Emisija je izazivla bijesne reakcije na društvenim medijima

Švedski televizijski show odlučio je proslaviti “tradicionalni” ljetni festival u zemlji tako što je doveo muslimansku ženu u hidžabu da kuha.

Šveđani obično proslavljaju ljetni festival “Sredine ljeta” krajem lipnja jedući tradicionalna jela temeljena na haringama i krumpiru i pijući žestoka pića od bilja, no švedski kanal TV4 umjesto toga je izabrao muslimansku blogericu hrane Zeinu Mourtada koja je nosila hidžab u svojem blagdanskom jutarnjem show.

“Program je fascinantno eskivirao temelje tradicionalne švedske proslave “Sredine ljeta”, informirajući publiku o tome kako kuhati šiške-kebab i tradicionalni kebab u pećnici” – ističe Sputnik.

Kad ju je voditeljica pitala dali se “Sredina ljeta” slavi i u njezinoj kulturi, Mourtada je rekla: “Ne, obično ga ne slavimo, ali to radim zbog djece.”

Odluka je izazvala val reakcije ljudi na društvenim medijima, pozitivnih i negativnih.

“TV4 slavi ljeto s kebabom! Pitate se kada će se ovaj usrani kanal početi emitirati na arapskom i u najboljem slučaju, sa titlovima na švedskom!” – komentirala je jedna osoba na Twitteru.

“Očigledno, TV4 će uskoro pokazati kako ispeći cijelu svinju tijekom bilo kojeg većeg muslimanskog blagdana … Oh, čekaj, to se nikad neće dogoditi” – primijetio je drugi komentator.

Drugi korisnik Twittera izjavio je: “Da, važno je izbrisati sve stare navike. Poput švedskih tradicija.”

Ovaj incident je još jedan primjer švedskog zbunjenog pokušaja prihvaćanja multikulturalizma, za kojeg mnogi tvrde da sada podkopava tradicionalnu švedsku kulturu.

Kao što smo izvijestili u veljači, Švedska je imenovala muslimanskog imigranta za čelnika njihovog državnog odbora nacionalne baštine, a pojedinac je priznao da nije “čitao ništa o kulturnoj baštini Švedske”.

44-godišnji Qaisar Mahmood izjavio je na radijskoj emisiji da švedska kulturološka tradicija “skriva grozne motive”, dok izražava namjeru suprotstavljanja Šveđanima koji “žele zaštititi kulturu” i koji su otporni na promjene.

S obzirom na ovu trenutnu klimu u zemlji, nije iznenađujuće da je Švedska demokratska stranka, najistaknutija anti-imigrantska stranka ove skandinaveske zemlje, trenutno vodeća na anketama uoči nacionalnih izbora u rujnu.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

“OLIGARHIJA JE VEĆ IZABRALA HILLARY CLINTON, NJEZINI SURADNICI UVELIKO ZALAZE U BIJELU KUĆU”, KAŽE PAUL CRAIG ROBERTS

Postaje sve očitije da je američka oligarhija proglasila Hillary Clinton kao novog predsjednika Sjedinjenih Država.

Zato su njezini suradnici već počeli zalaziti u kabinete Bijele kuće, a budući da se to događa prije nego što su predsjednički izbori održani – to je signal da će sami izbori biti krivotvoreni.

Donald Trump je izjavio da neće priznati rezultate izbora ako budu krivotvoreni. Novinari su se odmah obrušili na njega, optužujući ga da “diskreditira američku demokraciju”, da “narušava američke tradicije” i da će krenuti “protiv volje naroda”.

Međutim, u suštini je krivotvorenje izbornih rezultata “američka tradicija”.

Izbori se u SAD falsificiraju na državnoj, federalnoj i lokalnoj razini.

Gradonačelnik Chicaga – Richard Daily – ukrao je glasove John Kennedyju, a Vrhovni sud SAD je ukrao glasove u korist Ala Gora na izborima održanim 2000-te godine.

Javna tajna je bilo nepodudaranje rezultata dobivenih anketiranjem onih koji su izlazili s biračkih mjesta i onoga što su pokazali šifrirani kompjuteri.

Pokret za prava crnaca borio se protiv krivotvorenja izbora tijekom nekoliko desetljeća. Crncima nisu dozvoljavali ni da se registriraju radi glasovanja, a ako su i dozvoljavali – u mjestima gdje žive bilo premalo biračkih mjesta.

Međutim, crnci koje su na strani Clintonove osudili su Trumpovu izjavu o problematičnim rezultatima izbora u SAD.

Podmitljivi novinari demoniziraju Trampa zato što oni znaju da će izbori biti namješteni i da je neophodno da prikriju njihovo krivotvorenje.

Uostalom, ne treba vjerovati ni informacijama da Hillary vodi u izbornoj utrci. Falsificiraju se i rejtinzi, a to se čini s namjerom da se kod Trumpovih pristalica ubije želja da uopće izađu na birališta i glasuju.
 
(fakti.org)

Slovački premijer Robert Fico izjavio je danas da će Slovačka tijekom predsjedanja Europskom unijom od 1. srpnja do kraja godine nastojati u Europi ojačati “glas zdravog razuma” koji imaju nove postkomunističke članice i ojačati suvereni stavovi koji su u manjini, kao što je odbijanje izbjeglica i dovođenje u pitanje jačanja istočnog krila okupatorskog NATO saveza.

“Suvereni stav jeste, na primjer, pitanje protiv koga se to mi zaboga naoružavamo? Što mi to tu pričamo o nekakvim istočnim krilima i tko nas tu ugrožava”

Smatram da je to suvereni stav i, iako poštujem to što smo članica NATO i da moramo ispuniti obveze, zašto da nemamo pravo kazati svoje suvereno mišljenje? U znaku toga će biti naše predsjedanje”, kazao je Fico u intervjuu slovačkoj agenciji TASR.

Upravo danas, na sastanku ministara obrane Višegradske skupine u Liblice, u Centralnoj Češkoj, slovački ministar obrane je, sa svojim poljskim, mađarskim i češkim kolegom, potpisao deklaraciju da će u jačanju istočnog krila NATO , sudjelovati s jedinicom od oko 150 vojnika koje će te zemlje Višegradske četvorke slati na smjenu od slijedeće godine u baltičke republike koje se plaše prijetnji iz Rusije.

Tijekom predsjedanja EU, Slovačka će, po riječima Fica, nastaviti borbu protiv kvota za preraspodjelu imigranata zbog kojih je Slovačka krajem prošle godine čak tužila EU jer su joj u rujnu kvote nametnute preglasavanjem na sastanku ministara unutarnjih poslova.

“Mi smo na početku rekli da su kvote besmislene, da nećemo ih primjenjivati, podnijeli smo zbog kvota i tužbu.

Kada bih vidio da kvote ispunjavaju one zemlje koje se za njih toliko bore, naša pozicija ne bi bila tako jaka. Nas netko kritizira što smo se usudili reći ‘Ne!’, Ali, kad pogledate koliko su ljudi premjestili na temelju kvota, vidite dvije velike nule. Naš stav je legitiman i nastavit ćemo tako”, rekao je Fico.

Slovački premijer je danas ponovio da u Slovačkoj nema mjesta za islam.

“Islam nema prostor u Slovačkoj. Nemojmo praviti od sebe potpune budale. Ako netko želi da mi kaže da Slovačka treba biti multikulturna, da će ovdje raditi tko što hoće, da će se mijenjati tradicije zemlje i da će Slovačka promijeniti, onda on ide protiv suštine ove zemlje”, rekao je slovački premijer.

Fico je, kao i prošle jeseni, istaknuo da jednostavno odbija dopustiti da u Slovačkoj nikne cjelovita muslimanska zajednica.

“Ne želim ovdje bude nekoliko desetaka tisuća muslimana koji će postupno početi nametati svoj pristup. Pričao sam o tome nekoliko puta s premijerom Malte i on mi je rekao da nije problem što oni dolaze, već što mijenjaju karakter zemlje. A mi ne želimo da mijenjamo tradicije koje su utemeljene na tradicijama Ćirila i Metoda”, rekao je Fico.

