Neurorazvojni poremećaji, koji uključuju autizam, ADHD poremećaj, disleksiju i druga kognitivna oštećenja, pogađaju milijune djece diljem svijeta, a frekventnost nekih dijagnoza se izgleda povećava

Pregled koji je objavljen u neurološkim časopisu Lancet, kaže da su vijesti toliko ozbiljne da se apelira na reviziju regulatornih procesa diljem svijeta kako bi se zaštitili mozgovi djece.

“Prema kliničkim informacijama na odraslim pacijentima znamo da ove kemikalije mogu ući u mozak kroz krv i uzrokuju neurološke simptome”, rekao je dr Philippe Grandjean, jedan od autora istraživanja.

“Kada se ovo dogodi kod djece ili trudnica, te kemikalije su ekstremno otrovne, pošto je mozak u razvoju vrlo ranjiv organ, a efekti su permanentni”.

Glavnih 5 otrovnih kemikalija su olovo, metil-živa, arsen, poliklorirani bifenil (PCB) i toluen.

Ljudi su izloženi trovanju metil-živom u svojoj prehrani, posebno kroz konzumaciju ribe i morskih plodova, ali i kroz konzumaciju riže kada se uzgaja u okolini bogatoj metil-živom.

Ljudi su izloženi elementarnoj ili neorganskoj živi kroz udisanje okolnog zraka i iz amalgamskih plombi. Istraživanja su pokazala da žene, koje su izložene većim količinama žive, imaju duplo veće razine antitijela koja su povezana s autoimunim poremećajima poput artritisa i lupusa.

U dovoljnim dozama, metil-živa može pogoditi živčani sustav u razvoju kod fetusa i djece.

Kod odraslih, povećani razine izloženosti metil-živi mogu dovesti do neuroloških problema, kao što su gubitak pamćenja ili tremor, ali i do kardiovaskularnih i imunoloških bolesti.

Cjepiva su posebno problematične po pitanju trovanja djece.

Iako je timerosal (konzervans na bazi žive), zabranjen, 60% svih cjepiva protiv gripe ipak sadrže ovaj smrtonosni neurotoksin. On se metabolizira u otrovnu i štetnu metil-živu, koja se metabolizira u još otrovniju anorgansku živu i zadržava u tjelesnim tkivima.

U najvećoj opasnosti su trudnice i mala djeca.

Još šest kemikalija je dodano na listu. To su mangan, fluoridi, tetrahloretilen, skupina spojeva pod nazivom polibromirani difenil eteri, kao i dva pesticida, klorpirifos i diklorodifeniltrikloretan (DDT).

“Iz godine u godinu pronalazimo nove spojeve koji oštećuju mozak u razvoju kod fetusa i djece”, kaže Landrigan, jedan od autora istraživanja.

Kako bi ispitali štetnost fluorida, koji se nalazi u vodovodnoj vodi u mnogim područjima, Grandjean i Landrigan su analizirali dvadesetsedmoro djece, većinom u Kini, koji su bili izloženi fluoridima u pitkoj vodi u visokim koncentracijama. Podaci su pokazali sniženje kvocijenta inteligencije za oko 7 bodova.

Autori su zabrinuti i povodom slijedećeg:

“Bojimo se da postoje brojne druge kemikalije, koje se nalaze u redovitim proizvodima s kojima smo u kontaktu svakoga dana, a koje imaju potencijalno štetno djelovanje na mozak u razvoju i nikad nisu testirane”.

Dr. Barry Black, profesor toksikologije na Sveučilištu Saskatchewan, slaže se da se efekti industrijskih kemikalija moraju strožije regulirati.

“Fetus je jedinstveno podložan razvojnim poremećajima … koji mogu dovesti do imunoloških poremećaja i poremećaja ponašanja, kao i reproduktivne disfunkcije kasnije u životu”, rekao je Black. “Često su efekti povezani s niskim razinama izloženosti kemikalijama tijekom trudnoće”.

Tu je i rastući problem zagađenja toksinima koji pogađaju hormonalne sustave. Zalihe vode su recimo, zagađene s oko 30.000 do 100 tisuća kemikalija ili lijekova koje utječu na sekundarne seksualne osobine kod dječaka.

