Antraks, kuga, velike boginje, botulizam… sve to čeka zarobljeno u ledu koji otapaju klimatske promjene, kažu znanstvenici

BBC je zapravo još bio i nevjerojatno blag u opisu starosti leda koji se otapa uslijed klimatskih promjena.

“Tisuće godina”, napisali su, a zapravo se u Sibiru otapa permafrost star i desetke tisuća godina, zapravo je dubokom permafrostu na Aljasci bilo potrebno pola milijuna godina da nastane. Sav taj led tijekom tih tisuća i desetaka tisuća godina u sebi je zarobljavao i životinje – od mamuta do vjeverica – ali i mikrobe.

Permafrost

I odjednom se čovječanstvo našlo u situaciji da u svijetu, u kojem ionako vrlo nerazumno vodi bitku protiv bakterija antibioticima, a viruse tek dešifrira na razini DNK, odjednom registrira najezdu pretpovijesnih sojeva i bakterija i virusa, patogene pred kojima današnje vrste i životinja i biljaka često nemaju baš nikakvu razvijenu obranu.

U kolovozu 2016. 12-godišnji dječak iz Sibira umro je uslijed antraksa. Još 20 ih je završilo u bolnici. Smatra se da se antraks oslobodio iz trupla soba, uginulog prije 75 godina, koji se tog ljeta otopio iz permafrosta koji se ubrzano povlači.

I odjednom, agencije su diljem svijeta objavile šokantne snimke o misterioznoj nagloj smrti 2000 sobova koji su pasli uokolo. Otapanje permafrosta do dubine od pola metra svakog ljeta nije neobična pojava.

Međutim, Zemlja se ubrzano zagrijava uslijed stakleničkih plinova, najviše CO2 i sada se otapa led iz doba kad su svijetom kročile mnoge životinje kojih danas više niti nema.

A u tom ledu ostali su sačuvani virusi i bakterije kadri preživjeti možda i milijune godina. Klimatske promjene otapanjem permafrosta moguće da nam otvaraju Pandorinu kutiju kojekakvih bolesti. Ima još i gorih vijesti.

Permafrost se ponajviše nalazi u arktičkom polarnom krugu, a upravo to područje Zemlje najbrže se zagrijava; čak i triput brže od prosjeka brzine zagrijavanja ostatka planeta.

“Permafrost je odlično okruženje za očuvanje mikroba i virusa; hladno je, nema kisika, mračno je”, objasnio je za BBC Jean-Michel Claverie, mikrobiolog sa Sveučilišta Aix-Marseille, opisujući kako se odjednom epidemije iz prošlosti mogu nastaviti danas.

A tek novija povijest… Samo početkom 20. stoljeća pougibalo je oko milijun sobova od antraksa. Tako ogromnu količinu trupala ljudi nisu stigli zakapati preduboko i danas je odjednom otapanju izloženo oko 7000 takvih mjesta po sjeveru Rusije. Pa da je to sve…

Stoljećima su se i ljudi i životinje zakapali u permafrost. Tako se dogodilo da je prije 10 godina u jednoj masovnoj grobnici u tundri u Aljasci pronađen netaknut virus španjolske gripe koja je poharala svijet 1918. Iz Sibira nije nezamislivo da vrebaju i velike boginje, bubonska kuga.

Studija ruskih znanstvenika iz 2011. upozorava da nam uslijed klimatskih promjena na takav način moguće prijeti sva sila smrtonosnih zaraza iz 18. i 19. stoljeća.

Pa i ranije. U 1890-ima Sibirom su se širile velike boginje koje su tada pobile čak 40 posto stanovništva jednog grada na rijeci Kolyma koja danas počinje ispirati svoje donedavno zaleđene obale na kojima su u permafrost pokopane žrtve bolesti.

Znanstvenici iz Novosibirska u 90-ima su ispitivali ostatke ljudi iz kamenog doba u Gornjem Altaju. Testirali su i tijela iz 19. stoljeća i na njima karakteristične tragove velikih boginja, te fragmente DNK smrtonosnog virusa.

U studiji iz 2005. NASA je uspješno vratila u život bakteriju koja je na Aljasci bila zamrznuta 32.000 godina. Tada su tamo još živjeli vunasti mamuti.

Dvije godine poslije znanstvenicima je uspjelo u život vratiti bakteriju staru osam milijuna godina iz glečera u dolini Beacon and Mullins na Antarktici.

U istoj studiji bakterija je pronađena kako se oslobađa iz leda starog 100.000 godina. E, da, i Antarktik se na jednom svom dijelu također ubrzano otapa.

Tetanus, botulizam, što se tiče bakterija, u stanju su preživjeti zahvaljujući svojim sporama. 2014. znanstvenici su pronašli virus koji se otopio iz permafrosta starog 30.000 godina. Riječ je bila o tako velikim virusima da su se mogli vidjeti običnim mikroskopom. Istog trenutka postali su zarazni.

