Morbidnom trendu nije odolio ni Tom Cruise, poznat kao i uvrnuti scijentolog, i iako nije majka, pojeo je posteljicu svoje bivše supruge Katie Holmes

Ovaj novi trend postaje sve popularniji, a liječnici upozoravaju da to može biti vrlo opasno.

Prema izvštajua iz američkog Portlanda, u bolnicu je primljena beba s opasnom respiratornom infekcijom koju su uzrokovali streptokoki. Nakon pomne analize, liječnici su zaključili da je infekcija povezana s tim što je majka pojela svoju posteljicu te bakteriju prenijela djetetu, piše “Daily beast”.

Sve više žena odlučuje se progutati posteljicu nakon poroda. Jedu je sirovu, kuhanu, umiješanu u napitak ili sušenu i stavljenu u kapsule, kako bi spriječile ili smanjile negativne posljedice poroda.

Na internetu se mogu čak naći i brojni recepti i kulinarska upute za pripremu posteljice na različite načine. Čin jela posteljice nakon poroda zove se placentofagija.

Riječ je o postupku u kojem majka pojede posteljicu, tekućinu i tkivo koji se porode neposredno nakon poroda djeteta. Posteljica je organ koji se stvara u trudnoći odmah nakon začeća i omogućuje djetetu razvoj i život u maternici, a djeluje poput sluzave meduze.

Trend koji je započeo u SAD sve više se širi u Europi, a kao razlozi za jedenje posteljice navodi se da to često rade životinje, posebno ženke pasa.

Kod većine sisavaca, majka pregrize pupčanu vrpcu i pojede posteljicu što dodatno utječe na smanjenje krvarenja nakon poroda, a i na neki način, u divljini se tako “skrivaju dokazi” kako bi se zaštitili mladunci.

I Tom Cruise pojeo posteljicu

Među popularnim majkama koje su se odlučile na tu praksu jesu i neke zvijezde poput January Jones, Kim Kardashian, Katherine Heigl …
 

My experience eating my placenta is up on my app! https://t.co/0aC3YXxIgv pic.twitter.com/xcCEtVCvzb

— Kim Kardashian West (@KimKardashian) 14. prosinca 2015.

 
Tom Cruise, poznat kao i uvrnuti scijentolog, nije odolio tom trendu i iako nije majka, pojeo je posteljicu svoje bivše supruge Katie Holmes.

Službena medicina ne priznaje nikakvu dobrobiti od te prakse, i savjetuje da se to ne radi zbog stvarne opasnosti od infekcije, posebno ako se posteljica konzumira sirova ili svježa.
 
(sputniknews.com)

Postoje mnoge teorije o tome zašto su velike glumačke zvijezde poput Tom Cruisea i Jonh Travolte ostali u Scientološkoj crkvi nakon što su neke mračne tajne od njenih bivših vjernika otkrivene

Poznata glumica Leah Remini je izjavila medijsku bombu o Scientološkoj crkvi, tvrdeći da njezini vođe dopuštaju pojedinim visokim članovima da počine ubojstvo.

Govoreći u intervjuu za “Joe Rogan Experience”, Ramini je izjavila da visokopozicionirani članovi, kao što su Tom Cruise i John Travolta doslovce se mogu “izvući s ubojstvom”, tvrdeći da je politika Crkve da ih uzeti još jedan život ako žele učini tako.

U nedavnom razgovoru za “Joe Rogan Experience”, glumica je sugerirala da se John Travolta doslovno može izvući s tim ako ubije ljudsko biće.

Glumica poznata po filmu “King of Queens” je rekla da su Cruise i Travolta najmoćniji ljudi u toj organizaciji i da Travolta drži poziciju “Khakhan” – položaj koji mu omogućava da “u osnovi ubije” drugo ljudsko biće ako želi.