Slovački premijer kome je ovo prvi intervju nakon izlaska iz bolnice nakon operacije srca, dodao je da će također pomno pratiti razvoj političke scene i podršku političarima u Austriji i Njemačkoj.

“Da se mi nismo odredili prema migracijskoj krizi kako jesmo, možda bi i kod nas sada sve bilo drugačije”, rekao je Robert Fico.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Sve veći broj mladih ljudi dolazi do zaključka da je vrijeme da učine sve ono što njihovi roditelji nisu. Izvrću kulturološke i ekonomske konvencije koje smatramo integralnim dijelom civiliziranog društva

Ne ulaze u brakove. Odbijaju postati dijelom kompetetivne korporacijske kulture, a većina njih ne pripada niti jednoj organiziranoj religiji

Jeff DeGraff, profesor, pisac i savjetnik brojnih američkih organizacija, stručnjak je za inovacije i na sveučilištu Michigan vodi poseban program koji se bavi upravo inovacijama, a najpoznatiji je njegov doprinos pri stvaranju modelu naziva Competing Values Framework koji pomaže brojnim organizacijama da ujedine naoko suprotstavljene vrijednosti i pretvori ih u nešto što u konačnici rezultira napretkom i rastom.

U svojoj nedavnoj kolumni pozabavio se zanimljivim društvenim kretanjima i došao do zaključka da “sljedeća velika stvar” neće biti neki novi gadget niti čudotvorni lijek već način života. Ovu “društvenu inovaciju”, kako je on naziva, neće obilježiti novi početak već niz završetaka.

Naime, sve veći broj mladih ljudi dolazi do zaključka da je vrijeme da učine sve ono što njihovi roditelji nisu. Izvrću kulturološke i ekonomske konvencije koje smatramo integralnim dijelom civiliziranog društva. Ne ulaze u brakove. Odbijaju postati dijelom kompetetivne korporacijske kulture, a većina njih ne pripada niti jednoj organiziranoj religiji.

Kraj braka

Prema pisanju New York Timesa, više od pola Amerikanki mlađih od 40 godina djecu je rodila izvan braka. Prilagodite li parametre pretrage kvalitetnoj edukaciji i ekonomskom stanju, taj je broj znatno veći.

Naravno, za ovaj trend postoji niz drugih objašnjenja, od financijske neovisnosti educiranih žena koje se ne obaziru na kulturološku stigmu rađanja izvan braka pa sve do latentne reakcije na razvod njihovih roditelja. Ova promjena sa sobom donosi i niz kompleksnih izazova. Primjerice, brak je temelji element američke zakonske regulative vlasništva.

Neki vjeruju da je ovaj trend doveo i do većeg broja djece koja žive u siromaštvu. Isti ti skeptici smatraju da bi polagana propast institucije braka mogla dovesti do niza nepredvidivih posljedica. I dok su se društvene norme možda i promijenile, pravni sustav koji bi nevjenčane majke štitio još uvijek kaska.

S druge strane, piše DeGraff, kraj braka mogao bi označiti početak nečeg velikog. Pogledajte samo skandinavske zemlje koje spadaju među države s najobrazovanijim stanovništvom i standardom koji je daleko iznad prosjeka. I kod njih viđamo isti trend među mladima, a društvo je daleko od raspada i kao što možemo vidjeti, ide im daleko bolje nego što je to slučaj s državama u kojima glavnu riječ vode tradicionalisti koji forsiraju obiteljske vrijednosti.

Kraj kapitalizma

Prije kolapsa ekonomije srednje klase u Americi, Europi i Aziji, među mladima je došlo do prebacivanja fokusa s ekonomije na društvene vrijednosti. Prema nekim istraživanjima, ova promjena stvara golemi generacijski jaz između boomera i milenijalaca koji postaje sve veći i veći.

Ovo je vjerojatno izravna reakcija na vjerojatno najgoru mogućnost zapošljavanja u posljednjih 100 godina, a ono na što se nekad gledalo podozrivo, danas se doživljava daleko pozitivnije. Dijele kuće i aute, a svakog dana svjedoci smo polagane smrti intelektualnog vlasništva. Znakovi anti-komercijalizma su na svakom koraku, a mladi iz dana u dan pronalaze nove načine kako “hakirati novi svijet”.

Time je milenijalce nazvao “generacijom ja ja ja”. I dok su gomile čitatelja negativno reagirale na zajedljivi ton eseja Joela Steina, najveći propust je to što je autoru promakla kolaboracijska priroda ove generacije. Postoji veliki zaokret među mlađarijom koja polagano napušta tradicionalne karijere i okreće se nekim drugim vrijednostima čiji je cilj boljitak zajednice.

Primjerice, daleko veći postotak mladih s diplomom posao traži u neprofitnom sektoru nego što je to bio slučaj u proteklih 40 godina. Neki će reći da se radi o očekivanoj reakciji na stanje na tržištu rada ili pripisati sve većoj roditeljskoj podršci, ali ovaj globalni pogled na svijet pokazuje prave promjene što se tiče stavova prema onom što izraz “smisleni posao” znači.

Kraj Boga

Prema pisanju Washington Posta, 25 posto milenijalaca ne želi biti povezano s tradicijom utemeljenom na vjeri, a čak dvostruko više njih ne pripada niti jednoj crkvi. Štaviše, sve veći broj mladih ne vjeruje u Boga, a ovo su trendovi ne samo u SAD-u već i u Europi. Ateizam je jednostavno novi trend među mladim odraslim ljudima.

Što je to mlade otjeralo od duhovne tradicije u tako velikom broju u rekordno kratkom vremenu?

Istraživanje pokazuje da je riječ o kulturnom i svjetonazornom jazu za koju je najviše kriva crkvena dogma vezana za istospolne brakove i stavove prema znanosti i medicini. Jedan od presudnih faktora svakako su i slučajevi seksualnog zlostavljanja. Čak i vjerski časopis Relevant u članku “Hoće li internet ubiti kršćanstvo?” govori o sve većem broju informatički pismenih vjernika koji odbacuju crkvenu hijerarhiju i duhovno utjehu pronalaze među sobom. Dakle, odbacuju tradiciju i duhovnost pronalaze na alternativnim mjestima.

Ovo nikako nije prvo ukazanje ove kombinacije individualizma i komunitarizma. Na posljetku, to je bio temelj američkog napretka u ranom 20. stoljeću. No, institucionalne tvorevine koje su nekoć služile kao most između različitih skupina različitih pogleda na svijet, danas djeluju neprohodno i razdvajaju nas.

Zašto se sve ovo događa i šta to znači?

Neki sociolozi tvrde da se ne radi o ničem neviđenom već samo savremenoj verziji nerazumnog izobilja kakvo smo viđali u kasnim dvadesetima i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Ukratko, oni tvrde da stvari treba pustiti da idu svojim tokom i da će se sve vratiti u normalu.

No, u stvarnosti, neograničena povezanost promijenila je način na koji proživljena iskustva integriramo u naše tumačenje tih iskustava i to je stvorilo “novo normalno”. Sve te tehnologije, od pametnih telefona preko društvenih mreža do tehnologija koje služe za prevođenje, sve nam je to dalo širi pogled, ali kroz manju leću.

Savremena komunikacija djeluje horizontalno, demokratično i inkluzivno, ali sve te manje zajednice rezultiraju isključivanjem iz većih sustava traženja većeg rješenja. Drugim riječima, imamo čitav niz mikro-segmenata i vrlo malo konsenzusa jer ne postoji neki veći svjetonazor koji svi dijelimo. Upravo suprotno, radi se o personaliziranim svjetonazorima.

