Ako na ovo pristanemo, slijedi propast hrvatskog naroda! Ionako se sve manje i manje rađa djece zadnjih 25 godina

Da, Hrvatska je definitivno trn u oku mnogim ‘zapadnim’ zemljama koje su umjesto napredovanja, strmoglavo sunovraćene na najniže razine ljudskog postojanja! Riječ je o navodno razvijenim zemljama u kojima je posve normalno ‘ubijati’ djecu, prodavati njihove organe, a posljedično ih i konzumirati kroz razne prehrambene ili kozmetičke proizvode.

Da, Hrvatska je trn u oku svim ‘naprednjacima’ jer još uvijek nismo dovoljno glupi da ne vidimo razliku između ‘prava’ i monstruoznog ubojstva živog bića. Jer i dalje razlikujemo muškarca od žene, diskriminaciju od prava na život ali i koristimo ‘priziv savjesti’, kao dokaz da živimo u slobodno mislećem društvu!

Međutim, upravo zbog toga u žaru ljeta i godišnjih odmora jedna od onih globalističkih organizacija o kojoj ovisimo, – UN, na Hrvatsku vrši pritisak i traži od nje uklanjanje svih oblika diskriminacije žena! Bar su tako nazvali – FINANCIRANJE UBIJANJA DJECE!

Od Hrvatske se traži da u sljedeće dvije godine osigura dostupnost abortusa i moderne kontracepcije i to tako da svi troškovi budu pokriveni iz zdravstvenog osiguranja. Dakle, od Hrvatske se traži da svaki građanin pristane sudjelovati u najodvratnijem grijehu današnjice te da postane sudionik monstruoznog i genocidnog zločina nad vlastitim narodom!

Od Hrvata se traži da financiramo ubojstva hrvatske nerođene djece, i to je vijest koja je u potpunosti prešućena u hrvatskim medijima. Zašto? Možda zato što se UN-ove naredbe ne odbijaju, pa će i samo provođenje ove politike, baš kao i vijest o ovoj ‘naredbi’ biti površno provučena kroz medije ne bi li ‘prespavali’ prave razmjere ovog skandala, i preko noći postali sudionici propasti vlastitog naroda?

Jer, ovaj zahtjev UN-a posve je totalitaristički. Njime se u ime sloboda krši pravo na život, pravo oca i majke ali i pravo svakog poreznog obveznika na priziv savjesti, odnosno pravo svakog čovjeka koji još uvijek može odbiti sudjelovati u genocidnoj politici ‘kontrole hrvatskog stanovništva’. Ako to više ne budemo mogli, hoćemo li onda postati svjesni da nismo slobodni kako nas uvjeravaju? No, tada će vjerojatno biti kasno!

Ono što UN traži – svi prihvaćaju

Problem je u tome što se kao članica UN-a Hrvatska od njihovih zahtjeva ne može tek tako distancirati! Moćni lobiji kao i neki mediji tvrde da Hrvatska nema nikakvo pravo odbiti zahtjeve UN-a, što će se najvjerojatnije na isti način i prezentirati hrvatskoj javnosti (iako to nije točno), što je samo još jedan dokaz da sluganske vlasti u Hrvatskoj ne rade za dobrobit, i ovako depopuliranog društva, već uigrano lete u matricu politike koja svakodnevno ubije na desetke tisuća djece u svijetu!

Da je UN zapravo jedna monstruozna organizacija kojoj je glavni cilj proturiti abortus u njezine članice potvrdili su državnici male zemlje El Salvador koji su rekli da se UN abortusom služi kao ucjenom!

‘Nerazvijene zemlje, ali i zemlje koje trebaju podršku UN poput El Salvadora ovise o međunarodnoj pomoći, kao i o potpori UN-a, a takva potpora UN uvijek dolazi s određenim uvjetima koji uvijek uključuju u svojim programima ‘reproduktivna prava’. Dakle, ubijte, ako želite pomoć. Jedan član Vlade, nakon povratka sa sastanka međunarodne pomoći u Europi je rekao: ‘Svi ti ljudi tamo samo žele pričati o abortusu.

