Filipini Predsjednik Rodrigo Duterte naredio je da se kontejneri puni smeća za reciklažu iz Kanade pošalju natrag

“Beskompromisni” čelnik zaprijetio je da će kontejnere smeća ostaviti u kanadskim vodama ako ih Ottawa odbije prihvatiti nazad, rekao je glasnogovornik.

Govoreći za novinare u srijedu, Salvador Panelo je izjavio kako je Duterteu “uznemiren” zbog “pretjeranog kašnjenja” Kanade u preuzimanju otpada, nakon što su propustili dogovoreni rok od 15. svibnja.

Filipinska vlada sada traži privatnu kompaniju koja će isporučiti nazad kanadsko smeće, a Manila će pokriti troškove prijevoza.

“Očigledno je da Kanada ne shvaća ovaj problem niti našu zemlju ozbiljno”, rekao je Panelo, prije nego što je optužio Kanadu da vrijeđa Filipince tretirajući svoju njihovu zemlju kao odlagalište otpada.

Glasnogovornik je dodao da ako Kanada ne uzme otpad natrag, on će biti bačen unutar njihovih teritorijalnih voda ili 12 nautičkih milja od kanadske obale.

“Filipini su neovisna suverena nacija i ne smiju se tretirati kao smeće od strane drugih naroda. Nadamo se da će ova poruka odzvanjati u glavama drugih zemljama svijeta“ – zaključio je Panelo.

Manila je od 2016. godine diplomatski lobirala da se smeće počne vraćati u Kanadu.

Izvozila ga je iz Kanade privatna tvrtka u Filipine između 2013. i 2014. godine.

Pošiljka od 69 kontejnera bila je navedena da sadrži plastiku namijenjenu recikliranju, međutim, nakon isporuke je utvrđeno da pošiljka sadrži razne vrste smeća, uključujući novine, vodu boce i pelene.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dužnosnici iz Indije, Irana i Rusije sastat će se sljedećeg mjeseca kako bi pregovarali o velikom zajedničkom projektu s ciljem pokretanja novog koridora za transport tereta koji bi mogao postati jeftiniji i kraći izbor Sueskom kanalu

Nova transportna ruta, Sjeverno-južni transportni koridor (INSTC), će povezivati Indijski ocean s Perzijskim zaljevom preko Irana u Rusiju i Europu, prema iranskim državnim novinama Press TV.

Koridor dužine 7.200 km udružit će morske puteve i željezničke pruge.

“INSTC je najkraća multimodalna ruta koja povezuje Indijski ocean i Perzijski zaljev preko Irana u Rusiju i Sjevernu Europu” – izjavilo je u priopćenju Ministarstvo trgovine i industrije Indije, dodavši kako su trilateralni razgovori između zemalja zakazani 23. studenog.

Put će omogućiti isporuku tereta iz Indije u iransku luku Bandar Abbas. Zatim će roba biti prevezena kopnom u Bandar Anzali, Iransku luku na Kaspijskom moru. Nakon toga, roba će biti otpremljena u južnu rusku luku Astrakhan, odakle će se transportirati u Europu željeznicom.

Nova transportna arterija potencijalno će smanjiti vrijeme i troškove transporta do 40 posto. Prijevoz između Mumbaiju i Moskve navodno će biti smanjen na 20 dana. Očekuje se da će godišnji kapacitet transportne arterije doseći 30 milijuna tona.

“Sva se pitanja mogu riješiti kako bi se rutina operacije (INSTC) mogla što prije provesti” – izjavio je indijski ministar trgovine Suresh Prabhu, kako navode mediji.

Trenutno indijske logističke kompanije moraju usmjeravati pošiljke preko Kine, Europe ili Irana kako bi dobili pristup srednjoazijskim tržištima.

Dosadašnja dva načina transporta su navodno dugotrajna, predugačka i neizbježno skupa.

Indija se također nastoji boriti za trgovački put do tržišta Afganistan kopnom, izbjegavajući susjedni Pakistan uslijed trajnih teritorijalnih napetosti nad Kašmirom.

Do sada je Indija potrošila 500 milijuna dolara za razvoj iranske luke Chabahar koja je strateški ključna za postizanje cilja. Za Afganistan, koridor preko Iranskog mora znači milijarde dolara u trgovini i rezanje vanjske ovisnosti zemlje za pomoć u prometu.

Ambiciozni projekt INSTC dolazi uslijed šire inicijative “One Road Band” koju Kina želi provesti. Projekt vrijedan više od bilijun dolara potencijalno može aktivirati transportnu rutu Indije-Iran-Rusija u lanac globalnih pošiljaka u poslovanju i trgovini.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Turski pokušaj evakuacije ranjenih Palestinaca iz Gaze radi liječenja je blokirao Izrael, priopćila je vlada u Ankari

Izrael blokira Tursku da “stane uz svoju potlačenu braću”, izjavio je zamjenik premijera Turske Recep Akdag, kako je navela Agencija Anadolu.

