Liberalni bjelački par, koji su se identificirali kao crnci, tvrdio je na nacionalnoj televiziji da će njihova buduća biološka djeca biti rođena sa tamnom kožom

Žena pod imenom “Martina Big” izjavila je u TV emisiji “This morning” da su je njezini liječnici uvjerili da će roditi crno dijete nakon što je promijenila boju kože sa bijele na crnu, izvijestio je Daily Mail.

“Da, rekli su da će dijete biti crnac”, odgovorila je Martina na pitanje je li istina da su joj liječnici rekli da će njezina buduća djeca biti rođena kao crnci.

Big, koja radi kao erotski model u Njemačkoj, napunila je naslovnice medija nakon što je ubrizgala melatonin kako bi potamnila svoju kožu, tako da se može preobraziti iz bijele žene u crnkinju. Martinin suprug Michael Eurwen (31), također je primio sintetičke hormonalne injekcije kako bi potamnio kožu.

Voditeljica jutarnje TV emisije Holly Willoughby rekla je paru da ne može shvatiti kako bi to moglo biti genetski uopće moguće i pitala se hoće li i dalje osjećati bliskost sa svojom bebom, ukoliko se ona rodi bijela.

“Ne, ona će biti mješavina Michaela i mene” – odgovorila je Big. “Prilično sam sigurna da će biti crna ili mliječno čokoladna ili malo svjetlija, nije važno.”

Promjena boje kože žene s bijelom kožom, prema Daily Mailu, dobro je dokumentirana. Osim promjene kože, velika ravna plava kosa sada je postala duga, crna i kovrčava.

30-godišnjakinja Martina Big je prošla kroz višestruke plastične operacije, uključujući operaciju nosa, liposukciju i napunila je usne kako bi joj to sve pomoglo u postizanju cilja da postane “afrička crnkinja”.

Prošlog proljeća, Big je putovala u Keniju gdje je krštena kao „prava“ Afrikanka.

“Jedan od mojih kenijskih prijatelja ispričao je svom pastoru o mojoj preobrazbi u crnkinju i rekao mu koliko želim postati prava Afrikanka” – napisala je u to vrijeme na Facebooku.

“U svojoj propovijedi pastor je rekao: ‘Morate se ponovno roditi i sada ste novo stvorenje. ‘Tako sam sretna i ponosna što sam prava Afrikanka :)’“

Martina Big također tvrdi da ima najveće grudi u Europi nakon što su joj implantirali umjetne grudi prije njezina vjenčanja na Havajima u listopadu ove godine, a prema izvješćima njezine grudi su povećali na veličinu 32S.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*


Novi-Svjetski-Poredak.com

Društvo u kojem danas živite može jednostavno ne biti tu kad se probudite jednog jutra, a vaše „sutra” može biti neprepoznatljivo, barem neko vrijeme

Kad je Berlinski zid pao, to je bio fenomen koji se dogodio “iz vedra neba”. Tjedan dana prije, nije bilo naznaka da će se takav monumentalni povijesni dogadaj zbiti.

Na takav nacin otprilike se povijest odvija: najprije polako, a onda sve odjednom.

Zbog mnoštva čimbenika – ukljućujuci uspon nezavisnog novinarstva i razotkrivanje neuspjeha “globalne vlade” – svijet je sada spreman za kaskadni niz pravih revolucija koje će uključivati sve razine, od medicine do ekonomije.

Temeljni uvjeti koji dovode do tih revolucija se grade već desetljećima, često bez površinskih dokaza. Nakon što se ove monumentalne promjene dogode, sve će se činiti očiglednim u retrospektivi, ali iz sadašnjosti prema budućnosti, vrlo je teško za vecinu ljudi da prihvate činjenicu da će budućnost biti vrlo različita nego sadašnjost.