Max Weber, osnivač sociologije, predvidio je ovo još prije sto godina i napisao da će dezintegracija uloga koje nam je društvo dodijelilo, u konačnici dovesti do propasti integracijskih institucija i popularizacije ekstremnog individualizma. Weberova vizija budućnosti u kojoj nema jedinstvene perspektive integracije vrijednosti, nije daleko od stvarnosti. Bez braka, kapitalizma i Boga koji služi kao veza koja objedinjuje naša zajednička iskustva i interpretacije, nestaje zajednički identitet i osjećaj svrhe. Postali smo “kolektivno ja”.

Je li ovo uistinu kraj braka, kapitalizma i Boga?

I da i ne. Da jer sve više ljudi odlučuje izaći iz ovih institucija te se aktivno postavljaju nasuprot istih. I ne jer bez obzira na alternative, uvijek će postojati potreba za stabilnom obitelji, meritokraciju i vjeru u nešto više od sebe samog.

Ironija je to da su ljudi koji najviše vole ove institucije i sustave vjerovanja roditelji ljudi koji ih danas odbacuju. Boomeri su bili usredotočeni na osobne slobode i slobodu u toliko mjeri da su zaboravili očistiti put za svoju djecu.

Na mjestu kolektivnog osjećaja sudbine koja bi povezivala Amerikance dvadesetog stoljeća, nalaze se pojedinačni primjeri suosjećanja i samoostvarenja. Umjesto da rade na većem dobru kao što je liječenje neke bolesti ili slanje ljudi na Mjesec, milenijalci rade na osobnom dobru. No, to ne znači da su mladi ljudi sebični. Upravo suprotno. Mnogobrojne dobrotvorne organizacije ljudima daju priliku da pomognu drugima i sebi. Moćna je to kombinacija altruizma i ličnog razvoja. Naši dijelovi sada su naša cjelina. Suočeni s fragmentacijom, sljedeće generacije stvaralaca i mislilaca pronalazi sebe same i potiče ljude oko sebe da učine isto.

Brak, kapitalizam i Bog nastavit će postojati, ali pojavit će se u nekom drugom obliku. Velike sila na osobnijoj, intimnijoj razini. Ključan je koncept hibridnosti, mješavine starih institucija i inovativnih vrijednosti. Fleksibilniji brakovi koji su široko definirani, ekonomski sustavi koji se opiru kategorizacijama kao što su mikrofinanciranje i bitcoini, ali i religije koje su mješavina drevnih tradicija i osobnog razvoja karakterističnog za 21. stoljeće, od joge do psihoterapije.

Naravno, sve su to spekulacije. Istina je da se krećemo u nepoznatom smjeru i da je to nešto s čim se trebamo pomiriti. Svi mi želimo vidjeti budućnost, to je u našoj prirodi. No, jednostavno to ne možemo. Temeljna otežavajuća okolnost inovacije je da nemamo podatke o onom što dolazi. To je vječna frustracija, ali u isto vrijeme i izvor neograničenih mogućnosti. Trebamo se odmaknuti od tradicionalne strukture i dopustiti našim granicama da postanu fleksibilne i da se, na kraju krajeva, i sruše.

“Ja sam oženjeni kapitalist i katolik i vjerojatno djelujem kao kvintesencijalna stara garda. No, suzdržavam se od osude i otvorena sam uma. Ne samo da sam spreman da sve ono što poznajem jednog dana nestane – ta me pomisao uzbuđuje. Trebala bi i vas”, zaključuje DeGraff.
 
(freshpress.info/uredio:NSP)

Gospodin Anvar Azimov veleposlanik je Ruske Federacije u Zagrebu. U šest mjeseci, otkad je stigao na visoku dužnost u Hrvatskoj, Azimov je izvrsno upoznao političku scenu, protagoniste, stranke, naš mentalitet, naše želje, naše probleme…

Azimov ima 65 godina, u ruskoj diplomaciji je pune 43 godine. Ponuđeno mu je nekoliko destinacija, izabrao je Hrvatsku. Poznaje našu povijest. Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije, no to nije nikakva prepreka za suradnju i prijateljstvo dvaju slavenskih naroda, veli Azimov.

Vrlo je komunikativan diplomat, otvoren i iskren. Odgovara na svako pitanje. Optimist je, vjeruje kako će svojim znanjem, i emocijama koje osjeća spram Hrvatske, uspjeti postići rezultate.

Poliglot je, govori 12 jezika. Pomalo i 13., hrvatski. Azimov je otac šestero djece. U Zagrebu je sa suprugom i dvoje najmlađih. Rođen je u Taškentu, po nacionalnosti je Uzbek.

Mogu li vas sve pitati?

- Sve. Čak i o ženama… Ljubim žene.

To mi je drago…

- I meni. Haha…

Rusija je velesila…

- Rusija je bila, jest i bit će velika globalna država. Sudbina je pripremila Rusiji takvu ulogu zbog njenog zemljopisnog položaja, zbog njenih bogatstava i zbog toga što se nalazi između Azije i Europe. Rusija ima veliku tradiciju, rodila je i dala svijetu sjajne pjesnike, književnike, znanstvenike, filozofe. Rusija je snažna država, ali to se ne sviđa svima…

Kome, na primjer?

- Americi. Mi, Rusija, nemamo ambicija igrati ulogu super-države kakav je bio Sovjetski Savez. Ali, ne odgovara nam sadašnji svjetski poredak u kojem jedna država pokušava nametati svim ostalim svoja pravila igre. Sjedinjene Američke Države pokušavaju nametnuti svijetu svoju dominaciju. Postoji više država u svijetu koje trebaju zajedno stvarati svjetski poredak. To su i Rusija, i Kina, i Indija, Afrika i Latinska Amerika i, naravno, Europska unija. Mi smo za takav model svijeta. Svijet se na očigled mijenja. Smatram da je povratak na ‘bipolarni svijet’ – nemoguć.

Rusija je opet moćna?

- Da. Približava se potencijalu Sovjetskog Saveza unatoč tome što smo izgubili više od 150 milijuna stanovnika. Bilo nas je 300 milijuna, sada nas ima 150 milijuna. Ne želimo se natjecati sa Sjedinjenim Državama u cilju podjele utjecaja u svijetu. To nije naš način.

Ali, činjenice govore suprotno, natjecanje postoji.

- Nažalost, da. Znate, Europska unija je danas jedan od najvažnijih faktora u svijetu. Prije nego što su nam nametnuli sankcije…

Zbog Krima?

- Da. Prije sankcija, Europska unija bila je naš najveći strateški partner. Računali smo da će naši odnosi s Europskom unijom dostići razinu za stvaranje zajedničkog gospodarskog i humanitarnog prostora. Smatram, Ukrajina je bila tek povod Sjedinjenim Državama kako bi napravile pritisak na Europsku uniju. Europska unija je potom izdala Rusiju stavivši se na stranu Amerike.

Nije pokazala političku volju provoditi politiku koja bi bila u interesu svih europskih građana. Do ukrajinske krize moć Rusije je rasla, što se nije sviđalo Washingtonu pa je odlučio Rusiju staviti na koljena. U tome im je i Europska unija počela pomagati.

Sankcije Europske unije vam jako smetaju?

- Da, smetaju. Ako bih vam rekao da te sankcije ne utječu na Rusiju, ne bih bio objektivan.

Vjerujete da će sankciji biti ukinute, kad-tad?

- Sad vežu ukidanje sankcija s ispunjavanjem sporazuma u Minsku. Ali, to je umjetno povezano. Ne Rusija, nego Ukrajina podriva ispunjavanje Minskog sporazuma. Znate, objektivna je realnost za nas to što se Krim vratio domovini. To je prirodan proces jer je Krim oduvijek bio dio Rusije.

Kakvo je stanje sada na Krimu?

