Prema statistikama koje je objavio Savezni ured kriminalističke policije, Nijemci imaju znatno veću vjerojatnost da postanu žrtve zločina koje su počinili migranti nego obrnuto

Izvješće iz 2018. godine pod nazivom „Zločin u kontekstu imigracije“ analiziralo je statističke podatke o ubojstvima, napadima, pljačkama i kaznenim djelima protiv seksualnog samoodređenja i osobne slobode, piše Sputniknews.

Istraživanje je nastalo kako bi se utvrdilo koliko je u zločinima sudjelovalo „tražitelje azila i izbjeglica“, kao i ljudi koji čekaju deportaciju ili već imaju dozvolu boravka.

Ubijeno je 230 Nijemaca, što je dvostruko više nego u 2017. godini.

Broj Nijemaca koje su seksualno zlostavljali tražitelji azila i izbjeglice također je porastao na 3.260.

Ukupno gledajući, gotovo polovica žrtava teških zločina počinjenih od strane stranih počinitelja (46.336 od 101.956) bili su Nijemci. To je 19 posto više nego u 2017. godini.

Podaci koji se odnose na zločine protiv tražitelja azila ili izbjeglica koje su navodno napali osumnjičenici iz Njemačke pokazali su da je žrtava bilo 8.455 (24 posto više nego u 2017.).

Primjerice, 2018. godine samo je 18 posto imigranata bilo ozlijeđeno ili ubijeno od strane osumnjičenika iz Njemačke. To znači da osobe koje traže azil uglavnom napadaju osobe slične imigrantske pozadine.

Osobito su izbjeglička politika i pristup „otvorenih granica“ izazvali kritike protiv vlade Angele Merkel.

Europske zemlje doživljavaju ozbiljnu migracijsku krizu od 2015. godine zbog priljeva tisuća migranata i izbjeglica koji bježe s Bliskog istoka i sjeverne Afrike.

Njemačka je prihvatila stotine tisuća migranata. Međutim, tijekom godina broj pridošlica je opao. Prema navodima policije, u Njemačkoj je u prosincu 2018. bilo 300.000 tražitelja azila i 697.000 izbjeglica.

Novi-Svjetski-Poredak.com

U Chicagu, gradu poznatom po epidemiji oružanog nasilja, ovaj vikend bio je posebno krvav. Više od 60 ljudi ustrijeljeno je u 48 sati, od čega je 10 ubijeno

Policija je ovo opisala kao “jedan od najnasilnijih vikenda dosad”, navodeći kako su gotovo sve pucnjave povezane s obračunima među bandama, i zatražila pomoć države i lokalne zajednice u borbi protiv nasilja koje, kako se čini, izmiče kontroli.

Najveći broj pucnjava dogodio se u samo tri sata, između ponoći i tri ujutro u nedjelju. Većina pucnjava dogodila se, kao i dosad, na jugu i zapadu Chicaga.

“Ovo je sad naprosto izvan kontrole. Ovo je ratna zona”

“Ovo je najgore što sam ikad vidio. Trenutno je vruće. Mnogo je tenzija… i moglo bi postati još gore”, komentirao je jedan policajac za Chicago Sun Times.

“Ovo je sad naprosto izvan kontrole. Ovo je ratna zona. Chicago je naprosto poludio”, dramatično je konstatirao pastor i administrator za hitne slučajeve Donovan Prince za CBS.

“Umoran sam od ovoga, svi su u ovom gradu umorni od ovoga. Nastavljamo slati poruku da je u redu počiniti ove zločine ne čineći ništa kao zajednica”, upozorio je danas policijski nadzornik Eddie Johnson u izjavi za novinare.

Johnson je dodao da policija ima “stvarno dobra saznanja o mnogim” osumnjičenim napadačima, ali zasad nitko nije uhićen. “Grad ne gori”, naglasio je, ali i upozorio da članovi zajednice moraju identificirati pojedince koji vrše nasilje.

Policija proziva građane koji ne prijavljuju počinitelje

Apelirao je na one koji “idu u krevet s tim pojedincima navečer i bude se s njima ujutro”. “Netko zna tko je to učinio. Drže mene odgovornim, drže gradonačelnika odgovornim – gdje je njihova odgovornost? Nikad ne čujem da ti pojedinci na ulicama moraju prestati povlačiti okidač”, uzvratio je Johnson na kritike na račun policije.

Gradonačelnik Rahm Emanuel također je pozvao građane Chicaga da ne šute o kriminalu u njihovim četvrtima. “Svi mi koji volimo ovaj grad i zovemo ga domom imamo odgovornost za liječenje naših četvrti”, rekao je Emanuel, dugogodišnji gradonačelnik iz redova Demokratske stranke.