Moramo objasniti kako je decentralizacija informacija dovela je do današnje eksplozije transparentnosti, ukljucujući i razotkrivanje seksualnih zlostavljaca poput senatora Al Frankena, Harvey Weinsteina, Kevin Spaceyja, itd.

Ova decentralizacija je slomila informacijski monopol koji je prethodno kontrolirao sve priče koje konzumiraju članovi društva. Ali sada, ljudi imaju izbor gdje mogu dobiti svoje informacije, i to je izbor koji omogućuje raznolikost ideja i njihovo umnožavanje.

Ne znamo osnovni razlog koji će se nalaziti iza očekivanih socijalnih nemira, ali oni bi mogli biti uzrokovani brojnim političkim i financijskim dogadajima, ili razornom korekcijom tržišta koja će poslati gospodarstvo na dno.

Neki ljudi vjeruju da su masovna uhićenja korumpiranih državnih dužnosnika na horizontu, dok drugi vjeruju da oružane skupine poput grupe Antifa planiraju organizirani pokušaj „kulturne revolucije” koja je ukorijenjena u ideologiji komunizma.

Činjenica da čujemo tutnjanje takvih predvidanja, može biti jak pokazatelj da je pokrenuto nešto masivno – nešto što je unaprijed poznato. Možda je to rat sa Sjevernom Korejom i očekivanje nuklearnih udara po američkim gradovima, ili to može biti veliki teroristički dogadaj pod “lažnom zastavom” koji je u planu da bi se osigurao nastavak rasta nadzora gradana.

Pripremite se za iznenadnu transformaciju

Pregled povijesti: Pad Berlinskog zida; raspad Sovjetskog Saveza; Kulturna revolucija u Kini … ovi dogadaji su dokaz da se monumentalne promjene za čovječanstvo – ponekad dobre, ponekad loše – često događaju u srljanju društva i grču.

Tijekom takvih dogadaja, uvijek postoji nemir i povećanje društvenog kaosa. U nekim takvim dogadajima, veliki broj ljudi bivaju uhićeni ili čak pogubljeni. Pobjednici pišu povijesne knjige, naravno, prikrivajucći svoje zločine genocida ili masovnu pljačku.

Nešto monumentalna uskoro dolazi. Društvo u kojem danas živite može jednostavno ne biti tu kad se probudite jedno jutro, a vaše „sutra” može biti neprepoznatljivo, barem neko vrijeme.

Temeljna poruka u svemu tome je da se pripremite za neočekivano. Predvidite poremećaje u društvu, predvidite društveni kaos, politička previranja, pa čak i mogućnost međunarodnog rata, uključujući strane vojnike na tlu SAD-a.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Svjetski poredak postaje sve lomljiviji, a 2016. godine će se sistemska kriza samo povećavati

Anglosaksonski projekt globalizacije je glavni uzrok opće groznice, međutim njegovo uništenje je već dobilo nepovratan znak, i sada se svi glavni svjetski centri moći bave izgradnjom i jačanjem privremenih konstrukcija sigurnosti, dizajniranih da ublaže udar u slučaju žestokog raspada “američkog svijeta”.

Globalna kriza je sustavna: i globalna ekonomija, i sam sustav međunarodnih odnosa došli su do potpuno logičnog zastoja. Po inerciji kretanje u istom smjeru se nastavlja, ali svi shvaćaju da je to put u nigdje – odnosno, nitko ne želi ići u svijetlu budućnost, izgrađenu na temelju anglosaksonskog modela globalizma.

Čak i sam Zapad, točnije anglosaksonski svijet, koji je sve donedavno objavljivao svoju viziju budućnosti jedinom pravom i svemogućom, već ne može sakriti osjećaj bespomoćnosti – malo tko vjeruje u njegove sposobnosti da ujedini čovječanstvo, sve je više onih koji ga se ne plaše, a velika većina smatra samu ideju globalizacije na atlantski način opasanom i pogrešnom.