Turska je zatražila da pošalje zrakoplov u zračnu luku Ben Gurion u Tel Avivu, no zahtjev je odbijen zbog političkih i sigurnosnih pitanja, prema Izraelskom kanalu 10.

“Primili smo zahtjev od međunarodnih zdravstvenih vlasti da odobre turski let kako bi evakuirali one koji su liječeni u Gazi za prijevoz u Tursku” – izjavio je zamjenik ministra zdravstva Yaakov Litzman za kanal 10.

“Nakon razgovora sa sigurnosnim agencijama i izraelskim stručnjacima odlučili smo dopustiti liječenje u Izraelu i/ili slanje medicinskih pomagala u Gazu. Ali nismo dopustili pomaganje Turske.”

Napadi su eskalirali između ove dvije države od kada je Turska protjerala Izraelskog veleposlanika iz Ankare i povukla veleposlanika iz Tel Aviva, kao odgovor na Izraelsko ubojstvo najmanje 60 Palestinaca na “Maršu velikog povratka” u Gazi u ponedjeljak. Više od 100 ljudi ubijeno je tijekom šest tjedana prosvjeda.

Granični prijelaz Rafah otvoren je šest dana ovog tjedna kako bi omogućio ranjenim Palestincima u Gazi da se liječe u Egiptu. Ministar zdravstva Ahmed Emad Eddine izjavio je kako je bio “upućen od strane političkog vodstva” kako bi se omogućilo da se Palestinci liječe u egipatskim bolnicama, priopćeno je danas iz Egipta.

Prošlog mjeseca, Izrael je odbio zahtjev za prijevoz dvaju ranjenih Palestinaca iz Gaze na Zapadnu obalu jer su sudjelovali u demonstracijama.

Visoki sud je presudio da Izrael mora dopustiti pacijentima da dobiju tretman, ali u toj fazi su se trebale provesti i amputacije.

Situacija u Gazi je devastirajuća i kriza je daleko od prošlosti” – rekao je UN-ov humanitarni koordinator Jamie McGoldrick.

“Medicinski timovi u Gazi pokazali su herojske napore, neumorno radili, a često pod osobnim rizikom, kako bi spasili živote. Ali zalihe lijekova i potrepština su iscrpljene, s malo resursa za njihovo nadopunjavanje. Naša sposobnost da dođemo do pogođenih obitelji, uključujući djecu, i pružimo pomoć je izuzetno ograničena zbog nedostataka financiranja.”

Prije protesta u ponedjeljak, Liječnici bez granica (MSF) u Gazi izjavili su kako su nihovi medicinski objekti “potpuno preplavljeni i uskoro neće moći upravljati dodatnim ranjenicima” i upozorili da je zdravstveni sustav “na rubu kolapsa”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tehnologija samovozećih automobila sada napreduje brže nego ikada prije, a ljudski zakoni na cestama polako ju sustižu

Nedavno je Kalifornija postala najnovija država koja je odobrila nova pravila o autonomnim vozilima, a to je nešto što biste trebali zabilježiti.

Razlog je dozvola tvrtkama poput Ubera, Lyfta i GM-a da provode svoje auto-testove na javnim cestama bez prisutnih ljudskih vozača.

Nova pravila na cesti odobrena su od strane Kalifornijskog odjela za motorna vozila (DMV) i trebaju stupiti na snagu 2. travnja.

Novo izvješće je navelo da će vjerojatno to otvoriti put koji dopušta tvrtkama autonomnih vozila da preuzmu svojom tehnologijom prometnice u Kaliforniji.

Kalifornija želi biti prva država u SAD-u koja će usvojiti pravila koja su strogo namijenjena za testiranje autonomnih vozila na javnim cestama.

Međutim, propisi koji su doneseni kao dio tih pravila bili su previše obvezujući od strane nekih ljudi i jednostavno nisu dovoljno fleksibilni da bi industrija mogla procvjetati.

Druge države su pokušale izbjeći iste pogreške koje je Kalifornija učinila, a kao rezultat toga, daleko su napredovale u smislu razvoja samovozećih automobila.

Kalifornija sada pokušava ponovo preuzeti vodeću poziciju koja je nekad imala pokazujući tvrtkama da njezine ulice mogu pridonijeti daljnjem razvoju autonomne tehnologije vožnje.

Prema Jean Shiomotu, ravnateljuici DMV-a, odobrenje novih pravila pokazuje da je država više nego spremna pomoći u unapređenju stanja industrije, sve dok se sigurnost ljudi može očuvati.

“Ovo je velika korak unaprijed za autonomnu tehnologiju u Kaliforniji”, rekla je. “Sigurnost je naša najveća briga i spremni smo početi raditi sa proizvođačima koji su spremni testirati potpuno autonomna vozila bez vozača u Kaliforniji”.

Kao dio usklađenosti sa novim pravilima, proizvođači automobila trebaju testirati vozila bez vozača i dobiti dozvolu za puštanje u rad od samog DMV-a, i naravno slijediti sve zahtjeve dozvole, prema službenim web stranicama DMV-a. Zahtjevi su jasno postavljeni kako bi se osigurala javna sigurnost i siguran rad autonomnih vozila.