Landrigan i Grandjean kažu da bi sve netestirane kemikalije u uporabi i sve nove kemikalije trebali biti testirane na razvojnu neurotoksičnost.

Ovo nije novi koncept. U Europskoj uniji se od 2007. primjenjuju propisi pod nazivom REACH – registracija, evaluacija, autorizacija i zabrana kemikalija – kako bi se ljudi zaštitili od kemikalija.

“Znamo dovoljno da možemo reći da je potreban poseban naglasak na zaštiti mozgova u razvoju. Ne pričamo više samo o određenim kemikalijama. Pričamo o kemikalijama uopće”, rekao je Grandjean.

“Posjedujemo metode za testiranje i protokole da odredimo da li su kemikalije otrovne za moždane stanice. Ako promatramo globalno, više generacija djece je izloženo olovu, živi i drugim tvarima, kao i tvarima koje još nisu testirane, a sumnja se da otrovno djeluju na mozak u razvoju”.

Landrigan regrutira trudnice za novo istraživanje u cilju testiranja izlaganja kemikalijama. On je rekao da je neizbježno da se u narednih par godina još kemikalija doda na listu.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Amerikanci su ponovo kroz svoj kapitalizam pronašli način zarade i profita kojim bi se trajno mogla uništiti priroda. ‘Ovo je silovanje zemlje, uzimaju sav novac i bježe glavom bez obzira. Ne može ih više boljeti briga za to što rade. Doći će vam pravo na vaš posjed, gledati vas u oči i lagati’, opisala je problem Jacki Schilke, a to bi se moglo dogoditi i na Balkanu.

Exxon i Chevron, zloglasne korporacije, najbliže su ovom tipu izvlačenja plina. Iako nema nikakvih informacija o mogućnosti ulaska u Hrvatsku, a nema niti informiranih stručnjaka o procesu frakiranja – možemo se jedino nadati da se tako što neće dogoditi.

Frakiranje, odnosno hidrauličko frakturiranje, u posljednje vrijeme veliki je problem u SAD-u i na noge je diglo brojne udruge za zaštitu okoliša. Ova tehnika horizontalnog bušenja škriljca u potrazi za plinom financijski je iznimno unosna, te je ujedno smanjila i cijenu struje i uporabu ugljena. No, tu je i druga pogubna strana medalje.

Hrvatska idealna za uništavanje

Klasična priča vezana uz nove tehnologije nije mimoišla niti frakiranje. Prvi postupci su simulirani još u 19. stoljeću, a komercijalnu uporabu započinje superkontroverzni ‘ratni lešinar’ Halliburton 1949. godine u Oklahomi i Teksasu. U Europu i SSSR tehnika dolazi 1952., a primjenjivana je i u Jugoslaviji. Međimurje, Dalmacija i Slavonija bile su idealne za uništavanje tla i izvlačenje sirovine.

Naravno, početkom devedesetih događa se ista stvar kao i s GMO-om, aspartamom itd. Tehnologija je prepuštena privatnom sektoru, zakon nije nalagao veće znanstvene studije izuzev vlastitih pod velom sukoba interesa i počinje ekspanzija koja je danas na svom vrhuncu. U biznis se danas aktivno uključuje i Kina, koja će uz SAD pokušati prodrijeti na tržište EU.

Što je zapravo frakiranje?

No, što je uopće frakiranje i zašto tolika kontroverza? Ovom tehnikom skladišti se protok prirodnog plina ili petroleja ubrizgavanjem velikih količina štetnih kemikalija duboko pod teren, odnosno zemlju. Kemikalije poput benzena, arsena, etilenskog glikola, olova, formaldehida, toluena, urana 238, radija 226 i brojnih drugih zatim uništavaju zemlju i pitku vodu u blizini da bi istisnuli uskladišteni plin.