A kada idete na međunarodne konferencije Ujedinjenih naroda, nevjerojatno je kako u svaki ugovor žele (ubaciti) abortus’, rekla je Julia Cardenal, predsjednica Udruge Da za život, iz El Salvadora, najmanje zemlje u srednjoj Americi koja se uspjela odmaknuti od UN-ovih zahtjeva te zaštiti Ustavom svu nerođenu djecu!

Kako će se Hrvatska postaviti prema ovim zahtjevima treba vidjeti, ali učeći iz primjera ‘tableta za dan poslije’ mogli smo vidjeti da Hrvatska iako ne treba, prihvaća baš sve što joj tijela UN-a predlažu, stoga nije za odbaciti da je baš ovaj prijedlog, način na koji će ‘naprednjaci’ doprijeti do čiste Hrvatske! Jer, financiranjem abortusa od novca svih poreznih obveznika najbrži je način za prisiliti građane jedne zemlje da svi zajedno sudjeluju u grijehu, na propast života i čitavog hrvatskog naroda!
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Postoji nekoliko razloga zašto je medicinski kartel suviše velik da bi propao, ali glavni od njih je – veliki novac koji je u pitanju

Zamislite da je otkriveno da postoji opasnost da će se na tisuće mostova u svijetu srušiti. Ne zato što ih je nemoguće popraviti niti zato što su napravljeni od jeftinog materijala, već zato što je prvobitan dizajn neadekavatan i prkosi osnovnim načelima arhitekture.

Zamislite da pet ili šest većih proizvođača automobila napravi nove automobile koji će većinu energije s motora prenositi na jedan kotač.

Zamislite da ministarstvo poljoprivrede preporuči svim poljoprivrednicima da prskaju svoje usjeve klorom, a ne vodom.

Drugim riječima, znanost zna biti varljiva.

Na ovaj način funkcionira medicinski kartel. Predočava nam propagandu koju nauka prodaje.

Znanost je najmoćnija racionalizacija u modernom svijetu. Svi vjeruju znanosti. Svijet bez konsenzusa o stvarnosti bi se raspao.

Glavna tema ovog članka biti će lijekovi. Dakle, tko i kako odobrava lijekove?

Prvo se provodi kliničko testiranje. Izvještaji tih testiranja se bilježe. Izvještaji i studije se objavljuju u recenziran medicinskim žurnalima. Studije su znanosti.

Ako uzmemo u obzir da veliki broj ljudi (na milijune) strada od lijekova, onda je logično zaključiti da je veliki broj objavljenih studija lažno koje tvrde da su ti lijekovi sigurni. Nema drugog objašnjenja.

Medicinski kartel se oslanja na najveću od svih prijevara – znanstvenu prijevaru.

Važno je napomenuti da je FDA (Administracija za hranu i lijekove SAD) potpuno svjesna da neki od lijekova koje ona odobrava kao sigurne ubijaju ljude.

FDA ne preuzima odgovornost za svoje postupke, ali istovremeno ne negira statistiku.

Što se Amerike tiče, nijedan lijek ne može se pustiti u uporabu dok ga FDA ne odobri kao sigurnog. Jasno vam je što to znači? Međutim, u povijesti FDA nitko nikada nije kažnjen zbog toga.

FDA otvoreno priznaje da postoji 2 milijuna ozbiljnih nuspojava od korištenja lijekova. Kada kaže ozbiljnih, tu spadaju moždani udar, srčani udar, neurološka oštećenja i slično.

Kada bi samo neki mediji malo dublje ispitali što se krije iza svega toga, liječnici i radnici u farmaceutskim tvrtkama bi ubrzo priznali da su krivi, a to bi uništilo znanost kakvu znamo.

Međutim, isti ti mediji su dio sustava koji štiti kriminalce. Niste ni svjesni koliko novinskih i televizijskih kuća živi od farmaceutskih sponzora.

Gdje je pravda? Kada će FDA i farmaceutske kompanije biti kažnjene za svoja zlodjela?

U međuvremenu, FDA je napala nutritivne suplemente koji se po posljednjoj federalnoj regulativi smatraju “potencijalno opasnim”, unatoč činjenici da postoje dokazi o savršenoj sigurnosti suplemenata.