No republikanac Rudy Giuliani, bivši gradonačelnik New Yorka i trenutni odvjetnik predsjednika Donalda Trumpa, okrivio je upravo Emanuela i “jednopartijsku vladavinu demokrata” u Chicagu za eskalaciju nasilja. Giuliani je, nehotice ili ne, netočno napisao da su se dogodila “63 ubojstva u Rahm Emanuelovom Chicagu” – 63 ljudi je ustrijeljeno, a od toga je 10 podleglo ozljedama. Dodao je da će Emanuelova “ostavština” biti “više ubojstava nego ikad prije”.

Chicago kao Irak?

Sam Trump nekoliko je puta najavio da će savezne vlasti intervenirati u Chicagu, a prošle je godine izjavio da su ubojstva u Chicagu dosegla “razmjere epidemije”. Zbog činjenice da je u Chicagu od 2001. do danas ubijeno više Amerikanaca nego u Iraku i Afganistanu zajedno, Chicago je dobio neslavni nadimak “Chiraq”, što je spoj imena Chicago i Irak.

S druge strane, dužnosnici napominju kako je broj pucnjava i ubojstava u Chicagu ustvari u padu ove godine: pucnjava je manje 30% u odnosu na 2017., a ubojstava 25% manje, kako je naveo šef policije Fred Waller.

Međutim, posebno je alarmantno to što je, kako je objasnio Waller, većina nasilja ovog vikenda bila posljedica toga što su napadači neselektivno pucali na gomile ljudi. “Počinitelj ili neka suparnička banda vidi veliku grupu ljudi… i pucaju u gomilu, bez obzira koga pogodili. Neće nas pregaziti ta mala grupa, taj mali element koji vrši ova bezobzirna djela”, rekao je Waller.

U pucnjavama u Vjetrovitom Gradu i žrtve i počinitelji uglavnom su mladi Afroamerikanci, kako se navodi u BBC-jevoj reportaži iz 2016. nazvanoj “Izgubljene ulice Chicaga”. Te je godine postavljen neslavni 20-godišnji rekord po broju ubojstava – više od 500 ljudi ubijeno je te godine na ulicama trećeg najvećeg grada u SAD-u.

Prošle godine zbog ove krize formirana je Akcijska jedinica za oružje u Chicagu, sastavljena od policajaca, pripadnika Nacionalne garde, saveznih agenata i obavještajnih specijalaca.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr)

Ciljaju se policijske postaje i objekti socijalnih službi. Sve ručne bombe koje je policija zapljenila su došle iz bivše Jugoslavije

Napadi granatama u progresivnom raju u Švedskoj povećali su se sedam puta kao rezultat ponosnog prihvaćanja kulturnog obogaćenja zemlje.

“Podaci policije pokazuju da je bilo osam prijavljenih slučajeva koji su se odnosili na napade ručnim bombama u 2014. godini”, navodi SVT. “Prošle je godine brojka bila 52.”

Sve ručne bombe koje je policija zaplijenila su porijeklom iz bivše Jugoslavije.

Švedska je posljednjih nekoliko godina prihvatila stotine tisuća migranata sa Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

Stručnjak u Nacionalnoj policijskoj postaji koji je želio ostati anoniman (negativno govoreći o svemu povezanim s migrantima u Švedskoj zahtijevao je anonimnost), rekao je kako je korištenje ručnih bombi poseban slučaj samo u Švedskoj, i nije se zrcalilo u drugim europskim zemljama.

Izvješće napominje da su granate u početku koristile nasilne bande i za zastrašivanje švedskih građana, ali da su tijekom posljednje dvije godine “socijalni uredi, policijske postaje i policijski službenici” također postali ciljevi.

Granate se rutinski plijene u muslimanskim migrantskim područjima Švedske, uključujući i one koje su nađena u parku grada Malmoa još u veljači, i druge koje su pronađene u predgrađu Lindena u Malmu koje su bile upotrijebljene za pokušaju ubojstva i bombe koja je korištena u napadu u gradu Tappgatenu, Sodertalje gdje su polovica stanovnika migranti i “izbjeglice” iz Sirije i Iraka.

Kao što smo izvijestili u svibnju, istraživanje švedskih novina Dagens Nyheter otkrilo je da od 100 ljudi koji su sudjelovali u pokušajima ubojstva i ubojstvima u kojima je korišteno vatreno oružje, 90 ljudi je imalo barem jednog roditelja koji je rođen u inozemstvu, što znači da su migranti odgovorni za 90% ubojstava vatrenim oružjem.

Ove brojke potkrepljuju tvrdnju švedskog policajca Petra Springare da zločine koje je obrađivao, a koji su uključivali silovanje, napad, nasilje nad policijom, krijumčarenje droge i ubojstva, su gotovo isključivo počinile osobe koje imaju ime “Mohammed” ili varijacija tog imena ili imigranti iz Iraka, Turske, Afganistana, Somalije ili Sirije.

Seksualni napadi na žene na glazbenim festivalima u Švedskoj također su porasli za 1000%, a feministi i organizatori su reagirali predlažući da se svim muškarcima zabrani ulaz na takve događaje.