- Jedno od najvećih postignuća Rusije u prošloj godini je što se situacija na Krimu stabilizirala, Krim je član ruske obitelji. Što se tiče Krima, to pitanje je za nas zaključeno, ne postoji mogućnost kompromisa sa Zapadom niti s Amerikom. Nema povratka Krima na staro stanje koje je proizašlo iz neopravdane i nerazumne politike Hruščova. On je predao Krim Ukrajini. Naime, nitko nije ni pomišljao da će se Sovjetski Savez raspasti pa taj Hruščovljev ‘poklon’ Krima Ukrajini nije bio, tada, bitan. U Donbasu je situacija drugačija, on nikad neće postati dio Rusije. Kijev se s Donbasom mora dogovoriti, ne s nama.

Kako ste podnijeli mijenjanje geopolitičke karte svijeta, pad Berlinskog zida?

- Tadašnji Sovjetski Savez pristao je na likvidaciju Berlinskog zida i na ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke. Imali smo dogovor o tome s NATO-om i s Amerikom. NATO je tada obećao da se neće širiti na istok, prema našim granicama. Dogovoreno je i da nijedna od bivših država Sovjetskog Saveza neće postati članicom NATO-a. No, prevarili su nas… Sad pokušavaju okružiti Rusiju. A – to je nemoguće. Rusiji je suđeno biti veliki igrač mirnog svjetskog poretka. Isto tako, Rusiji je suđeno biti najprirodniji i najbliži partner Europskoj uniji. Nema drugog puta.

Sadašnje sankcije ne pokazuju takav sklad odnosa Rusije i Europske unije…

- Očigledno je da aktualne sankcije propadaju, iako su snažno ugrozile našu bankovnu sferu i uopće, naše gospodarstvo. No, riješili smo 80% negativnih posljedica sankcija. Rusija je neovisna država. Više od nas stradava Europa. Sjedinjene Države ne, ali države Europske unije stradavaju. Gube svake godine više od 100 milijardi eura. Najviše im stradava poljoprivreda.

I hrvatska poljoprivreda?

- Jasno. I vaša. Pišu mi građani Rusije: ‘Gospodine veleposlaniče, oduzeli ste nam mogućnost uživati u hrvatskim jabukama, mandarinama i fantastičnim jadranskim ribama’. Hrvatska gubi oko 40 milijuna eura zbog sankcija. Rat sankcijama bi trebao biti prošlost, to je ponavljanje ‘hladnog rata’. Rusija je protiv toga.

Kako poboljšati sadašnje odnose Sjedinjenih Država i Rusije? Razgovorom?

- Mislim da se Amerika ne želi pomiriti s ulogom Rusije u današnjem svijetu. Da je Sovjetski Savez, uoči raspada, bio toliko jak kako je to danas Rusija, ne bi bilo ratova ni u Jugoslaviji, ni u Siriji ni u Iraku ni u Libiji. Ne bismo dopustili rat. Problemi bi se rješavali mirno, ne ratovima. Sada Rusija ima veliki vojni potencijal. Zato i možemo pomoći Siriji na temelju zahtjeva sirijskog lidera.

Mislim da je Ameriku i saveznike sram što nisu uspjeli pobijediti takozvanu Islamsku državu. Mi to sada efikasno rješavamo. Rusija bi htjela napraviti rekonstrukciju, popravljanje strateškog partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ne zato da zajedno upravljamo svijetom, nego zato da budemo jači.

Nedavno je došla u Hrvatsku nova američka veleposlanica gospođa Julieta Valls Noyes… Razgovarajte s njom…

- Nažalost, nisam ju još upoznao. Prema diplomatskom protokolu i običajima, novodošli veleposlanik posjećuje veleposlanike koji su u zemlju stigli na mandat prije njega. Nadam se da će me poštovana gospođa veleposlanica Valls Noyes uskoro posjetiti, pa ću naravno, ovdje u Hrvatskoj, razgovarati s njom o tome što sada vama govorim. To je njena i moja dužnost. Nisu me posjetili ni mnogi veleposlanici država Europske unije… To je neobično… Rusija je, ponovno ističem, moćna država, jedna od glavnih država Europe.

Kakav je stvarni odnos Obame i Putina?

- Putin je spreman za dijalog s Obamom. Obama nije. On povezuje takav dijalog s ukrajinskom krizom. Mi ne želimo zatvarati naše partnerstvo sa Sjedinjenim Državama. Ali, želimo da Sjedinjene Države i Europska unija razumiju i prihvate naše zakonite interese. Razumijemo da postoji solidarnost između Europske unije i Sjedinjenih Država Amerike protiv Rusije. To nije pametna politika. Nije dugoročna. Kad-tad bit ćemo zajedno. Predlažemo, za sada, zajednički gospodarski i humanitarni prostor i ukidanje viznog režima.

Poznajete li predsjednika Putina osobno?

- Predsjednik Putin je potpisao vjerodajnice. Predao mi ih je ministar vanjskih poslova Lavrov, takva je kod nas praksa. Jedan sam od veterana Ministarstva vanjskih poslova. Rekao sam vam, 43 godine sam profesionalni diplomat. Cijeli život služim Sovjetskom Savezu i Rusiji, ali ja sam Uzbek. S Putinom sam se sretao kad sam bio veleposlanik, stalni predstavnik u OESS-u u Beču. On često dolazi u naše Ministarstvo.

Lavrova znate dobro?

- Lavrov je istaknuti i iskusni diplomat, koji radi na dobrobit ne samo Rusije, nego i cijelog svijeta. Putin i Lavrov govore istim jezikom. Potpuno se razumiju. Kad mi je ministar Lavrov predavao vjerodajnice, na svečanost smo namjeravali pozvati i veleposlanika Hrvatske u Moskvi. No, nažalost, vaš veleposlanik, Igor Pokaz, napustio je Rusiju prije toga, u lipnju prošle godine. Već sedam mjeseci Hrvatska nema veleposlanika u Rusiji. Mi ne razumijemo – zašto? To je neuobičajeno… Rusija je bitna za Hrvatsku. Mi nudimo prijateljstvo i suradnju. Razumijemo i poštujemo izbor Hrvatske prema Europskoj uniji i NATO-u. I vi i mi smo Slaveni. To nije nevažno. Imamo puno zajedničkoga. Vi ste u NATO-u i Europskoj uniji, ali mora biti neki prostor i za – Rusiju…

Vaše, rusko Veleposlanstvo u Zagrebu, čini mi se, dobro je ekipirano…

- Jako dobro. Imam ovdje više od dvadeset vrsnih diplomata. To vam pokazuje koliko ste nam važni. Ja volim Hrvatsku. Svakog jutra imam sastanak sa svojim diplomatima. Svaki taj sastanak počinjem riječima: ‘Volimo i poštujemo ovu državu’. Nikad nećemo napraviti nikakvu štetu hrvatskom narodu. Naš cilj je razvitak odnosa u interesu i na dobrobit hrvatskog i ruskog naroda. Ne želim kazati da Hrvatska ovisi o ruskoj nafti i plinu, ali činjenica je da 60% toga dolazi iz Rusije. No, ne odgovara nam što ruski plin i nafta dođu u Hrvatsku kroz treće ruke, iz drugih država. Ja želim direktnu vezu i u tome. Bit će vam to jeftinije. Želim da ovdje budu predstavništva Gazproma i Rosnjefta.

Poznajete li naše političare?

- Vrlo poštujem vašu predsjednicu gospođu Grabar-Kitarović. Kad sam došao u Hrvatsku, gospođa predsjednica me primila, imali smo jako dug, zanimljiv i stručan razgovor. Smatram, u vašoj državi jednu od najvažnijih uloga ima vaša pametna i sposobna predsjednica. Rekao sam: ‘Gospođo predsjednice, kao veleposlanik i predstavnik svog predsjednika, radit ću samo ono što je na dobrobit i u interesu hrvatskog naroda. Molim, dajte nam priliku da to realiziramo’.

Imate li već priliku to realizirati?

- Još ne u punoj mjeri. Posljednjeg desetljeća vidi se pad razvoja rusko-hrvatskih odnosa, u svim područjima. Nisam slučajno poslan tu kako bih dao što veću dinamiku našim odnosima. Prije nego što su nam uvedene sankcije robna razmjena je iznosila oko dvije milijarde dolara. Moja je namjera dovesti razmjenu do tri, pa i četiri milijarde dolara.

