Rusija je u savršenoj poziciji eksperimentirati s održivim modelom za čovječanstvo. Sankcije ne djeluju, blaćenje Putina ga čini još voljenijim, NATO ne može napredovati, a Soros i ostali su izbačen iz Rusije

A Putin je savršen kovač za stvaranje nečeg novog i boljeg, i zato mu treba dati šansu, smatra američki politički analitičar Phil Butler.

Putin je spasio Rusiju od lešinara iz Jeljcinove ere. Što više, on suštinski ponovo formira najveću zemlju na svijetu, na način koji malo ljudi razumije. Na žalost, većina onih koji pripadaju toj maloj grupi su ljuti neprijatelji ruskog liderstva.

Mnogi ljudi vjeruju da je Rusija pod Putinom totalitarna država. U međuvremenu, fanatični sljedbenici ruskog predsjednika brane njegove poteze kao pokušaj iskorijeniti američki oblik demokracije.

Ali oba ova stavka su pogrešna. Mnogi su pokušali proučavati Putina, gledajući ga kroz svoje oči, tvrdeći da je Putin to u što oni vjeruju.

Ali, u stvari, Putin želi “treći put” preoblikovanja budućnosti Rusije, a svoju strategiju izvodi iz učenja ruskog vjerskog i političkog filozofa, Ivana Iljina.

Duh zakona

Jedna od glavnih Iljinovih ideja je da ljudi moraju razumjeti zakone da bi prihvatili društveni poredak. Suvremeni ultra-liberalizam i ultra-kapitalizam koji vuku korijen u SAD za Iljina bi bili signal za apokalipsu.

On je vjerovao da se ljudi nikada ne mogu identificirati sa sustavom, pod nekim oblikom krute demokracije.

On je bio monarhista i vjerovao da monarhija teži ujediniti ljude i da oni u njoj mogu na sebe gledaju kao “obitelj”.

Ako pogledamo u razliku između ideja koje vode Vladimira Putina i predsjednika Amerike Barack Obamu, možemo lako vidjeti Iljinov utjecaj. Amerika danas gazi sve ono iza čega su ranije stajali milijuni Amerikanaca.

Mnogi Amerikanci ne razumiju što se događa, ne razumiju sadašnje zakone i principe kojima se vlast upravlja. Slično tome, Rusi još uvijek ne shvaćaju što Putin i njegovi dečki rade.

Nema potrebe kopati previše duboko po Putinovoj strasti za proučavanje Iljina, ili Vladimira Solovjeva, Nikolaja Berđajeva, ili čak Aleksandra Solženjicina, ali su njihova učenja duboko usađena u Putinovu ličnost.

Još je važnije da “treći put” nije samo Putina, već i Medvedeva, pa čak izgleda da su na to nagovoreni i moćni oligarsi Rusije.

Da bismo to uvidjeli, moramo shvatiti da je Putin spasio Rusiju od raspada. Američki analitičar Christopher Caldwell u svom članku “Vladimir Putin – princ”, navodi:

“Da je Rusiju je vodio neko jači od Mihaila Gorbačova, kolaps komunizma bi se dogodio dvije ili tri desetljeća kasnije, u svjetskoj situaciji sasvim drugačijoj od one u 1991. Putinova Rusija je sustav “suverene demokracije” rastegnute između pravoslavlja i makijavelističkog realizma.”

Caldwell secira Putina u svojoj knjizi “Novi car”, ali svi oni koji na takav način proučavaju Putina ili Rusiju zapravo ne razumiju ništa. “Treći put” nije nešto što se može shvatiti preko noći.

Dok glavni zapadni mediji papagajski ponavljaju uprošćenu rusofobiju, Putinova administracija je postavila put prema stvarnim promjenama.

Svi koji poput Hillary Clinton uspoređuju Putina s Hitlerom i Staljinom, pokušavaju u ljudima izazvati strah od nove sovjetske imperije.

U međuvremenu, prava ruska ideologija je daleko od fašizma, totalitarizma, ili čak formalne demokracije poput shvaćaju američki neokonzervativci.

Dakle, nitko nije postavio pitanje “što je Putinov treći put”. Umjesto toga, neovisni novinari su često prinuđeni da u proučavanju takozvanog “Novog svjetskog poretka”, proučavaju makinacije George Sorosa, Davida Rockefellera, i Jacoba Rothschilda.

Ali, uloga ovih ljudi je jednostavno dio mehanizma trulog imperijalizma.

Njihova vjerovanja su arhaična i nezrela, i takvim ljudima je nemoguće razumjeti Putina, jer je njihov pogled na svijet potpuno drugačiji.

To dokazuje članak Davida Brooksa u New York Timesu iz 2014. “Putin ne može stati”, koji otkriva pogled mnogih američkih “mozgova”.

“Ući u svijet Putinovih omiljenih filozofa znači ući u svijet pun melodrame, misticizma i grandioznih eshatoloških vizija.”

