…zaključak je konferencije “TTIP: što donosi Hrvatskoj, Europskoj uniji i svijetu”, održane u ponedjeljak u Zagrebu
Cilj Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP), o kojem EU i SAD pregovaraju od sredine 2013., stvaranje je najveće zone slobodne trgovine na svijetu i dio je plana za zajedničko transatlantsko tržište.

Riječ je o jedinstvenom sporazumu koji je puno više od sporazuma o slobodnoj trgovini, jer, osim dogovora o carinama, podrazumijeva i usuglašavanje niza administrativnih i regulatornih pravila radi boljeg zajedničkog nastupa na globalnom tržištu.

Po nekim procjenama, TTIP bi do 2027. gospodarstvu EU-a trebao donijeti dodatnih 120 milijardi eura godišnje, a SAD-u 95 milijardi eura.

Nema snižavanja standarda

S obzirom na veliku zabrinutost javnosti, kako u Hrvatskoj i Europi, tako i SAD-u, zbog mogućih implikacija tog sporazuma, predstavnik Europske komisije Christian Burgsmueller, član kabineta povjerenice za trgovinu Cecilie Malmstroem, istaknuo je da Europska unija zbog TTIP-a neće sniziti svoje socijalne, ekološke, zdravstvene, prehrambene i druge standarde.

“Američki proizvodi morat će poštivati europske propise, a europski američke. Ništa neće promijeniti zakone kroz TTIP. Mi možemo promijeniti zakone, ali ih ništa u TTIP-u neće promijeniti”, kazao je Burgsmueller.

“Komisija je čula da javnost ne želi govedinu tretiranu hormonima i klorirane piliće i to će uvažiti”, dodao je.

Iako pregovori o TTIP-u sporo napreduju, Burgsmueller je njima zadovoljan i nada se da će biti finalizirani do kraja mandata američkog predsjednika Baracka Obame ove godine, no ističe da je Komisiji od brzine pregovora puno važnija kvaliteta sporazuma kako bi on kraju mogao biti i ratificiran.

Sporovi između investitora i država

Glede jednog od najspornijih elemenata sporazuma, mehanizma za rješavanje sporova između investitora i država, Burgsmueller je podsjetio da je Komisija nedavno predložila uvođenje novog pravosudnog sustava koji bi zamijenio dosadašnji sustav ISDS koji se temelji na privatnoj arbitraži.

Novi bi sustav osnažio pravo država da kreiraju javnu politiku, predviđa žalbeni mehanizam, a umjesto ad hoc arbitraže uvodi stalne suce, objasnio je.

Napomenuo je također da Europska komisija ne zagovara TTIP na svoju ruku nego da je za pregovore dobila mandat od svih država članica EU-a, te da će zadnju riječ na kraju imati demokratski izabrane europske institucije, Vijeće EU-a i Europski parlament, koji će sporazum moći prihvatiti ili odbaciti.

“Želimo da koristi ima svaki sektor europskog gospodarstva, uključujući Hrvatsku, i to je naš cilj”, istaknuo je, dodajući da se o TTIP-u još uvijek pregovara te da su mnogi pregovarački dokumenti dostupni javnosti na internetskim stranicama Europske komisije.

Isto tako, svi zastupnici Europskog parlamenta imaju pristup svim razinama povjerljivih dokumenata vezanih uz pregovore, uključujući konsolidirane tekstove koji održavaju poziciju SAD-a.

Uz to, 26 država članica ima ‘sigurne sobe’ u kojima svi njihovi parlamentarni zastupnici i državni službenici koji se tim pitanjem bave mogu dobiti uvid u pregovaračke dokumente, dodao je.

U Hrvatskoj, uvid u dokumente moguć je u američkom veleposlanstvu u Zagrebu, a ‘sigurna soba’ nalazi se u Vijeću za nacionalnu sigurnost.

Na konferenciji, koji su organizirali Predstavništvo Europske komisije u RH i Ured za informiranje Europskog parlamenta u RH, sudjelovali su i hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu.