Kolika je vrijednost robne razmjene upravo sada?

- Zbog djelovanja sankcija, na žalost, opala je čak za 40 posto. Dakle, iznosi samo oko jednu milijardu i 200 milijuna dolara. Osim voća i ribe, kupujemo od vas i medicinske preparate, lijekove. Volimo i vašu kozmetiku. Tekstilne i kožne proizvode. Zainteresirani smo naručivati od vas i brodove.

Male ili velike?

- I jedne i druge. Nažalost, u zadnje vrijeme je opao i broj ruskih turista u Hrvatskoj. Ne samo zbog toga što je Hrvatska uvela vizni režim, nego i zato što je Hrvatska dio tog sankcijskog režima. Mi smo veliki patrioti pa nam to smeta. Kad sam trebao dobiti novi veleposlanički mandat ponudili su mi u Ministarstvu tri države: dvije lake i jednu tešku – Hrvatsku. Lavrov mi je rekao: ‘Anvar, idi u Hrvatsku’. Došao sam. Moram, nastojim zaustaviti taj negativan trend odnosa.

Ako razumijem, nije vam lako raditi u Hrvatskoj…

- Nije mi lako. To je istina. Trudim se. Zar vi Hrvati stvarno ne volite Ruse i Rusiju?

Ne radi se o ruskom narodu i zemlji, nije nam se sviđala surovost komunizma…

- Nema toga više.

Imamo novu Vladu i premijera gospodina Oreškovića. Što ste javili u Moskvu?

- Ranije je ovdje bila Vlada lijevog centra. Očekivao sam stoga da će nam biti lakše… No, nažalost, nije nam bilo lakše. Ponekad, kad se skreće malo udesno, nama je čak jednostavnije rješavati probleme i uspostaviti dobre odnose. Pisao sam u Moskvu te dao objektivnu ocjenu nove hrvatske Vlade. Napisao sam da možemo i trebamo surađivati s premijerom Oreškovićem i njegovom Vladom. Dao sam objektivne ocjene Oreškovića, Karamarka i ministra vanjskih poslova Kovača.

Naš premijer Medvjedev je uputio čestitku premijeru Oreškoviću koju sam ja odaslao, kao i čestitku u ime ministra Lavrova ministru Kovaču. To nije slučajnost. Moje vodstvo je reklo u čestitkama: ‘Mi smo spremni biti prijatelji s Hrvatskom’. Poslao sam zamolbe za sastanak premijeru Oreškoviću i ministru Kovaču. Nadam se da će me uskoro primiti. Meni je vrlo drago što je vaš novi premijer snažan tehnokrat i menadžer. To je potrebno vašoj državi. U njegovom timu ima vrsnih stručnjaka.

Rusiji je važno koja politička opcija je na vlasti u Hrvatskoj?

- Zaista – nije. Nije nama bitno tko stupa na vlast kod vas, HDZ ili SDP. Nama je važno da ljudi koji vode vašu državu imaju poštovanje i povjerenje prema Rusiji. I – da procjenjuju svoj nacionalni interes na pravi način. To je naš jedini interes. Naravno, faktori Bruxelles i Washington igraju veliku ulogu u politici. Ali, ja vjerujem u samostalnost ponosne hrvatske nacije. Moja analiza većine vaših novih ministara pokazuje da su ljudi koji su sada na vlasti veoma talentirani i sposobni. Ja sam realist. Svjestan sam dvaju ograničavajućih faktora: NATO i Europska unija. No postoji i ‘zlatna sredina’, treba ju pronaći.

Što je s vojnim odnosima? Rusija je, kao i Amerika, vojna sila…

- Nastojat ću sastati se s vašim ministrom obrane, gospodinom Buljevićem. Imam mu što predložiti. Činjenica je da je oko 60 posto vaše vojne infrastrukture – sovjetske proizvodnje. Naravno, razumijem da je nemoguće rekonstruirati suradnju u vojno-tehničkom području jer – Hrvatska je članica NATO-a. Ipak, mogli bismo izvoziti u Hrvatsku vrlo suvremene zrakoplove po niskim cijenama pa zamijeniti vaše stare i dotrajale MiG-ove 21. No, jasno mi je da nama to neće biti dopušteno.

Javlja se određena napetost između Hrvatske i Srbije…

- Znam to. Iskreno, moje gledište je da se ni Hrvatska ni Srbija ne trebaju aktivno naoružavati. Odnosi Hrvatske i Srbije slični su odnosima Rusije i Europske unije, u oba slučaja je manjak povjerenja i političke volje. Morate se sastajati i razgovarati, što više. Mi, kad eksportiramo neko naoružanje u Srbiju, ne možemo niti u kojem slučaju pomisliti da bi se moglo koristiti protiv Hrvatske. Jako smo željni poboljšanja odnosa između Hrvatske i Srbije i izgradnje međusobnog povjerenja.

Pomno vas slušam.

- Hrvatski čitatelji ovog intervjua trebaju shvatiti rusku dušu: kao i prema Srbima, u duši ruskog naroda je i ljubav prema hrvatskom narodu. Zato ja, iskreno, vjerujem u mudrost hrvatskog vodstva. Želio bih da hrvatska Vlada pronađe ravnotežu svojih interesa razvijajući odnose s državama Europske unije i NATO-a, ne odbacujući Rusiju. Jako bih volio da vaša predsjednica, vaš premijer i vaš ministar vanjskih i europskih poslova posjete Rusiju. Sve te naše dobre odnose bit će, naravno, mnogo lakše ostvariti kad budu ukinute sankcije Rusiji.

Kolika je moć ruskog veleposlanika u stranoj državi? – U našem diplomatskom sustavu mišljenje i glas veleposlanika imaju najbitniju ulogu. Mene se, konkretno, jako dojmilo znanje i uloga vaše predsjednice. Poslao sam poruku u Moskvu, poruku koja je zainteresirala mog predsjednika. Stoga se tijekom zadnje sjednice generalne skupštine UN-a Putin sastao s Kolindom Grabar-Kitarović, upoznao se s njom i kasnije joj uputio čestitku za Novu godinu. Rusija poštuje Hrvatsku. Ja ću smatrati svoju misiju uspješnom i završenom ako vaša predsjednica, vaš premijer i vaš ministar vanjskih poslova posjete Moskvu. Upravo počinjem organizirati jedan veliki ambiciozni zadatak: Hrvatsko-ruski gospodarski forum na koji bi došlo 100 najjačih ruskih biznismena. Molim Boga da uspijem održati taj forum, ove godine u travnju ili svibnju, ali se bojim da će većina biti protiv…

Koja većina? Gdje?

- Ovdje, u Hrvatskoj, bojim se… Većina onih koji nam ‘dišu za vratom’. Usput znajte, ovog će ljeta u Hrvatsku doći oko 300.000 ruskih turista. Poznato je, ruski turist je dobar turisti, puno troši. Deset puta više od jednog europskog turista…

Koliko Rusa danas živi u Hrvatskoj?

- Oko tri tisuće naših sunarodnjaka. Na hrvatskim grobljima pokopano je više od sedam tisuća državljana Rusije i bivših republika Sovjetskog Saveza. Uz njih još šest tisuća sovjetskh vojnika koji su tu poginuli osobađajući Hrvatsku i Europu od fašizma. Hrvatsku nisu oslobađali ni Amerikanci ni Englezi nego sovjetski vojnici. Oslobodili smo sjeverni dio Hrvatske pa krenuli u Mađarsku. To hrvatski narod mora znati. To zbližava duše naših dvaju slavenskih naroda. To su činjenice. Mi, u Hrvatskoj, održavamo memorijalne spomenike poginulim sovjetskim vojnicima.

Što ste vi osobno po vjeri?