U međuvremenu, analize iz 2012. godine su pokazale da antikoaguacijska sredstva uzrokuju najozbiljnije nuspojave. Ono što je fascinantno s ovim podatkom jeste da su analizu izvršili istraživači koji nemaju veze s FDA. Besmisleno je i pomisliti da FDA ne zna za to.

Koliko je ovakvih istraživanja potrebno da se FDA konačno zatvori a njezini radnici označe kao teroristi?

Eto, sada uviđate moć medicinskog kartela. Sada uviđate da su sve one priče u novinama i časopisima koje pišu takozvani “liječnici” lažne.

Budite sigurni da postoje liječnici koji su svjesni smrtne statistike od lijekova. Oni znaju da određeni lijekovi ubijaju. Oni znaju što se događa. Oni šute.

Ti liječnici su tihi svjedoci masovnog ubijanja stanovništva upravo zato što oni prepisuju te recepte.

Predsjednici odbora i dekani medicinskih škola i fakulteta znaju. Profesori i nastavnici u školama znaju. Farmaceuti znaju. Medicinski istraživači znaju. Svjetska zdravstvena organizacija zna.

Međutim, narodu je teško povjerovati da agencija koje bi trebalo se brinuti za naše zdravlje u stvari krije odgovornost za smrt velikog broja ljudi.

Ljudi žele vjerovati da bi ovako velik zločin već završio pred licem pravde.

Ljudi žele vjerovati u znanost.

Ronald Kavano, bivši radnik FDA koji je ispitivao lijekove, razotkrio je 2012. FDA kao mafiju koja štiti svog klijenta Big Pharma-u različitim mafijaškim strategijama.

“Bio sam svjedok reketa, napada na svjedoke i mnogih drugih stvari … Prijetili su mi da ću završiti u zatvoru”, rekao je Kavano. “Jedan od menadžera FDA je prijetio mojoj djeci … Bojao sam se da će me ubiti ako se obratim Kongresu ili kriminalnim istražiteljima”.

Kavano je bio jedan od onih koji nije želio odobriti lijekove kao sigurne dok se stvarno ne pokaže tako.

Međutim, stvari ne funkcioniraju tako u FDA.

Ljudima kao što je on je rečeno da ne dovode u pitanje sigurnost lijekova koje im šalju farmaceutske tvrtke već da ih samo odobravaju, da stave pečat, da kažu da su sigurne i učinkovite čak i ako nisu.

Neke farmaceutske tvrtke su plaćale odobravanje svojih lijekova, odnosno podmićivali su FDA.

Zamislite sljedeću sliku: Vi ste čuvar kapije. Vaš posao jeste da svakog dana otključati kapiju i ostavite je otvorenu tako da svi mogu proći. Ipak, vi znate da će veliki broj ljudi koji prođu kroz tu kapiju umrijeti i ne činite ništa u svezi toga.

To je prava slika FDA i ostalih farmaceutskih kompanija.
 
(naturalnews/uredio i preveo:nsp)

Genocidnost nas je stvorila; genocidnost će nas pratiti zauvijek. Genocidnost je specifična osobina naše vrste, koja nas izdvaja od svih ostalih životinjskih vrsta na ovom planetu.

Da li se itko zapitao zašto je samo jedna biološka vrsta – homo sapiens, tj., čovjek, tako izvanredno inteligentna? Zašto inteligenciju nisu evolucijom razvila i druga živa bića?

Ovo pitanje si nitko ne postavlja: inteligenciju u čovjeka, homo sapiensa, smatramo samo po sebi logičnom, imamo ju, tu je već odavno. Znači da je to – normalno.

Ali – to nije tako.

Ako isključimo Božji kreacionizam i držimo se modernih znanstvenih spoznaja, onda je inteligencija u homo sapiensa nastala prirodnom evolucijom. Ostaje, međutim i dalje pitanje: čemu?