Kad je glumica upitana da li je Travolti dozvoljeno ubiti druge ljude, ona je rekla:

“Da … To se zove “etika zaštite”. Postoji još jedna politika koja se zove “odgovornost vođe”, koja kaže ono što moraš učiniti kako bi zaštitio vođu, i moraš to učiniti. Ako vidite mrtvo tijelo, morate ga “očistiti” i sakriti.”

To može na neki način objasniti sve neobjašnjive i brojne smrtne slučajeve povezane s crkvom tijekom godina, gdje su dokazi i svjedočanstva namjerno iskrivljena kako bi se zaštitili određeni članovi Crkve i omogućilo da se sakriju od zakona.

“Ja sam krenula najbržim načinom da izađem iz svoje sadašnje situacije. Ja nemam nikakvu odbojnost prema bilo kome, osim Scientološke crkve”, rekla je Remini.

Pogledajte intervju:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nepoznata osoba je na Youtubeu objavila snimku tajne baze Scijentološke sekte koja se nalazi u Kaliforniji

Scijentološka četvrt prostire se na površini većoj od 2.000 četvornih metara, a ime “zlatna baza” dobila je jer se u njoj nalazi studio “Golden Era Productions“.

Snimka je izvorno objavljena na stranici novinara Tony Ortege, koji istražuje scijentologiju od 1995. godine. Film je snimljen dronom koji je bio opremljen 4K kamerom.

Kompleks sadrži nekoliko zgrada, ali najznačajnija je Zgrada 50, koja sadrži Religijski tehnološki centar i sjedište je scijentološkog lidera David Miscavigea.

Na nju je potrošeno 47 milijuna dolara, a drveće koje okružuje kompleks koštalo je 10.000 dolara.

Riječ je o zasebnom kompleksu koji ima svoju električnu energiju koju dobiva iz vlastite elektrane. U blizini apartmana nalazi se fitnes-sala za VIP članove poput Tom Cruisea.

Scijentologija je pokret ili skup vjerovanja i učenja čija se ideologija temelji o djelima američkog pisca L. Rona Hubbarda. Izvorno je uspostavljena kao sekularna filozofija 1952. godine, a čiji je tvorac bio pisac znanstvene fantastike L. Ron Hubbard. Nedugo poslije, 1953. godine preusmjerena je kao “primjenjena religijska filozofija”.

Scijentologiju zastupa Scijentološka crkva, koja, prema njenim kritičarima, predstavlja komercijalno udruženje poznato po obrani svojih učenja oslanjanjem na zakone o zaštiti autorskih prava, te zakone vezane za poslovne tajne.

Isto tako, scijentologiju se kritizira da koristi prisilne metode prodaje u svrhu iznude novca od svojih članova, a zbog načina korištenja komercijalnih pravnih instrumenata protiv pojedinaca, većina smatra da scijentologija takvim pristupom ne ostavlja dojam ozbiljnog religioznog pokreta.

Pogledajte kako izgleda scijentološka baza:
 

 
(sputniknews.com)

Gibney je pred kameru doveo brojne bivše članove pokreta koji danas funkcionra kao biznis: investiraju u nekretnine i teški su dvije do tri milijarde dolara

Kabelska mreža HBO ove se godine ne može požaliti na svoj dokumentarni program. Najprije je serija “Pehist: život i smrti Roberta Dursta” Andrewa Jareckog imala senzacionalan odjek jer je tajnoviti tajkun nesmotreno priznao da je ubojica dok mu je mikrofon bio uključen, a prošle nedjelje je i film “Pročišćenje: Scijentologija i zatvor vjere” Alexa Gibneyja ostvario sjajan rezultat – za prvog emitiranja vidjelo ga je milijun i 700 tisuća gledatelja, a u reprizama i dodatnim uslugama kao što je HBO GO skupit će ih se i više. Još od dokumentarne serije Spikea Leeja “Kad se brane sruše” o uraganu Katrina iz 2006. ta kabelska mreža nije s tom vrstom programa ostvarila takvu gledanost.

