Tuniški premijer Jusef Šahed zabranio je nošenje nikaba, vela koji posve prekriva lice, u javnim ustanovama zbog sigurnosnih razloga, rekao je u petak službeni izvor

Odluka je donesena nakon samoubilačkog bombaškog napada u Tunisu u utorak. Bombaš koji se raznio nosio je nikab, kazali su očevici, no ministarstvo unutarnjih poslova to je zanijekalo.

To je bio treći takav incident u tjedan dana, a dogodio se pred izbore na jesen i na vrhuncu turističke sezone.

ISIS preuzeo odgovornost za napade

Islamska država preuzela je odgovornost za sva tri napada.

“Šahed je potpisao ukaz koji osobama prekrivenog lica zabranjuje pristup u javna sjedišta, uprave i institucije iz sigurnosnih razloga”, rekao je izvor.

Godine 2011. ženama je u Tunisu dopušteno nošenje hidžaba i nikaba nakon desetljetne zabrane za vrijeme sekularnih predsjednika.

Tunis je jedna od rijetkih zemalja u regiji u kojoj islamisti dijele vlast sa sekularnim strankama.

Islam je glavna religija u Tunisu kojoj pripada 98% stanovništva te zemlje. Judaizam i kršćanstvo postoje u manjim zajednicama prema kojima je većinsko stanovništvo poprilično tolerantno. (Wikipedia)

(index.hr)

Talijanske vlasti istražuju tvrdnje 32-godišnje državljanke Belgije koja kaže da ju je otelo šest migranata i prisililo na ropstvo u trajanju od dva mjeseca

Tridesetdvogodišnjakinja je tvrdila da ju je otelo šest tuniskih migranata od siječnja do veljače 2017. u gradu San Remo na talijanskoj rivijeri.

Istražitelji kažu da se ženi, koja živi na Azurnoj obali, obratio jedn od tih imigranata koji je ponudio prodati drogu u noći 10. siječnja.

Čovjek je iskoristio priliku da prisili ženu da dođe u jedan od domova migranata gdje je više puta bila silovana dok je bila vezana za krevet.

Prema navodima žrtve, šestorica muškaraca su bili iz Tunisa i bili su stari između 23 i 50 godina.

Također je opisala kako je jedan od njih uvijek bio na straži u kući kako ona ne bi imala priliku pobjeći, a onda su muškarci počeli i naplaćivati silovanje od drugih muškaraca koji su je silovali.

Žena je na kraju puštena, a šestorica muškaraca su uhićeni.

Očekuje se da će žrtva svjedočiti u predmetu na ročištu zakazanom za 25. siječanj.

Novi-Svjetski-Poredak.com

ONI KOJI DOVODE MIGRANTI NE KRIJU DA SU PROTIV SVIH GRANICA U EUROPI I DA VODE “DISONANTNU POLITIKU”

Talijanski dnevni list “Il Giornale” optužio je američkog milijardera Georgea Sorosa da sponzorira najezdu migranata na Europu

Isti list je napisao: “Magnat investira 500 milijuna u NVO da bi stvorio flotu brodova za spašavanje migranata”.

Il Giornale, u suštini, podrobno objašnjava na koji način različita udruženja pomažu Europi da spašavaju migrante. Uz naglašavanje da je Europska komisija prije neki dan objavila da treba protjerati milijune nelegalnih migranata, a da je – samo na Siciliju – 5. ožujka stiglo 1.500 izbjeglica.

A stigle su u režiji organizacija među čijim sponzorima su “Open Society” i druge koje su povezane s Sorosem.

Il Giornale u ovom kontekstu opominje:

“Bruxellesu bi trebalo objasniti da se trgovina ljudima – s obzirom na situaciju – ne može zaustaviti samo borbom s kriminalnim udrugama, nego i s egoističkim dobrotvorstvom Sorosa. Pogotovo što je ono politički motivirano”.

List naglašava da je 80-godišnji mecena minulog rujna obećao da će sa 500 milijuna dolara pomoći dolazak migranata u Europu. Taj njegov novac kvari planove europskoj migracionoj politici i dovodi u pitanje suverenitet Italije i drugih zemalja.

Il Giornale tvrdi da je cijelu igru ​​prvi pročitao šef Frontex-a Fabrice Leggeri koji je zbog toga počeo kritizirati politiku pomaganja migrantima “što bliže obalama Sirije”. Pritom je ukazao da trgovina ljudima omogućava da štede na gorivu i koriste stare brodiće.

Il Giornale procjenjuje da Leggerijeve riječi predstavljaju kritiku spasilačkih operacija na moru koje financira Soros.

Još navodi da iza spasilačkih operacija većih i velikih brodova gotovo uvijek stoji Sorosev novac. I opominje:

“Taj novac jamči stizanje u naše luke novih tisuća nelegalnih migranata.”

Il Giornale smatra da u svemu mora najviše uznemiravati to što humanitarne organizacije s bodovima (Dignity 1, Phoenix, Topaz 1) otvoreno govore da su protiv bilo kakvih granica i priznaju da vode “disonantnu politiku.”

List navodi primjer njemačke organizacije Sea Watch, uključene u spašavanje migranata, koja na svom sajtu piše da vodi borbu za “pravo na slobodu kretanja” i da ne prihvaća “proizvoljnu razliku između izbjeglica i migranata”.

Il Giornale na to gleda kao na “nepoštivanje granica i nacionalnih suvereniteta”. Zato postavlja pitanje:

“Kako može da nema razlika između onih koji bježe od rata i diktatura i onih koji naprosto traže bolji život?!”

Sea Eye je također njemačka s vlastitim brodom, a ne krije da će i dalje raditi protiv svakog plana EU da se migranti šalju u prihvatne centre u Libiju i Tunis.

Il Giornale prenosi iskaz jednog sudionika spasilačke operacije koji je ispričao o operaciji izvlačenja iz mora 650 migranata samo tijekom jedne noći. To se dogodilo na 22,2 kilometra od teritorijalnih voda Libije.