Vojna, ekonomska i ideološka snaga SAD i NATO više nije dovoljna za održavanje trenutnog financijsko-ekonomskog i političkog sustava međunarodnih odnosa, a u stvari jedino je ona omogućavala produžavanje globalizacije profitabilne jedino nadnacionalnim elitama.

Oni na vrhu ne mogu, oni na dnu ne žele – ova stara marksistička shema je u potpunosti je primjenjiva u trenutnom svjetskom poretku.

Revolucija samo u geopolitici i multilateralnim odnosima civilizacije se ne događa – može postojati ili rat, ili postupna reforma.

Ratovi se već vode ili tinjaju, ali iako je u njih, na ovaj ili onaj način, uključena većina velikih svjetskih sila, to su još uvijek lokalni ratovi jer i nisu predviđeni da prerastu u globalni – Treći svjetski rat.

Zbog nuklearnog oružja, njegove posljedice bi bile toliko strašne da nitko od vodećih igrača ne želi približavanje apokalipsi. Čak i radikalni dio nadnacionalnih atlantističkih elita samo koketira s prijetnjom eskalacije rata sa “kalifatom” u eshatološku borbu svih protiv svih.

Vojni sukobi su, najčešće, način da se odgodi ili, baš suprotno, približi reformiranje svjetskog poretka – da se demonstrira odlučnost da se brane postojeća pravila ili da se ostvari njihova brza izmjena.

Stoga ruske akcije na svjetskoj sceni treba promatrati istovremeno u dva smjera: s jedne strane, pokušavaju pratiti proces transformacije svjetskog poretka, imajući u njemu sve aktivniju ulogu, a sa druge – stalno su pod pritiskom atlantskih snaga koje teže obuzdati, blokirati i oslabiti Rusiju, satjerati je u kut i natjerati ju da se povuče u sebe, a idealno bi bilo da je uvuku u unutarnji kaos i građanski rat.

Oba ova procesa se javljaju istovremeno, ali nisu striktno povezana – na primjer, naša sposobnost da utječemo na brzinu promjena u globalnim financijama i ekonomiji, na situaciju unutar samog Zapada više je nego skromna. Ali su naše sposobnosti da se suprotstavimo pritisku izuzetno visoke – druga stvar je, što bez stvaranja i promoviranja vlastite vizije budućnosti (kako vlastite, tako i svjetske) samo po sebi “blokiranje udaraca” neće dovesti do pobjede.

Za još malo pa već dvije poslijekrimske godine – Rusija je pokazala sposobnost da se fokusira na sebe i napade izvana, ali 2016-a će zahtijevati razvoj ofanzivnih operacija u oba smjera.

U svjetskim okvirima može se računati na povoljne tendencije po Rusiju – doći će do jačanja unutarnjih proturječnosti i problema koji su se nagomilali na Zapadu. To jest, mogućnosti atlantističkog svijeta da zaštite svoj globalni projekt će oslabiti, a Rusija će, prirodno, učiniti sve da iskoristi situaciju kako za jačanje svoje pozicije, tako i za daljnje labavljenje pozicija globalizatora.

U 2016-oj je praktično neizbježno jačanje proturječnosti između dva dijela Zapada – angosaksonskih SAD i Velike Britanije i europskih zemalja uključenih u EU.

Nametanje Transatlantskog trgovačko-investicijskog partnerstva (TTIP), a atlantisti s obje strane oceana rade sve kako bi ga potpisali do kraja sljedeće godine, to jest prije promjene gazde u Bijeloj kući – izaziva otpor kod značajnog dijela nacionalnih europskih elita. Formiranje zajedničkog tržišta SAD i EU, odnosno “ekonomskog NATO saveza”, odgovara prije svega nadnacionalnim elitama, u kojima ključnu ulogu igraju anglosaksonci, i samim Sjedinjenim Državama kao njihovom glavnom oružju.