Jedan od uvjeta koje se postavili jest rad obveznog “sustava daljinskog upravljanja” koji bi omogućio proizvođačima automobila da upravljaju svojim autonomnim vozilima iz daljine.

U suštini, to je daljinski upravljač koji bi pomogao minimizirati probleme u slučaju da stvari krenu u krivu stranu tijekom testiranja samovozećeg automobila.

Unatoč svim tim jasnim zaštitnim mjerama, ipak, neki ljudi još uvijek nisu uvjereni da se tehnologija treba testirati, a još manje na javnim cestama.

Autonomna vozila mogu postati glavna opcija prijevoza unatoč svim sigurnosnim upozorenjima svih stručnjaka danas.

Možemo se samo nadati da će tvrtke za proizvodnju autonomnih automobila preuzeti punu odgovornost za sve nedostatke i poduzeti brzu akciju u slučaju nesreće.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Često se navodi kako se testiranja provode i danas te da projekt nije zamro

U hladnom su se rate obje svjetske velesile naoružavale kao da nemaju namjeru dočekati sutra, atomskim se oružjem prijetilo kao zvečkama, gradili su se bunkeri, ali i nevjerojatno oružje i prijevozna sredstva dostojna znanstveno-fantastičnih romana.

Jedno od njih svakako je i ruski ekranoplan u povijesti upamćen kao ‘Kaspijsko čudovište’. Ekranoplani su naime prijevozna sredstva koja koriste sve blagodati tzv. ‘ground effecta’ – ona lete, ali vrlo blizu tla ili površine vode dok im sloj zraka između krila i tla drastično smanjuje otpor.

‘Kaspijsko čudovište’ 1964. je godine dizajnirao slavni inženjer Rostislav Alexeyev što je vrlo brzo otkrila i CIA. Oni su iz zraka snimili gigantsku letjelicu s oznakom ‘KM’ i tada je prozvali ‘Kaspian monster’, no ‘KM’ je zapravo bila ruska oznaka za ‘Korabl maket’ tj. – prototip.

Najveća letjelica na svijetu

Raspon krila misteriozne letjelice bio je čak 43 metara, a dužina njenog trupa iznosila je 92 metra. Uz težinu od 550 tona, MD-160 je bio stroj koji je utjerivao strah u kosti.

Bila je to tada najveća letjelica na svijetu, a veličina je u Hladnom ratu bila bitna. Vrlo bitna. CIA se toliko prestrašila ruskog tajnog projekta da su dizajnirali posebnu bespilotnu letjelicu kojom su špijunirali njen razvoj.

Ta prva verzija ekranoplana dizajnirana je da leti pet do deset metara iznad tla ili površine vode i koristi ‘ground effect’ što joj je omogućavalo da prevozi teret od 137 tona, bilo u trupama, vojnoj opremi ili – nuklearnim glavama, piše Gizmodo.

Unatoč gigantskim dimenzijama i težini, MD-160 je mogao postići brzinu od čak 740 kilometara na sat, dok je preporučena brzina bila 430 km/h.

I dok je ‘Kaspijsko čudovište’ imalo izvrsne karakteristike za prijevoz tereta, za vojnu upotrebu imao je jednostavno previše mana.

Manevarske mogućnosti bile su mu u najmanju ruku bijedne, a i najmanji nagli pokret mogao je uzrokovati rušenje letjelice jer bi krilo zahvatilo površinu vode i onda mu više nije bilo spasa.

I dok je zbog leta nad površinom ekranoplan bio nedostižna meta za podvodne mine i torpeda, on bi uvijek morao imati oružanu pratnju koja bi se pobrinula da je put čist i savršeno prohodan.

Kasnije verzije letjelice bila su čak i naoružane raketama, no stvar nikad nije dovedena do savršenstva.

No, Rusi su odbijali priznati da milijune ulažu u promašeni koncept, a testiranja i nadogradnje nastavile su se sve do pada SSSR-a.

Nakon punih 15 godina testiranja na Kaspijskom jezeru dogodila se i prva velika nesreća – ekranoplan se srušio zbog greške pilota, a njegovi su ostaci bili preteški za izvlačenje iz jezera, piše Wired.

Propast cijelog projekta još je godinama ostao pravi tabu u Rusiji, a prve fotografije zapadom su se proširile tek početkom 90-ih godina kada je izvorna i gigantska verzija već bila odavno umirovljena.

Nju je pak na nekoliko godina nadomjestio Lun, manja verzija ‘letećeg broda’. Ruska vojska proizvela je tek dva primjerka koje su koristili do 1996. godine. Oni su i danas usidreni u jednoj od ruskih luka gdje podsjećaju na neka druga, megalomanska vremena Hladnog rata.

Povratak Kaspijskog čudovišta?