Švedske reakcija na visoki porast stopa nasilnog kriminala i silovanja kao rezultat masovnog useljavanja bile su da granice i dalje moraju biti otvorene i kazniti one koji se žale zbog toga.

Ranije ove godine, švedsko državno tijelo stavilo je tisuće ljudi na “popis mržnje” blokirajući Twitter račune koji su doveli u pitanje hoće li prihvaćanje migranata biti dobra ideja. Popis je također “zarobio” potpuno nepolitičke ljude poput švedskog YouTubera PewDiePie.

Kao što smo izvijestili nekidan, arapski kršćanski pastor Merzek Botros kaže da je vidio više ISIS-ovih zastava u brojnim različitim švedskim izbjegličkim centrima i da osoblje u centrima pokušava radikalizirati novopridošle migrante. (IW)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Situacija je toliko loša da se uspoređuje sa filmom “Purge” – film u kojem idealno društvo ima 12 sati godišnje za pročišćavanje društva kroz ukupnu anarhiju, a građani mogu raditi što god žele

Iz Brazila preko društvenih mreža dopiru užasni prizori koji podsjećaju na horor The Purge.

U čak 30 gradova diljem ove južnoameričke zemlje vojna policija štrajka i odbija provoditi zakon i štititi građane. A posljedice ovog nenadanog bezvlašća zastrašujuće su i gotovo nestvarne za jednu civiliziranu zemlju u 21. stoljeću.

Iako se u svjetskim medijima na engleskom jeziku još uvijek teško mogu pronaći vijesti o ovoj izvanrednoj situaciji, društvene mreže pune su snimki i fotografija zločina i nasilja koje vlada na ulicama brazilskih gradova.

Stopa ubojstava skočila za 650% u tri dana

Iznimka je britanski Daily Mail, koji izvještava da je u tri dana od početka policijskog štrajka broj ubojstava skočio za nevjerojatnih 650%. Najmanje 52 ljudi ubijeno je, a banditi haraju ulicama naoružani mačetama i vatrenim oružjem, pljačkaju trgovine, pale autobuse i ostavljaju mrtva tijela za sobom na ulicama.
 

VIX/ES 07/02/17 #EspiritoSantoCaos #grevedaPMES #ESpedeSocorro #ESCaos #PrayForES pic.twitter.com/RHPxaxb3qD

— Entendedor  (@entendedor) 8. veljače 2017.

 
Nasilje je najgore u obalnoj saveznoj državi Esprito Santo, gdje su neredi i zločini natjerali bolnice i škole na zatvaranje. U glavnom gradu ove države, Victoriji, stopa ubojstava bila je 2015. dva dnevno. U zadnja tri dana prijavljeno je 17 ubojstava – samo u ovom gradu. Na zahtjev lokalnih vlasti, savezne vojne trupe počele su pristizati od ponedjeljka navečer i patrolirati ulicama. Ukupno je poslano 1000 vojnika i 200 pripadnika nacionalne garde. Zapovjednik vojne policije u međuvremenu je smijenjen.

Banditi nasumično pucaju po ulicama

Kao što je jedan svjedok rekao za Political Outsource: “Banditi nasumično pucaju na svakoga tko prolazi ulicom u Esprito Santou. Moj Bože, što se događa?”
 

#ESpedesocorro The Purge Brasil pic.twitter.com/Fk1HpHEVuC

— ALGUÉM DA SUA CLASSE (@dasuaclasse) 8. veljače 2017.

 
“Ne mislim niti izlaziti iz kuće. Stvari su apsolutno nenormalne, ljudi trče uokolo s oružjem u prilično gusto naseljenim područjima, ljudi pljačkaju trgovačke centre, ima čak i mrtvih tijela na ulicama”, kazao je drugi svjedok.

“Ovo što se događa je jebeni narod. Najgora stvar je što obični građanin ne može imati oružje kako bi se obranio”, rekao je treći.

Ipak, regularna policija zaustavlja barem dio kriminalaca. Barem jedan bandit je upucan u okršaju.

Od izbijanja krvavih nereda, savezne vlasti pristale su se naći s policijski dužnosnicima i pregovarati o većim plaćama, izvještava Estado Brasil.

Zatvorene bolnice i škole, poslana vojska

Najmanje 52 osobe su ubijene, a banditi haraju ulicama naoružani mačetama i vatrenim oružjem, pljačkaju prodavaonice, pale autobuse i ostavljaju mrtva tijela za sobom na ulicama.

Nasilje je najgore u priobalnoj saveznoj državi Espirito Santo, gdje su neredi i zločini prisilili vlasti da zatvore bolnice i škole.

U glavnom gradu ove države Vitoriji, stopa ubojstava iznosila je 2015. godine dva dnevno, dok je u zadnja tri dana prijavljeno 17 ubojstava.

Na zahtjev lokalnih vlasti, savezne vojne trupe počele su pristizati od ponedjeljka navečer i patroliraju ulicama.