Zasad se proces pripreme sporazuma u velikoj mjeri vodi uspješno po atlantistima – uglavnom zahvaljujući činjenici da se na vlasti u ključnim zemljama EU nalaze proatlantističke snage – ali njegovo uspješno zaključivanje i ratifikacija nisu zajamčeni. Međutim, ono što je još važnije – sama činjenica upornog nametanja Transatlantskog partnerstva u Europi izaziva jačanje antiatlantističkih, djelomično, i antiglobalistikih snaga, u potpunosti.

Mogućnost dolaska na vlast nacionalno orijentiranih snaga se povećava, što znači – povećava se rizik od pobune u europskom dijelu atlantističkog broda.

Monetarna kriza, izbjeglička kriza, rast terorističkih prijetnji, nastavak sankcija protiv Rusije – sve ovo je izazivalo 2015. rastuću iritaciju, ne samo kod običnih Europljana, već je dovodilo i do transformacije unutar nacionalnih elita.

Pad autoriteta Angele Merkel, sam početak preizborne kampanje u Francuskoj uz lidersku poziciju Nacionalnog fronta, rast popularnosti euroskeptika u Italiji, kriza stranačkog sustava u Španjolskoj, zajedno s predstojećim odvajanjem Katalonije, pripreme referenduma u Velikoj Britaniji za izlazak iz Europske unije – sve će to 2016 . u Europi izazvati povećanu turbulentnost.

Vjerojatni pokušaj većeg dijela EU da na ljeto 2016.-e ukine antiruske sankcije – biti će pokušaj da se ispusti para – korisna za obnavljanje rusko-europskih ekonomskih odnosa. SAD neće moći zadržati Europljane. I zbog toga što će i same biti spremne razmjene ukidanje europskih sankcija za pokretanje Transatlantskog partnerstva.

Međutim, za same Sjedinjene Države 2016. će biti godina unutarnje politike jer ka vlasti suvereno ide nesistemski kandidat Donald Trump, čija pobjeda ne ide u prilog ni demokratskim, ni republikanskim intervencionistima.

Trumpova pobjeda u studenom će biti jak signal američkoj eliti – to još uvijek neće biti dolazak na vlast izolacionista, ali će biti jasan simptom nespremnosti Amerikanaca da nastave nositi kostim “supermena”, globalnog hegemona.

U fokusu Washingtona 2016.-e će i dalje biti Bliski Istok i Kina, ali u oba slučaja američka strategija neće funkcionirati. Obuzdavanje Pekinga neće uspjeti, a upravljanje kaosom u islamskom svijetu će biti još teže.

Ruska vojna operacija u Siriji definitivno je lišila SAD statusa glavnog dirigenta u regiji – regionalne države sve više počinju igrati svoju igru, istovremeno sve pažljivije slušajući melodiju iz Moskve.

Ishod rata sa “kalifatom” u 2016.-oj će ovisit od sirijske situacije, a tamo će se međusirijski pregovori (koji će, konačno, početi u prvoj polovici godine) voditi paralelno s borbenim djelovanjima. Apsolutno je moguće da se do kraja godine usuglasi datum novih predsjedničkih izbora, ali to će se desiti samo u slučaju ako Assad u tom trenutku bude kontrolirao veći dio sirijske teritorije.

Moguće odvajanje iračkog Kurdistana – referendum o tome se može očekivati ​​kroz nekoliko mjeseci – biti će konačna potvrda raspada Iraka.

Irak zajedno s Kurdima, uz podršku Irana i SAD, može ostvariti pobjedu nad iračkim dijelom “kalifata”, ali samo ukoliko rat sa “kalifatom” i na sirijskoj strani bude uspješan.

Približavanje porazu “kalifata” dovest će do povećanja terorizma u raznim dijelovima svijeta – od Europe do SAD, od Jeruzalema do Meke.

Saudijska Arabija će se stoga naći pod udarima sa dvije strane – njena započeta intervencija u Jemenu već se pretvara u udare po njenoj teritoriji. Tijekom 2016. jemensko-saudijski rat se može rasplamsati još više.