Da je bilo bliže: migranti bi morali biti vraćeni na libijsku obalu, umjesto da su prevezeni do “gostoljubive talijanske obale”.
 
(fakti.org)

Napad na božićni sajam u Berlinu desio se u ponedjeljak, no najnovije informacije vezane uz njega kao da su već viđene u ranijim sličnim događanjima

Za razliku od atentata na ruskog veleposlanika u Turskoj, ovdje su alternativni mediji prilično izravni – moguće je da je riječ ili o potpunom ‘False Flag’ napadu ili o izmišljenom krivcu.

Dvanaest preminulih i više desetaka ranjenih plod su terorističkog napada, a zanimljivo – prvi uhićeni ‘islamist’ bio je Pakistanac Navid B. kojeg su navodno zamijenili s kasnije otkrivenim Tunižaninom. Što ne bi bilo toliko čudno da prvi nije Indijac, a drugi Arap.

Novinar Stephen Lendman smatra da bi ovo mogao biti CIA-in obol snažnijem njemačkom uključivanju u ratove na Bliskom istoku, kao i otponac za svrgavanje Angele Merkel i proboj desnijih političkih opcija.

Ono što podupire takve teze je svakako razlog zašto je spomenuti mladi Tunižanin Anis A. postao ‘državni neprijatelj broj 1′ – baš kao i navodni napadači 11/9 ostavio je vlastite dokumente pod sjedalom otetog kamiona. Policija sumnja da su mu ispali iz džepa.

Policija je prvo izgubila vrijeme dok se nije usredotočila na Tunišanina, iako je dokument s njegovim identitetom otkriven ubrzo u kamionu. Istražitelji su se prvo usredotočili na pakistanskog sumnjivca, na kraju odbačenog kao mogućeg krivca.

I nije riječ o osobnoj iskaznici nego o boravišnoj dozvoli koju osumnjičeni očito perverzno voli nositi sa sobom, a ponekad i izgubiti iz vida.

Kao iz najboljih ‘trash’ filmova i serija, obučavao ga je Srbin Boban S. kojeg je njemačka policija ranije uhvatila zbog pripadnosti ISIL-u.

U valu uhićenja zaboravili su pohapsiti i njegove regrute među kojima je bio spomenuti Anis.

Kojeg ne mogu uloviti jer ima četiri različita identiteta – što po logici ne bi trebao biti problem pošto su u igri prepoznavanja facijalnih točki, no sustav u ovom slučaju djeluje kao da Anis ima četiri različita lica, a ne dokumente.

Show Must Go On…
 
(nexus-svjetlost.com)

Ilegalni migranti koji su prošlog tjedna pokušali iz Francuske prijeći u Britaniju tunelom naišli su na žestok odgovor francuske policije, koja je upotrijebila silu i prskala imigrante papar sprejevima u cilju da ih odvrati od prelaska granice

Reportaža televizijske mreže Sky News o imigrantima u francuskom gradu Calaisu, pošla je naopako kada je novinar intervjuirao jednog alžirskog imigranta koji je bez pardona osuo paljbu po europskom imperijalizmu.

Naime, imigranti koji pristanu na priču s medijskim kućama su svjesni da svaka izjava može biti korištena protiv njih tijekom procesa razmatranja aplikacije za azil, pa su inače vrlo oprezni, a britanski auditorij je navikao na izjave imigranata obojene autorasizmom, nepoštovanjem mjesta porijekla i hvalospjevima o mjestu destinacije.

Ovoga puta novinar je naišao na drugačiju pjesmu. Na pitanje “Zašto ideš u Englesku?”, Imigrant je odgovorio da okrivljuje europski kolonijalizam i osvajačke ratove kao što je invazija na Irak 2003. godine.

“Većina (imigranata) ovdje su Iračani” rekao je on, “a što su britanska i američka vojska učinile Iraku?”

Alžirac je tada izjavio da je njegova zemlja uništena od strane europskog kolonijalizma.

“Bili ste u mojoj zemlji 130 godina”, rekao je on, misleći na krvavu francusku okupaciju Alžira, i dodao “uništili ste je skroz, i unazadili, e pa imam pravo biti ovdje (u Francuskoj), i nemojte mi govoriti da sam ilegalac.

A tek vi, Englezi, što ste učinili svijetu? I sada putovati u Egipat, Tunis … kao turisti, e pa i ja hoću u London, ali ne kao ilegalac već legalno, ne kroz tunel.

Ušli ste u Irak pod pretekst borbe protiv terorizma, a hoćete našu naftu. “

Neki od prisutnih imigranata su tada ohrabreni njegovim izlaganjem dobacivali “tako je” i “u pravu je”!

Čovjek je dodao: “Ja sam s ove planete, nisam ilegalan. Pitajte ljude ovdje kako nas tretira vaša policija, kako nas maltretiraju, ali toga nema u medijima”, aludirajući na to što su predrasude i mržnja protiv imigranata potaknuti od strane britanskih medija.

Dan prije intervjua, Daily Mail je privukao pažnju usporedbom “invazije” imigranata s invazijom nacističke Njemačke na Britaniju, tijekom drogog svjetskog rata.

“Katastrofa: Zaustavili smo se Hitlera. Zašto naši lideri ne mogu zaustaviti nekoliko tisuća iscrpljenih i slabašnih imigranata?”, glasio je naslov u Daily Mailu.

Premijer Britanije, David Cameron je odgovorio: “Sve što se može učiniti, bit će učinjeno. Budite uvjereni da su naše granice sigurne, kao i da britanski turisti mogu slobodno ići na odmor”, rekao je on.

Alžirski imigrant u Calaisu zatražio je od novinara da prenese poruku Cameronu da je on siromašan čovjek, a ne terorista, i da želi da ga tretiraju kao što tretiraju i Britance.
 