Nama normalna visoka ljudska inteligencija, neusporediva s bilo kojom životinjskom, u prirodnim uvjetima je – potpuno nepotrebna. Milijuni i primitivnih i naprednih životinjskih vrsta živi sasvim dobro bez nje. Što više – one se u prirodnim uvjetima bolje snalaze bez inteligencije nego mi, ljudi sa inteligencijom.

Da bi čovjek preživio u prirodi, potrebna mu je civilizacija i njena pomagala. Bez toga, čovjek je vrlo nemoćna životinja i u prirodi bi brzo skončao.

Dugim riječima: Darwinova evolucija objasnila je nastanak raznolikosti sveg živog na ovoj planeti, sve te nevjerojatne prilagodbe pojedinih vrsti, no iznimnost ljudske inteligencije niti Darwin niti naučenjaci nakon njega – nisu objasnili.

Ako je prirodna evolucija u stanju malom sisavcu prednje noge s vremenom pretvori u krila (šišmiši), da kopnenog sisavca preoblikuje u riblji oblik i vrati u more (kitovi), kako to da barem najrazvijenijim sisavcima nije pomogla da učine sasvim mali, mali korak: povećati volumen svog mozga i razviti višu inteligenciju od postojeće? Da li je to bilo nemoguće? Sasvim sigurno nije: to je milijun puta manji evolucijski korak od povratka sisavac u more (kitovi). A ipak nije učinjen.

Odgovor je jednostavan: VISOKA INTELIGENCIJA NIJE POTREBNA ZA USPJEŠNO PREŽIVLJAVANJE. A evolucija čini samo korisne, potrebne korake.

Zaključak: mora postojati neki sasvim netipičan uzrok da se u nekih humanoida (čovjekolikih majmuna, naših genetski najbližih srodnika) razvilo upravo to, nepotrebno: povišena i na koncu današnja VISOKA INTELIGENCIJA homo sapiensa.

Da li je uzrok nastanku inteligencije – genocidnosti?

Zoolozi ne znaju niti za jednu jedinu životinjsku vrstu kojoj je glavni životni cilj pronalaženje, hvatanje i sadističko genocidno istrebljivanje pripadnika vlastite vrste i to bez IKAKVOG praktičnog razloga. Jedina vrsta koja to stalno čini je – homo sapiens.

Bezbroj plemenskih istrebljivačkih ratova kroz cijelu povijest ljudskog roda potvrđuje tu “ružnu istinu”. Lako je dokazati da se je u dalekoj prošlosti ratovalo sasvim bez razloga: svjetska populacija ljudi bila je malena; slobodnog prostora bilo je na pretek.

Nikakvo vlasništvo nije postojalo – nomadski život sakupljačkih plemena ne poznaje privatnu svojinu koju bi se isplatilo otimati. Pa ipak: stalno se je ratovalo.

Vrlo ilustriran dokaz da je takvo genocidno istrebljivanje nepotrebno, već je “istrebljivanje zbog istrebljivanja”, bili su ratni pohodi na pacifičkom otoku Nova Gvineja, gorovitoj, neprohodnoj lokaciji, naseljenoj s raznih strana različitim plemenima.

Zbog neprohodnosti otoka, ta plemena međusobno nisu imala kontakata. Jedini kontakt bili su veliki ratni pohodi: mukotrpno veranje po planinama, probijanje kroz džunglu na drugu stranu otoka, pronalaženje drugog i drugačijeg plemena, vrebanje i planiranje, napad u najpogodnijem trenutku, opći pokolj i hvatanje uglednih zarobljenika te njihovo mukotrpno prenošenje natrag, preko planina , na svoje plemensko stanište, gdje bi isti zarobljenici bili sadistički mučeni dok ne bi izdahnuli.

Antropolozi 19. stoljeća koji su sve to zabilježili, pitali su domoroce: zašto se muče prenoseći danima vezane zarobljenike, obješene o duge motke, preko otočkih gorskih lanaca? Zašto ih nisu jednostavno smaknuli odmah nakon same bitke?

Odgovor je bio: “Da bi i naši starci, koji nisu mogli s nama u pohod, isto uživali!”