Veliki dokumentarist

Za film se očekivalo da će biti hit. Alex Gibney jedan je od najplodnijih američkih dokumentarista (u našim doku kinima nedavno je igrao njegov film “Nalazeći Felu”, portret glazbenika Fele Kutija), magazin Esquire ga je 2010. proglasio najvažnijim redateljem u toj domeni, dobio je Oscara za dramatični “Taksi do tamne strane” koji se bavi mučenjem i ubojstvom skromnog afganistanskog taksista od strane američkih vojnika, a priličnu pozornost izazvali su i “Mea maxima culpa: Tišina u božjoj kući”, istraga o seksualnom zlostavljanju gluhih maloljetnika u katoličkoj crkvi, “Armstrongova laž” portretirala je slavnog biciklista Lancea Armstronga nakon afere s dopingom, “Klijent 9: Uspon i pad Eliota Spitzera” istraživao je seks skandal bivšeg guvernera države New York, a “Mi krademo tajne: Priča o Wikileaksu” bio je puno zanimljiviji od igranog filma “Peti stalež” s Benedictom Cumberbatchom u ulozi Juliana Assangea. Kad se doznalo da Gibney priprema film po knjizi Lawrencea Wrighta “Pročišćenje: Scijentologija, Hollywood i zatvor vjere”, bilo je očito da je u pitanju još jedan eksplozivan redateljev projekt.

Ni Wright ne zazire od vrućih tema, njegova knjiga “Toranj miraža: Al-Qaeda i put prema 11. rujnu”, koja nije prikrivala američke propuste u sprječavanju rušenja Dvojnih tornjeva, dobila je Pulitzerovu nagradu i niz drugih priznanja. “Pročišćenje” je pripremao nekoliko godina, razgovarao s otpadnicima od te crkve, ali i onima koji su joj još pripadali te oslikao nevjerojatnu organizaciju čija bi praksa odavno bila osuđena da nije medijske i pravne umješnosti njezinih vođa i odvjetnika.

Gibney je koristio uglavnom sugovornike koje je Wright pronašao. Na ekranu to sve izgleda puno efektnije no na stranicama knjige: moć filmske slike je neporeciva i vjerojatno će film polučiti reakcije koje knjiga nije bila u stanju, iako je bila bestseler. Kako je napisao kritičar online magazina vulture.com, o nesretnoj sudbini kitova ubojica u zabavnim parkovima napisano je na stotine potresnih izvještaja, no tek kad se pojavio dokumentarni film “Blackfish” nešto je učinjeno da im se poboljša položaj.

Jednako će tako i Gibneyjev film biti efikasniji od Wrightova rada. Vidjelo se to već na premijeri na Sundance film festivalu, na kojem se bez ozbiljnog kritičarskog pedigrea nije mogla dobiti ulaznica ni za jednu projekciju. Gibneyjeve “glumce” čuvali su festivalski volonteri, kako im suviše revni scijentolozi ne bi naudili, no srećom, sve je prošlo bez posljedica.

Ako želite doznati nešto više o scijentologiji, film vam neće pružiti suviše odgovora, uputnije je pročitati Wrightovu knjigu ili pogledati film “Master” Paula Thomasa Andersona: u potonjem su imena promijenjena, ali se može shvatiti kako je osnivač scijentologije L. Ron Hubbard, inače renomirani SF pisac, regrutirao svoje pristalice i ostvarivao kontrolu nad njima.

Lažirao ratni staž

Početkom pedesetih operirao je uglavnom sa svoje jahte u međunarodnim vodama, donekle i stoga da izbjegne progon Američke agencije za hranu i lijekove, koja ga je htjela pritvoriti kao šarlatana. Ima u filmu dosta njegovih snimaka, neki su čak i u boji, što je podvig, jer je Hubbard izbjegavao medije, a nije zaboravljeno spomenuti kako je pisac lažirao svoju pomorsku karijeru, tvrdeći da je za 2. svjetskog rata zapovijedao s dva broda i sudjelovao u bitkama, no ništa od toga nije bilo istina, jer su ga oba puta smijenili zbog nesposobnosti. Opsjednutost morem je, međutim, ostala, odatle stalne plovidbe jahtama, kao i dosjetka da članovi njegove organizacije Sea Org Project moraju nositi uniforme koje su podsjećale na one američkih pomorskih kadeta.