Riječ je o globalnoj konkurentnosti

Zastupnik Davor Ivo Stier istaknuo je da je TTIP prilika da Europa i SAD poboljšaju svoju globalnu konkurentnost i da budu ti koji će određivati buduće standarde svjetske trgovine a ne Kina.

Podsjetio je da su trenutačno među deset najvećih ekonomija svijeta četiri europske države, Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija, a do 2050. to će biti samo Njemačka i to na posljednjem 10. mjestu.

No, pritom se nikako ne smije dopustiti snižavanje europskih standarda, na čemu inzistira i Europski parlament, naglasio je.

Zastupnica Dubravka Šuica podsjetila je da je Europski parlament u srpnju prošle godine usvojio rezoluciju o TTIP-u u kojoj upravo to i traži.

Smatra da se ljudi boje TTIP-a jer ne znaju dovoljno o čemu je riječ te da bi ga političari trebali bolje približiti javnosti.

Šuica također smatra da bi TTIP trebao biti ratificiran u svim nacionalnim parlamentima, pa tako i u Hrvatskom saboru, što će biti odlučeno kada pregovori budu završeni.

Kad je riječ o radničkim pravima, Stier je istaknuo da je cilj pregovora da TTIP ne povećava konkurentnost na štetu radničkih prava te da se neće pristati da se ide ispod onog što je postignuto u EU-u.

Važnim također smatra da TTIP omogući lakši pristup američkom tržištu za mala i srednja poduzeća te da se američko tržište javnih nabava otvori za europska poduzeća.

Glede ISDS-a, smatra da će revidirani sustav u sklopu TTIP-a, ako se dogovori, biti puno bolje rješenje za Hrvatsku od postojećeg ISDS-a koji trenutačno ima u bilateralnom sporazumu o investicijama sa SAD-om, koji je potpisan 1996. godine.

Objašnjavajući ulogu Europskog parlamenta u pregovorima o TTIP-u, zastupnik Tonino Picula kazao je da je Europski parlament jako podijeljen oko TTIP-a te da svojim raspravama pridonosi izoštravanju pozicija, a konkretnim prijedlozima pomaže Komisiji da pregovore privede kraju, navevši kao primjer svoje zauzimanje za ukidanje viza za hrvatske građane koji putuju u SAD.

“Defetizam je nepotreban”, smatra Picula.

Osvrnuvši se na nedavne optužbe Greenpeacea da će TTIP sniziti europske standarde zaštite potrošača, Picula je istaknuo da američke pregovaračke pozicije koje su procurile u javnost nisu konsolidirani konačni tekst sporazuma te da su pregovori još uvijek u tijeku.

Zastupnica Biljana Borzan, koja se u Europskom parlamentu bavi sa sigurnošću hrane i javnim zdravljem, istaknula je da je snižavanje standarda na tom području crvena linija ispod koje socijalisti u Europskom parlamentu neće ići. Ako o nekom spornom pitanju ne bude moguće postići dogovor, Borzan smatra da tada ono jednostavno ne bi trebalo biti dio TTIP-a.

Zastupnik Davor Škrlec napomenuo je da se TTIP razlikuje od sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini s Kanadom (CETA), koji bi trebao biti potpisan ove godine, po tome što više zadire u regulatornu suradnju, odnosno ne odnosi se samo na kvote i standarde nego i na način na koji se mijenja regulativu kako bi se olakšala trgovinska razmjena.

“EU želi zadržati standarde koje ima. Buduća legislativa u EU-u se promatra u odnosu na to kako utječe na društvo, ekonomiju, okoliš. Za nas je neprihvatljivo da se prvo promatra kako utječe na trgovinski sporazum”, kazao je Škrlec.

Hrvatski zastupnici u EP-u također smatraju da pregovori o TTIP-u neće biti završeni ove godine te da će se nastaviti i iduće, ako ne i dulje.

Izvršna direktorica Američke gospodarske komore u Hrvatskoj (AmCham) Andrea Doko Jelušić istaknula je da je, kad se govori o TTIP-u, riječ prije svega o globalnoj konkurentnosti te smatra da ga se ne treba bojati jer bi trebao donijeti koristi objema stranama.

