Novinari će biti kažnjeni ukoliko dovode u pitanje “službeno tumačenje” napada koji vlast proglasi terorističkim. To bi značilo da svi novinari i kritičari vlasti moraju u zatvor ukoliko razotkriju pravu istinu koja se ne poklapa sa službenom verzijom

Znači, ukoliko se jedan građanin u Egiptu zapita, da li je neki događaj bio namješten ili nije, od bilo koje strane, ili se desio “false flag” napad pod lažnom zastavom, takav građanin mora šutjeti, inače će završiti u zatvoru!

Egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi je nedavno odobrio antiteroristički zakon kojim se uspostavljaju posebni sudovi i pruža posebna zaštita snagama reda za upotrebu sile u obračunu s dvogodišnjom pobunom čiji je cilj zbacivanje njegove vlasti, a novinari će biti kažnjeni ukoliko dovode u pitanje službeno tumačenje napada koji vlast proglasi terorističkim.

Zakonom se predviđaju kazne za terorizam od pet godina zatvora do smrtne kazne, a za proporcionalnu upotrebu sile policiji i vojsci pruža se zakonska pravna zaštita za obavljanje dužnosti.

Stvaranje ili vođenje skupine koju vlast proglasi terorističkom nosi smrtnu kaznu ili kaznu doživotnog zatvora, a pripadnost takvoj grupi do 10 godina zatvora.

Financiranje terorističkih skupina također povlači za sobom kaznu doživotnog zatvora (poznato je da je Hillary Clinton izjavila da američka vlada financira teroriste), a među kaznenim djelima su i poticanje na nasilje primjerice otvaranjem web stranica.

Egipat je suočen s rastućim nasiljem na sjevernom Sinaju gdje su najaktivnije militantne skupine izrazile odanost Islamskoj državi.

U nasilju je od zbacivanja Sisijeva prethodnika Mohameda Mursija 2013. ubijeno stotine vojnika i policajaca.

Tisuće islamističkih sljedbenika od tada su zatvorene i brojni su osuđeni na smrtne kazne uključujući Mursija i druge visokopozicionirane pripadnike Muslimanskog bratstva.

Sisi je u srpnju obećao da će biti donesen stroži antiteroristički zakon nakon što je u napadu ubijen glavni državni tužitelj.

Iako kritiziran od strane aktivista, zakon je dobio potporu od strane predsjednika al-Sisia koji zahtjeva čvrstu ruku da bi povratio stabilnost u zemlji od 87 miliona ljudi.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Isus neslavno nosi titulu najpoznatije i najmanje poznate ličnosti u povijesti. Pročitajte zašto

Čak i ljudi koji ne misle da je Isus bio Bog uglavnom vjeruju da znaju dosta toga o njemu. Iznenadit se kada čujete da su i neke osnovne tvrdnje o Isusu netočne.

Ne postoje bilješke ničega što je zapisano o Isusu od strane svjedoka ili drugih istovremenika, pa čak ni desetljećima kasnije.

Međutim, na temelju arheoloških iskopina, nekih drevnih tekstova i umjetnosti, pa čak i forenzike, poznato je dosta toga o vremenu i kulturi u kojoj je smješten Novi Zavjet. Ti dokazi nam zapravo govore kakav je Isus bio i kakav nije bio.

1. Isus je bio oženjen

Nastao je skandal među katolicima i evangelistima kada je pronađen papirus 2014. godine na kojem se spominje Isusova žena. Ipak, za razliku od katoličke crkve, Židovi ne prakticiraju celibat među religijskim vođama.

Isus i njegovi sljedbenici su bili Židovi, a svi veći rabini su bili oženjeni. Štoviše, rabin u celibatu je bio toliko rijetka pojava da su neki moderni pisci raspravljali o tome da je Isus morao biti homoseksualac.

Međutim, brojni drevni tekstovi, uključujući Novi Zavjet, upućuju na poseban odnos između Marije Magdalene i Isusa.

Evanđelje po Filipu:

“Isus ju je volio više od svih sljedbenika i često ju je ljubio u usta”.

2. Imao je kratku kosu

Židovi u vrijeme Krista nisu imali dugu kosu. Rimski trijumfalni luk iz tog vremena oslikava židovske robove s kratkom kosom.

U prvom pismu apostola Pavla Korinćanima se navodi dužina kose:

“Zar priroda ne uči čovjeka da ga duga kosa ponižava?”.

Za vrijeme šezdesetih godina prošlog stoljeća, konzervativni kršćani su citirali ovaj stih kako bi izrazili svoje gađenje prema hipi pokretu i nazivali ih antihrišćanskima.

3. Razapet je na stupu, a ne na križu

Pogreška je nastala zbog grčke riječi “stauros” iz Novog Zavjeta, koja se na engleski prevodi kao križ, a koja može označavati različite oblike, od kojih je najčešći uspravni stup, “stup za mučenje”, pa čak i drvo.

Rimljani nisu posjedovali standardan način za raspinjanje zarobljenika, a Josip navodi da su prilikom opsade Jeruzalema vojnici raspinjali žrtve u različitim položajima.

Rani kršćani su se možda fokusirali na križ zbog sličnosti s Egipćanski ankom ili “križem života”, odnosno sa sumerskim simbolom za Tamuza.

Zamislite milijune ljudi kako nose zlatnu šipku na lancu oko vrata.

Inače, postoje brojni prikazi Sumera s velikim ogrlicama u vidu križa u vremenu od nekoliko tisuća godina prije priče o Isusu, što znači da je to bio dio njihove kulture.

Čovječanstvo je mnoge stvari naslijedilo od Sumera, uključujući kulturu, rituale, silna znanja i navike.