(princip.info)

Email prepiska bivše državne tajnice SAD Hillary Clinton i njenog savjetnika Sidney Blumenthala, s koje je nedavno skinuta oznaka tajnosti, pokazuje da je Clintonica bila “do guše umiješana” u zavjeru Zapada protiv libijskog čelnika Muamera Gadafija i njegove panafričke valute “zlatni dinar”, kaže istraživač William Engdahl

Ovaj američki autor i istraživač tvrdi da je ta prepiska bacila novo svjetlo na prave motive američkog establišmenta u ratu protiv Gadafija.

“U emailu Blumenthala upućenom državnoj tajnici Hillary Clinton 2. travnja 2011, s kojeg je nedavno skinuta oznaka tajnosti, Blumenthal otkriva razlog zašto je Gadafi morao biti eliminiran“, piše Engdahl.

Pozivajući se na neindentificirani “izvor na visokoj poziciji”, Blumenthal piše Clintonovoj: “Prema osjetljivim informacijama kojima ovaj izvor raspolaže, Gadafijeva vlada ima 143 tona zlata i sličan iznos u srebru … Ovo zlato je sakupljeno prije aktualne pobune i namijenjeno je za uspostavljanje panafričke valute bazirane na libijskom zlatnom dinaru”, otkriva istraživač.

Gadafi nije bio jedini afrički čelnik koji je prije želio svoje prihode od nafte pretvoriti u državno-kontrolirane fondove, nego što bi ih povjerio bankarima New Yorka ili Londona, nakon američkog rata protiv terora koji je počeo na Bliskom istoku i u Centralnoj Aziji.

E-pošta je ukazala da su Francuzi pod vodstvom NATO vojne inicijative u Libiji također potaknuti željom da se dobije pristup većem udjelu libijske proizvodnje nafte, kako bi se potkopao dugoročni plan Gadafija da zamijeni Francusku kao dominantnu silu u frankofonoj regiji Afrike.

Dokumenti koji su razotkrili e-poštu omogućili su zaviriti iza zastora da bi se otkrilo kako se vanjska politika često se provodila u praksi.

Iako je objavljeno u medijima da je Libijska vojna intervencija podržana od strane Zapada potrebna da spasi ljudske živote, pravi faktor koji je stajao iza intervencije je činjenica da je Gadafi planirao stvoriti visok stupanj ekonomske samostalnosti s novom pan-afričkom valutom koja bi umanjila francuski utjecaj i moć u regiji.

“Izgledno je da će suverena kontrola rastućeg broja afričkih i arapskih naftnih država nad njihovim prihodima od državne nafte i plina do 2008. izazvati ozbiljnu zabrinutost Wall Streeta i Londonske banke. Oni potencijalno neće moći kontrolirati ogromnu likvidnost, koja se mjeri u bilijunima”, nastavlja Engdahl.

U međuvremenu, 2009. godine, Gadafi koji je tada bio predsjednik afičke Unije, ponudio je državama kontinenta da se prebace na novu valutu, neovisnu od američkog dolara, takozvani zlatni dinar.

Prema riječima ovog istraživača, ideja koju je zagovarao libijski lider, naišla je na odobravanje Ben Alija u Tunisu i Mubaraka u Egiptu.

Gadafi je pozvao afričke narode da stvore valutni savez kojim bi “zlatni dinar” postao glavno sredstvo plaćanja nafte i drugih resursa.

“Zajedno s bogatim naftnim fondovima arapskog OPECA, druge afričke države, posebno Angola i Nigerija, namjeravale su stvoriti vlastite fondove od naftnih prihoda, u vrijeme kada je 2011. NATO bombardirao Libiju”, piše Engdahl i dodaje da su ti suvereni nacionalni fondovi trebali Afriku učiniti nezavisnom od kolonijalne monetarne kontrole.

San afričke nacije istovremeno je bio noćna mora financijske elite Zapada. U svjetlu svega ovoga, ne iznenađuje da su Wall Street i Londonska banka stali iza NATO-ove kampanje usmjerene protiv “neposlušnog” libijskog lidera.

Engdahl ukazuje na činjenicu da je nešto vrlo sumnjivo stajalo iza ideje da libijski islamisti koje je podržavala Amerika kreiraju banku u stilu Zapada u “egzilu” (kao i vlastitu naftnu kompaniju), i to usred strašne borbe protiv Gadafijeve vlade.

Istraživač citira Roberta Venzela, koji je u “Ekonomic Politics Journalu” napisao da “nikada nije čuo za središnju banku stvorenu za samo nekoliko tjedana usred ustanka”.

“Ovo ukazuje da imamo nešto više od grupe pobunjenika koji trčkaraju naokolo i da iza toga stoje neki vrlo sofisticirani utjecaji”, ukazao je Wenzel.

Ti “interesi” mogli bi biti povezani s mogulima s Wall Streeta i Londona, koji su željeli da eliminiraju ideju o panafričkoj valuti.

“Gadafijev san o arapskom i afričkom zlatnom sustavu neovisnom od američkog dolara je, nažalost, umro s njim”, piše Engdahl.

Ipak, priča još nije gotova – novi savez koji počiva na zlatom podržanoj valuti pojavljuje se na Istoku, prijeteći da ugrozi hegemoniju američkog dolara. Ova grupa, koju predvode Kina i Rusija, predstavlja potpuno novi izazov američkoj monetarnoj dominaciji, zaključuje istraživač.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(sputniknews.com,thefreethoughtproject.com)

Bjeloruskinja Svetlana Aleksijevič dobitnica je Nobelove nagrade za književnost za “njezino polifonijsko pisanje, spomenik patnjama i hrabrosti našeg doba

O bjeloruskoj književnici Svetlani Aleksejevič, ovogodišnjoj dobitnici Nobelove nagrade za književnost, teško nešto reći, ali sama činjenica da je 67-godišnja spisateljica “poznata” po svojoj viziji nekih ključnih događaja iz vremena Sovjetskog Saveza – Drugom svjetskom ratu, sovjetskom ratu u Afganistanu, nuklearnoj katastrofi u Černobilu 1986. i “patnjama malih ljudi nakon propasti komunizma” već ukazuje da je Nobelova nagrada za književnost otišla u ruke, kako piše francuski Le Monde, “žene koja se bori protiv sovjetskih mitova”.