U vezi ISDS-a, smatra da će dvije strane postići dogovor, bez obzira na postojeće razlike.

U pogledu straha javnosti od izvoza američkog GMO-a, govedine tretirane hormonima i sl., Jelušić je kazala da će SAD izvoziti u EU ono o čemu se postigne dogovor, ističući da američki poljoprivrednici imaju i kvalitetne proizvode a ne samo GMO koji mogu naći svoje mjesto na europskom tržištu.

Poljoprivreda je jedno od najvažnijih područja u pregovorima o TTIP-u za sve države članice. Europske carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda iz SAD-a kreću se od 12, 15 posto do preko 40 posto, a američke carine na uvoz europskih poljoprivrednih proizvoda iznose preko 20 posto.

Europa ima suficit kad je riječ o izvozu poljoprivrednih proizvoda u SAD, što pokazuje da za njezine proizvode postoji interes, kazala je.

Jelušić također smatra da se ne treba bojati masovnog odljeva radnih mjesta iz Hrvatske u SAD jer su plaće u SAD-u jednake ili veće od europskih a posebice hrvatskih.

Utjecaj TTIP-a na Hrvatsku

Govoreći o utjecaju TTIP-a na Hrvatsku, pomoćnik hrvatskog ministra za vanjske i europske poslove Joseph Gene Petrić, iz Uprave za gospodarske poslove, uputio je na zaključke nedavno objavljene studije koju je naručio MVEP.

Po toj studiji, koju su pripremili PricewaterhouseCoopers i Centar za međunarodni razvoj, očekuje se rast hrvatskog BDP-a od 0,01 posto u slučaju da TTIP ukine samo carine. U slučaju da se ukinu carine i 10 posto necarinskih prepreka, BDP bi mogao porasti za 0,02 posto, a u slučaju da se ukinu carine i posve ukinu necarinske prepreke, očekuje se rast od 0,11 posto.

Izvoz roba i usluga iz Hrvatske u SAD u prvom bi slučaju porastao za 1,9 posto, u drugom za 4,25 posto, a u trećem za 25,6 posto.

Uvoz roba i usluga iz SAD-a povećao bi se u prvom slučaju za 1,2 posto, u drugom za 2,77 posto, a u trećem za 16,4 posto.

Predsjednik Odbora za europske poslove Hrvatskog sabora Gordan Jandroković kazao je da o Hrvatskoj ovisi hoće li iskoristiti prilike koje pruža TTIP, istaknuvši da su nakon ulaska u EU profitirala ona poduzeća koja su se za to pripremila.

Ima li TTIP alternativu?

Na pitanje ima li TTIP alternativu, Marina Škrabalo iz GONG-a kazala je da je gradnja zajedničkog transatlantskog tržišta legitiman cilj, ali smatra da mu treba pristupiti polako, kao i u slučaju gradnje zajedničkog europskog tržišta koja traje već više od 40 godina.

“Kako – polako, kada – već smo krenuli, sektorski, ne obuhvatno, s kime – sa svim akterima a ne samo korporacijama. Krenimo u alternativu danas”, kazala je.
 
(tportal.hr)

Negdje na hrvatskoj obali Jadranskog mora 2020. godine: preplanuli turisti uživaju u zalasku sunca uz butelju vina, domaći pršut, slasnog jastoga…ali ne znaju da to možda nije ni približno domaće, već će možda jesti pravu GMO američku hranu

Gosti su stigli izdaleka, ali namirnice na njihovu stolu prevalile su još veću kilometražu. Vino nije domaći plavac nego kalifornijski zinfandel, pršut je možda osušen na dalmatinskoj buri, ali svinja od koje potječe uzgojena je i zaklana negdje u Missouriju, a jastog je dopremljen sa sjeveroistočne obale SAD-a.