Pregovori o većim plaćama

Ukupno je poslano 1.000 vojnika i 200 pripadnika nacionalne garde, a zapovjednik vojne policije u međuvremenu je smijenjen.

Ipak, regularna policija zaustavlja barem dio kriminalaca.

Od izbijanja krvavih nereda, savezne vlasti pristale su se naći s policijskim dužnosnicima i pregovaraju o većim plaćama, izvještava Estado Brasil.
 

Brazil’s southeastern state of Espirito Santo sees 90 murders since police strike pic.twitter.com/PAwJ0hVg0k

— China Xinhua News (@XHNews) 8. veljače 2017.

 
(index.hr,balkans.aljazeera.net)

Na Memorijalni dan u na Arlintonskom Nacionalnom groblju, u Virginiji, predsjednik Združenog stožera, marinski general Josip Dunford pohvalio je 40 milijuna Amerikanaca koji su služili u vojsci od revolucionarnog rata

On je također istaknuo da je 5000 vojnika tragično ubijeno u vojnim akcijama izvan američkih granica, nakon američkog rata protiv terorizma pokrenutog nakon 9/11.

Tisuće obitelji tuguju svakodnevno svojim najmilijima, a ratni stroj koji ih je poslao u grob ne pokazuje znakove usporavanja.

Ovi pali vojnici, muškarci i žene, umrli su boreći se za našu slobodu. “Teroristi mrze našu slobodu”, rekao je “slavno” George W. Bush nakon 9/11. I, ako je to istina, oni sigurno imaju malo razloga da nas mrze i sada, nakon što je sloboda u Americi pala od tog kobnog 11. rujna.

U posljednjih 15 godina, Amerika je padala prema indexu ocijena zemalja u svijetu po razinama slobode.

Amerikanci su pod stalnim nadzorom, svaki njihov potez je pod mikroskopom od strane vladinih špijuna “štiteći nas” od “terorista”. Mi smo pod stalnom prijetnjom nasilja od strane države radi posjedovanja biljke, ili jednostavno zbog hodanja niz ulicu.

Amerikanci su stalno paranoični od onih plavih i crvenih svjetala koje im iskakaču u retrovizoru i većina uvijek završava pod ucjenom ili posjetom bolnici, te pritvoreni u zatvoru, ili još gore.

U zemlji slobodnih, policija je ubila više ljudi u samo jednom mjesecu ove godine nego Velika Britanija u cijelom 20. stoljeću.

U zemlji slobodnih, policija ubija građane po stopi koja je oko 70 puta veća nego u drugim zemljama.

U zemlji slobodnih, rečeno nam je da se “bojimo terorista”, ali Američka policija je ubila 58 puta više ljudi nego sve terorističke aktivnosti protiv američkih civila od 11. rujna!

Štoviše, dok je smrt 5.000 vojnika sigurno tragična, taj broj je beznačajan u odnosu na broj stanovnika SAD-a ubijenih od strane policije – od kojih su mnogi i vojnici.

Prije svibnja 2013. godine, provelo se istraživanje o tome koliko su građana ubili policajci. Međutim, FBI labavo procjenjuje da radi o broju oko 500 ubijenih građana godišnje.

Jednostavna matematika nam pokazuje da je od 11. rujna 2001. godine, prema stopi FBI-a, policija ubila više od 7.000 ljudi. Međutim, taj broj je sada još veći zbog trenutne policijske krize u Americi.

Koristeći najnovije brojeve od 2013. do danas, pomoću FBI-evog ‘labavog’ neprirodnog broja od 500 ljudi, broj poginulih dostiže nevjerojatnu brojku od 8,296 ubijenih građana u zadnjih 15 godina.

U zemlji slobodnih, građani su ubijeni od strane javnih službenika po gotovo dvostruko većoj stopi nego vojnici u ratu za Ameriku.

Ali ti ljudi su kriminalci, zar ne? Oni zaslužuju da budu ubijeni, zar ne? Pogrešno.

Iako su mnogi od građana koji su ubijeni od strane policije u posljednjih 15 godina, možda i znali da su učinili nešto loše, ali su svi zaslužili suđenje.

Nema sumnje da kriminalci postoje i predstavljaju opasnost za druge. Međutim, kada broj ljudi ubijenih od strane vlastite vlade znatno nadmašuje broj ljudi koji su poginuli u borbi za tu vlada u stranim ratovima – nešto treba ipak reći.

Netko će reći da je od SAD ima mnogo veću populaciju nego Velika Britanija, i to je razlog zašto su američki policajci ubili više. Ali ovo je laž.

Da bi razotkrili laž, možemo usporediti SAD sa “komunističkom” Kinom.

Kina, čije je stanovništvo je 4 i 1/2 puta brojnije od SAD-a, zabilježila je samo 12 ubojstava od strane policijskih službenika u 2014. godini.

