirao taj neki kolektivni, društveni osjećaj ranjivosti koji se odjednom pojavio kao i sveopći osjećaj bespomoćnosti i emocionalne ukočenosti.

Robert Steinhaeuser

“Svi počinitelji su iz bolje stojećih obitelji…”

„ Amok je već odavno postao neka vrsta globalnog problema. On se pojavljuje uvijek iznova i to nekako prema sličnim shemama. Gotovo svi počinitelji dolaze iz bolje stojećih obitelji, iz manjih mjesta i svaki od njih je na svoj način „autsajder“ društva u kojem živi. Mnogi od njih su godinama bili izloženi mobbingu, a tek su rijetki uopće imali prijatelje“, objašnjava Ines Geipel.

Osim toga, svi su također bili izloženi velikom pritisku od strane roditelja (zbog ocjena u školi) i kada više nisu znali kako da ga izbjegnu, povukli su se u svoj imaginarni svijet. „Većina je imala veliki afinitet prema filmu i kazalištu – što bi se moglo protumačiti jednom vrstom duboke potrebe da pronađu vlastitu ulogu u društvu, odnosno, sebe same.

Većini je izlaz pružio internet, odnosno, kompjutorske igre. U njima su mogli takoreći napredovati i biti primijećeni, što u stvarnom životu nije bio slučaj. S vremenom su se naviknuli na virtualno nasilje i sve više odvajali i distancirali od ostatka obitelji i društva“, kaže Geipel. Međutim, ona s druge strane naglašava kako su svi kasniji počinitelji, još uvijek imali osjećaje. „To što su učinili ne znači da nisu ništa osjećali. U oproštajnim pismima se često mogla naći rečenica: Moram trenirati pa više neću osjećati ništa“, dodaje ona.

Anders Behring Breivik

Medijalna spirala nasilja

Geipel tvrdi da se radikalnost i učestalost amoka povećava kroz sve jaču prisutnost medija i činjenice da se preko

interneta može doći do gotovo svih informacija. Primjerice, Robert Steinhäuser je tako preko interneta došao do plana priprema napada na američku školu Columbine koji se dogodio 1999. godine i šokirao cijeli svijet. „Počinitelji imitiraju, kopiraju jedni druge. Često čak nose i iste uniforme, čizme, crne maske. Njihov je cilj da

nadmaše zločin svog prethodnika. Neki od njih čak snimaju sami sebe dok nekog ubijaju, a kasnije te snimke postavljaju na Internet. Dakle, svakako je riječ o nekoj vrsti impulsa prema maksimalnoj medijskoj pozornosti“, kaže Ines Geipel. No, s druge strane, riječ je isto tako i o jednoj vrsti nijemog poziva u pomoć kao i o nesigurnom osjećaju muškosti. Naime, do sada su svi počinitelji odrasli uz očeve koji su ih već u najranijoj dobi željeli „ojačati“ i to preko vatrenog oružja.

Razlike od zemlje do zemlje

Kada je riječ o načinu ophođenja sa zločinima počinjenim tijekom nekog amoka, Ines Geipel tvrdi kako u svakom slučaju postoje razlike od zemlje do zemlje. Primjerice, ime atentatora Martina Bryanta je u Australiji apsolutni tabu i njega nitko ne spominje. U Norveškoj su nacionalna trauma kao i sram toliko duboki da većina kada čita novine i naiđe na neki članak o Andersu Breiviku, počne brže prelistavati.

Kako spriječiti nove slučajeve?

U Njemačkoj je situacija drugačija: na osnovi povijesti i suočavanja sa zločinima počinjenim tijekom tzv. Trećeg Reicha, ovdašnje stanovništvo je naučilo, kaže Geipel, otvoreno govoriti o svemu bez obzira koliko to bolno bilo. „Nijemci su naučili svoju lekciju potiskivanja društvenih trauma“, objašnjava Ines Geipel.

A od amoka u Erfurtu prije točno godinu dana se u Njemačkoj i štošta već promijenilo. „Zakon o zabrani posjedovanja oružja je pooštren, policija je razvila nove strategije u slučaju pokušaja novog atentata a neke promjene mogu se primijetiti i u dječjim vrtićima: kvake na vratima postavljaju se od tada samo iznutra, tako da se u najgorem slučaju, odgajateljice s djecom mogu iznutra zaključati, odnosno, zabarikadirati“, navodi u svojoj knjizi autorica.

No, po njezinom mišljenju, to ne samo da nije dovoljno već i neke od ovih novih promjena stvaraju lažni osjećaj sigurnosti. „Najveći i jedini pravi problem leži u demonizaciji tih mladih počinitelja. Umjesto da ih prihvatimo i pružimo im pomoć na vrijeme, odbijamo ih iako su nam bliži nego što to zapravo mislimo“, završava Geipel.
 
 
(dw.de/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8052"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]