No, barem porez koji turisti ostavljaju koristi hrvatskim građanima, ako već nema prehrambene industrije koja bi bila konkurentna američkoj. Ili ipak ne? Porez koji se slijeva u državni proračun odlazi za plaćanje odštete po tužbi koju je Hrvatska izgubila na specijalnom arbitražnom sudu od američke korporacije koja ju je prijavila jer je Sabor donio zakon od kojega se korporaciji smanjila očekivana zarada… Je li ova zamišljena scena zaista moguća u skoroj budućnosti, nakon što SAD i EU stvore najveću zonu slobodne trgovine na svijetu, tzv. Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP)?

Cinici bi rekli da ta scena nije tako imaginarna jer već danas imamo vino iz Australije, jastoge iz Škotske, dalmatinski pršut od svinjskih butova iz Španjolske, a imamo i tužbu strane kompanije MOL protiv RH pred arbitražnim sudom u Washingtonu. I bili bi u pravu…

Ali moguće spajanje dviju najvećih ekonomija na svijetu u zonu slobodne trgovine u kojoj ne bi bile samo uklonjene carinske već i regulatorne i druge barijere, puno je važniji korak od svih dosadašnjih sporazuma o slobodnoj trgovini i imalo bi puno značajnije posljedice.

TTIP bi, bude li dogovoren, pokrio polovicu globalnog BDP-a. Kombinirana ekonomska snaga SAD-a i Unije stvarala bi, nakon uklanjanja trgovinskih barijera, dodatnih 200 milijardi eura godišnje. TTIP bi bio dobar za ekonomiju i za radna mjesta. Zbog čega je onda prošli tjedan više od 200 ljudi uhićeno u Bruxellesu kad je njihov prosvjed protiv pregovora o TTIP-u postao agresivan?

Zbog čega dobar dio građana u EU strahuje od novosti koje bi TTIP mogao donijeti? Upravo zbog dva detalja opisana u uvodnoj sceni. Prvi je strah Europljana od američke “frankenštajnske hrane” koja sadrži GMO i tehnike industrijske obrade trenutačno nedopuštene u Europi, poput korištenja klora za dezinfekciju pilića. Drugi je strah od nečega što se skriva iza kratice ISDS. To je mehanizam za rješavanje sporova između investitora i države (“Investor-state dispute settlement”) koji znači da neka kompanija može tužiti državu posebnom arbitražnom sudu i tražiti naknadu štete nastale zakonskim propisima te države.

Taj pravni mehanizam već postoji u nekoliko međunarodnih sporazuma, no njegovo uključivanje u TTIP dalo bi mu puno veći zamah. Posljednjih godina raste broj slučajeva u kojima korporacije tuže države. Primjerice, švedska energetska kompanija Vattenfall tužila je Njemačku tražeći 3,7 milijardi eura odštete zato što je Njemačka odlučila zatvoriti pojedine nuklearne elektrane. Duhanska industrija Philip Morris tužila je Urugvaj i Australiju nakon što su te zemlje uvele slikovita zdravstvena upozorenja na kutije cigareta.

Prvi slučaj u kojemu je neka kompanija tužila Hrvatsku je tužba koju je podnio mađarski MOL temeljem mehanizma za rješavanje sporova zapisanog u Energetskoj povelji. Preslika li se mehanizam ISDS u TTIP na koji pristane i Hrvatska, trgovinski sporazum Unije i SAD-a možda će još jasnije nego Energetska povelja propisivati da za tužbe investitora protiv države ne vrijede hrvatski sudovi i da se takve tužbe mogu odnositi na razne industrije, ne samo energetsku.

Kritičari ovog pravnog mehanizma smatraju da bi broj tužbi eksplodirao ako bi se ISDS nekontrolirano primjenjivao i u TTIP-u. Njihov strah je legitiman i, iako pitanje ISDS-a još nije došlo na dnevni red pregovora o TTIP-u koji se ovaj tjedan nastavljaju u Bruxellesu, činjenica da tužbe kompanija protiv država mogu predstavljati prijetnju demokraciji zahtijeva od pregovarača da se tom pitanju posvete s maksimalnim oprezom. TTIP može donijeti veliku korist i Americi i Europi. No, da bi ga prihvatili, građani u njemu moraju vidjeti priliku, a ne razne opasnosti kao što je otvaranje tržišta za nezdravu hranu ili omogućavanje kompanijama da tuže države i da svoj izgubljeni profit naplaćuju od poreznih obveznika.