Francuski RFI na ruskom jeziku piše kako je za Le Monde Svetlana Aleksejevič “kreativni glas disidenta ruskog svijeta”, a francuski dnevni list citira njene riječi: “Totalitarizam je promijenio naš narod. Imamo krvnike i žrtve, sovjetski narod s traumatičnim životnim iskustvima.”

Le Figaro joj je posvetio sljedeći naslov: “Svetlana Aleksejevič ili ruska duša pod skalpelom.”

Gotovo očekivana dodjela Nobelove nagrade za književnost novom Aleksandru Solženjicinu. Ništa čudno, još manje štetno, jer će njene knjige ionako svatko čitati po vlastitom izboru, a književnike ionako ne treba osuđivati bez čitanja njihovih djela.

Međutim, ako se obzir u uzme preko 300 mrtvih i 2000 ranjenih, 1,6 milijardi eura izravne štete koju je uzrokovao “Revolucija jasmina”, katalizator Obojenih revolucija u cijeloj jednoj regiji i prevrata poznatih kao Arapska proljeća, uključujući Jordan i Egipat, kao i pokretanje rata u Siriji u kojem je do sada poginulo preko 250 tisuća ljudi, a raseljeno njih oko 13 milijuna, onda se ne može i ne smije ostati ravnodušan.

Naime, organizatori svega ovog kaosa, poznatog kao “Revolucija jasmina” u Tunisu, ovogodišnji su dobitnici Nobelove nagrade za mir, “prestižnog priznanja” koje je odavno izgubilo svaki smisao.

To da je svijet poludio poznato je odavno, a ovogodišnji odabir “boraca za mir u svijetu” je samo još jedan dokaz te tvrdnje.

Nobelov komitet je još jednom potvrdio svoje sljepilo i možda ne bi trebalo trošiti riječi na “Tuniški nacionalni kvartet za dijalog” kojem je pripala “čast” da bude u društvu Mihaila Gorbačova, Lecha Wałęse, Menachema Begina, Henrya Kissingera, Jimmya Cartera, Ala Gorea, Liu Xiaoboa, Baracka Obame, Europske unije, Marttia Ahtisaaria, Shimona Peresa, Yitzhaka Rabina i drugih među kojima zaista ima i onih koji su nagradu za svoju borbu za mir i zaslužili.

No, što zapadni mediji kažu o “Tuniškom nacionalnom kvartetu za dijalog”?

The Telegraph citira Houcinea Abassia, čelnika saveza sindikata u kvartetu, koji je rekao da je nagrada “počast mučenicima demokratskog Tunisa”, misleći pri tom na više od 300 ljudi koji su poginuli tijekom četiri tjedna dugog ustanka u kojem je u siječnju 2011. godine svrgnut dugogodišnji vlastodržac Zine El Abidine Ben Ali.

Ove godine je Norveški odbor za Nobela odlučio nagradu za mir dodijeliti upravo “Tuniškom nacionalnom kvartetu za dijalog” i to za “demokratsku tranziciju nakon revolucije 2011. godine”.

Kako je u objavi dobitnika istaknula Kaci Kullmann Five, čelnica odbora, “Tuniški kvartet” je proteklih nekoliko godina, imao ključan utjecaj za uspostavljanje ustavne vlade u Tunisu, koja jamči temeljna prava za čitavom stanovništvu, bez obzira na rod, politička ili vjerska uvjerenja.

“Tuniški nacionalni kvartet za dijalog” čine četiri ključne organizacije koje uključuju rad i principe vladavine prava. Kvartet čine Tuniška konfederacija industrije, trgovine i razmjene (UTICA), Tuniški generalni sindikat rada (UGTT), Tuniška liga za ljudska prava (LTHD) i Nacionalno udruženje tuniških odvjetnika.

Nobelova nagrada, vrijedna osam milijuna švedskih kruna (972 tisuće dolara), bit će im uručena u Oslu 10. prosinca.

“Kvartet je imao ključnu ulogu u spašavanju jedine uspješne priče Arapskog proljeća i ono što je Tunisu uspjelo, a nije Siriji, Egiptu, Libiji i Jemenu, norveški odbor za dodjelu Nobela odlučio je nagraditi najprestižnijom svjetskom nagradom za mir”, prenose zapadne agencije.

“Početkom 2011. tuniški predsjednik Zine Abidin Ben Ali postao je prvi arapski diktator zbačen masovnim prosvjedima. Tako je u arapskom svijetu počeo val prodemokratskih pokreta nazvanih Arapskim proljećem. Kvartet je za nekoliko mjeseci ostvario prvi uspjeh – parlament je odobrio tehnokratsku vladu i prihvatio novi ustav. U listopadu 2014. u zemlji su održani novi parlamentarni izbori na kojima je sekularna Nida Tunis osvojila većinu. Enahda je završila druga i dobila jedno mjesto u vladi nove vladajuće stranke”, stoji u opisu rada mass-medija “Tuniškog nacionalnog kvarteta za dijalog”.

CNN otvoreno piše kako je ovogodišnja Nobelova nagrada za mir “nagrada koja će ohrabriti nesigurno Arapsko proljeće”, koje po mišljenu američkih analitičara “još treba dovršiti”.

“U širem smislu, nagrada je napor Nobelovog odbora u potpori Arapskog proljeća koje je počelo u Tunisu u prosincu 2010. godine i dalo nadu, te probudilo idealizam i u drugim dijelovima Bliskog istoka i na sjeveru Afrike, piše CNN, te dodaje “kako su se ti ideali pretvorili u gorku stvarnost u mnogim zemljama – osobito u Siriji, gdje je ustanak protiv režima Bashara Al-Assada prerastao u razarajući građanski rat koji je gurnuo valove očajnih ljudi da spas pokušaju potražiti u Europi”.