Skidanje sankcija protiv Irana ne samo da će ojačati poziciju Teherana u svjetskoj areni i na Bliskom istoku.

Kinesko-ruski blok će 2016. biti pojačan Indijom i Pakistanom, a ulazak Irana se može očekivati ​​2017. godine.

Uz pomoć Teherana, Delhija i Islamabada – Rusija i Kina će tražiti opcije za rješavanje afganistanske krize, gdje preostala američka vojska neće moći osigurati ni, planirane za sljedeće ljeto, parlamentarne izbore, niti stabilnost kabulske vlasti, čiju će snagu sve češće testirati Talibani.

Kako usuglasiti strateški cilj eliminiranja američkog vojnog prisustva u Afganistanu sa stvaranjem održive koalicije Talibana i sadašnje afganistanske vlasti – biti će ključni izazov kako za Rusiju tako i za SSO u cjelini.

Ako Afganistan i dalje ima šansu da 2016. bude više ili manje miran, Libija je praktično osuđena na nove borbe – Zapad priprema operacije protiv lokalnih islamista, koji kontroliraju dio države. Bombardirati će ih Francuska, SAD, Italija, Velika Britanija, unatoč činjenici da su zbacivanjem Gadafija prije četiri godine upravo one omogućile ekstremistima dolazak na vlast.

Ponovnim bombardiranjem neće uspjeti napraviti jedinstvenu Libiju, a i na drugoj strani Sredozemnog mora može se desiti jedan poraz inozemnog uplitanja.

Bosna i Hercegovina, utvrđena Daytonskim sporazumom prije 20 godina, može se raspasti zbog izlaska Republike Srpske. To samo po sebi može postati detonator nove faze balkanske krize – previše neriješenih problemi je ostalo na ruševinama Jugoslavije, posebno s Albancima u Makedoniji.

Druga točka krize u Europi je – Ukrajina. Ona će i dalje ostati pod američkim protektoratom, ali će se Europljani sve više distancirati od američko-ruske borbe za Kijev.

Naravno, atlantističke snage u EU neće biti spremne priznati uzaludnost pokušaja da otmu Ukrajinu od Ruskog svijeta, ali nitko neće ni investirati u njenu integraciju, pogotovo znajući visok rizik od izlaska Nezavisne iz atlantističke orbite.

U 2016-oj sukob u ukrajinskoj eliti će nastaviti rasti, ali je teško predvidjeti da li će rezultirati novim Majdanom, novom besmislenom agresijom protiv Donbas, ili će se proces raspadanja manifestirati dezintegracijom nefunkcionalne države.

U slučaju početka novog rata u Donbasu njegov rezultat može biti – kolaps cijele Ukrajine.

Konkretne događaje u 2016-oj je besmisleno predviđati, ali su glavne tendencije jasne, stoga možemo biti sigurni, da će ovo biti žestoka godina.

Ne samo “krizna” – što je suviše blag termin jer je primjeren za sve godine poslije 2008. – već maksimalno teška. Ali, ona može i mora biti prijelomna, zato što će tijekom nje dodatno oslabiti snage koje pokušavaju očuvati postojeći svjetski poredak koji je odavno postao glavni uzrok globalnog kaosa.

Dakle, približit se trenutak formiranja novih pravila globalne igre – kroz izgradnju ravnoteže snaga i interesa velikih svjetskih civilizacija, bez jednog centra koji bi željeznom šakom satjerivao čovječanstvo u “divni novi svijet”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

IZBRISANA JE GRANICA IZMEĐU DOBRA I ZLA – ZA NJIH NEMA NI DOBRA NI ZLA

Filmsko zlo koje je dolazilo iz holivudskih horora može se uvjetno podijeliti na dvije vrste:

1. Zlo koje je došlo u vašu kuću iz okruženja u obliku manijaka, monstruma i drugih oblika zla.

2. Zlo koje se probudilo u vama ili kod vaših najbližih, odnosno, neki vama blizak čovjek koji je postao nastran i nalik na vampira.