Hubbard u spomenutom razdoblju nije bio u zavidnoj financijskoj situaciji, no tada je napisao “Dijanetiku”, tzv. znanost o mentalnom zdravlju, koja se odlično prodavala i predstavljala je temelj za njegovo kasnije naukovanje o scijentologiji.

Što je zapravo scijentologija? Nije to lako obrazložiti, ali u pitanju je neka vrsta samopomoći koja sugerira da se čovjek treba riješiti trauma i osloboditi: nema tu motiva organiziranih religija, Boga, raja i pakla, međutim, hijerarhija postoji, čovjek postiže ispunjenje kad postane “čist” i shvati da je tijelo samo “kuća” u kojoj obitava njegova duša. Ne čudi što je pokret postao tako dominantan među ljudima solidnog imovinskog stanja, kojima ni protestantska ni katolička crkva nisu nudili odgovore.

Haggis na bugarskom

Prvi sugovornik u filmu je scenarist i redatelj Paul Haggis, dobitnik Oscara za “Fatalnu nesreću”. On je kao mladić imao ljubavnih nevolja i scijentologija mu je predstavljala potporanj koji mu je nedostajao, no kasnije je izračunao da je svoju privrženost platio barem 250 tisuća dolara. Još je dobro i prošao jer je znao bogataše koji su pokretu priložili 25 milijuna.

Raskinuo je sa scijentologijom kada je obznanio da su mu dvije od tri kćeri lezbijke: po njihovu naučavanju homoseksualizam je bolest, što Haggis nikako nije mogao prihvatiti jer je veliki zagovornik ljudskih prava, osobito onih seksualnih i rasnih manjina. Napisao je pismo u kojem raskida s pokretom, a nedugo zatim pred kućom ga je sačekala poveća grupa scijentologa i tražila da se odrekne onoga što je napisao. Nije htio ni čuti pa ga je objavljivao u nastavcima, na blogu svog prijatelja, ali najprije anonimno da bi se potpisao tek na kraju. Izbio je skandal. Tekst je diljem interneta preveden na jedanaest jezika, pa čak i na bugarski.

Nije lako riješiti se scijentologa, o čemu svjedoče i nekadašnji visoki funkcionari tog pokreta koji su ga se odrekli. Marty Rathbun, desna ruka mladog i energičnog Davida Miscavigea, koji je zamijenio Hubbarda nakon njegove smrti 1986., upoznao je pokret u svim njegovim segmentima i naposljetku ga zgrožen napustio.

Bivši sljedbenici progonili su ga punih pet godina, špijunirali njega i njegovu suprugu Monique iz kuće preko puta, a kad bi bračni par pozvao policiju, pretvarali bi se da snimaju neobaveznu dokumentarnu reportažu. Naposljetku je Monique povukla najmudriji potez, nije tužila pokret nego Miscavigea osobno, što je potonjem bilo iznimno neugodno: klonio se medija kako je znao i umio, nije znao kako se postaviti prema provokatorima, a sada se našao na sudu i bio iznerviran drskim pitanjima odvjetnika. Uzgred, njegova nećaka Jenna također je napustila pokret i nema dobro mišljenje o svojem stricu.

Rathbun je bio svjedokom Miscavigeovih manipulacija, kako je uklanjao ljude u organizaciji koji su mu smetali do apsolutne vlasti, no znao je i puno neugodnije stvari. Recimo, jedna od uobičajenih metoda kojoj se podvrgavalo nove članove bilo je ispitivanje tzv. Hubbardovim elektrometrom: to je nekakva vrsta poligrafa čija bi kazaljka jako skočila kad bi ispitanik evocirao iznimno neugodan događaj iz svoje prošlosti, a čim bi to ponovio, reagirala bi slabije, jer bi se on već polako oslobađao traume. Nezgodno je jedino to što su sve te ispovijedi snimane i zapisivane te korištene protiv onih koji su htjeli napustiti scijentologiju.