Provedbu zakona u SAD-u je ubila 92 puta više građana u istom razdoblju nego KIna

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vjerojatni republikanski predsjednički kandidat Donald Trump optužio je u nedjelju predsjednika Barack Obamu, u komentaru najnovijeg napada u kojemu su u Baton Rougeu ubijena tri policajca, ustvrdivši da nije pronašao način kako se nositi s nasiljem i terorizmom

Kratko nakon Obamina televizijskog obraćanja u kojemu je on pozvao na jedinstvo zemlje i na izbjegavanje žestoke retorike i korištenja najnovijeg napada u predizborne svrhe, populistički mutimilijarder ustvrdio je na Twitteru kako “predsjednik nema ključ”.

“Naša zemlja je podijeljena scena zločina i biti će samo još gore”, naveo je Trump. “Naša zemlja je potpuno podijeljena i naši neprijatelji nas gledaju. Ne izgledamo dobro, ne izgledamo pametno, ne izgledamo jako”, naveo je.

Trump, koji vodi kampanju pod nazivom “Učiniti Ameriku opet velikom”, ranije je ponovio svoju čestu optužbu da je Obama propustio odgovarajuće se uhvatiti ukoštac s teroristima Islamske države u Siriji i Iraku.

“Pokušavamo se boriti protiv ISIS-a, a sada naši ljudi ubijaju našu policiju. Naša je zemlja podijeljena i bez kontrole”, ustvrdio je.

Prije Trumpa događaj u Baton Rougeu komentirala je i demokratska predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton koja je kazala kako je “razarajući” napad koji se dogodio zapravo “napad na sve građane SAD-a te da nema opravdanja za nasilje, mržnju  i napade na muškarce i žene koji svaki dan stavljaju svoje živote na kocku”.

U međuvremenu je utvrđeno da je nedjeljni (jučerašnji) napad u Baton Rougeu, u kojemu su ubijeni dva policajca i zamjenik šerifa, a još trojica policajaca ranjena, počinio bivši odlikovani mornarički vodnik Gavin Long, iz Kanzas Cityja, Missouri, star 29 godina, također crnac, kao što je bio i napadač koji je ubio policajce u Dallasu.

Prema podacima Pentagona, on je služio u marincima od kolovoza 2005. do kolovoza 2010. te je bio raspoređen u Iraku od lipnja 2008. do siječnja 2009. dobivši nekoliko odličja i pohvala.

Vlasti za sada nisu ponudile objašnjenje motiva najnovijeg napada na policajce.
 
(jutarnji.hr)

U Iraku, gdje Islamska država vrši masovna ubojstva kršćana, u posljednjih 12 godina ih je od milijun ostalo svega 275.000

Kršćanske udruge za pomoć na Bliskom istoku upozoravaju da za 10 godina ondje više neće biti nijednog kršćana, budući da ih ISIL svakodnevno ubija i protjeruje.

Ova alarmanta stopa smanjenja broja znači da će kršćanstvo u nekim dijelovima regije izumrijeti za svega pet godina ako im zapad hitno ne dođe u pomoć, piše express.hr.

U Iraku, gdje Islamska država vrši masovna ubojstva kršćana, u posljednjih 12 godina ih je od milijun ostalo svega 275.000.

Kršćanske udruge koje borave na Bliskom istoku tvrde da je njihovo istraživanje pokazalo da su vjernici pod neviđenim pritiskom i u Saudijskoj Arabiji, Iranu i drugim zemljama zaljeva.

“Utišava ih se i protjeruje iz drevnog biblijskog srca kršćanstva”, piše u izvještaju nazvanom ‘Progonjeni i zaboravljeni’ u kojem se isto tako upozorava da islamističke skupine, prvenstveno ISIL, izvode “religijski motivirano etničko čišćenje kršćana”.

“U dijelovima Bliskog istoka – pogotovo u Siriji i Iraku – kriza je na vrhuncu, te ako ne dođe do ozbiljne intervencije svjetskih velesila, kršćani će ovdje u potpunosti nestati unutar desetljeća ili brže.”

Samo prošlog tjedna, sjeverno od Damaska svoje je domove napustilo 15.000 kršćana.

U izvještaju je zaključeno: “Pad kršćanstva može značajno oštetiti izglede za mir među narodima i religijama u kojima crkveni vođe igraju ključnu ulogu u promoviranju i osiguranju edukacije, razvoju zajednice i međuvjerskoj suradnji”.

Prošle godine je bio prvi Božić u 2000 godina da crkvena zvona nisu zvonila u Mosulu. Sudeći po novim informacijama, ta će se praksa proširiti i u drugim gradovima Bliskog istoka
 
(uredio:nsp)

Da za početak da napomenemo da je UNICEF podorganizacija Ujedinjenih naroda i međunarodni fond za djecu. Skrbi o kvaliteti životnog standarda djece i omladine

Osoblje Ujedinjenih naroda je preuzimalo i dijelilo dječju pornografiju, prevezlo oko 170 kilograma marihuane u službenom vozilu i međusobno razmjenjivalo prijetnje ubojstvima, navodi godišnje izvješće o disciplinskim mjerama i kaznenim prekršajima koje je zabilježila interna kontrola te međunarodne organizacije.