Toksini se tako danas usko vežu uz defekte novorođenčadi, rak, autizam, zatajenja bubrega i autoimune bolesti. Zbog visokih razina metana često se i voda iz slavine pretvara u gorivu tekućinu, a izuzev toga zaraza prelazi i na stoku i biljke u cijelom kraju. Na kraju se i odrasli farmeri razbole, pa je frakiranje ubojito za svu floru i faunu. Diljem SAD-a vidimo čak 600.000 bunara i kontaminiranih lokacija.

Svjedočanstva iz SAD-a

U filmu ‘Obećana zemlja’ vrlo je dobro prezentiran problem. Frapantan je primjer bračnog para Hunt, farmera iz Zapadne Virginije, koji je odbio ponudu korporacije CEC (‘Chesapeake Energy Corporation’) da njihovu farmu organskog uzgoja pretvore u zapaljenu pustopoljinu. Kompanija 2010. počinje proces frakiranja bez zakonskog dopuštenja i obitelj se vrlo brzo razboljela putem vode, a male koze su pougibale preko noći.

Slične probleme imala je i Susan Wallace-Babb iz Colorada koja je udisanjem isparavanja više puda pala u nesvijest i imala lezije po cijelom tijelu. Krivac za to bila je multinacionalna kompanija Exxon koja će ukoliko je suditi posljednjim izvješćima uskoro i u Hrvatsku, možda upravo zbog frakiranja.

‘Exxon i Chevron siluju zemlju’

‘Ovo je silovanje zemlje, uzimaju sav novac i bježe glavom bez obzira. Ne može ih više boljeti briga za to što rade. Doći će vam pravo na vaš posjed, gledati vas u oči i lagati’, opisala je problem Jacki Schilke, a to bi se moglo dogoditi i u Slavoniji. Exxon i Chevron, zloglasne korporacije, najbliže su ovom tipu izvlačenja plina. Iako nema nikakvih informacija o mogućnosti ulaska u Hrvatsku, a nema niti informiranih stručnjaka o procesu frakiranja – možemo se jedino nadati da se tako što neće dogoditi.

Mediji i javne debate žestoko su pod udarom propagande bogatih korporacija, a problem još nije dosegao kritičnu masu da bi bio društvena briga. Iz tog razloga sve je preostalo na informiranim pojedincima i aktivističkim udrugama. Političari će kao i u SAD-u iskoristiti ponuđenu prigodu, a samo je konsenzus EU oko neulaska frakiranja preostao kao instrument. SAD je već u procesu zagađenja, pitanje je kada će krenuti širenje neiscrpnog tržišta.

Njemačka će ipak dopustiti frakiranje i biti neovisna o ruskom plinu

Ekološki alarm – Frakiranjem se u tlo ubacuje iznimno puno kemikalija koje bi mogle zagaditi vodocrpilišta i oranice Nakon što su SAD i Kanada u samo nekoliko godina naglim razvojem i širokom uporabom metode frakiranja plina i nafte iz škriljevca drastično promijenili energetsku sliku svijeta, u cijelu priču sada se uključuje i Europa. Unatoč velikom protivljenju ekologa, njemačka vlada usvojila je prošli tjedan zakonski okvir kojim će frakiranje tla biti dopušteno, uz određene uvjete.

Problem su kemikalije

Ministarstva gospodarstva i zaštite okoliša postigla su dogovor prema kojemu će crpljenje nafte i plina iz škriljevca na području Njemačke biti dopušteno i na dubinama manjim od 3000 metara ako stručna komisija većinom glasova ustanovi da području na kojem se planira frakiranje ne prijeti nikakva opasnost. Razumljiva je želja Berlina da frakiranje napokon prodre i u Europu, pogotovu kada se analizira što je taj način crpljenja energenata učinio na tržištu nafte i plina. Naime, do samo prije pola godine cijena sirove nafte dobivene s Bliskog istoka iznosila je oko 120 dolara po barelu. Metodom frakiranja naftaši su na području Sjedinjenih Američkih Država i Kanade počeli iz do sada nepristupačnih naslaga škriljevca izvlačiti ogromne količine nafte i plina, pri čemu se cijena nafte strmoglavila.