Reakcija FBI-a

Još je gora bila navada da se članove tjera do krajnjih fizičkih granica, u dva kontejnera u Južnoj Kaliforniji koje se zvalo “Rupa” bilo je svačega, iznurivanja članova dok nisu pali u nesvijest, lizanja jezika podom i još koječega. Kada je intervenirao FBI, nije bilo rezultata, jer su članovi na to pristajali dobrovoljno. Ne svi, Spanky Taylor, bliska prijateljica Johna Travolte, bila je zgrožena u kakvim su joj nehigijenskim uvjetima držali dijete i uspjela se nekako s njim prošvercati na slobodu. Scijentologija je profitirala i od jeftine radne snage, svojim niže pozicioniranim aktivistima plaćala bi po 40 centi na sat, a neki od njih radili bi po 14 do 18 sati dnevno.

Scijentologija je bila pred financijskim krahom početkom devedesetih, trebalo je platiti milijardu dolara poreza, no sve bi se to umanjilo ako bi ih država prestala tretirati kao vjersku sektu i priznala religijom, nakon čega bi porez bio radikalno smanjen. Neumorni scijentolozi fanatično su slali na stotine pisama i pokretali bezbroj tužbi: naposljetku im je 1993. priznat status religije, i to od strane državnih činovnika koji zapravo jedva razlikuju što je vjera, a što uvjerenje. Porezni dug je umanjen na njima beznačajnih 12 i pol milijuna dolara. Danas su teški dvije-tri milijarde, šire se po čitavom svijetu, trguju nekretninama i investiraju: odličan je to posao jer se članstvo stalno smanjuje, a prihoda je sve više.

Najpoznatiji scijentolozi svakako su John Travolta i Tom Cruise, no nijedan nije pristao nastupiti pred Gibneyjevom kamerom. Srećom, postojećeg dokumentarnog materijala bilo je dovoljno. Travolta je navodno imao razdoblje kolebanja, htio je napustiti crkvu, ali su možda presudile intimne ispovijedi pred elektrometrom: u njegovu životopisu štošta je toga problematično, pa i nekoliko gay veza, koje javno nikad nije htio priznati. Cruise je drukčiji slučaj. Na snimanju “Dana groma” upoznao je Australku Nicole Kidman i zaljubio se u nju, međutim, njezin otac bio je poznati psihijatar, što je scijentolozima bilo dovoljno upozorenje: tu struku smatraju neprijateljskom, valjda zato što im se metode tu i tamo preklapaju, a ovi drugi ih smatraju prevarantima.

Kidmanica nije htjela ni čuti za scijentologiju, Cruise je to isprva prihvaćao, no u crkvi su bili uporni, čak su i prisluškivali njezin telefon, pa se brak naposljetku raspao. Kada se Cruise požalio Miscavigeu da nikako ne može pronaći novu partnericu, šef scijentologa imao je rješenje tog problema: mladoj i perspektivnoj glumici Nazanin Boniadi (gledali smo je kao analitičarku CIA-e Faru Sherazi u drugoj i trećoj sezoni serije “Domovina”) najprije su pokazali spis iz kojeg je očito da je njezin dečko vara, a kad su raskinuli, poslali su je na potpuni “makeover”, postala je glamurozna dama i isporučili Cruiseu. Njih dvoje počeli su zajedno živjeti, no ona je napravila grešku kada im je Miscavige došao u posjet, imala je glavobolju i nije baš bila entuzijastična što ga vidi. Cruise joj je prigovorio, ona se požalila prijateljici i u trenu je izletjela iz redova scijentologa.