Još uvijek imamo prototip koji je gotovo dovršen, iako kasnije nije zaživio. Ovaj put razmatramo mogućnost da ekranoplan prilagodimo civilnom zrakoplovstvu, no ukoliko bude potrebno, vrlo lako se može pretvoriti u vojni avion jer pored transporta vojnika i tehnike, ekranoplan može služiti u akcijama spašavanja te borbenim misijama’ – rekao je Sergej Dementjev iz Središnjeg dizajnerskog ureda Aleksejev.

Pogledajte video:
 

 
(express.hr)

Osakaćene zalihe plina usred velike zime zbog ugašenog cjevovoda mogu donijeti samo velike probleme

Velika Britanija se očito okrenula ciljnom projektu američkih sankcija, uz izvješće koje ukazuje da dogovor postignut za isporuku plina do kraja prosinca.

Oko 170.000 kubičnih metara ukapljenog prirodnog ruskog plina (LNG) će se dostaviti Velikoj Britanijipomoću tankera klase Christophe de Margerie, kojeg je kupila britanska energetska kompanija. Brod pun ruskog plina trenutno plovi na terminal Isle of Grain u Velikoj Britaniji, izvijestio je Telegraph.

Jedan od najvećih ruskih proizvođača prirodnog plina, Novatek, otkrio je u ponedjeljak da je teret bio prodan kompaniji Petronas LNG UK Limited (PLUK), ogranku malezijskog Petronasa u Velikoj Britaniji.

PLUK ima 50-postotni udio u terminalima Dragon LNG na Milford Havenu, prema kuda trenutno prvi plinski tanker plovi.

Kompanija Novatek do sada nije izdala nikakav komentar o krajnjem odredištu plovila.

Kako je velika zima pogodila Britaniju, gašanje rute za prevoz energenata na Sjevernom moru je stavilo vlast u neizvjestan položaj. Ineos, privatna tvrtka koja posjeduje ključnu rafineriju u blizini grada Aberdeena, rekla je da je otkrila pukotine u energetski važnom 42 godine starom naftovodu i plinovodu, koji će zahtijevati popravak najmanje dva tjedna.

Poremećaj dobave energenata je još dodatno pogoršao požar u velikom postrojenju u Austriji, što je u kombinaciji uzrokovalo da veleprodajne cijene plina narastu na najvišu razinu u zadnjih šest godina, za čak više od 50 posto u vremenu od 24 sata.

Uz sve te probleme, plinsko polje Morecambe u Irskom moru obrađuje pola svoje uobičajene proizvodnje i te upravo postoje zastoji u nizozemskim i norveškim operacijama koje opskrbljuju britanske energetske potrebe.

I sve je to došlo nakon što su temperature u središnjoj Engleskoj pala na minus 13 stupnjeva Celzijusa – gotovo 15 stupnjeva hladnije od uobičajene prosječne najniže temperature u prosincu.

U međuvremenu, britanska premijerka Theresa May je eskalirala svoju anti-rusku retoriku u posljednjih nekoliko tjedana, optužujući Moskvu za uplitanje u izbore i za “hakiranje informacija kao provokacija Zapada.”

I trenutna konzervativna britanska vlada je među najglasnijim zagovarateljima kazne i embarga protiv Rusije.

Ironično, ali brod klase Christophe de Margerie koji trenutno plovi prema Velikoj Britaniji noseći plin je poslan na osobnu zapovijed ruskog predsjednika Vladimira Putina.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kineska vlada kani do 2020. godine uložiti 500 milijardi dolara u obnovu i proširenje mreže brzih pruga, u sklopu petogodišnjeg plana ulaganja u javnu infrastrukturu usmjerenog na podupiranje gospodarskog rasta

Službeni Peking želi proširiti mrežu brzih pruga na ukupno 30 tisuća kilometara i povezati tim komunikacijama više od 80 posto velikih gradova, navodi Associated Press.

Trenutno Kina ima 19 tisuća kilometara brzih pruga.

Planom se također želi obnoviti dio postojećih pruga te ubrzati izgradnja mreže prema slabije razvijenim dijelovima zemlje.

“Ukupno Kina planira do 2020. uložiti 504 milijarde dolara u izgradnju brzih pruga. Vjerujemo da će se ulaganje s vremenom isplatiti s obzirom na očekivani snažan rast broja putnika i protoka roba i usluga”, rekao je zamjenik ministra prometa Yang Yudong na briefingu za medije a prenosi Russia Today.

Vlada planira pozvati i privatne investitore da sudjeluju u financiranju izgradnje i obnove međugradskih i regionalnih linija, dodao je.

Gospodarski rast u Kini usporio je u zadnjih šest godina paralelno nastojanjima vlasti da prebace težište s proizvodnje i izvoza na potrošnju i time kreiraju samoodrživ ekonomski model.

U protekle dvije godine naveliko se ulagalo u autoceste i drugu infrastrukturu. U srijedu otvorena je i nova superbrza željeznička linija koja povezuje financijski centar Šangaj na istoku s Kunmingom, središtem slabije razvijene provincije Yunnan na jugozapadu zemlje.