Iz toga izvlačimo logičan zaključak: homo sapiens UŽIVA u ubijanju, a posebno uživa u sadističkom ubijanju pripadnika vlastite vrste i to bez ikakvog drugog razloga osim u uživanja u tome. Iako politika to prikriva, povijest potvrđuje gornji zaključak.

Kod nekih skupina našeg najbližeg srodnika, čimpanze, primijećena je slična neprirodna pojava: uživanje u ubijanju drugih (manjih) majmuna. Ubojica bi likovao a čopor promatrača padao bi u ekstazu. Hvatanje majmuna-žrtve bilo je bezrazložno. Žrtva je hvatana isključivo zbog postizanja uzbuđenja ubojice i strahopoštovanja ostalih članova čopora koji su ubijanje promatrali.
Zamislimo sad vrijeme naših pra-predaka, prvotnih praljudi, sakupljača – biljoždera.

Slučajnim mutacijama pojavljuju se gore opisani ubojice unutar čopora. Strahopoštovanjem kojeg izaziva njihova ubojitost, oni preuzimaju više ženki od drugih mužjaka u plemenu. Gen genocidnosti prenosi se time dalje i broj praljudi-ubojica raste.

Pretvara se u pleme ubojica. Praljudi-ubojice ubijaju druge praljude, preuzimaju im ženke i dalje se razmnožavaju, dok kroz milenije koji slijede, ne istrijebe sve benigne “negenocidne” praljude.

Tada počinje druga faza: međusobno ubijanje između raznih čopora praljudi – ubojica.

Evolucija treba dvije “poluge”: prva je MUTACIJA a druga – SELEKCIJA. Čim je selekcija žešća – evolucija je brža.

Najbrža selekcija jest – međusobno ubijanje pripadnika vlastite vrste.

Tko pobjeđuje u međusobnim genocidnim plemenskim pohodima? Fizički najjači?

Ne, već NAJLUKAVIJI (tj. najinteligentniji) I tu se javlja ona evolucijska karika koja objašnjava zašto je do razvoja inteligencije kod humanoida uopće došlo: inteligentniji humanoidi su bili ubojitiji od onih manje inteligentnih. A urođena genocidnost stalno je pokretala sve jaču i jaču selekciju (istrebljivanje).

To je usputni dokaz, zašto je od svih podvrsti praljudi do dana današnjeg preživjela samo jedna: homo sapiens: ta podvrsta bila je najgenocidnija pa je stoga po gore opisanom obrascu, razvila i najvišu, najubojitiju inteligenciju. I njome s vremenom istrijebila (i usput pojela) sve ostale manje inteligentne podvrste praljudi.

Praljudi su u to doba svoje evolucije već vrlo napredni; koristili su najjednostavnije alate: motku, toljagu i kamen. Inteligentnije korištenje tih alata, zamke i zasjede, donosilo je sigurniju pobjedu u pokoljima.

Inteligencija je nadvladala sirovu snagu. Evolucija praljudi dobila je silno ubrzanje jer je selekcija bila iznimno žestoka.

Paralelno se je razvijalo više različitih linija praljudi, odvojeno na raznim točkama svijeta, kamo su se s vremenom raširili iz pradomovine Afrike.
Pri kasnijim novim migracijama oni se susreću i međusobno istrebljuju. Svi su redom već odavno mesožderi i kanibali. No svima je zajednička još davno usađena crta urođene genocidnosti.

Selekcija koja i dalje protežira lukavije, stvara nove i nove rodove tih već vrlo naprednih praljudi. Jedan takav rod jest neandertalski pračovjek, koji tisućljećima vlada Europom.

No na afričkom kontinentu se javlja naknadno nova mutacija, začetak budućeg homo sapiensa, koji ratujući u Africi međusobno, traži i nove prostore, prelazi preko Bliskog Istoka u Euro-Aziju i dospijeva na koncu i u Europu.

Tamo susreće znatno krupnijeg, snažnijeg neandertalskog pračovjeka, koji ima samo jednu manu: inteligencija mu očito nije na razini pridošlice iz Afrike kojeg nauka danas naziva Kromanjonski čovjekom (prema lokaciji gdje su mu iskopani ostaci) a prvi je poznati direktni najbliži predak današnjeg homo sapiensa.
Antropolozi o tom susretu nikad ne iznose istinu: nestanak neandertalca opisuju frazom “homo sapiens je s vremenom istisnuo neandertalskog pračovjeka”.