Nobelov odbor je također u svom priopćenju istaknuo “da je Arapsko proljeće, doduše, počelo u Tunisu krajem 2010. i početkom 2011. godine, ali se brzo proširilo na brojne zemlje na sjeveru Afrike i na Bliskom istoku, te da je u mnogim od tih zemalja borba za demokraciju i temeljna ljudska prava došla do zastoja”.

Tunis je tako postao jedini “svijetli primjer”, iako se prešućuje da je Tunis jedan od najvećih izvoznika boraca globalnog “džihada”, jednako kao i da su svemoćna islamistička Ennahda i njen utemeljitelj Rachid Ghannouchi, iako su formalno predali vlast, i dalje gospodari života i smrti u Tunisu. Činjenicu da je Tunis danas zapravo protektorat Washingtona i Bruxellesa ne treba posebno spominjati, no to Nobelovom komitetu ionako nije važno.

Šteta je što u samom Tunisu ne postoji slobodnih medija da bi se nešto više saznalo o aktivnostima i vezama visokopozicioniranih dužnosnika i “aktivista” iz “Tuniškog nacionalnog kvarteta za dijalog”. Naime, jedina kritika dolazi od strane tuniškog liberalnog portala Nawaat, koji se, komentirajući hvalospjeve zapadnih i medija zaljevskih monarhija, pita “kako je moguće da svijet danas Tunis vidi kao posljednju preostalu nadu za demokraciju nakon Arapskog proljeća i to unatoč sukobima koji se još uvijek vode u zabačenim dijelovima zemlje”.

“Mi smo zemlja koja proizvodi najveći broj stranih džihadista koji se odlaze boriti u Siriju, a s druge strane smo još uvijek najuspješnija demokratska zemlja na Bliskom istoku”, govoreći o proturječjima koja nemaju lako ili jednostavno objašnjenje piše tuniški Nawaat.

Bloger Kais Berjjab sarkastično primjećuje da bi možda bilo logično, kada je već tuniški nacionalni specijalitet “harissa” u Švicarskoj od agencije Ujedinjenih naroda nedavno dobio zlatnu medalju kao svjetski priznata delicija, da “Tuniški nacionalni kvartet” dobije Nobelovu nagradu kao najveći proizvođač maslinovog ulja, nikako onu za mir.

Nažalost, portal Tunisie-secret ništa ne objavljuje od srpnja ove godine, a treba reći da je uz još uvijek aktivni Nawaat bio jedan od rijetkih izvora koliko toliko objektivnih informacija iz Tunisa. Jednako tako su novinari i urednici oba portala bili sudionici “Revolucije jasmina”, ali su se uvijek žestoko protivili kako islamistima, tako i zapadnom utjecaju na unutarnju politiku Tunisa i već se se prvih mjeseci 2011. pretvorili u žestoke kritičare novog režima i njihovih nalogodavaca, a sada i aktualne “demokratske vlade”.

Dakle, ovo je veliki uspjeh “Revolucije jasmina”, čiji su organizatori i sudionici Tunis oslobodili diktatora Ben Alija i zemlju predali u ruke Zapada, a sada su počašćeni i Nobelovom nagradom za mir.

Istovremeno se naglašava da je ovogodišnji odabir dobitnika Nobelove nagrade za mir ujedno poticaj drugim narodima da ne posustanu u svojoj “borbi za slobodu i demokraciji”, jer ako je “uspio” Tunis, onda to mogu i Libija, Sirija, Jordan, Jemen, vjerojatno i Alžir, Egipat i Bahrein, možda malo manje Saudijska Arabija, Katar i Kuvajt, te sve zemlje svijeta koje “žude” za višestranačkom parlamentarnom demokracijom zapadnog tipa do te mjere da su voljne i nestati samo da bi se to ostvarilo.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Napetosti između SAD i Rusije rastu sve više, povodom Ukrajine, BRICS-a, sankcija i opkoljavanja od strane NATO-a, a najnovija meta angloameričke destabilizacijske kampanje je Makedonija

George Soros, NATO i elementi “Obojene revolucije” će se pobrinuti da se uništi makedonsku vlast i osigura propast makedonskog naroda uvođenjem zapadne demokracije.

George Soros je najpoznatiji po tome što je financirao takozvanu “Buldožer revoluciju” u Srbiji, kojom je svrgnut predsjednik Slobodan Milošević 2000. godine, zatim po financiranju “Revolucije ruža” u Gruziji 2003. godine, financiranju islamskog pokreta u Turskoj, ali i pokreta Occupy Wall Street u SAD, a svaki od tih događaja je donio samo bijedu i siromaštvo, opravdavajući djelovanje policije protiv građana.

Također, George Soros ima umiješane prste u društvenim nemirima koji se trenutno događaju u SAD od Floride, preko Fergusona, Baltimorea do Clevelanda.

Soros svoje djelovanje skriva iza “ljevičarskih” nevladinih organizacija, koje su u stvari revolucionarne organizacije osmišljene da prate političku agendu, da uvode marionetske režime i služe angloameričkoj oligarhiji.

Njegova poznata organizacija po imenu Open Socety Institute (OSI) je vrlo aktivna u Makedoniji i djeluje sa mnoštvom drugih “građanskih organizacija”, opkoljavajući Makedoniju sa svih strana.

OSI u Makedoniji djeluje već skoro 20 godina, na čelu s Vladimir Milcinom,, bivšim policijskim doslušnikom iz vremena komunizma. Milcin je bio ključan za ocrnjivanje glumca i disidenta Riste Siskova.

Pored OSI, u Makedoniji djeluju još i MoveOn.org, Media Matters, Centar za američki progres itd.

Također, treba istaknuti da su makedonski mediji poput Telma i 24 Vijesti veliki pobornici antivladinih prosvjeda. Obje ove medijske kuće financira Soros.

Zaista, čak je i oporbeni čelnik Zoran Zaev sorošov plaćenik koji je povezan s CIA-om. Čitava njegova stranka Socijaldemokratske unije Makedonije (SDSM) predstavlja sorošovog plaćenika.