Ali, u ovom trenutku u ruskim političkim idealima nema misticizma. Putin se mora izboriti s dilemom s kojom se suočava i njegov ruski narod.

Jasno je da demokracija propada, i sretni smo što u svijetu još vlada neki red, i pored Wall Streeta i kaosa arapskog proljeća.

Jasno je i da stvaranje dugova i tiskanje dolara ne mogu biti rješenje.

Kao što je sigurno da će se vjernici na kraju pobuniti protiv bezvjerja ili obožavanja vraga, ljudi će jednog dana napustiti i neuspjeli ekonomski model. Putin i njegovi savjetnici to znaju, kao i mnogi od nas.

Paul Craig Roberts je objavio da smo ušli u “pljačkašku fazu kapitalizma”, jer su se u situaciji provrednog zastoja mega-banke i globalne korporacije okrenule pljački da bi imale dobit.

Dakle, Putinova Rusija, i Kina i druge zemlje BRIKS-a se pokušavaju udaljiti od brzo raspadajućeg kapitalističko / demokratskog eksperimenta. I to je korijen današnje krize, ali, postoji i nešto više. “Treći put” se temelji na tradicionalnom nasljeđu čovječanstva.

“Duh” i “prosvjetljenje” su sastavni dio Putinove “Nove Rusije”. A da bi se ona stvorila, biće potrebno makijavelistički srce, samo usmjereno na plemeniti cilj.

Protiv nelegitimnog prosvjetiteljstva

Putin je religiozan čovjek, usmjeren na obranu pravoslavlja i ideje “trećeg puta”. Baš kao što su ideje europske prosvjetiteljstva podrile ideju morala, i pojma “Lucifer”, današnji new-age ultra liberalizirani zapadni svijet nastoji prepraviti duhovnost i moral.

Ideja koja je sve više prihvaćena, naročito u Americi je da je “sve je u redu ako se osjećamo dobro”.

Ali, iako se duhovnost već desetljećima napada, ona se ne može zabraniti zakonom, niti je mediji mogu istjerati iz nas.

Čovječanstvo danas prelazi iz demonskog zadovoljavanja strasti u krajnji sotonizam, a iako to djeluje zavjerenički i srednjevjekovno, ljudi kao što je Putin žele izgraditi drugačiji način.

Iljinov i Putinov treći put je jedino logično rješenje za narodnu vlast, koji je fleksibilniji nego model klasičnog liberalizma.

Ali, ironijom sudbine, i Zapad i Istok su već na kratko imali prilike upoznati koncepte Iljina. Rusija je u vrijeme pred Oktobarsku revoluciju prva probala ideje “trećeg puta”, dok je zapadne demokracije jedno vrijeme vodio ideal ravnoteže.

“Treći put” miri dobro i zlo, i racionalno i iracionalno. Primjerice, autor Aleksandar Zenkovski pokušava opisati mistični realizam: “Uvažavajući svu realnost empirijskog svijeta, postoji i druga stvarnost iza njega; ova dve domene postojanja su stvarne, ali nisu jednake: empirijsko biće može postojati samo radi mistične stvarnosti”.

Putin smatra da “treći put” liberalizacije Rusije, zbog njene osobnosti i povijesti njegove nacije, zahtijeva fleksibilniji sustav za ostvarivanje i primjenu liberalnih načela.

To je nešto što je Putin mnogo puta pokušao objasniti zapadnjacima. Ovaj eksperiment ako uspije može donijeti najveću doborbit za Rusiju i svijet.

Da, Putinova vlada se povremeno prekriva plaštom totalitarizma, ali to je prolazna potreba. Zapamtite, Rusija je isto toliko “proces”, kao i država, i uskoro možemo biti svjedoci da ideje “Putinovog filozofa” počnu mijenjati ne samo Rusiju, već i svijet u cjelini.

Zapravo, ovo se već događa, kada vidimo kako su čelnici na zapadu žalosno neučinkoviti u pokušaju da spriječe napredak Rusije.

Sankcije ne djeluju, blaćenje Putina ga čini još voljenijim, NATO ne može napredovati, a Soros i ostali su izbačen iz Rusije.

Jednostavno rečeno, Rusija je u savršenoj poziciji eksperimentirati s održivim modelom za čovječanstvo.

A Putin je savršen kovač za stvaranje nečeg novog i boljeg. Kako bi imali povjerenje u sustav, ljudi zaista moraju ga razumiju.

A sustav ne može opstati u kaosu pomame za zadovoljenjem vlastitog interesa.

Komunizam i socijalizam to nisu postigli, a ni diktatura ni kapitalistički vrag. Putinu treba dati šansu.

A ukoliko ne postoji “treći put”, uvijek možemo ponoviti Babilon. To je ranije učinjeno već stotinama puta.
 
(New eastern outlook,vestinet.rs)