Srećom, pa je ispalo da napadaju samo jednostanične organizme, amebe. Najblesavije od svega je to što za povratak opasnih mikroorganizama iz povijesti ili i prapovijesti nisu neophodne niti klimatske promjene.

Dovoljno je već to što se Sibir i Aljaska, Arktik uopće, sve brže rudno iscrpljuju, što se kroz njihovu površinu i dubine buše rudnici i traži nafta. Odjednom više nije nemoguće da zakačimo kakvu infekciju koja je prije desetaka tisuća godina ubijala, primjerice, neandertalce.

Claverie je 2014. otkrio herpes iz pretpovijesti. NASA je 2017. u kristalima iz Kristalne pećine u Meksiku pronašla bakterije stare od 10 do 50 tisuća godina koje su bile zarobljene u kristalima minerala selenita.

I čim su se oslobodile, odmah su se stale razmnožavati. U pećini Lechuguilla u Novom Meksiku na dubini od 300 metara znanstvenici su otkrili bakterije koji se tamo nalaze već četiri milijuna godina. Vodi je da bi samo prodrla do njih potrebno čak 10.000 godina. A opet se dogodilo da su ti mikrobi, otkriveni 2016., ispalo je, otporni na čak 70 posto poznatih antibiotika, čak i na neke koje se smatra “posljednjim sredstvima protiv infekcija”.

(express.hr)

Klimatski “proroci” su posvuda – ali prava znanost i dalje pokazuje da su ti širitelji straha puni vrućeg zraka

Još 2008. godine, vrhunski “klimatski proroci” iz NASA-e predviđali su da na Arktiku neće više biti morskog leda do ljeta 2018.

No, podaci iz 2017. pokazali su sasvim suprotno: ledena masa na Arktiku raste, a ne nestaje, kako su naglasili propagandisti klimatskih promjena.

U lipnju 2008. godine, James Hansen, tadašnji direktor instituta “Goddard Institute of Space Sciences”, navodno je rekao Associated Pressu: “Ovo je naša posljednja prilika”.

Hansen je također poznat kao “kum znanosti globalnog zatopljenja” (ali možda će pojam “mitologija globalnog zatopljenja” biti prikladnija).

Ispred američkog Kongresa, Hansen je izjavio da smo dugo prošli “opasnu razinu” stakleničkih plinova. Ultimativno, stručnjak iz NASA-e zaključio je da će Arktik u roku od 5 do 10 godina ostati “bez morskog leda u ljetnim mjesecima”.

Bez obzira na strahove velikog topljenja ledenjaka koje propagiraju Hansen i drugi zagovornici propagande klimatskih promjena, istina je da se morska ledena masa na velikom sjeveru – povećava. Kako je Hansen, “kum” globalnog zatopljenja, mogao tako pogrešiti?

Bez obzira na razlog, tijekom posljednjih desetljeća izvješća kontinuirano pokazuju da je ledna morska masa pod opsadom – i to alarmisti žele da vjerujete.

U rujnu 2017., šokantni podaci sa Grenlanda pokazali su da se morska ledena masa povećala za nevjerojatnih 40 posto od 2012. godine.

Ali to nije sve, morska ledena masa već godinama raste. Izvještaji iz različitih agencija u 2015., 2014. i 2013. godini pokazali su slične trendove: Ledena masa na Arktiku se povećavala u skokovima i u granicama – ne topeći se kao što su propagandisti obećali.

2013. godine Daily Mail je izvijestio:

“Neki eminentni znanstvenici sada vjeruju da svijet ide prema razdoblju hlađenja koje neće završiti do sredine ovog stoljeća – proces koji bi razotkrio računalnu prognozu neposrednog katastrofalnog globalnog zagrijavanja kao opasnu zabludu.”

Isti je članak napomenuo da je intenzivna rasprava potaknuta kada je DailyMail otkrio da je globalno zagrijavanje u stanju “pauze” od 1997. Godine 2013. “pauza” je prihvaćena kao stvarna od strane svakog većeg istraživačkog centra – no više nego ikada se propaganda globalnog zagrijavanja servira u medijima.

Iste godine, Daily Mail je također “otkrio da će temperature padati ispod razine koju modeli predviđaju sa 90% sigurnošću”.

Drugim riječima, globalno zagrijavanje koje smo upoznali jest, u suštini, farsa. Dok su se temperature istodobno povećavale, nedavni podaci dosljedno pokazuju da to više nije slučaj.