Kao nacističke relikvije

Gibneyjev film gleda se bez daha unatoč tome što traje puna dva sata, ima u njemu potresnih ispovijedi, poput one Sare Goldberg, koja je bila zgranuta što kći prekida odnose s njom zato što je napustila crkvu i što joj zabranjuje da ubuduće viđa unuku. Fascinantni su i dijelovi snimljeni na proslavi scijentologa prije dvije godine, na kojoj se Miscavige ponaša kao da je vladar svijeta, iako kičerski simboli te crkve više podsjećaju na nacističke relikvije nego na ozbiljan vjerski pokret.

Prema Gibneyju, scijentologija bi mogla dospjeti u ozbiljne probleme ako se preispita njezin status religije i time izgubi mogućnost oslobađanja od poreza.

Po mnogima, to je najobičnija vjerska sekta kakvih je u Americi na desetke: jedna od njih je i Transcendentalna meditacija kojoj pripada i David Lynch i ta odlično zarađuje na lakovjernim članovima, ali ni približno tako dobro kao scijentologija. Drugi ozbiljan udarac bio bi kad bi crkvu napustile njezine najveće zvijezde, Travolta i Cruise.

Prvi je labilan, usprkos tome što svako malo izgovori nekakvu pohvalu scijentologiji, a drugi je zbog nje izgubio već dvije supruge, uz Kidmanicu tu je i Katie Holmes, koja mu neko vrijeme nije dozvoljavala viđati njihovu kćer Suri, u strahu od negativnih utjecaja scijentologa.

Koliko dugo će on trpjeti da mu vjera upropaštava privatni život, vidjet ćemo.
 

Going Clear Scientology and The Prison of… by disnmad
 
(jutarnji.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Zapamtite, postoje dva načina da farmaceutske tvrtke zarade novac: moraju izmisliti nove lijekove, a onda moraju izmisliti i novu bolest kako bi te lijekove prodavali. ADHD - Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje - je jedna od najružnijih prevara čiji je cilj učiniti djecu ovisnima.

Ako poznajete nekoga tko ima dijete s dijagnozom poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), velike su šanse da je to dijete zapravo sasvim u redu. Barem je tako pred smrt tvrdio pokojni psihijatar i pionir autizma, ali i otac ADHD-a, Leon Eisenberg. Ukoliko je to bilo rasterećenje duše i iskrenost pred odlazak na onaj svijet, to bi značilo da su milijuni djece ovisni o jakim lijekovima – bespotrebno, piše Natural News.

Zašto je tome tako, objasnio je dr. Jay Parkinson:

Zapamtite, postoje dva načina da farmaceutske tvrtke zarade novac: moraju izmisliti nove lijekove, a onda moraju izmisliti i novu bolest kako bi te lijekove prodavali. ADHD je jedna od najružnijih prevara čiji je cilj učiniti djecu ovisnima.

“ADHD je prevara koja je smišljena da se milioni djece širom svijeta navuku na lijekove”, rekao je dr. Edward C.Hamlyn.

Oko 20 miliona Američke djece trenutno uzima opasne ali vrlo skupe lijekove. “Sjetite se da postoje dva načina da proizvođači lijekova profitiraju, proizvedu nove lijekove ili izmisle nove bolesti za koje bi se određeni lijekovi koristili”, piše Dr. Jay Perkinson o lažnoj pozadini priče o ovoj bolesti.

Internacionalna komisija za ljudska prava donijela je sljedeći zaključak:

‘Psihijatrijsko – farmaceutska industrija troši milijarde dolara godišnje kako bi uvjerila javnost, zakonodavce i medije da su psihijatrijski poremećaji kao što su bipolarni poremećaj, depresija, poremećaj deficita pažnje (ADD / ADHD), posttraumatski stres itd., medicinske bolesti u rangu s provjerljivim medicinskih stanjima poput raka, dijabetesa i bolesti srca. Ipak, za razliku od stvarnih medicinskih bolesti, ne postoje znanstveni testovi za provjeru liječničkog postojanje bilo kakvog psihičkog poremećaja.’

