U Tuzli se sasvim ozbiljno razmatra mogućnost da taj grad prestane s kićenjem jelki, lampicama, šampanjcima i svim ostalim asocijacijama na proslavu Nove Godine

Iako se ispod inicijative koja se pojavila na društvenoj mreži razvila žestoka rasprava pri kojoj pojedinci ovu ideju smatraju suludom, znatno je više onih koji pozdravljaju ukidanje proslave Nove Godine napominjući kako to nema veze s Islamom i onim što on zagovara.

Da se Tuzlanci ne šale, svjedoči i veliki transparent na pješačkom mostu Pasarela, a na kojem velikim slovima piše: ‘MI SMO MUSLIMANI I NE SLAVIMO NOVU GODINU’.

“Da li podržavate inicijativu da se u Tuzli zabrani obilježavanje NOVE GODINE?

Da li je vjera intimna stvar i da li treba da se ne iskazuje javno, pa ko vjeruje u novu godinu da je ne promoviše drugima?

Inicijatori navode da je NOVA GODINA kršćanski praznik koji je obilježen: jelkama, svjećicama, alkoholom i bludom (nemoralom), a muslimani imaju svoje praznike na koje su ponosni”.

(dnevno.hr)

Na pitanje isplati li se baviti pčelarstvom, Suad Lipovac – pčelar iz Gradačca, odgovorio je potvrdno. Ali ne zato što je “pčelarstvo” isplativo u ekonomskom smislu, što med iz Bosne i Hercegovine već neko vrijeme možemo izvoziti u Europsku uniju, ili zato što je u pčelarstvu “para laka”

Otpušten sam iz bolnice s nadom da ću živjeti možda još godinu dana – ističe Lipovac, navodeći razloge zašto je pčelarstvo za njega bilo isplativo. Kako kaže, u ratu je obolio od žutice, a poslije rata je “načuo” da neki liječnik iz Zagreba na bazi pčelinjih proizvoda liječi tu bolest.

Ja nisam znao što je matica. Kupio sam pet društava i ljudi su me upoznavali. Ubrzo je počelo s radom udruženje pčelara kod nas u Tuzli. Malo knjige, malo kolege, malo škola. Krenulo me je, i zavolio sam to – navodi Lipovac svoj put koji ga je odveo do potpunog izlječenja od hepatitisa u jetri.

Godine 2002. kada je počeo da se bavi pčelarstvom, Lipovac je imao “pet društava” – kako se to pčelarskom terminologijom označava. Danas ima oko 100 košnica.

Bit je poznavati biologiju pčele. Znati kad je ljuta, kad nije ljuta, šta nosi, koja je vrsta pčele, kad joj treba pomoći. Šta joj treba omogućiti kad su klimatske promjene. I pčele su isto tako nervozne, kao i ljudi. Bit je jednostavno poznavati pčelu.

Lipovac nam je djelić svoje svakodnevnice predočio govoreći o pčelarstvu sa dozom ostrašćenosti. Od toga kako “od ranog proljeća treba početi pregledati pčele, širiti leglo”, pa do onih uvjeta na koje čovjek ne može utjecati.

Suad Lipovac je penzioner, a kako kaže, pčelarstvom se bavi, idalje i prvenstveno, zbog svog zdravlja. A kada se radi o pitanju prodaje meda, to isključivo radi na sajmovima i po preporukama.

No, nije se libio požaliti na neodgovornu vlast koja ograničava njegove kolege koji imaju ambicije da proizvode veće količine meda, da zapošljavaju i izvoze.

Bosna i Hercegovina može izvoziti med u Europsku uniju, ali je zakonski to i dalje neuređeno. Mi nemamo Zakon o pčelarstvu – požalio se Lipovac, dodavši i to da poticaje za pčelarstvo dobijaju ljudi koji to ne zaslužuju.

Vidite, poticaji uglavnom idu u Hercegovinu. Ja bih volio vidjeti tko to sve dobija poticaje. Tamo pojedinci dobiju potvrdu da su dali pet tona meda, i na to dobiju poticaj. A pitanje je da li se uopće bave pčelarstvom – upozorava Lipovac.
 
(prirodom4dozdravlja.blogspot.hr/uredio:nsp)