- Moja vjeroispovijest je – služiti državi. Rođen sam kao musliman u Taškentu. Obitelj je ateistička. Četvrti sam diplomat u mojoj obitelji. Moj otac je bio komunist. Ja sam bio skoro 35 godina komunist. Za razliku od vašeg sustava, mi u državnoj službi Rusije ne smijemo biti članovi političkih stranaka. Služim ruskoj državi, iskreno i časno. Ja sam zaljubljen u hrvatski narod. A, vi ste vrlo kompliciran narod. I vrlo plemenit narod. Hrvati su iskreni, gostoljubivi, ponosni i samostalni. To sve treba cijeniti. Možda biste mogli biti malo više samostalni u vanjskoj politici… u zaštiti svojih nacionalnih interesa.

Ruska diplomacija ima vrlo dugu tradiciju…

- Jako dugu. Za četiri dana, u srijedu 10. veljače, veliki je Dan ruske diplomacije. Ponosni smo na taj praznik koji obilježava dan kad je car Petar Veliki izdao naredbu o osnivanju ruske diplomacije. A, Ministarstvo vanjskih poslova, kakvo je danas, postoji već 215 godina.

Imate li tjelohranitelje kad hodate Zagrebom?

- Moj najozbiljniji tjelohranitelj je moja mala osmogodišnja kćerkica. Imam, naravno, u veleposlanstvu, pomoćnika za pitanja sigurnosti koji je dužan brinuti i za mene. Vi imate jako mirnu i stabilnu atmosferu u Zagrebu, u usporedbi s Moskvom. Nemamo se ničega i nikoga ovdje bojati.

Kad su sljedeći predsjednički izbori kod vas?

- Za dvije godine, 2018. Vjerujem da će Vladimir Putin pobijediti na tim izborima. Putin je zadržao rusku državnost, ojačao je, pretvorio Rusiju u vrlo snažnu globalnu državu.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

U ovoj minilisti vidjet ćemo otprilike kako stvari stoje među pet vodećih kontroverza globalne mistike, okultizma i magije. Ovo je inače prilagođeni dio poglavlja iz moje prve knjige ‘Svjetske misterije i tajne’ (2007.).

5. ŠAMANIZAM

Najkraća definicija šamanizma je kontakt s drugim razinama stvarnosti, poznatijim kao ‘svijet duhova’, preko posrednika šamana. Termin šaman dolazi iz turskog jezika i znači praktičar, te je danas pojam za sve praktičare komunikacije s duhovima. Njegova najpoznatija zadaća je iscjeljivanje pomoću duhova životinja, biljaka, predaka, a u najokultnijim i najtajnijim ritualima preko duhova vanzemaljaca.

Tu su i radi tradicije i drevne povijesti, vodstva pri ritualnom žrtvovanju, podizanja iz mrtvih, angažmana za zaštitu prirode itd. Ukoliko Vi poželite postići komunikaciju s duhovnim svijetom potreban je ulazak u druga stanja svijesti. Vrijedi napomenuti da se u stanje transa može doći i na druge načine, ne isključivo pomoću psihodeličnih droga i napitaka.

Tu je tako recimo poseban ples, bubnjanje, glazba, post, itd. Povijest razvoja šamanizma je također interesantna. Podrijetlo je nepoznato, ali se ipak zna da korijeni sežu najmanje 12.000 godina u prošlost. Ono što zapanjuje je brzina kojom se šamanizam rasprostranio diljem planete kao i brojnost i jačina sukoba vodećih svjetskih religija sa šamanima. Sve te religije su nastale pod velikim utjecajem ove drevne prakse, a unatoč tome gorljivo provode progone, spaljivanje pismene i onemogućavanje usmene predaje, lov na vještice, a u modernije doba i cenzuru informacija, uništavanje prirodnih bogatstava i svega ostalog vezanog uz djelovanje šamanizma.

Ovakva kultura je danas najzastupljenija u Americi, no ima je i diljem svijeta, primjerice u Africi, Sibiru, Oceaniji itd. Sibir je i nekakvo polazište svih istraživanja, poput Haitija za vodou. Šteta je što se tijekom prošlog stoljeća gotovo u potpunosti izgubio trag svjetski poznatih tamošnjih plemenskih šamana. U Europi eksperti za ovu kulturu najčešće dolaze iz turskih, bugarskih i mađarskih plemena. Azija je popunjena sa korejskom, tibetanskom i mongolskom praksom koje su trenutno najznačajnije.

Eskimi i Inuiti i sada žive u skladu s drevnim vjerovanjima. Ipak, glavni adut suvremenog šamanizma su američki Indijanci. Sjevernoamerički Indijanci su iznimno brojni i kroz popularnu kulturu najpoznatiji šamani. Ostatak Amerike je današnji autoritet na području vizija. Curanderosi i Ayahuascerosi iz Amazone ulaze u druga stanja svijesti pomoću napitka Ayahuasce kojeg su naslijedili direktno od duhova.

4. WICCA

Wicca je u suštini neopoganska prirodna religija koju je definirao Gerald Gardner 1954. godine. Glavne karakteristike Wicce su obožavanje Božice i Rogatog Boga koji su dio nekakvog panteona uz prakticiranje magije, morala i proslava osam sezonskih blagdana.

Gardner je napisao knjige ‘Vještičarenje danas’ (1954.) i ‘Značenje vještičarenja’ (1959.). U njima je udario temelje ove religije koje je navodno doznao prilikom inicijacije u jedan vještičji red u Južnoj Engleskoj. Stručnjaci pravim uzorom smatraju Crowleya, te pisce Kiplinga i Frazera. Kao i kod svih drugih religija upitno je postojanje prvotnog čina zbog koje je dogma nastala što teoretičari zavjere dovode u kontekst sa manipulacijom naivnih ljudi.

Ovdje nije sporno Gardnerovo postojanje već njegov kontakt s vješticama. Britanska Wicca je imala mnoge podružnice i frakcije, a prava popularnost je zabilježena tek dolaskom u SAD. Tako je 1990. zabilježen broj od 8.000 Amerikanaca Wiccana, a 2001. ih ima čak 134.000 što dovoljno govori o strjelovitom usponu ove religije. Rogati Bog je personifikacija Pana, Cernunnosa, Athoa, Karnayne, kao i brojnih drugih simbola. Božicu pak vidimo kao djevu, majku i staricu. Ipak, oni nisu ništa naspram ‘Velikog Pokretača’ koji se zove Dryghten te je njegova priroda nepoznata.

Ostali vjerski aspekti su recimo i reinkarnacija. Pošto je neslužbena parola Wiccana ‘Jednom vještica, uvijek vještica’ tako je tu i vjerovanje da su današnji Wiccani reinkarnacija srednjovjekovnih vještica. Komunikacija s mrtvima se uspostavlja preko Ouija ploče, no postoji i frakcija koja to ne dopušta.

Ceremonijalna magija je opisana kao znanost kontrole tajnih prirodnih sila. Magiju primjenjuju, po vlastitim navodima, isključivo za iscjeljivanje, plodnost i slične korisne stvari, te zabranjuju crnu magiju (po njima Zlu magiju jer crna boja nema veze sa zlim, op.a.). Poznat je i tzv. kodeks časti kod Wiccana koji je sadržan unutar 161. Wiccanskog Zakona.

Ostale religijske knjige su ponajviše one Gardnerove i Crowleyeve. Wiccani vjeruju u pet elemenata, dijelova materije (Zrak, Vatra, Voda, Zemlja i Eter ili Duša). Rituali se održavaju na osam glavnih prirodnih svetkovina tijekom godine, te se upotrebljavaju razni okultni predmeti i simboli. Svatko tko želi pristupiti u ovu religiju mora proći ritual inicijacije i napredovati kroz tri stupnja preko takvih inicijacija što je zajedničko većini religija. Brak Wiccana traje dok traje i ljubav, te dijete rođeno u takvoj ljubavi prolazi kroz Wiccanenje što je slično poput krštenja.