Kako: istisnuo?

Nandertalac je u početku bio brojniji i znatno snažniji? Kako je “istisnut” od malobrojnijeg i slabijeg pridošlice?

Istina je nepopularna: pojeo ga je kromanjonac (homo sapiens), do zadnjega.

Neandertalac je koristio kratko koplje i toljagu; homo sapines dugo koplje za bacanje i luk i strijelu. Nenadertalac nije imao nikakve šanse da preživi. Svijetom je definitivno zavladao homo sapiens. Zavladao je isključivo inteligencijom, a ne snagom.

A svoju iznimnu inteligenciju može zahvaliti jedino čudnoj mutaciji gena koji je stvorio njegov davni, primitivni ali genocidni predak: prvu životinju koja je uživala u bezrazložnom ubijanju pripadnika vlastite vrste. I ubijanju općenito.
Bez obzira koliko se političari i njihovi sluge – sociolozi, povjesničari pa i antropolozi trudili, ova krvava istina o urođenoj genocidnosti čovjeka, potvrđuje se u svakom ratnom sukobu još i dan danas. Rat može imati neki ekonomski ili politički uzrok, ali sam čin genocida, koji ga uvijek prati, nema s ekonomijom ama baš nikakve veze.

Genocidnost nas je stvorila; genocidnost će nas pratiti zauvijek. Genocidnost je specifična osobina naše vrste, koja nas izdvaja iz svih ostalih životinjskih vrsta na ovom planetu.

Ta istina je društveno neprihvatljiva pa stoga i nema znanstvenih radova koji bi ju istražili i predočili javnosti. To je tabu-tema.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Za vrijeme rata u Vijetnamu, jednu od vojnih baza SAD krasio je natpis: “Ubijati je naš biznis, a biznis – to je dobro”.

I zaista, veoma dobar biznis je bio u Vijetnamu (kao iu Kambodži, Laosu i Koreji), gdje se broj žrtava među civilnim stanovništvom brojao milijunima.

U godinama koje su uslijedile nakon Vijetnama, taj biznis je ostao vrlo cijenjen. Ubojstva su se dešavala kako izravno, tako i tuđim rukama, kojih je bilo na svakom kontinentu, pošto je “nacionalna sigurnost” SAD svuda zahtijevala baze, garnizone, naručena ubojstva, invazije, bombardiranja, pokroviteljstva režimima ubojica, prave terorističke mreže i programe kao odgovor na terorističke prijetnje i izazove “patetičnom džinu” (izraz, koji je 1970. iskoristio predsjednik Nixon kao izgovor za invaziju u Kambodžu).

Prije nekoliko godina, Jan Knipers Blake u svojoj sjajnoj knjizi skrenula je pozornost na to da je “nacionalna sigurnost” u stvari vrlo rastegljiv pojam, koji se širi ovisno o tome “šta treba sadržavati sukladno mišljenju države, klase ili institucije” .

Rezultat je da baš oni kojima bogatstvo i vlast, čini se, daju maksimalnu sigurnost, u stvari najviše pate od paranoje i svojim bijesnim pokušajima da osiguraju sigurnost izazivaju svoje vlastito uništenje. (Ona je razmatrala opasnost socijalne demokracije u Brazilu 1960-ih godina i njenu likvidaciju kao rezultat podržane od strane SAD kontrarevolucije i diktature koja je uslijedila).

Dodajte na to traganje utjecajnih predstavnika vojno-industrijske mašinerije za misijama koje će opravdati povećanje proračuna i svestranu suradnju medija u tom traženju, i dobićete zastrašujuću realnost.

U stvari, gorostas koji se pravi paranoičan primoran je da čini herojske napore, kako bi donosio svijetu manje-više vjerodostojne prijetnje, osobito nakon pada “Imperije zla”, koju je ova zemlja “kao” dugo “suzdržavala”.