Linija je duga 2,252 kilometra i prolazi kroz pet provincija, uz skraćeno vrijeme putovanja s nekadašnjih 35 na 11 sati.

Očekuje se da će drugo gospodarstvo svijeta ove godine dosegnuti zacrtanu stopu rasta između 6,5 i sedam posto. Podaci pokazuju da su aktivnosti u industriji, te potrošnja i investicije stabilno rasle u listopadu i studenom, uz naglo ubrzanje aktivnosti u uslužnim djelatnostima.

Unatoč zabrinutosti pojedinih stručnjaka, kineski čelnici s pouzdanjem očekuju dobre gospodarske rezultate. Kineski predsjednik Xi Jinping je kazao da će glavni ekonomski ciljevi u ovoj godini biti ispunjeni te da će se pozitivni trendovi nastaviti i u 2017.
 
(jutarnji.hr)

Zašto je izbjeglica trostruko više nego prošle godine kada se i tada po Afganistanu pucalo, kada je kalifat Islamske države držao velike dijelove teritorija Iraka i Sirije

Bliski i Srednji istok doživjeli su i preživljavaju surove ratove, ali razaranja nikada do sada nisu bila popraćena ovakvim egzodusom stanovništva epskih razmjera, što otvara vrata spekulacijama da li je masovni pokret izbjeglica spontan ili negdje organiziran.

Podaci uvjerljivo potvrđuju nezabilježen pritisak beskonačnih kolona Sirijaca, Iračana i Afganistanaca koje prema EU napreduju kopnom Balkana. Tome treba dodati one koji iz Afrike pokušavaju preplove Mediteran. Agencija EU za granice priopćava da je u lipnju zapisan rekordni broj od 107.500 izbjeglica na granicama Unije. Za prvih sedam mjeseci čak 340.000 – u usporedbi sa 123.000 u istom razdoblju 2014.

Zašto je izbjeglica trostruko više nego prošle godine kada se i tada po Afganistanu pucalo, kada je kalifat Islamske države držao velike dijelove teritorija Iraka i Sirije? Ako 2014. po unutrašnjosti Sirije prinudno bilo raseljeno blizu sedam milijuna ljudi, dok je četiri milijuna pobjeglo u Tursku, Libanon i Jordan – odakle samo manjina kreće kao Europi – zašto nije bilo pokreta kao danas?

Jedno objašnjenje masovnosti mogao bi biti tzv. halo efekt. Kada se na put odluče moji rođaci, prijatelji, krećem i ja. Brinemo jedni o drugima, smanjujemo rizike. Zvuči logično, ali i dalje ne daje odgovor na pitanje: zašto sada? Zašto se ovog ljeta iz mjeseca u mjesec obaraju rekordi?

Pitanje je još složenije kada se zna da je među izbjeglicama znatan broj onih koji kažu da im nije namjera se trajno nastaniti u Europi. Onih koji, za razliku od istinskih očajnika, imaju sredstva. Onih koji po Balkanu odsjedaju po hotelima, obilaze restorane, uzimaju novac s bankomata.

Ponavlja se isto pitanje: ako ih je strah natjerao da krenu, zašto sigurnost sebi i svojim obiteljima nisu poželjeli da ostvare ranije? U Afganistanu se ratuje od 2001, u Iraku od 2003., u Siriji od 2011.

Ne bih da griješim dušu i da za bilo što osumnjičio izbjeglice, bilo da su uboge ili imućnije. Nisam pasionirani sljedbenik teorija zavjera, ali imam osnov sumnje da se izbjegličkom kalvarije upravlja – na daljinski. Kao što se u Prištini upravljalo masovnim pohodom kosovskih Albanaca azilanata koji je prekinut isto tako naglo kako je i počeo.

Moglo bi biti više vlasnika daljinskog koji postupaju individualno ili u suglasnosti. Recimo Amerikanci.

Masovno uputiti izbjeglice znači razotkriti koliko je Europa ranjiva. Skrenuti pozornost od Fergusona kao simbola novog američkog rasizma i prikriti odgovornost koju Amerika ima kao glavni akter Bliskog i Srednjeg istoka, Afrike.

Washington za izazivanje kontinentalne izbjegličke krize lako može optuži talibane i Islamsku državu. Ali, zar se time ne prikrivaju pravi uzroci nastanka mudžahedina nekadašnjeg ljubimca CIA – Osame bin Ladena ili stvaranja islamskog kalifata koji je izravna posljedica kaosa s kojim je Irak suočen od vremena američke invazije? Zar režim sirijskog predsjednika Bashara el Asada nije na meti SAD još od prvih dana Arapskog proljeća?

Izbjeglice su u najvećoj mjeri sekundarna posljedica američke politike, ali, ranjive kakve jesu, mogu poslužiti kao pijuni u geostrateškoj igri koju Washington nekada vodi otvorenije, češće u potaji: slabljenje Europske unije (Balkan je tu kolateralna šteta).