Navodi se da stranka SDSM dobija velike količine novca od Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), Nacionalnog pokreta za demokraciju (NED), OSI-a i ostalih kako provela revoluciju protiv VMRO-DPMNE stranke Nikole Gruevskog. Također, poznato je da OSI dobiva velike količine novca iz SAD.

Navodi se i da je pomoćnica tajnika za europske i euroazijske poslove, Victoria Nuland, optužena kao suučesnik Zaeva i njegove stranke od strane makedonske obavještajne službe.

Nuland i njezini zavjerenici očito žele iscenirati još jedan prevrat sličnom onom u Kijevu, ali nisu računali na agilnost makedonske policije, koja je u racijama u Skoplju i Velesu konfiscirala 5 laptopa, 3 računala,19 mobitela,100 CD-ova i DVD-a,17 hard diskova i 9 štednih knjižica koje pripadaju nevladinim sorošovim organizacijama. Također se navodi da su bankarski računi zavjerenika puni novca koji je poslala CIA.

Uporaba društvenih medija također nije strana. Organizatori obojenih revolucija su ih koristili u Ukrajini, Tunisu, Egiptu, Gruziji, Kirgistanu, pa čak i Iranu.

Mnogi mediji su spomenuli sudjelovanje organizacije Canvas u makedonskim prosvjedima.

Kako navodi Macedonia Online:

“Članovi Canvas-a nikad više neće moći ući u Rusiju, ali su zato dobrodošli u makedonskoj prijestolnici. OSI i CIA su unajmili Canvas da djeluje u Makedoniji. Canvas je obećao makedonskim studentima da će dvije najbolje ideje za protest nagraditi sa po 1.500 dolara”.

Inače Ujedinjeni Arapski Emirati su imenovali Canvas kao jedinu nemuslimansku terorističku organizaciju u rangu Al Qaedae.

Canvas je postao zloglasan prilikom svrgavanja vlasti 1995. u Srbiji, a kasnije je ponovno unajmljen u Gruziji, Moldaviji, na Maldivima, u Libanonu, Egiptu, Ukrajini itd.

Canvas je također umiješan u smrt ruskog opozicionara Nemcova, a cilj je bio stvaranje destabilizacije i internog konflikta. Međutim, Rusi su prozreli ovaj napad.

Nemiri koji se trenutno odvijaju u Makedoniji i izvode na desetke tisuća Makedonaca na ulice jesu rezultat uspostavljanja zapadnjačke “Obojene revolucije” s ciljem destabilizacije i zbacivanja makedonske vlasti, koja je željela surađivati s Rusijom i izgraditi Balkanski tok kroz svoju državu.

Ova Obojena revolucija, koju su organizirale zapadne vlasti, NATO i Soros nevladine organizacije, ima za cilj ukloniti bilo kakvu prednost koju Rusija ima nad SAD i da potpomogne širenju svjetske hegemonije.

Moramo podržati makedonski narod u borbi protiv revolucije!

Brandon Turbeville (Activist Post)
 
Izvor: Webtribune.rs
priredio: NSP
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21130"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Masoni su u Hrvatsku donijeli Doktrinu rasprodaje državne imovine gdje nas 21 godinu uvjeravaju da je dobro sve rasprodati jer će stranci ‘strateški partneri’ (masonski termin star preko tristo godina) bolje raspolagati sa našom imovinom nego mi sami i nastavljaju sa nebulozom ‘bit ćete bogatiji’.

Bliži se padobransko prisilno spuštanje Republike Hrvatske u Europsku Uniju, totalitarnu organizaciju u kojoj javnost ne zna tko njome upravlja. Još davno je Međunarodna Financijska Oligarhija, MFO pokrenula plan Novus Ordo Seclorum (Novi Svjetski Poredak). Plan stvaranja jedne jedine svjetske države na čijem vrhu sjedi MFO.

Plan je stvoriti više velikih regionalnih integracijskih sistema (Unija) i to u Europi, Aziji (tri), u Africi (tri, od toga jedan arapski drugi crnački i centralni), u Americi također tri, NAFTA (SAD, Kanada, Meksiko, plan je provaljen pa se čeka druga prilika), Karipska regija te južna Amerika, zatim Australija i oceanija. U shemi ima više razrađenih scenarija koji su vrlo fleksibilni kako bi se prilagodili novonastaloj situaciji prema potrebi.

Agresivno provođenje plana već godinama pratimo svaki dan na televiziji. Primjer dizanja ‘Demokratskih revolucija’ u svim arapskim zemljama (Tunis, Mroko, Egipat, Libija, Sudan itd), ne prezajući od likvidacije talibanskog režima u Afganistanu, Sadamovog u Iraku, Gadafijevog u Libiji i pokušaja svragavanja režima Asada u Siriji.

Daljnji plan je jasno izrečena otvorena javna najava rata u Iranu, Siriji i Sjevernoj Koreji. Plan koji provode te iste članice koje svijetu prodaju parolu o ujedinjenju Europe da ne bi bilo rata. Sve novoosnovane Unije poslije će povezati u jednu konfederaciju, državu, čiji organizacijski oblik Ujedinjene Nacije već djeluju od 1945. godine.

Demokratsko biranje vlasti u EU

U takozvanoj demokratskoj tvorevini organizaciji Europskoj Uniji, članovi Europske Komisije (čitaj EU Vlade) pažljivo se godinama prate, analizira se njihovo ponašanje, navike, političko djelovanje, sklonosti, izvršavanje zadanih zadataka i najvažnije poslušnost.

Eklatantan noviji primjer kako prolazi neposlušni kadar je namještena seks afera direktoru MMF-a Dominique Strauss Khannu koji je pokušao uvesti neke reforme u MMF, bez odobrenja MFO, a koje su bile protivne njihovom planu svjetske krize iz kolovoza 2008. godine.