Poznati američki psihijatri Peter Breggin i Sami Timimi na ove zaključke i analize nadovezali su se izjavivši kako će se ‘obojica boriti protiv patologiziranja simptoma ADHD-a za koji tvrde da je više društveni fenomen nego što je uistinu poremećaj’.

“Otac ADHD-a” svojom izjavom šokirao službenu medicinu

Izjava dr. Eisenberga, kojeg smatraju “ocem ADHD-a”, posebno je šokantna za službenu medicinu, jer je on, ranije u svojoj karijeri, bio najveći zagovornik propisivanja lijekova za ADHD.

Eisenberg, koji je preminuo 2009. u dobi od 87 godina, slovi za oca ADHD-a, jer je tijekom pedesetih i šezdesetih uvelike pridonio definiciji ovog poremećaja i određivanju terapije za njega.

Prvi je proveo biološki utemeljena istraživanja o teškoćama u razvoju djece i kliničke pokuse djelovanja psihijatrijskih lijekova na djecu.

Njegovu je kritiku prenio njemački magazin Der Spiegel, kojemu je umirovljeni liječnik rekao da nikad ne bi pomislio da će njegovo otkriće ADHD-a  “postati toliko popularno.” “Genetska predispozicija za ADHD je jako preuveličana. Dječji bi psihijatri trebali temeljito utvrditi psihosocijalne uzroke koji su doveli do problematičnog ponašanja”, iznio je.

Pravilno dijagnosticiranje zahtijeva puno vremena. A tableta se može propisati vrlo brzo”, dodao je, uzdišući.

Nedostatak pažnje nije bolest

Ovaj je psihijatar i autor brojnih istraživanja o ADHD-u pretkraj života izjavio da liječnici olako dijagnosticiraju ovaj kontroverzni poremećaj te da nepotrebno propisuju djeci lijekove. Istina je da neka djeca teško održavaju koncentraciju i da se brzo zasite svega što rade. Međutim ovo ne mora značiti da su ta djeca bolesna.

U medicinskoj zajednici i izvan nje ima mnogo kritičara ADHD-a i načina na koji medicina pristupa djeci koja se teško koncentriraju i održavaju pažnju. U SAD-u čak deset posto desetogodišnjaka svakodnevno uzima lijekove protiv ADHD-a. Po mišljenju oponenata ADHD-a, to ne odražava stvarnu rasprostranjenost ovog poremećaja. Neki pak misle da je ta bolest izmišljena.

Manipulacija dijagnozama i lijekovima

U šezdesetima, mentalni su poremećaji među djecom bili skoro nepoznati. Danas službeni izvori tvrde da je svako osmo dijete u SAD-u mentalno bolesno, a da 5,4 milijuna američke djece ima simptome ADHD-a. Ti su podaci potakli američkog psihologa dr. Jeromea Kagana da  prošlog ljeta optuži liječnike i farmaceute za manipulaciju dijagnozama i lijekovima. Po njegovom saznanju, lijekovi kao što su Ritalin propisuju se mnogo češće nego što bi trebali, a ADHD je “izmišljotina”.

“I prije pedeset godina bilo je sedmogodišnjaka kojima je u školi bilo dosadno te su ometali nastavu. U to vrijeme, takvo smo dijete zvali lijenčinom. Danas se kaže da trpi od ADHD-a. Zato je broj djece sa psihijatrijskom dijagnozom narastao”, primijetio je Kagan.

“Svako dijete kojemu ne ide dobro u školi šalju pedijatru, a pedijatar kaže, ‘to je ADHD, evo vam Ritalin.’

Zapravo, 90 posto te djece nema nikakav poremećaj. Problem je u sljedećem: ako je liječnicima dostupan lijek, oni će postaviti odgovarajuću dijagnozu.