Europljani su u posljednje vrijeme već jednom poklekli pred Amerikancima. Nijemci su nevoljko žrtvovali vlastite ekonomske, financijske i investicijske interese kada su se priklonili zahtjevima Washingtona za oštrim sankcijama Rusiji zbog ukrajinske krize. Nije potrebno naširoko objašnjavati da je sprječavanje zbližavanja Berlina i Moskve trn u oku Amerikanaca.

Sada su tu izbjeglice za koje EU nema odgovor, dok je populističke i antiimigracione partije guraju udesno. Nema sumnje da je kontinent u nedostatku solidne, efektive i dugoročne politike suočen s krizom savjesti.

Unija je s jedne strane na raspeću humanosti i solidarnosti, s druge sebično štiti sebe uvjerena da će izbjeglice – ako u tom broju budu primljene – ugroziti socijalni standard, civilizacijske vrijednosti kršćanstva, funkcioniranje neoliberalnog kapitalizma.

Zar podizanje barikada, suzavac i šok bombe neće razgneviti dolazeće muslimane pred kojima se zatvaraju vrata kršćanske Europe? Nije li to prilika da Amerika preusmjeri svoje decenijske probleme s islamskim svijetom i poturi Europu koja takvih tenzija već ima dovoljno?

Izbjeglički tsunami možda će i popustiti, ali bijeg ka europskim obalama ili kopnu će se nastaviti sve dok se stabilnost ne povrati u konfliktne zone ovih regija. Što je mnogo više američka nego europska odgovornost, mada ne bih aboliram EU za uništavanje Libije.

Amerikanci bi pritiskom na Europu mogli pomognu i Turskoj. Bila bi to zahvalnost što se Ankara poslije duže od godinu dana ustezanja priključila međunarodnoj koaliciji protiv Islamske države i Washingtonu konačno uslišila molbu da koristi tursku zrakoplovnu bazu Incirlik.

Prihvaćajući 1,9 milijuna izbjeglica iz Sirije i 225.000 iz Iraka, Turska je popunila sve kapacitete, a od EU je uzalud tražila preraspodjelu odgovornosti i troškova. Od izbijanja rata u Siriji, Ankara je na izbjeglice potrošila šest milijardi dolara – u usporedbi sa 418 milijuna koje je primila kao pomoć. Izbjeglice koje sada iz Turske odlaze za Grčku pokazuju da se stvari mijenjaju. Možda i uz pomoć daljinskog.

Postoje u čitavoj ovoj stvari i druge dileme. Zar politika koju EU vodi prema imigrantima ne ohrabruje rasizam i ksenofobiju? Kakav će se odnos graditi prema “žoharima”, kako je migrante jednom nazvao britanski tabloid “Sun”?

Kako ćemo reagirati kada oni koji dobiju azil na Balkanu, a njih je oko 500, mahom muslimana, sutra zatraže da se uz njihov azilantski centar podigne džamija? Da li će solidarnost i humanost koju Balkanci sada pokazuju nestati ukoliko se ispostavi da je Islamska država među izbjeglice ubacila svoje teroriste?

Izbjeglice su postale dio ozbiljne geostrateške igre. Njihova sudbina je tim tužnija.
 
(politika.rs/uredio:nsp)

“O našim zaključcima nitko iz SAD-a ne želi razgovarati s nama, a dosad smo imali izuzetno dobru komunikaciju s njihovim obavještajnim službama. Čak ni HNAA (austrijska državna agencija za informacije iz inozemstva i domovinsku sigurnost) nema nikakvih informacija ili je jednostavno dobila zabranu širiti ih. No, ovo mora u javnost”, zaključio je obavještajac

Europa prolazi novu izbjegličku krizu. “Seoba naroda” epskih proporcija krenula je još u jeku gospodarske krize 2008. godine, no tek sada na vidjelo izlazi koliko je cijeli svijet zapravo potresen tim događajima, kao i ratnim zbivanjima uzrokovanim od strane ISIL-a.

No, masa izbjeglica dobila je potpuno novo značenje nakon što su austrijske obavještajne službe izrazile svoju sumnju da prijevoz izbjeglica zapravo financiraju Amerikanci.

Kako piše austrijski internetski časopis InfoDirekt, austrijski obavještajci došli su do saznanja da je jednostavno nemoguće da si izbjeglice same plaćaju transport.

“Šleperi zahtijevaju ogromne sume novca za prijevoz u srce Europe. Čak i bez obzira na uvjete prijevoza, koji graniče s neljudskima, izbjeglice po glavi moraju platiti između sedam tisuća i 14 tisuća eura, ovisno o regiji u koju žele doći”, tvrde austrijski obavještajci.

Kako doznajemo, do tih podataka došli su iz policijskih krugova jer oni imaju izravan kontakt s ljudima koji traže azil. Zbog sve veće navale, sve rigoroznije su policijske provjere kamiona, “šlepera” i sličnih vozila te policija izbjeglice često vodi na višednevno ispitivanje.