Zapravo, oko toga se i konstruiraju sižei suvremenih horor filmova. Sve to ne bi ništa značilo kad to zlo ne bi svake godine postajalo sve više ljupko i privlačno.

U srednjovjekovnoj Europi seljake su plašili vukodlacima, vampirima i kućnim duhovima, koji su bili nevjerojatno odvratni, a bilo je moguće pobijediti ih, naprimjer, pomoću glogovog kolca ili odagnati vjerskim vunder-vafe (od njemačkog Wunderwaffe, “čudo – ORUZJE”).

S razvojem industrijalizacije čovječanstva i našim pretvaranjem u civilizaciju elektroenergije, s povećanjem obima znanja o svijetu koji nas okružuje i formiranjem kakve-takve, ali znanstvene slike svijeta, strah od nekakvog vampira koji trune i raspada se postao je znak nedovoljnog odgoja. Kako neka gospođica, lordova kćer ili nekog uvaženog buržuja koji je vlasnik novina i brodova, može se plaši od istog od čega strahuje obična djevojka koja muze krave i ima ožiljke na rukama od kravljih boginja?

Akumuliranjem robno-materijalnih vrijednosti rastu potrebe ljudi, a poslu pokoravanja dostupnog prisutnog mnoštva, priključuju se i pisci. Tako su i smislili grofa Drakulu.

Sljedeći potražnju publike i izopačenu fantaziju autora, zlo se transformiralo, gubilo svojstva nevjerojatne nakaznosti, truleži i smrada i postajalo privlačnije. Naravno, tome je na sve načine doprinosio film.

Zlo je istovremeno postajalo sve jače i nije ga bilo lako pobijediti ili prognati. Ono se pretvaralo u nešto toliko moćno da je pred njegovim likom čovjek – ništa. Protiv njega nisu pomagala božanstva, od njega nije spašavala znanosti. Ono je kao Ktulu. Svemoćno i svemoguće.

Dalje kotrljanje čovječanstva u razuzdanost postmoderne preobrazilo je zlo do neprepoznatljivosti. U doba postmoderne potpuno je izbrisana granica između dobra i zla. Uzrok je u tome što u logici postmodernizma istina nije konkretna već apstraktna, shodno tome, granica između ružnog i lijepog nema, isto kao što nema ni dobra ni zla. Baš zbog toga učiniti gadost na pragu hrama je – performans, a ljudi se ne dijele na dobre i zle, već na korisne – kojima sva ogriješenja se mogu oprostiti – i na sve ostale.

Zapravo, ogromna većina stvaralačke elite su – pravi postmodernisti, zato i proizvode odgovarajuću filmsku produkciju.

U našem vrlom novom svijetu zlo je postalo ne samo lijepo, nego čak i nekako dobro. Sa vampirom Edwardom u “Sumraku” može se roditi dijete, s vampirima iz “Okusa krvi” može se ići u noćne klubove da bi se uz šale glumaca neposredno promatralo komadanje dopadljivih lakovjernih djevojaka. A u prvoj sezoni “Američke horor priče” život duhova u kući zla koje je pobijedilo – mnogo je ugodniji od života živih.

Pa i razumjeti tko je strašniji – duhovi ili živi – prilično je teško. Ali, mnogo je strašnije to što se zlo ne može pobijediti.

Nikako i ničim.

Zlo je oplemenjeno, učinjeno svemogućim i besmrtnim, a čovjek pretvoren u toliko ništavno biće da počinje se osjeća istinski sretnim i slobodnim tek kad učini nevjerojatan zločin i postane nekakav porod onostranog svijeta.