Sve za profit farmaceuta

Neki su kritičari ADHD-a još oštriji od dr. Kagana. Dr. Jay Parkinson vjeruje da većina djece kojima je dijagnosticiran ADHD nemaju nikakvih zdravstvenih smetnji. Po njemu, problem je u društvu, a osobito obrazovnom sustavu, koji je neprilagođen djeci drukčijoj od prosjeka. Portal Natural News piše da moderna psihijatrija i farmaceutska industrija profitiraju tako što djeci propisuju nepotrebna stimulativna sredstva poput Ritalina i Adderalla.

Teorija o dopaminu

Službena je medicina razvila nekoliko teorija o uzroku ADHD-a, a najzastupljenija je ona o neurotransmiterima dopamina. Dopamin je prirodna tvar koju stvaraju neuroni. Dopamin između ostalog pomaže ljudima da se zainteresiraju, motiviraju i koncentriraju na vanjski podražaj – primjerice, na neki zadatak. Nekim ljudima, međutim, neuroni luče manje dopamina. Medicina tvrdi da oni zbog toga brzo gube zanimanje za određeni zadatak pa im pažnja luta u potrazi za novim podražajima.

Što rade lijekovi

Zanimljivo je da stimulativna sredstva ne čine djecu fizički aktivnijom, nego im aktiviraju mozak. Pod utjecajem tih sredstava, dijete se uspijeva duže usredotočiti na isti predmet, umjesto da traži vanjske poticaje.  Međutim, velik dio nepažljive i pretjerano aktivne djece mogao bi i bez lijekova naučiti da obrati pažnju na zadatak i da se disciplinirano zadrži na njemu. No, kao što je rekao dr. Eisenberg u trenutku iskrenosti, liječnicima je mnogo lakše propisati lijek nego se pozabaviti s djetetom i njegovim problematičnim okruženjem.

Što kaže WIKIPEDIJA?

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (engl. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder – ADHD) je stanje za koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremećajem, on to nije. Ljudi s ADHD-om najčešće su vrlo inteligentni i izrazito maštoviti. Neuklapanje u običajena pravila i odredbe društva oko njih ih čini na neki način nepogodnima, te se medicina bavi time u cilju “izlječenja” hiperaktivnosti.

U SAD-u postoje lijekovi koji mogu “smiriti” hiperaktivne ljude. Ti lijekovi djeluju na mozak ostalih ljudi kao stimulansi. Jedan primjer lijeka za ADHD je Ritalin. Primjena Ritalina u SAD-u je vrlo raširena. Razlog tomu je taj što većina ljudi kroz svoj razvojni period prolazi kroz razdoblje hiperaktivnosti kojemu je cilj istraživanje okoline, a roditelji to vide kao “nenormalno”.

ADHD najčešće nestaje poslije puberteta, no kod nekih ljudi ostaje cijeli život. Za njih se može reći da su “pravi” hiperaktivni ljudi.

Vrlo veliki broj poznatih znanstvenika, umjetnika i glumaca imao je ADHD. Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, Wolfgang Amadeus Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Jim Carrey, Henry Rollins i Will Smith samo su neki od njih.

Iz svega navedenog proizlazi činjenica da su mnogi hiperaktivni ljudi korisni članovi zajednice, te da njihovo stanje nije poremećaj koji zahtjeva psihijatrijsku dijagnostiku, te posljedično liječenje i terapiju.

Većina ljudi u Hrvatskoj koji imaju ADHD nisu niti svjesni toga što im je, odnosno zašto drugačije funkcioniraju od većine. Tom Cruise, ovako je objasnio svoje osjećaje: “Pitao sam se jesam li normalna osoba ili idiot, pokušavao bih se koncentrirati (na stvari koje me ne zanimaju) ali nisam uspijevao. Osjećao sam nelagodu, frustraciju i dosadu”. Thomas Edison ovako se pak izrazio o svojoj inovativnosti: “Da bi nešto izumio moraš imati dobru imaginaciju”.
 
Pogledajte što na svjetskom kongresu kažu psihijatri, koliko su ljudi izliječili:
 

 
 
(naturalnews.com,dnevno.hr,alternativa-za-vas.com, hr.wikipedia.org/uredio: nsp)