Khann je bio uhićen zbog silovanja sobarice, za koju je na američkom sudu naknadno utvrđeno da je dobila 100.000 $ za taj čin, a na položaj direktora MMF-a je morao dati ostavku, a politička karijera kandidata za predsjednika Francuske je bila uništena. Nakon svih mogućih provjera članovi Komisije se odabiru na tajnim sastancima MFO-a i tek tada budu predloženi na tu visoku funkciju.

Demokratska floskula zastupljenosti i donošenja odluka svih država članica u EU Parlamentu, u stvarnosti, se svodi samo na dizanje ruku parlamentaraca za pripremljene gotove odluke Europske Komisije. Praktički parlamentaci ne mogu utjecati na nikakvo donošenje odluka.

Isto tako 12 naših parlamentaraca u EU parlamentu će samo primati plaću od ukupno 15.000 eura, a sa dodacima i više od 20.000 eura, a njihova aktivnost će biti manja nego u Hrvatskom Saboru gdje je za vrijeme sjednica gotovo uvijek prazna dvorana. Samo što će u Bruxelles svakako svi putovati na sjednice Parlamenta jer će tako ostvarivati lijepu svotu putnih troškova i dnevnica u eurima. Yes, Thank you very much, što bi rekla jedna naša EU parlamentarka.

Stvaranje Europske Unije

Danas svi s ponosom prepričavaju lansiranu lažnu priču o stvaranju Europske Unije, Roberta Schumana francuskog ministra vanjskih poslova prema čijem je planu stvorena Europska zajednica za ugljen i čelik 1951. g. s tobožnjom vizijom da stvori jedinstveno tržište putem Zajednice za ugljen i čelik šest država: Francuske, Njemačke, Nizozemske, Belgije, Luksemburga i Italije.

Podmetnuli su kao povod za ujedinjenje u Europsku Zajednicu inicijativu francuskog ministra koji je u stvarnosti bio samo jedan od izvršilaca gotovog scenaria početka stvaranja Europske Zajednice (Unije), nakon što je uspješno proveden plan MFO-a stvaranja Ujedinjenih Nacija 1945. g. u San Franciscu. Jedna od prvih integracijskih tvorevina MFO je Europska Unija.

Još je Lav Trocki kojem je predsjednik SAD-a Woodrov Wilson izdao američku putovnicu i financirao njegov put u Rusiju da organizira Crvenu Armiju i pomogne provesti Lenjinovu Revoluciju, držao vatrene govore cvenoarmejcima i radnicima zajedno sa Vladimirom Iljičom Lenjinom i Felixom Dzeržinskim (šefom tajne policije Čekista poslije KGB) o Ujedinjenim Europskim Državama.

Tako ispada po današnjim autorima povijesti stvaranja Europske Zajednice (Unije), Robert Schuman je još kao dijete pisao govore Lenjinu, Trockom i Dzeržinskom, Taftu, Buchananu, Warburgu, Wilsonu, Schiffu, Dullesu, a ne daj bože Rotschildu, Milneru, Housu ili Parvusu.

O provedbi Novog Svjetskog Poretka izjašnjavali su se svi od predsjednika SAD-a Williama Tafta 1912. g., engleske kraljice, Richarda Nixona do predsjednika Busha seniora i juniora i mnogi drugi.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata MFO je provela plan stvaranja Atlanskog ( Zapadnog ) bloka (ugovor iz 1942. g.) pod parolom mira u Europi i cilja da se onemogući novi rat između Britanije, Francuske i Njemačke putem integracije industrija koje su u stvarnosti bile ključne za vođenje rata, što je bilo upereno protiv starog neprijatelja carske Rusije, a sada novog neprijatelja SSSR-a koji je iz rata izašao znatno snažniji i jači a pod čijom dominacijom se od 1945. g. našla cijela Istočna Europa.

Dokaz za drugu masonsku laž je eklatantana činjenica da su tek nakon raspada SSSR-a i Varšavskog pakta 1991. g. sve Europske Zajednice dobile nalog MFO i najedanput se vrlo brzo udružile u Europsku Uniju i pokušale donijeti 2005. g. Europski Ustav, što im nije uspjelo (Francuzi su hvala bogu ispali dobri nacionalisti) pa su brzo pronašli modus u rješenju Lisabonskog Sporazuma koji je potpisan nakon dugih natezanja sa Irskom tek u studenom 2009. g. kojeg zovu Mali ustav EU.

Prema njemu se smanjuje broj povjerenika Europske komisije sa 27 na 18, (ma baš kada mi ulazimo), a u sustavu glasanja ukida se konsenzus (što znači, ako se i ne slažete oni će izglasati). Belgijski premijer Herman van Rompuy izabran je za predsjednika Europskog Vijeća, a britanska barunica Chatherine Ashton za predsjednicu Službe za vanjsku i sigurnosnu politiku (ministar vanjskih poslova) Europske Komisije.

Sloboda kretanja roba

Sloboda kretanja Roba je jedna od ‘Četiriju Sloboda’ kako se hvale na sva usta u EU i ‘Četiri Stupa’ na kojima počiva Europska Unija. Kako to gordo zvuči rekao bi Maksim Gorki.

Pristaše EU nas uvjeravaju da je upravo ova sloboda naša šansa da izađemo na tržište od 500 milijuna potrošača. Kao prvo ta ‘Četiri Stupa slobode’ su dio plana MFO-a i projekta Novus Ordo Seclorum kako bi oni zavladali cijelim svjetskim tržištem bez ograničenja.

Ekonomski gledano složio bi se sa njima kada bi Hrvatska bila visokorazvijena industrijska zemlja kao Njemačka, da bi nam to moglo koristiti. Ali da vidimo što su nam paralelno ‘naši prijatelji’ iz EU pripremili da možemo koristiti taj jedan stup slobode Roba.

Od početka samostalnosti u Hrvatsku su dolazili svjetski ekonomisti kao Jeffrey Sachs kojeg su MFO i masoni dobro platili, a koji je tvorac šok terapije, doktrine neoliberalizma, tu su i plaćenici stručnjaci MMF-a, Svjetske banke i drugi.