Izvješće, koje je izradilo tajništvo, pokriva razdoblje između srpnja 2014. i lipnja ove godine i ne imenuje osobe uhvaćene u kaznenim djelima, njihovu nacionalnost ili lokacije na kojima su zabilježeni prijestupi.

Dijeljenje dječje pornografije

Možda najalarmantnije, četiri zaposlenika UN-a su dobila otkaz nakon primanja, pohranjivanja i dijeljenja pornografskih fotografija maloljetnika putem službenih računala i unutar UN-ovih mreža. Nejasno je jesu li protiv neimenovanih pedofila pokrenuti ikakvi drugi postupci. Peti djelatnik je degradiran i na dvije godine je izgubio mogućnost promaknuća zbog pohranjivanja pornografije za odrasle na računalu UN-a.

Od drugih navedenih “prekršaja radne discipline”, ističe se osoba koja je dobila otkaz jer je “službeno vozilo organizacije iskoristila za prijevoz oko 173 kilograma marihuane,” drugi djelatnik je bez objašnjenja pokušao unijeti motornu pilu u avion, treći je pak uhvaćen u krađi 2,200 dolara tijekom pregleda torbe putnika u jednom od kriznih svjetskih žarišta.

Istražitelji kažu da je nekolicina osoblja kolegama prijetila nasiljem, uključujući jednog djelatnika koji je “opetovano prijetio ili sugerirao da bi osoblje moglo dogovoriti ubojstvo voditelja (neimenovane) misije”.

U jednoj od zgoda, djelatnik je traktorom ušao u ured kolege “s namjerom da uništi ured i ozljedi nadglednika”. Izvješće incident obrazlaže “dugotrajnim nesuglasicama na radu”. Ostatak prekršaja u izvješću je manje ozbiljnog karaktera, a uključujuće krađu goriva, papira ili netočne navode u životopisima.

Izbjegavanje odgovornosti

Tajništvo UN-a zapošljava oko 41,000 ljudi diljem svijeta, organizacija ne potiče kazneni progon djelatnika kojima zbog povreda dužnosti uruči otkaz, već to prepušta zemljama članicama, a praksa izaziva propitkivanje kritičara koji dvoje jesu li osobe uhvaćene u prekršajima pozvane na odgovornost čak i ako se radi o seksualnom nasilju.

U prijašnjem izvješću, za razdoblje od srpnja 2013. do lipnja 2014., najmanje troje djelatnika UN-a je otpušteno zbog seksualnog odnosa s maloljetnicima.
 
(index.hr,vice.com/uredio:nsp)

Robert Mugabe, lider oporbene stranke, vlada Zibabweom 35 godina od kada je naslijedio prvog predsjednika zemlje Canaana Bananu. Postao je poznat i ugledan tijekom 1970-ih kao vođa ZANU-a (The Zimbabwe African National Union)

Kada je Zimbabwe 1980. godine stekao nezavisnost, iako kontroverzna ličnost, Mugabe je u Africi smatran herojem koji se izborio za samostalnost ove države. Još je od 1990. godine manipulacijama pokušao izigrati sve one koji nisu u njegovoj partiji.

Ubojstva, napadi i teror nad svima koji ne podržavaju Mugabea započinju 2000. godine. Napadana su imanja bijelaca koji su podržavali opoziciju (MDC – Pokret za demokratske promjene), te je započet krvavi slijed ubojstava prvo bijelaca, a potom i crnačkih aktivista i radnika.

Navedeni je krvavi pir praćen masovnim oduzimanjem zemlje od bogatih bijelaca. Međutim, pitanje je li Robert Mugabe diktator ili ne, nije u vezi s eksproprijacijom zemlje, već s njegovim odnosom prema crnom stanovništvu. SAD, Europa i Velika Britanija optužuju Mugabeovu administraciju da je korumpirana, da loše vodi državu i financije, te da ugrožava ljudska prava.

Zimbabweu ekonomska kriza nije strana

U 2008. je godini Zimbabwe pretrpio hiperinflaciju koja je u jednom trenutku dovela do rasta cijena prije nego što je vlada odbacila svoju valutu rand u korist dolara. Između 2009. i 2011. godine, rast BDP-a u prosjeku je iznosio 7,3%, što je Zimbabwe napravio jednom od najbrže rastućih ekonomija.

S druge strane, službeni dug Zimababwea u travnju je prošle godine iznosio 7 milijardi $ i 200% BDP-a, dok se do kraja godine popeo na 11 milijardi $. Očajnički je bilo potrebno da dođe do politike privlačenja izravnih stranih investicija. Službeno, novčana pomoć iz inozemstva prošle godine obogatila ekonomiju za otprilike 837 milijuna dolara, ali se mnogi slažu da je stvarna brojka dvostruko veća što je povećalo nacionalnu proizvodnju za više od 10%.