4. Bio je nizak, ne visok.

Tipični Židovi u vrijeme Rimskog carstva bili su visoki jedva nešto više od 1,5 metara, zbog čega se smatra da je i Isus bio te visine.

Isus je nazivan “velikim” zbog svojih djela, a ljudi su u ono vrijeme često brkali fizičku veličinu i veličinu ličnosti.

Dobar primjer je Turinov pokrov, koje je napravljen za čovjeka veličine najviše 1,80 metara.

5. Rođen je u kući, ne u štali

Čudesna priča o rođenju Isusa je puna mitskih elemenata i neobičnosti, a smatra se da je ideja da je Isus rođen u štali dodana u priču mnogo kasnije.

Po originalnoj priči, Josip i Marija su željeli ostati s rodbinom, ali je fraza “nije bilo mjesta za njih u boravištu (grčki kataluma)” prevedena kao “nije bilo mjesta za njih na katu”.

Kasniji pripovjedači su uzimali u obzir da su ljudi u to vrijeme dovodili životinje u prizemlje i pretpostavili su da se čitav događaj odigrao u štali.

6. Pravo ime mu je bilo Jošua, a ne Isus

Ime Jošua (na hebrejskom Jošua znači oslobođenje) je bilo vrlo često među Židovima u to vrijeme kao što je i danas. Jošua (ili Joshua na zapadu) i Isus su zapravo isto ime, a različito se prevode u modernoj Bibliji kako bi se Isus razlikovao od Isusa Navina (Jošua po Starom Zavjetu), koji je poveo hebrejski narod ka Obećanoj zemlji.

Zapravo, veza između ove dvije ličnosti je vrlo fascinantna i važna. Neki stručnjaci smatraju da su evanđelja iz Novog Zavjeta u stvari ažurirana prepričavanja starije priče o Jošui, u kojoj se isprepliću priče o Elisi, Elaji i Mojsiju.

7. Broj apostola (12) je vezan za astrologiju, ne za povijest

Broj Isusovih apostola je još uvijek tema raznih rasprava. Broj 12 se smatrao povoljnim među drevnim narodima, a 12 apostola, koji su nacrtani na Posljednjoj večeri Leonarda da Vincija, vjerojatno su inspirirani brojem znakova zodijaka ili mjeseci u godini.

Astrologija je starija od hebrejske religije, a oblikovala je i Bibliju i zapadne religije. Primjer su 12 bogova Olimpije, 12 sinova Odina, 12 dana Božića ili 12 “legitimnih” nasljednika proroka Muhameda.

Međutim, pošto evanđelja pričaju priču o Jošui, 12 apostola je vjerojatno povezano s 12 plemena Izraela.

8. Proročanstva nisu bila vizije već prisjećanja

Mnogi smatraju da su Isusova proročanstva bila jezivo točna, kao i zapisi Nostradamusa.

Međutim, postoje dokazi da Isus nije ništa predvidio.

Kao prvo, tu su proročanstva iz Starog Zavjeta koja su bila poznata svim Židovima koji su živjeli u prvom stoljeću, a bilo tko tko je htio ispuniti neka od njih i postati mesija je prosto mogao to učiniti.

Na primjer, u knjizi po Mateju, Isus traži magarca za jahanje u Jeruzalemu.

Kao drugo, “evanđelja” ni u kom slučaju ne predstavljaju objektivnu povijest, što znači da su ih autori mogli oblikovati po ranijim predviđanjima.

Kao treće, stručnjaci danas vjeruju da se neki biblijski tekstovi, za koje se nekad smatralo da su proročanstva (Knjiga otkrovenja), odnose na događaje koji su u to vrijeme bili prošlost ili sadašnjost.

9. Neki citati Isusa uopće nisu njegovi, za druge nije sigurno

Internet je pun Isusovih citata. Neki od najpopularnijih su Blaženstva ili priča o ženi uhvaćenoj u preljubu (“neka onaj koji je bez grijeha baci prvi kamen”) ili Zlatno pravilo (“ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi”).

Evanđelja Novog zavjeta su napisana dugo nakon što je Isus umro, a nije postojala nikakva tehnologija koja bi zabilježila njegova učenja, osim ako ih je zapisao sam, a nije.

Možemo biti u potpunosti sigurni da bar neke od ovih mudrih riječi koje su pripisane Isusu u stvari pripadaju nekim ranijim ili kasnijim misliocima. Na primjer, Zlatno pravilo se spominje prije Krista od strane rabina Hilela starosjedioca.

Također, priča o ženi uhvaćenoj u preljubu se ne pojavljuje u rukopisima do četvrtog stoljeća.

Nemoguće je ipak da se čovjek ne zapita kako su sve te mudrosti pripisane baš Isusu, od svih ljudi koji su živjeli u to vrijeme.

Isus kao osoba, ako je uopće postojao, prekriven je velom magle i ostavljeno je prostora samo za nagađanje i tradiciju koja se često opisuje kao činjenica.

Činjenice koje smo naveli su apsolutno nebitne. Nije važno je li Isus bio visok ili nizak, niti da li je imao kratku ili dugu kosu. Međutim, važno je da čitava priča o Isusu stoji na vrlo labavim temeljima.

Za početak bismo mogli priznati da ne znamo baš toliko koliko mislimo da znamo i da je većina onoga za što mislimo da je u potpunosti točno u stvari pogrešno.

Pošto je Biblija bila mijenjana tijekom ovih 2000 godina i može se tumačiti na razne načine, ne znači da je ovih devet točaka točno, niti znači da su netočne. Ovo je samo još jedan pogled na Istinu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)