Kapitalistička Hrvatska država povukla je prvi potez podržavljenja ‘Društvene imovine’, koja je bila privatna imovina svih Hrvatskih građana, pod izgovorom da nije bilo titulara vlasništva.

Kao prvo to je gnjusna laž, kao drugo to je bila državna pljačka privatnog vlasništva Hrvatskog naroda. Podsjećamo vas da je ‘Privatno vlasništvo’ u kapitalizmu ‘Svetinja’.

Masoni su u Hrvatsku donijeli Doktrinu rasprodaje državne imovine gdje nas 21 godinu uvjeravaju da je dobro sve rasprodati jer će stranci ‘strateški partneri’ (masonski termin star preko tristo godina) bolje raspolagati sa našom imovinom nego mi sami i nastavljaju sa nebulozom ‘bit ćete bogatiji’.

Tako su za 21 godinu samostalnosti Hrvatske uspjeli provesti Doktrinu deindustrijalizacije i uništiti 90% privredne proizvodnje, tvornice zatvoriti, a imovinu rasprodati svojim i stranim prijateljima.

Tisuće radnika ostalo je na cesti, a taj proces se dalje nastavlja nesmiljenom žestinom, što dnevno gledamo na televiziji (proteste radnika Kamenskog, Konstruktora, Gredelja itd).

Tako je u Hrvatskoj ostalo ovo malo tvornica koje posluju i brodogradnja koja je svaki dan na tapeti da se mora privatizirati (čitaj likvidirati ).

Pogledajmo što to Hrvatska može izvoziti u EU. Od 9 mlrd. eura izvoza, 5,4 mlrd. su usluge, a svega 3,6 mlrd eura su robe. To je kap u moru.

Od toga izvoza milijardu kuna je ove godine bio izvoz zlata. Što je također pljačka osiromašenog naroda koji rasprodaje svoje obiteljsko zlato (lančiće, prstenje …) da se može prehraniti i plaćati režije. Na redu su stanovi, kuće, zemlja.

Zašto je to tako? Zato što Hrvatska nema tvornica pa nema roba i nema što izvoziti. A Vlada ide na ruku uvoznom lobiju, pa je skoro sva industrijska proizvodnja nestala, a kako vidimo sada će nestati i sva poljoprivredna proizvodnja, jer i seljaci štrajkaju, ali su prisiljeni zatvarati farme.

Kada su svu proizvodnju uništitli, a tvornice zatvorili, naši ‘prijatelji iz Bruxellesa’ sada nam velikodušno nude jedan od njihovih stupova slobode, Robe.

Carinska Unija

Daljnja pogodnost je Carinska unija, koja nas oslobađa plaćanja carina na uvoz i izvoz. To bi bilo dobro da Hrvatska ima roba i da možemo slobodno konkurirati na tržištu, ali mi roba za izvoz nemamo.

Članice Unije su prije toga zaštitili svoje robe harmonizacijom i svim mogućim kvotama i barijerama, a mi kao posljednji koji ulazimo u ovom ciklusu nemamo izbora.

Otvoreno su nam rekli da su prema nama stroži nego prema drugima i da moramo prihvatiti sve što su ostale članice, njih 27, prije nas dogovorile. Umjesto da ih pošaljemo k vragu naši pregovarači sve šutke potpisuju. O nekim ustupcima Hrvatskoj nema ni govora.

Linić će biti iznenađen jer će se prihodi od PDV-a prepoloviti

Ovdje će biti najviše štete za državni proračun Hrvatske jer će se PDV obračunavati u zemlji prodavaoca, osim na više od godišnjeg cenzusa od 35.000 do 100.000 eura, ali o tom potom. Kako će to izgledati u praksi.

Tako da će Hrvatski proračun izgubiti oko 60% sredstava od PDV-a iz uvoza, koji će se obračunavati u zemlji prodavaoca, kao i razne oblike trošarina jer naš porezni ured neće imati nikakvu kontrolu nad robom (kako vidimo nema kontrolu ni kod kuće) koju će Hrvatski građani kupovati u zemljama članicama EU.

Vi ćete moći slobodno otići u Njemačku i kupiti televizor (ili neku drugu robu) i dovesti ga u Hrvatsku, ali PDV neće stići na račun Ministarstva Financija, već će ostati u Njemačkoj kuda i pripada.

Zato će ministar Linić pokušati izmisliti način da razliku opet naplati kod naroda sa novim poreznim zakonom. Vjerojatno pod parolom pa vidite da su građani bogati idu van kupovati televizore. Poglavlje pregovara Roba zaključeno još 19. travnja 2010. godine.

Reforme koje je Vlada obećala da će srediti i pripremiti do ulaska 1.srpnja 2013. g. nitko živ ne spominje, nadaju se milijardama eura iz fondova EU za koje nemaju spremne nikakve programe, pa niti ta sredstva nisu u stanju preuzeti kao na primjer Poljska, pa nisu ovi u Bruxellesu mutavi poznaju oni naše političare.

Ja nisam europskeptik, ja sam protivnik totalitarne organizacije Europske Unije koja je sada u totalnom financijslom kolapsu. A politikom štednje, čitaj pljačkanja širokih narodnih masa dovela do siromaštva cijelu Europu.

Koje konkretne promjene nam donosi 1.srpnja 2013. g. Pa kuda mi to idemo, imamo i svoga sr…. preko glave, a ne da jedemo tuđe. Dovoljno je pogledati na satelitu TV stanice Španjolske, Portugala, Njemačke, Francuske, Grčke, pa čak Britanije i drugih zemalja kako totalitarna policija bjesomućno tuće i mlati demonstrante koji protestiraju protiv siromaštva.

Ja jesam građanin Europe i volim svoj kontinent, ali sam protivnik takve totalitarne organizacije EU u kojoj nitko ne zna tko s nama upravlja. Aleluja.
 
 
izvor: dnevno.hr/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11643"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]