Međutim, ekonomski je stres toliko težak da po prvi put, u više od deset godina, postoji realna mogućnost političkih promjena u zemlji. Nagli pad standarda, slaba proizvodnja, vanjski dug zemlje, kao i neadekvatna unutarnja politika, razlozi su zašto je zemlja koja je bila jedna od najbrže rastućih ekonomija u svijetu, danas na rubu kolapsa. Vrijednost je randa pala za 15% u odnosu na dolar u ovoj godini. U Južnoj Africi 3 milijuna stanovnika Zimbabwea radi zarađujući novac koji gubi svoju vrijednost na tržištu.

Ekonomija Zimbabwea uglavnom je utemeljena na poljoprovrednoj proizvodnji i, zbog kolonijalne politike, kao iu većini drugih afričkih zemalja, ostala je nerazvijena. Mugabe, čovjek koji je nekada smatran herojem, danas se smatra “diktatorom i tiraninom”, a njegov je režim okarakteriziran kao “tamno doba”.

Vlada Zimbabwea u ovom je trenutku suočena s problemima u gospodarstvu, dok teži popraviti napredak u razvoju tržišne privrede. Sankcije koje su uvele MMF, EU i Ministarstvo financija SAD-a utjecale su na vladu Zimbabwea, usmjerenu na zamrzavanje 200 računa i imovina koje su povezane s Mugabeovu režimom. Ipak, teška vremena prisiljavaju vladu da donese teške i potencijalno opasne odluke. Sada je Zimbabwe “zalutao na putu”: ne može posuditi novac niti ga ispisati. Odbacivanjem svoje valute, Zimbabve je izgubio ne samo kontrolu nad monetarnom politikom, nego i važan amortizer ekonomskog razvitka. Ako zemlja želi koristiti valutu druge zemlje, ona mora zaraditi gotovinu kroz izvoz, ulaganja ili novčane pošiljke.

Upletenost u rat u Demokratskoj Republici Kongo dovela je do odljeva stotina milijuna dolara iz gospodarstva. Podrška MMF-a uskraćena je zbog neplaćanja dugova i nepridržavanja programa reformi i probijanja proračuna. S druge strane, ni prirodne prilike nisu ništa pogodnije za razvoj gospodarstva. Dominantna strategija u svijetu jeste globalizacija čiji je cilj pretvoriti svijet u jedno globalno tržište. Taj se proces još uvijek odvija pod kontrolom SAD-a i institucija koje su pod utjecajem SAD-a, kao što su MMF, Svjetska banka, NATO i političko-ekonomske grupacije razvijenih zemalja.

Ova je kriza posebno aktualna uglavnom zbog toga što je vlada odgovorala na svaku prethodnu krizu sužavanjem mogućnosti. 1990-ih, kada su bili suočeni s dužničkom krizom, Mugabe je proglasio bankrot. 2000-ih je Mugabe nastavio sa sve većim tiskanjem novčanica, što je dovelo do hiperinflacije, a kasnije i do odbacivanja valute Zimbabwea. Ekonomija je potpuno krahirala.

Prema kritičarima, Mugabeova loša ekonomska politika dovela je do kaosa u zemlji. Zimbabve je danas zemlja s najvećom inflacijom u svijetu. Zemlja je u političkoj izolaciji i bez perspektive. Mugabe nije priznao izborne rezultate nekoliko puta te je spletkama održavao sebe i svoju partiju na vlasti.

Kroz povijest, hiperinflacije se nisu događale isključivo zbog povećanja novčane mase nego zbog neuobičajenih vanjskih faktora. Primarni uzroci su drastičan pad proizvodnje, korupcija, promjene režima, ustupanje monetarne suverenosti i gubitak rata.

Iako se hiperinflacija najčešće smatra monetarnim problemom, eksplozivni je rast novčane mase uglavnom posljedica navedenih čimbenika. Zaključno, treba reći da loše upravljanje resursima i financijama države može uništiti bilo koju ekonomiju. Mudro upravljanje korištenjem fiskalnih mogućnosti koje pruža monetarni sustav može ići u smjeru ostvarivanja pune zaposlenosti, socijalne pravednosti i održavanja stabilnosti cijena.
 
(poslovnisvijet.ba,youtube/uredio:nsp)

Je li čovjek po prirodi zao? Je li činjenje nasilja dio našeg prirodnog ponašanja? Ovo je neurobiološka potraga za uzrocima ljudskog nasilja

Odrubljivanja glave pred uključenim kamerama. Građanski ratovi i teroristički napadi – slike takvih zastrašujućih djela su iz dana u dan sastavni dio informativnih emisija. Kad vidimo takve slike teško je vjerovati u dobro u čovjeku.