Današnja Wicca promiče neke drevne vrijednosti vezane uz svetkovanje prirode te nemaju nikakve veze s urocima i vradžbinama. Mnogi Wiccani vjeruju u druge dogme i religije, a meni je zanimljiv veliki rast neopoganskih religija što definitivno navodi na nešto.

3. THELEMA

Thelema je religijski i filozofski sustav koji je baziran na misli: ‘Čini što želiš, to je sav zakon… Ljubav je zakon, ljubav pod voljom’ (Aleister Crowley, ‘Knjiga Zakona’). Thelema na koinskom grčkom znači upravo volja. Religiju je razvio sam Crowley nakon susreta s bićem Aiwassom 1904. godine.

Ono što je sporno je taj poznati izraz ‘Čini što želiš, to je sav zakon’ jer ga tumači smatraju vrhuncem težnji vlastitog ega. Crowley to nije tako zamislio već je vjerovao da sve upućuje ka dosegu jedne prave volje, odnosno, sudbine. Povijest Theleme po nekima počinje još u Bibliji, no pravi izvor je ipak knjiga ‘Hypnerotomachia Poliphili’ koju je napisao dominikanski redovnik Francesco Colonna. U njegovoj knjizi postoji dioba između Logistice (razuma) i Thelemie (volje).

Na kraju pobjeđuje Thelemia. Uzor Crowleyu je bio François Rabelais, franjevac i benediktinac iz 16. stoljeća. On je u svojim knjigama govorio o Kapeli Thélème gdje su se stanovnici vodili isključivo zakonom ‘Čini što želiš’. Tako je udario temelje za gotovo sve kasnije teorije koje je Crowley po svojim riječima upotpunio u već spomenutoj ‘Knjizi Zakona’.

Sljedeći teoretičar je bio Sir Francis Dashwood i njegova grupacija ‘Redovnici iz Medmenhama’ poznatija pod imenom ‘Klub Vatrenoga Ognja’. Njihovo djelovanje je nepoznato, zna se samo da su Rabelaisova djela bila predmet čitanja. Grupacija je navodno prakticirala masoneriju (u članstvu velik broj društvenih uglednika) uz tajne katoličke rituale.

I sada dolazimo do pravog začetnika Theleme, Aleistera Crowleya. ‘Liber AL vel vegis’ iliti ‘Knjiga Zakona’ prva je knjiga o materiji. Napisao ju je u Kairu pod utjecajem bića zvanog Aiwass koji mu je bio anđeo čuvar. Svaka osoba tako ima Pravu Volju koju treba razlikovati od ega. Takva Volja se može okarakterizirati kao životna svrha ili cilj.

Svaki Telemist želi izdvojiti svoje prave težnje iz podsvijesti kako god one nevjerojatne bile, te je zbog toga potrebno stupiti u kontakt s bićem, anđelom, koje nam je dodijeljeno pri rođenju. Božanstva dolaze iz egipatske mitologije, a Nuit je najviša božica.

Ona je noćno nebo i Velika Majka. Ostala bitna božanstva su Hadit, bog manifestacije i vremena, Ra-Hoor-Khuit, bog Sunce, Hoor-Paar-Kraat, bog tišine i unutrašnje snage, Babalon, božica užitka poznata kao Djevica Kurva i Therion kojeg Babalon jaše, životinja unutar čovjeka. U ritualu se prakticira joga, invokacija i istjerivanje, priziv anđela čuvara, obožavanje Sunca i razne forme mise. Sve je potrebno radi shvaćanja Prave Volje. Danas postoje brojne organizacije koje štuju Thelemu poput O.T.O.-a, A∴A∴. Crkve Svih Svjetova, Bratstva Saturna itd…

2. VOODOO

Vodou ili, amerikanizirano, Voodoo, je religija koja potječe s Haitija i nekakva vrsta fuzije između raznih vjerovanja ljudi iz Zapadne Afrike (Gana i Benin) i katoličkih svjetonazora tijekom ropstva. Ključni bog ove religije je Bondyè (poveznica s Jahveom) koji se ne miješa u svijet ljudi, te je nedokučiv i njemu se ne moli jer po vjerovanju ne uslišuje molitve. Iz tog razloga se štuju niža bića, Loa (poveznica s precima i svecima).

Među utjecajnijim Loa bićima poznajemo Papa Legbu, čuvara križanja, Erzulie Fredu kao duha ljubavi, Simbi, duha kiše i magova itd. Podjela Loa je dvadeset i jedna nacija, te prezimena i svako pojedino biće ima svog similara kod katoličkih svetaca. Hijerarhija crkve kao takve ne postoji osim na najnižim nivoima pa tako nemaju niti središnju figuru poput pape.

Ritual je interesantan jer je spoj raznih drugih rituala. Prije početka je potrebna najmanje jednodnevna priprema uz postavljanje oltara, razno spravljanje peradi itd. Početak ceremonije je označen pjevanjem uz bubnjeve što doziva razna bića i duhove. Ta dozvana bića zaposjedaju tijela sudionika te komuniciraju sa ostalima kroz njih. Zanimljivo je to što na kraju korist od cijelog događaja ima isključivo obitelj sudionika u kojima su se nalazila takva bića. Sam ritual zna biti u potpunosti ozbiljan kao i nešto neozbiljniji, ovisno o izvođačima.

Izvođači rituala nisu inicirani jer vlada vjerovanje da za priziv duha ne moraš biti službeno ili magijski odobren. Ipak, postoje osobe koje se brinu o postojanosti ceremonije i ponašanju sudionika. Ono što nas također zanima je tamna strana vodoua.

Popularna kultura pri tome ističe zombije, voodoo lutke i slične ostale dodatke. Zombije kreira takozvani bokor – crni mag, i to se isključivo prakticira na Haitiju. Slična stvar je i s voodoo lutkama. Podrijetlo im je Afrika, a kako su ljudi došli do zabijanja igala nije poznato. Taj fenomen više vežemo sa hoodoom (forma vodoua koju najčešće rabe Afroamerikanci i Latinosi te je gotovo u potpunosti nastala pod utjecajem kršćanstva i možemo je danas pronaći u New Orleansu, SAD) iako ga, zbog turizma, prikazuju i Haićani. Simbolika lutki u vodou religiji nije uništavanje tuđih života već komunikacija s duhovima.

Dakle, ako izvučemo zaključak, postoji velika obmana o vodouu jer se miješa s hoodoom, odnosno magijskim ritualima. Hoodoo je niz magija koje se koriste za sve aspekte života, a glavni cilj im je približiti čovjeku paranormalno i pomoći mu pri korištenju takvih sposobnosti. Prvi veliki čarobnjak je tako Mojsije kojem se najčešće upućuju i molitve. Biblija je neka vrsta talismana, a tu su i već spomenute lutke kojima možete činiti i dobro i zlo. Kada to sada gledamo, možda je i naziv ovog odlomka trebao biti Hoodoo.

1. KABALA

Kabbalah ili Kabala je disciplina i škola misli iz mističnog judaizma koja pokušava objasniti poveznicu između svemogućeg kreatora i njegove kreacije. Dakle, proučavanje ovih učenja će nas približiti odgovorima na neka od pitanja u vezi prirode cijelog svemira. Kabbalah na hebrejskom znači primanje, a kroz nju primamo razna učenja.

Ono što izučavamo su Tora, skupina tekstova Heichalot, te ‘Sefer Yetzirah’, najstarija poznata knjiga o židovskoj ezoteriji. Tu su i Zohar iz 13. st. koji je mnogima polaznica u izučavanju, te Safed iz 16. st. itd. Ranija učenja su naravno bila prenošena usmenom predajom, a najplodnija vremena Kabale u kojima ju je veći dio tadašnjeg svijeta (oko milijun ljudi) prakticirao odvijala su se oko tisućite godine prije Krista kada je njezino izučavanje bilo otvorenog tipa.