“Imamo saznanja da sve ili dio troškova transporta za izbjeglice snose organizacije iz SAD-a. Otkrili smo to nakon što smo primijetili nelogičnosti u brojkama koje su se nakon ispitivanja redovito ponavljale, a nisu se poklapale s mogućnostima ljudi ovisno o krajevima iz kojih dolaze.

Primjerice, nije moguće da toliko ljudi iz sjeverne Afrike pri ruci ima oko 11 tisuća eura. Kako je moguće da nitko nije postavio to pitanje? Jedino objašnjenje je da netko nešto skriva”, izjavio je jedan obavještajac te dodao da čak u prijateljskim obavještajnim krugovima poput Njemačke i SAD-a vlada nekakva neobična tišina.

“O našim zaključcima nitko iz SAD-a ne želi razgovarati s nama, a dosad smo imali izuzetno dobru komunikaciju s njihovim obavještajnim službama. Čak ni HNAA (austrijska državna agencija za informacije iz inozemstva i domovinsku sigurnost) nema nikakvih informacija ili je jednostavno dobila zabranu širiti ih. No, ovo mora u javnost“, zaključio je obavještajac.

Međutim, čak i u krugovima geopolitičkih stručnjaka se o ovome zasad šuti. Iako, kako tvrde Austrijanci, ima onih koji su spremni progovoriti o tome, rijetki su spremni stati imenom i prezimenom iza toga. Ako je ovo točno, koji je interes SAD-a od toga da što više izbjeglica uđe u Europu i dalje je stvar nagađanja.
 
(denvno.hr/uredio:nsp)

Prema raspoloživim podacima, uoči Drugog svjetskog rata Kraljevina Jugoslavija je posjedovala 84.574 kilograma čistog zlata.

Uviđajući opasnost u zemlji, knez Pavle je odobrio da veći dio zlatnih rezervi bude prebačen u Englesku u svibnju 1939. godine.

Transport je izvršio razarač “Beograd” i tako je u Englesku banku stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3379 zlatnih poluga. U ovoj banci Narodna banka je već imala 225 zlatnih poluga, pa je ukupna pričuva u Velikoj Britaniji uvećana na 44.886,61 kilogram čistog zlata.

Nakon početka Drugog svjetskog rata (1. rujna 1939), dok se očekivao napad na Veliku Britaniju, Savjet zemaljske obrane Jugoslavije je donio odluku da se zlato hitno prebaci u Sjedinjene Američke Države. Uz veliki rizik, u Njujork je transportiran iz Engleske 33.683,51 kilogram čistog zlata. U trezoru Engleske banke do kraja rata ostalo je 11203,10 kilograma.

Narodna banka je organizirala još dva transporta. U svibnju i lipnju 1940. iz Švicarske, preko Atene, u Njujork je upućeno 344 sanduka, odnosno 14168,16 kilograma čistog zlata. Uoči bombardiranja Beograda, Narodna banka Kraljevine Jugoslavije je kod Federalnih rezervi u SAD imala 47.851,67 kilograma čistog zlata.

Transport je izvršio razarač "Beograd" i tako je u Englesku banku stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3379 zlatnih poluga.

Treba istaknuti da je Narodna banka 18. ožujka 1941. godine, na tržištu zlata prodala za devize 20.002 kilograma čistog zlata u korist depozita kod Brazilske banke u iznosu od 11.225.000 dolara.

U trezorima u zemlji ostalo je 10.701,11 kilograma zlata. Još 1939. godine iz Beograda je evakuirano svo zlato: u užičkom podzemnom trezoru 9611,30 kilograma, dok je u sarajevskoj podružnici Narodne banke ostalo je 1089,80 kilograma.

Ministar financija u Simovićevoj pučističkoj vladi, Hrvat dr. Juraj Šutej, naredio je 7. travnja 1941. da se zlato iz užičkog trezora (204 sanduka) premjesti u Mostar. Kad je 10. travnja u Zagrebu proglašena NDH, ovo zlato je 14. travnja hitno prebačeno u Nikšić i sklonjeno u pećinu Trebjesa. Ni tu nije ostalo, već je 15. travnja prebačeno na aerodrom Krapina polje, radi prebacivanja u inozemstvo. Zlato koje je ostalo u Sarajevu zaplijenile su ustaše.

Usred travanjskog debakla, pučisti su se odlučili za bijeg iz zemlje, a 14. travnja se u manastiru Ostrog patrijarh Gavrilo blagoslovio i odlazak mladoga kralja Petra II. A 15. travnja 1941. najprije su evakuirani pučisti civili, a 16. travnja časnici pučisti, pa je poslije polijetanja posljednjeg aviona za Grčku (tromotorni bombarder “Savoja marketi SM – 79″, kojim je pilotirao zrakoplovni kapetan Ivan Dominko), u kome se nalazio glavni organizator puča i bijega iz zemlje, general Borivoje Mirković, na nikšićkom aerodromu ostalo 190 sanduka državnog zlata.