Oplemenjivanje zla ide usporedo s krizom znanstvenog znanja: gdje su nama poznati visokotehnološki lovci na priviđenja, gdje je istrebljivač nečistih sila Van Helsing?

Oni su otišli sa zaslona, ​​zamijenili su ih manijaci koji se prikrivaju maskom obiteljskih ljudi, nepotrebni mediji i šamani.

Logičan rezultat takve zamjene je – dehumanizacija masa, gubljenje bilo kakvih moralnih orijentira, pretvaranje odnosa između ljudi u robu.

Inače, nisu imaginarni vampiri pravo zlo. Jedino zlo u ovom svijetu je – sam čovjek kod kojeg je u posljednje vrijeme pozicija Tanatosa postala mnogo jača od pozicije Erosa.

Mislim da iz ove moralne krize nećemo moći izaći, a da ne okusimo patnju i odricanja. Imaginarno i kinematografsko zlo, isto kao ineupokojeni heroji bojovnika, mijenjaju našu svijest koju u normalno stanje može vratiti samo surova realnost u kojoj imamo samo jedan život, a sa smrću se pretvaramo u komade nikom potrebnog mesa.

A jedino što od nas ostaje jeste – sjećanje i popis djela.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Nakon tisuća godina biti isključenosti iz viših dimenzionalnih frekvencija, naša DNK je konačno oslobođena od starih obrazaca koji su zapeli u univerzalnoj

Ljudski genom je pakiran od najmanje 4.000.000 genskih prekidača koji se nalaze u komadićima DNK koje su nekoć bile odbačene kao “smeće”, ali ispada da takozvano smeće DNA igra ključnu ulogu u kontroli kako se stanice, organi i druga tkiva ponašaju. Otkriće se smatra glavnim medicinskim i znanstvenim napretkom ima ogroman domašaj za ljudsko zdravlje i svijest, jer se mnoge složene bolesti pojavljuju zbog sitnih promjena u stotinama genetskih prekidača.

Kad su znanstvenici zaronili u “smeće” – dijelova DNK koji nisu stvarni geni koji sadrže upute za proteine – otkrili su složeni sustav koji kontrolira gene. Najmanje 80 posto tog DNK je aktivan i potreban. Drugih 15-17% posto ima više funkcije koje znanstvenici još pokušavaju dekodirati.

Rezultat rada je označena cestovna karta te DNA, označavajući ono što radi i kako radi. To uključuje sustav prekidača koji, djelujući kao prekidači za smanjivanje svjetla, kontrola koju geni se koriste u stanici, i kada se koriste, i određuju na primjer, da li stanica postaje stanica jetre ili neurona.

Postoje dokazi za potpuno novu vrstu medicine u kojima se na DNK može utjecati i reprogramirati riječima i frekvencijama bez rezanja i zamjene pojedinih gena.

Otkrića i zaključci ruskih istraživača jednostavno su revolucionarni! Prema njima, naša DNK ne samo da je odgovorna za izgradnju našeg tijela, nego također služi za pohranu podataka i komunikaciji. Ruski lingvisti su otkrili da genetski kod, posebice u naizgled beskorisnim smeću DNA, slijedi ista pravila kao i svi ljudski jezici.

U tu svrhu su usporedili pravila sintakse (način na koji se riječi slažu fraze i rečenice), semantiku (proučavanje značenja u jezičnim oblicima) i osnovna pravila gramatike. Otkrili su da baze naše DNK slijede gramatička pravila i da imaju svoja pravila slična našim jezicima. Dakle, ljudski jezici se nisu pojavili slučajno, ali su odraz našeg urođenog DNK.

Ruski biofizičar i molekularni biolog, Pjotr ​​Garjajev i njegovi kolege istraživali su i vibracijsko ponašanje DNK.  Poanta je:

Živi kromosomi funkcioniraju poput solitoničkih/holografskih računala koja koriste endogeno zračenje DNK lasera.