Ali, umjesto da priznaju istinu, čini se da bi manijaci klimatskih promjena radije pokušali progurati podatke koji se uklapaju u njihovu paradigmu. Iako nitko ne voli biti u krivu, ti takozvani znanstvenici igraju se vatrom pretvarajući se da stvarnost uopće ne postoji.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Skupina zagovornika globalnog zatopljenja su ostali zapanjeni tijekom ekspedicije na Sjeverni pol, kad je njihov brod ostao blokiran od daljnjeg putovanja ledenim prostranstvom

Organizacija “Polar Ocean Challenge” je imala cilj da dokaže da je globalno zatopljenje “realno” provodeći putovanje tijekom dva mjeseca iz Bristola u Aljasci, u Norvešku, a potom u Rusiju kroz prolaz “Sjeveroistok”, natrag na Aljasku kroz prolaz “Sjeverozapad” na Grenlandu, a zatim se napokon vratiti kući u Bristol.

Njihov je cilj bio, kako je navedeno na njihovoj web stranici, biti u stanju pokazati “da se površina arktičkog leda povlači sada u ljetnim mjesecima i da je more koje je bilo zaleđeno je sada slobodno za plovidbu u tim prolazima”.

No postoji jedan mali problem od kojeg im se trenutno štuca: oni su trenutno zaglibili u Murmansku u Rusiji, jer previše leda blokira prolaz Sjeveroistok za koji je tim rekao da ne postoji u ljetnim mjesecima, u skladu sa stvarnom klimatskom znanosti.

Stvarna Klimatska Znanost također pruža grafički prikaz trenutne temperature na Arktiku – bez obzira na uzbunu tvrdnjama da je Arktik topliji nego ikad – zapravo je ispod normale.

Tim “Polar Ocean Challengea” nije prva ekspedicija globalnog zagrijavanja koja je suočena sa ljetnim ledenim nevoljama. U 2013., antarktički istraživački brod pod nazivom “Akademik Shokalskiy” ostao je zarobljen u ledu, problem je bio tako velik da su oni zapravo morali spasiti 52 člana posade.

U 2015. kanadski ledolomac, CCGS Amundsen, bio je prisiljen preusmjeriti i pomoći brojnim opskrbnim brodovima koji su ostali zarobljeni ledom.

Ledeni blokada se dogodila nešto više od mjesec dana nakon što Oxfordski klimatski znanstvenik, Peter Wadhams, rekao da će Arktik biti “potpuno bez leda” u rujnu ove godine. Iako očito nije rujan ipak, on je referirao činjenicu da će biti vrlo malo leda ovog ljeta.

“Čak i ako se led u potpunosti ne nestane, vrlo je vjerojatno da će to biti rekordno nizak godine”, rekao je Wadhams The Independent u lipnju.

Wahdams kaže kako očekuje da će biti manje od milijun četvornih kilometara od kraja ljeta, ali trenutni iznos površine arktičkog leda je 10,6 milijuna četvornih kilometara, prema podacima iz Nacionalnog informatičkog centra za led i snijeg (NSIDC).

NSIDC predviđa stopu gubitka leda za lipanj, na samo oko 60.000 četvornih kilometara dnevno. Ako se taj broj održi, trajati će oko 160 dana da se Arktik otopi do predviđenih milijun četvornih kilometara leda.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

ISTOVREMENO POMIČE I ZEMLJINU OS I USPORAVA OKRETANJE NAŠE PLANETE

Znanstvenici s Harvardskog sveučilišta utvrdili su sa se trajanje dana na Zemlji postepeno povećava. Tkav zaključak su donijeli nakon što im je na račun stigla poveća suma novaca od strane vladinog ureda za promicanje globalnog zatopljenja.

Što je jednako zanimljivo: da se to događa zbog topljenja ledenjaka što dovodi do uporavanja okretanja zemlje oko svoje osi.

Amerikanci su svoje otkriće objavili u časopisu Science Advances, a tvrde da topljenje ledenjaka utječe i na Zemljinu os i na njeno okretanje oko nje.

Sasvim konkretno: tvrde da se tijekom proteklih 100 godina dužina dana povećala za jednu milisekundu, a upozoravaju da će se proces ubrzavati i da će dan na kraju 21. stoljeća već biti duži za cijelih pet milisekundi.

Prema njihovim računicama, Zemljina os će se za to vrijeme na Sjevernom polu pomaknuti za jedan centimetar.

Topljenje glečera – naglašavaju harvardovci – također će se ubrzati, a povećana količina vode (u tekućem stanju) na planeti će se koncentrirati oko Ekvatora, a upravo to će usporavati okretanje Zemlje.

Amerikanci su korigirali i poznatu “statstiku” svog kolege Walter Munka koji je tvrdio da se razina “svjetskih oceana” u minulom stoljeću podizala za 2 milimetra godišnje, a do primjetnije usporavanja okretanja Zemlje, unatoč tome, nije dolazilo.

Sada oni tvrde da Munkova računica nije bila sasvim točna jer se razina vode na planeti podizao samo za 1-1,5 milimetara.
 
(fakti.org/uredio:nsp)