U avione je ukrcano (zbog male nosivosti i premnogo klijenata za bijeg) svega 14 sanduka (674 kilograma zlata). Pučistička vlada je ponijela osam sanduka (385 kilograma), a generalitet šest sanduka (289 kilograma). U Mirkovićevom avionu bilo je najviše sanduka sa zlatom – tri. Blizu grčke luke Preveza, generalov avion je pogođen i razbio se prilikom prinudnog slijetanja. Mirkoviću su bile slomljene obje noge. Na grčki teritorij je bilo prebačeno 216 političara, pučista, ne računajući njihove žene, bližu i daljnju rodbinu.

Zlato koje su pučisti donijeli u Englesku su morali  deponirati u Engleskoj banci. Preračunato u dolare, to je iznosilo 4.000.000 dolara za količinu od 385 kilograma, po jednima, a po drugima 245 kilograma čistog zlata. Od te sume su isplaćivane plaće pučistima i službenicima u njihovim vladama u Londonu, kao i mjesečne prinadležnosti kraljici Mariji, kralju Petru II i njegovoj braći, kraljevića Tomislavu i Andreji (svi su dobivali istu sumu kao i predsjednici vlada do 1952. godine).

Ali to nije bilo sve. Pučističke vlade: generala Simovića, Slobodana Jovanovića (dvije), Miloša Trifunovića, Božidara Purića i Ivana Šubašića, imale su na raspolaganju depozit Narodne banke Kraljevine Jugoslavije u banci Federalnih rezervi u New Yorku u iznosu od 24.587.814,08 dolara. Na tom računu je poslije rata ostalo nepotrošeno svega 662.757,13 dolara. Depozit u Brazilskoj banci (11.225.000 dolara za prodanih 20.002 kilograma zlata) nigdje se ne spominje.

Prema svemu sudeći, pučisti su u emigraciji potrošili 27.925.056,95 dolara. Šest sanduka, koje je uzeo generalitet, bilo je odmah predmet spora među samim pučistima i zbog njih su padale teške optužbe za vrijeme takozvane Kairske afere.

Što se događalo sa zlatom koje je ostalo u Nikšiću? Talijani su uzeli 176 sanduka ili 8393,22 kilograma čistog zlata. Nijemci su u manastiru Ostrog zaplijenili četiri sanduka ili 188,45 kilograma. Četnici su pronašli i uzeli jedan sanduk. Ozna je pronašla pet sanduka i predala ih Josipu Brozu.

Od predratnih 84.574 kilograma čistog monetarnog zlata, poslije rata je preostalo 49.033 kilograma. Šta se desilo sa 35.541 kilogramom državnog monetarnog zlata? Ustaše su, vidjeli smo, ukrali 1089,80 kilograma. Tko je, poslije pučista, najviše uzeo? Odgovor je: Amerikanci! Evo kako.

Poslije rata SAD su procijenile da je konfiscirana imovina njihovih građana u Jugoslaviji vrijedna 17 milijuna dolara. Realno, to je bila suma između tri i pet milijuna dolara. Amerikanci su zahtijevali da Jugoslavija to isplati iz svojih zlatnih rezervi koje su bile čuvane u Federalnim rezervama. Profesor dr. Milan Bartoš je sastavio prigovor da je riječ o depozitu u nuždi, ali je prigovor odbijen. I tako su naši saveznici Amerikanci iz jugoslavenskog depozita od 47.851,67 kilograma monetarnog zlata uzeli sebi 15.649,22 kilograma.

Teško je vjerovati da su Amerikanci jednostavno, kao gusari, opljačkali Jugoslovene. Nisu oni naplatili samo imovinu koju su komunisti zaplijenili američkim građanima 1948. godine. Kao plutokratska, trgovačka nacija, oni su naplatili sve ono što su u vidu pomoći (oružje, uniforme, hrana, vozila, zrakoplovi …) za vrijeme rata isporučili Brozovim partizanima i Mihailovićevim četnicima.

Ni to nije bilo nešto novo. Poslije Prvog svjetskog rata, naši saveznici Francuzi i Englezi su zahtijevali da im se sva pomoć plati. Čak i pertle za cokule koje su bile isporučene srpskoj vojsci pred proboj Solunskog fronta, a da ne govorimo o topovskom streljivu većeg kalibra. Čak i pertle! Opanci na nogama tih junaka više nisu bili upotrebljivi. I plaćene su saveznicima njihove vezice na cipelama!

Amerikancima je poslije Drugog svjetskog rata uspjelo naplatiti sve bombe koje su pred kraj rata bacili na srpski gradove. Svaku bombu, svaki litar goriva za svoje leteće tvrđave koje su donijele smrt mnogim Srbima, uglavnom civilima u Podgorici, Beogradu, Leskovcu, Bihaću … Praktični Amerikanci su i za to imali pokriće: bombe na Srbe je tražio Josip Broz, preko svog generala Koče Popovića.
 
 
izvor: skajvok3r.blogspot.com/uredio: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9341"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]