To znači da su uspjeli, na primjer, modulirati određene frekvencijske uzorke na laserskim zrakama i time utjecati na DNK frekvenciju i na samu genetsku informaciju. Budući da je osnovna struktura parova DNK-baza i jezika (kao što je objašnjeno ranije) iste strukture, nije bilo uopće potrebno DNK dekodiranje.

Time se konačno i znanstveno objašnjava zašto afirmacija, autogeni trening, hipnoza i slične imaju tako snažan učinak na ljude i njihova tijela. Sasvim je normalno i prirodno za naša DNK reagira na jezik. Dok su zapadni istraživači izrezivali pojedinačne gene iz niza DNK pa ih onda ubacivali negdje drugdje, Rusi su entuzijastično radili na napravama kojima se može utjecati na stanični metabolizam putem pogodno moduliranih radio i svjetlosnih frekvencija da bi tako uspjeli popraviti genetske defekte.

Garjajev-ova istraživačka skupina je uspjela u dokazivanju da se s ovom metodom kromosomi oštećeni rendgenskim zrakama za primjer mogu popraviti. Oni su čak i uhvatili informacijske uzorke pojedine DNK i prenijeli na drugu, tako reprogramirajući stanicu u drugom genomu. Tako su uspješno transformirali, na primjer, od žabljih embrija do Salamander embrija jednostavno prenoseći uzorke DNK informacija!

Na taj način cijela informacija je prenesena bez ijedne od popratnih pojava ili disharmonija s kojima se susrećemo kod izrezivanja i ponovnog uvođenja pojedinih gena iz DNK. Ovo predstavlja nevjerojatnu svjetsku revoluciju i senzaciju! Sve je to jednostavno primjenom vibracije i jezika umjesto arhaičnog postupka rezanja i stavljanja nazad ! Taj eksperiment ukazuje na ogromnu moć valne genetike, koja očigledno ima veći utjecaj na formiranje organizama od strane biokemijskih procesa nizova baza.

Ovo otkriće također ukazuje na značaj zvučnih frekvencija i vibracija u nastanku ljudskog života i mogućnost da je stvoreno od valova svijesti. Efekt Fantomske DNK je slučaj u biti: energetsko polje DNK uzoraka koje ostaje prepoznatljivo od strane laserske svjetlosti, čak i kada je fizički uzorak uklonjen. Na temeljnoj razini, čovjek je čista energija.

U valnoj genetici, smeće DNA funkcionira na bogatoj razini infrastrukture  super kodova i valne komunikacije, ostvarene u materijalnom obliku kao kristalne strukture-dinamičkih gena holograma u tekućim kristalima kromosoma kontinuuma. Ono što ovaj model sugerira je da je ljudski gen dio većeg holograma (multigrama) vala informacija stvarnosti. Hiperkomunikacija, u obliku daljinskih istraživanja, daljinskih ozdravljenja i telepatije, je definitivno dio ljudskog protokola.

Znanstvenici su svjesni da je 97% našeg DNK, kako ga oni zovu, “DNA smeće”. Zovu ga bezvrijednim jer nemaju bilo kakvo koristi od njega. Samo 3% naše DNA je zamotano u dvostruke spirale. Tijekom vremena 75.000 godišnjeg ciklusa kada smo bili izloženi najvišoj energiji torzijskih valova, to je utjecalo na našu DNA reorganizirajući 97% “DNA smeća” DNK od 2-spiralne zavojnice u 12-spiralnu zavojnicu pomaknuviši čovjeka u evolucijskom skoku.

Prazan prostor nije stvarno prazan, ali ispunjen nevidljivim torzijskim valom energije različitih stupnjeva koncentracije. Tako, kao kod zvijezda i planeta kad plove kroz galaksiju oni prolaze kroz različite koncentracije u vrlo točnim vremenskim razmacima, s preciznim ciklusima koji mogu varirati u duljini od tisuću do milijun godina. 
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)