“Čovjek je čovjeku vuk”, čuvena je latinska izreka. Zvijer koja – jednom razuzdana – uživa u krvi drugih ljudi i uvijek je spremna na strašna djela.

Oni koji čine takvu agresiju bivaju bespomoćno osuđeni kao “bolesni”. Govori se da oni nemaju ništa zajedničko s “normalnim ljudima”. Međutim sigurno je sljedeće: ubojstva, silovanja, sakaćenja, koja se u konfliktnim područjima na ovom svijetu događaju svakodnevno, ne mogu biti pripisana samo ludim pojedinačnim počiniteljima.

Čitavi školski razredi ubijaju kao djeca ratnici. Muškarci siluju u skupinama ili ubijaju “one koji drugačije vjeruju” uz odobravanje drugih ratnika. Nalazi li se u konačnici sjeme nasilja u svima nama?

Mit o “agresivnom nagonu”

Siegmund Freud je vjerovao da postoji nasilje u ljudima. Vjerovao je u urođeni “nagon na agresiju”. Generacije znanstvenika su na tome mukotrpno radile. Među njima i neurobiolog, liječnik i psihoterapuet Joachim Bauer, koji se prije pet godina u svojoj knjizi “Granice boli” bavio podrijetlom svakodnevnog i globalnog nasilja: “Pitanje pripada li provođenje nasilja u pra-prirodu čovjeka je naravno vrlo zanimljivo i za neurobiologe”, kaže Bauer u intervjuu za DW.

I tako su znanstvenici koji se bave istraživanjem mozga proveli istraživanje koje je trebalo pokazati reagira li sustav sreće u mozgu kada ljudi – bez prethodne provokacije – čine agresiju.

Dr. Joachim Bauer

Rezultat je: za prosječno zdravog čovjeka nije vrijedno da bez razloga čini agresiju. “Odgovarajući sustavi u mozgu ne reagiraju”, objašnjava Bauer. “Ono što stvara reakciju sustava jest dobivanje pozornosti, priznanja i poštovanja.”

Priznanje kao pokretač zla

Teza zvuči paradoksalno, a čini se ipak znanstveno dokazivom: Naša želja za priznanjem, za pozitivnim transmiterima u mozgu, ne dovodi nužno do dobrih međuljudskih odnosa. Naprotiv: “Ljudi su spremni za ugled, poštovanje i osjećaj pripadanja nekoj skupini učiniti zlo”, kažu znanstvenici. Sada znate zašto se ljudi toliko mijenjaju kada uđu u politiku.

I tako bi ovdje možda istraživanje mozga moglo pokazati ono što je u sociologiji i socijalnoj psihologiji tako često opisano: Da se mladi priključuju nasilnim skupinama jer se tu konačno osjećaju uzdignuto – i tada sistem nagrađivanja u njihovom mozgu konačno reagira.

Riječ je o mehanizmu za koji Joachim Bauer vjeruje da postoji i kod mladića koji iz Europe dobrovoljno odlaze u džihad: “Može se s prezirom reći da su oni gubitnici. Ali u jednom društvu ne bi trebali biti producirani gubitnici jer upravo ti ljudi padaju u opasnost da se priključe radikalnim skupinama u kojima doživljavaju vlastitu vrijednost.”

Izopćavanje djeluje kao bol

To da počinitelji nasilnih djela često poslije pripadaju među životne gubitnike nije novo otkriće. Zapostavljeni su od strane roditelja, u školi su zakazali, a od većine u društvu su diskriminirani. Stalno u opisu počinitelja nasilja na površinu dolazi sličan obrazac, a mediji ih u svojim pokušajima objašnjenja ponavljaju kao mantru.

Ono o čemu se rijetko govori jest, kako zaista djeluje iskustvo izopćavanja i diskriminacije na mozak. Pri tome su znanstvenici koji se bave istraživanjem mozga ovdje već odavno podastrli konkretne rezultate: “Prilikom izopćavanja i ponižavanja u mozgu reagiraju ista područja koja se aktiviraju i prilikom boli, to je tzv. matrica boli”, kaže Bauer. “To znači, s gledišta mozga bol ne predstavlja samo tjelesni napad, već i društveno izopćavanje i poniženje.”

Istraživanja mozga pokazuju da je bol najveći pokretač koji dovodi do nasilja. Vjerojatno jer je to evolutivno-biološki tako određeno. Naime, zato što nam je sposobnost da budemo agresivni do danas potrebna kako bismo se obranili od opasnosti.

Također i činjenica da naš mozak izopćavanje izjednačava s boli je evolucijski sasvim utemeljena. U konačnici još su naši preci živjeli u društvenim skupinama. A izbacivanje iz skupine je po pravilu bilo jednako smrtnoj presudi. “S obzirom na to da je bol najjači stimulans za agresiju, onda se može razumjeti zašto ljudi i skupine stanovništva, koji su pogođeni izopćavanjem, pokazuju veliku spremnost za agresiju”, smatra Bauer.
 
(dw.de/uredio:nsp)