Hvala Bogu što je nakon relativno kratkih valova pažnje, usmjerenih na narkoterorizam, a zatim i na Sadamovo oružje za masovno uništenje, uistinu, kao đavo iz lampe, iskočio islamski terorizam kako bi naslijedio ulogu izvora prijetnji, koje, izvan svake sumnje, nastaju uslijed neprijateljstva prema američkim slobodama, kao i uslijed odbijanja islamskog svijeta dopustiti Izraelu da pronađe partnera u pregovorima i da mirno riješi sporove s Palestincima.

Međutim, uz uvođenje na najvišoj razini biznisa ubojstava i vezane za njega prodaje oružja, Sjedinjene Države su osvojile “proizvodnju defektnih država” u industrijskim razmjerima.

Pod defektnom državom ima se u vidu takva država koja je bila srušena vojnim sredstvima, ili pretvorena u nekontroliranu, putem političke i (ili) ekonomske destabilizacije i kaosa, i koja je za dug period lišena sposobnosti (ili prava) da se obnovi i da se brine o potrebama svojih građana.

Naravno, Sjedinjene Države su takvi proizvođači odavno, o čemu govore primjeri Haitija, Dominikanske Republike, Salvadora, Gvatemale i država Indokine, gdje je bilo tako dobro za ubijanje.

Ali, mi smo postali svjedoci znatnog oživljavanja te proizvodnje u skorije vrijeme, kao što se to događalo u slučaju postsovjetske Rusije i niza istočno-europskih država. Opadanje prihoda stanovništva i nagli porast razine mortaliteta u tim zemljama bili su rezultat šok-terapije i elitnih poluzakonitih krađa, masovnih i izvršenih uz potporu Zapada, ali djelomično organiziranih i podržanih na lokalnoj razini (odnosno privatizacija, izvedenih u uvjetima koji su krajnje povoljni za korupciju) . (Hrvatski scenario ?!)

Međutim, nakon raspada Sovjetskog Saveza (i, naravno, prestanka djelovanja bitnog, mada ograničenog, faktora “obuzdavanja”) stigao je svjež val defektnih država, koje su produkt “humanitarnih intervencija” i smjene režima, koje su izveli SAD i NATO s još većom agresivnošću.

Kao obrazac bila je uzeta humanitarna intervencija u Jugoslaviji, nakon koje su Hrvatska, Bosna, Srbija i Kosovo pretvorene u defektne države, dok su neke druge zemlje-beskralježnjaci izbjegle tu sudbinu, pri čemu su sve počele opsluživati interese Zapada ili tražiti od njega milostinju. Čitav taj konglomerat, koji je sobom zamijenio ranije nezavisnu državu (Jugoslaviju), uvenčala je gigantska vojna baza SAD-a na Kosovu.

Ova očevidna demonstracija jakih strana imperijalne intervencije pripremila je tlo za daljnje napore u proizvodnji defektnih država u Afganistanu, Pakistanu, Somaliji, Iraku, Demokratskoj Republici Kongo i Libiji. Sličan program se danas realizira, ne bez uspjeha, prema Siriji i Iranu – prema posljednjem slobodnom svijetu primjenjuje politiku zastrašivanja, koja je zamijenila bezbrižne odnose sa šahova diktaturom, nametnutom Zapadom.

Ovi, industrijski stvoreni, slučajevi defektnih država imaju zajedničke crte koje ukazuju na njihov zajednički izvor – imperijalnu politiku i projekciju imperijalne moći. Često sve ide preko službenog priznanja etničkih pobunjeničkih grupa, koje prijavljuju svoj status žrtve, vode borbu sa svojom vladom uz pomoć terorističkih akata (često s ciljem da se isprovocira država da uzvrati) i redovito pozivaju imperijalne zemlje da im priteknu u pomoć.

Ponekad se radi pružanja potpore pobunjenicima u određenu zemlju šalju strani plaćenici, pri čemu im imperijalne zemlje često daju oružje, pripremu i logistiku.