Tko se raduje TTIP-u?

U Europi ovaj projekt uglavnom nailazi na skepsu. U SAD-u je raspoloženje drugačije.

Vjerojatno tek mali broj Amerikanaca zna da se ovih dana u jednom predgrađu Washingtona održava novi krug pregovora između Europske unije i SAD-a o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP). I mediji više-manje ignoriraju ovaj događaj s obzirom na to da se u ovom trenutku ne očekuju neki značajniji pomaci u pregovorima. Ni činjenica da se žitelji Europe groze od pomisli na to da bi se uskoro na policama europskih trgovina mogli naći pilići tretirani klorom ili meso životinja hranjenih hormonima, nije baš neka tema za američke medije.

Američki plin za Europu

No u SAD-u su pregovori oko TTIP-a u posljednje vrijeme stekli određenu razinu popularnosti. Tomu nije pridonijela iznenadna spoznaja o gospodarskoj važnosti ovog projekta, nego Vladimir Putin i njegova okupacija Krima. Predsjednik SAD-a Barack Obama je nakon ruske ekspanzije naglo počeo cijeniti važnost dobrih odnosa sa starom, dobrom Europom. Washington posebno igra na kartu opskrbe Europe plinom. „Kad sklopimo ovaj ugovor, izvoz plina iz SAD-a u Europu će biti mnogo lakši“, rekao je Obama.

Zasad za ostvarenje ove zamisli nedostaje infrastrukture. No za koju godinu bi se američki plin dobiven tehnikom frackinga mogao izvoziti u Europu čime bi Stari kontinent postao manje ovisan o ruskom plinu. I dok se američka strana zalaže za ukidanje prepreka izvozu svog plina u Europu, pregovarači Europske unije se bore za interese europskih tvrtki. Radi se najviše o pristupu američkim javnim natječajima, što u američkom Kongresu ne nailazi na odobravanje. Strah mnogih je da bi visoko specijalizirane građevinske tvrtke u javnim natječajima mogle istisnuti domaće ponuđače.

Strah od „Made in Germany“

No Amerikanci upravo u Nijemcima vide najveće moguće dobitnike TTIP-a. Njemačke automobile, kućanske aparate i strojeve mnogi Amerikanci već sad smatraju superiornima u odnosu na američku robu. Kada nakon uvođenja TTIP-ja padnu carinska i ostala davanja, roba “Made in Germany” bi mogla postati pristupačnija američkim potrošačima.

No ako će već otvoriti svoje tržište za proizvode iz Europe, SAD će zauzvrat tražiti i ustupke za svoje poljoprivredne proizvode. Povjerenik američke vlade za trgovinu, Michael Froman izjavio je nedavno pred američkim Senatom da će se založiti za uklanjanje “neznanstvenih trgovinskih prepreka” u poljoprivredi. Konkretno se radi o uklanjanju zabrane uvoza genetski manipulirane hrane ili mesa iz uzgoja potpomognutog hormonima.

U SAD-u naime tvrde kako ne postoje znanstveni dokazi da je ovakva hrana štetna po zdravlje. Isto tako se Washington bori za izvoz proizvoda proizvedenih u SAD-u, ali koji su u Europi zaštićeni, poput parmezana. Američki proizvođači tako odbijaju svoj parmezan nazvati “sirom koji nalikuje parmezanu” kako to EU traži od za kopije proizvoda sa zaštićenim geografskim porijeklom.

Unatoč ovim nesuglasicama, većina građana SAD-a podržava TTIP. Prema jednom ispitivanju javnog mnijenja instituta Pew Research Center, 53 posto ispitanih TTIP drži za “dobru stvar”. No još je više ljubitelja TTIP-a među mladim Amerikancima koji od ovog sporazuma očekuju više standarde za potrošače i bolju zaštitu podataka građana, dakle približavanje europskim standardima.
 

 
 
dw.de, vecernji, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17607"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]