Srž znanja svijeta po Kabali je spoznaja da je Bog stvoritelj svega. On je u svojoj kreaciji bio vođen kroz deset Sephirota, odnosno, deset nivoa kreacije. To su Keter (volja), Chochmah (mudrost), Binah (razumijevanje), Chesed (milost), Gevurah (predostrožnost), Tiferet (harmonija), Netzach (pobjeda), Hod (slava), Yesod (snaga, temelji) i Malkuth (kraljevstvo).

Također su poznata i tri dijela ljudske duše. Prvi je niža duša, Nefresh, životinjski dio uz koji su povezani nagoni i žudnje. Drugi je srednja duša, Ruach, duh uz koji su vezane moralne vrijednosti i spoznaja dobra i zla. Viša duša, Neshamah, je tzv. super-duša koja dijeli čovjeka i ostale oblike života te uz nju ide intelekt. Ono što je interesantno je poučavanje rabina da svako slovo, broj i simbol unutar židovskog dijela Biblije sadrži višestruko kodirano značenje. Danas je Kabala opet došla do otvorenosti prema svijetu (Aleister Crowley) i popularnosti za koju može zahvaliti poznatim osobama koje je prakticiraju.
 
(nexsus-svjetlost.com,blog.vecernji.hr/uredio:nsp)

Kako u Europi sve više jača migrantska kriza, mnogi ruski mediji podsjećaju na mračno proročanstvo pokojnog libijskog lidera Muamer Gadafija, koje je izrekao nekoliko mjeseci prije svoje nasilne smrti

“Slušajte me sad, vi ljudi iz NATO! Bombardirate zid koji stoji na putu migrantima iz Afrike ka Europi, i teroristima Al Qaide. Taj zid je Libija. Vi ste ga razbili. Vi ste idioti, i gorjeti će u paklu zbog tisuća migranata iz Afrike, i zbog podrške Al-Qaidi. To će biti tako. Ja nikada ne lažem. Ne lažem ni sada”, napisao je Gadafi u otvorenom pismu koje je objavio ruski dnevni Zavtra u svibnju 2011. nekoliko mjeseci prije nego što je ubijen.

Od početka godine 500.000 izbjeglica je stiglo u Europi, a migrantska kriza je postala prioritet broj jedan za zemlje EU, što je potvrdio i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u svom godišnjem obraćanju Europskom parlamentu o stanju u Europskoj uniji.

“Europa danas predstavlja svjetionik nade, i utočište stabilnosti u očima žena i muškaraca Bliskog Istoka i Afrike. To je nešto na što trebamo biti ponosni, a ne nešto čega se trebamo plašiti”, rekao je Juncker.

Pitanje što je izazvalo krizu izaziva poplavu komentara. Stručnjaci smatraju da je Europa izgubila svoj ​​ugled najstabilnijeg mjesta na svijetu, uglavnom zbog toga što su vodeće europske zemlje i Sjedinjene Države rušile labave režime, upravo u onim zemljama čiji ljudi sada osvajaju željezničke postaje u EU.

“Jasno je golim okom da je izbjeglička kriza rezultat američko-europske politike”, kaže Boris Dolgov, viši istraživač Instituta za orijentalne studije Ruske akademije znanosti. “Uništavanje Iraka, uništenje Libije i pokušaj rušenja Bashara Assada u Siriji rukama islamskih radikala – to je politika EU i SAD, a stotine tisuća izbjeglica su rezultat te politike”, rekao je za rusku agenciju Tass.

“To je vrlo ozbiljan i višestruki problem”, kaže profesorica Irina Zvjagelskaja s Odjela za orijentalne studije na Državnom institutu za međunarodne odnose MGIMO u Moskvi. “Građanski rat u Siriji i napetosti u Iraku i Libiji stalno potiču protok migranata, ali to nije jedini razlog. Slažem se s onima koji vide aktualne događaje kao trend još jedne masovne seobe naroda, koji napuštaju slabije države sa neefikasnim gospodarstvima.

Postoje sistemski problemi koje uzrokuju da ljudi napuste svoje domove i da se otisnu na put. I liberalno europsko zakonodavstvo omogućuje mnogima od njih ne samo da ostanu u Europi, već i da tamo žive od socijalne pomoći, bez traženja zaposlenja “, kaže Zvjagelskaja.

“Ovi ljudi su iscrpljeni, ljuti i poniženi. Ne znaju ništa o europskim vrijednostima, načinu života i tradiciji, multikulturalnosti i toleranciji. Oni nikada neće pristati da se pridržavaju europskih zakona”, piše u svom blogu ruski pisac, dramaturg i redatelj Jevgenij Griškovec.

“Oni nikada neće osjećati zahvalnost prema onima u čije zemlje su uspjeli ući poslije toliko problema, jer su te iste države prve pokrenule krvoproliće u njihovim domovinama.”

“Angela Merkel obećava moderno njemačko društvo i Europu pripremljenu za probleme … To je laž i glupost! Siguran sam da mnogi od onih u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj, koji glume suosjećanje i zbunjeno odmahuju glavama kada vide na vijestima da se još migranata utopilo ili umrlo od gušenja ili umora na putu, iskreno u sebi govore nešto poput ovoga: “Tako im i treba, to će i drugima biti lekcija”, piše Griškovec.

Politikolog Fjodor Lukjanov smatra da je kriza migranata samo vrh ledenog brijega, suština gomile problema koji su se taložili godinama.

“Postoji izravna veza između migrantske krize i posljednjih petnaest godina zapadne politike na Bliskom istoku”, kaže Lukjanov u provladine listu Rosijska Gazeta.

“Nijedan pokušaj intervencije nije dao očekivane rezultate. Naprotiv, svaki takav potez je samo okrenuo stvari od lošeg ka gorem. Ali, čak i Sjedinjene Države i Europa budu prihvatile umjereniju liniju, erozija će se i dalje dešavati, mada slabijim tempom. Krajnji rezultat će, međutim, biti isti. Dok modeli 20. stoljeća postaju nefunkcionalni u novim uvjetima, neće biti mirne tranzicije ka sljedećoj fazi.”

Kolumnista i bloger Vitalij Tretjakov se pita zašto je Europska unija ušla u zamku iz koje nikada neće moći izaći.

“Razloga je mnogo, ali svi su oni temeljeni na aroganciji i pretjeranom samopouzdanju. U većini slučajeva osjećanje više vrijednosti se nikad ne izražava glasno, ali “Europljani” se uvijek osjećaju superiorno nad svima ostalima na svijetu.”

“Ostaje da se vidi hoće li Europska unija podleći pritiscima Washingtona ili će radije manifestirati solidarnost sa Sjedinjenim Američkim Državama, u odluci da se ubrza takozvani” proces demokratizacije “u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. U svakom slučaju, to je pomoglo da se otvori Pandorina kutija.

Sada je ogromni teritorij u vrtlogu građanskih ratova i oružanog kaosa, i milijuni izbjeglica su bili primorani pobjeći”, zaključuje Tretjakov.
 
(kurir.rs, izvor: TASS – priredio M.Đorđević)

Benjamin Freedman (1890 — 1984) je židov koji je promjenio vjeru i prešao u kršćanstvo, poznat po svojoj borbi i izlaganju protiv Cionista čiji je član i sam bio.

Ovo je njegov govor iz 1961. godine gdje govori kako su Židovi dobili Palestinu, zašto su se SAD uključile u Prvi svjetski rat, o Drugom svjetskom ratu, zavjerama Cionista…

“Cionisti i njihovi religiozni istomišljenici vladaju Sjedinjenim Američkim Državama kao da je ova zemlja apsolutna monarhija, a oni njezini vladari. Možete reći da je ovo prenaglašena izjava, ipak, dopustite mi da vam pokažem šta se dogodilo dok ste vi spavali….ili bolje reći, dok smo svi Mi spavali. Uključujući tu i mene samog. “

 
Masonski Židov dezerter upozorava Ameriku! 1 dio.
 

 
Masonski Židov dezerter upozorava Ameriku! 2 dio.
 

 
Masonski Židov dezerter upozorava Ameriku! 3 dio.
 

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7734"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]