Imperijalne zemlje ohrabruju djelovanje tih pobunjenika, jer vide u njima dobar izgovor za opravdanje destabilizacije, bombardiranja i na kraju, svrgavanja izabranog kao metu, režima. Ovaj proces je bio na površini tijekom čitavog razdoblja demontaže Jugoslavije radi dobivanja skupa defektnih država. Zemljama NATO je zato bio potreban raspad Jugoslavije.

Oni su ohrabrivali nacionalističke elemente u drugim republikama na ustanak. (Primjer Hrvatskog proljeća 1990.). Ti elementi su otpočeli rat jer su shvaćali da će ih NATO podržati i da će ih, na kraju krajeva, braniti. Ova je činjenica potpomogla odugovlačenju vojnih aktivnosti i etničkog čišćenja, ali zadatak rušenja Jugoslavije i stvaranja na njenom mjestu defektnih država bio je, zahvaljujući tome, ispunjen.

Zanjimljivo je da su članove Al Qaeda-e i najmnike uvozili u Bosnu i na Kosovo s ciljem borbe sa republikom Srbijom  i Hrvatskom uz znanje i suradnju s administracijom Clintona, kao i sa Iranom.

Al Qaeda je bila zastupljena među “borcima za slobodu”, koji su sudjelovali u libijskoj kampanji, a sada, mada sa zakašnjenjem, priznata je od strane New York Times kao pokretačka snaga programa za smjenu režima u Siriji.

I naravno, ona je bila središnji element prilikom smjene režima u Afganistanu i osnova “efekta bumeranga” 9/11 (Bin Laden je bio bitan sudionik pobunjeničke djelatnosti pod američko-saudijskim nadzorom, da bi kasnije bio napušten od strane svojih mentora, koji su ga nakon terorističkih napada demonizirali i ubili).

Ovi programi uvijek podrazumijevaju najozbiljniji odnos prema “upravljanju zvjerstvima”, kad se vlada koja se nalazi na udaru optužuje za nasilje protiv pobunjenika i njihovih pristalica, a još se s uspjehom ocrnjuje i podmeće joj se tijekom procesa kako bi se povećale dimenzije miješanja u tuđu politiku.

Ovaj zahvat je igrao bitnu ulogu u ratovima s ciljem razjedinjenja Jugoslavije, a možda još i veću u Libiji i Siriji. Neprocjenjivu pomoć procesu pruža mobilizacija međunarodnih organizacija koje uzimaju učešća u demonizaciji putem razotkrivanja zvjerstava, a ponekad i izlaganjem optužbi za zločine koje se pripisuju osobama određenim za tu ulogu.

U slučaju Jugoslavije, osnovani od strane UN Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju (MTBJ) prilikom organizacije sudskog gonjenja hrvatske i srpske vlsti, radio je u tijesnoj suradnji sa zemljama članicama NATO.

Na isti način, kada je NATO bio spreman napasti Libiju, tužitelj Međunarodnog kaznenog suda je operativno podigao optužnicu protiv Moamera Gadafija, bez bilo kakve neovisne istrage.

Ovaj način “upravljanja zakonom” je neprocjenjiv za imperiju i doprinosi procesu smjene režima i proizvodnji defektnih država.

Postoje također naizgled neovisne organizacije koje “pospješuju demokraciju”, udruge poput Human Rights Watch, Međunarodna krizna grupa, Institut otvoreno društvo. Te organizacije sa zavidnom revnošću nastupaju uz imperijalnu većinu, režirajući zlodjela režima i njihovih vođa, koji su određeni za smjenu.

Postoje ozbiljni argumenti koji potvrđuju da su i same Sjedinjene Države – defektna ili država koja tone u defektnost.

Razumije se, SAD nisu pretrpjele katastrofalni vojni poraz od neke strane države, ali njihov sustav konstantnog ratovanja nanio je veliku štetu stanovništvu, koje čini temelje države.

Sav višak proizvoda se troši za potrebe sustava vođenja konstantnog rata, potrošnje i bogaćenja manjine …

Zaista, u svojoj državnoj defektnosti, kao i u mnogome drugom, Sjedinjene Države su izuzetna država!
 
 
(vestinet.rs / uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11364"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]