Sirova nafta danas košta oko 55 (trenutna cijena, i dalje u padu) dolara po barelu, a zemlje članice OPEC-a ne usude se smanjiti proizvodnju jer im je jasno da ne bi podigli cijenu nafti nego bi samo izgubili kupce koji bi crno zlato počeli kupovati od Amerikanaca i Kanađana. Među Saudijcima je prije nekoliko tjedana doslovno izbila panika, a jedan od njihovih prinčeva čak se obratio i otvorenim pismom javnosti najavljujući kako njihovu gospodarstvu prijeti katastrofa.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, pa se, vidjevši što nova tehnologija omogućava, u novu naftnu utrku odlučila upustiti i Europa, s Njemačkom kao predvodnicom gdje će prvo frakiranje po novim pravilima početi 2018. godine. Ipak, situacija na Starom kontinentu nešto je složenija, i to zbog tehnologije frakiranja.

Naime, tim se postupkom u zemlju pod visokim tlakom upumpava voda pomiješana s kemikalijama koje oslobađaju plin i naftu zarobljenu u škriljevcu koji se potom izvlače na površinu i otpremaju u preradu. Upumpavanje velikih količina kemikalija u zemlju možda nije toliki problem u nenaseljenim prostranstvima Sjedinjenih Država (Dakota, Teksas) ili sjeverne Kanade, no vrlo je problematično u gusto naseljenoj Europi, pogotovo uzimajući u obzir da kemikalije vrlo lako mogu prodrijeti u tokove podzemnih voda kojima se gradovi opskrbljuju vodom za piće. Problem je i u još uvijek nedovoljno poznatom utjecaju koji te kemikalije imaju na tlo na kojemu se uzgajaju ratarske kulture. Upravo su zbog toga ekolozi nakon nove odluke Berlina digli uzbunu odnosno pripremaju akcije kako bi zaustavili ili bar odgodili primjenu tog novog zakona. No nisu samo ekolozi u panici. Jer više od svih zabrinuta je Rusija.

Pogodna tla Europe

Naime, povećanom proizvodnjom nafte i plina iz škriljevca europska bi ovisnost o ruskim energentima, prvenstveno o plinu, znatno slabila pa čak možda i potpuno nestala. Rusija trenutačno svoj energetski potencijal koristi kao svojevrsnu batinu prijeteći smanjenjem ili potpunim prekidom isporuke, čime bi, pogotovu u zimskim mjesecima, bio paraliziran veći dio Europe. Razvojem frakiranja u zemljama Europske unije situacija se drastično mijenja a ruska batina znatno slabi.

Uz to, Rusija se razvojem ove tehnologije dodatno dovodi u nepovoljan položaj jer Moskva živi od izvoza energenata, a za podmirenje svojih proračunskih obaveza računala je s najmanjom cijenom nafte od 100 dolara po barelu. Postupak frakiranja mogao bi se koristiti i u Hrvatskoj, no za to bismo trebali ispuniti određene uvjete.

Prije svega, pitanje je imamo li dovoljno škriljevačkog tla koje bi se moglo frakirati. U Europi su za taj postupak geološki najprihvatljivija područja Poljske, Francuske i Njemačke. No ukoliko bi se i kod nas detektirala pogodna tla, smatram da bi trebalo dopustiti frakiranje, ali po visokim, njemačkim standardima i uz njihove kriterije – kaže naftni ekspert dr. Davor Štern.

Amerikanci jeftino buše plin i naftu iz šejla, ali Europa u tome vidi moderni Černobil

Sjedinjene Države postat će posve neovisne o uvozu plina, pa će ga čak i izvoziti, zahvaljujući tehnološkoj revoluciji koja se u toj zemlji dogodila zadnjih desetak godina – horizontalnom bušenju, hidrauličkom razlamanju i vađenju plina iz podzemnih slojeva fosiliziranog blata, lisnate stijene zvane šejl.

Predsjednik Europske komisije J. M. Barroso šokirao je proljetos predsjednike i premijere država članica Europske unije svojom prezentacijom o stanju europske energetike. Naime, europski vođe dogovorili su se na summitu u ožujku da će održati niz tematskih rasprava o strukturnim problemima, ekonomskom rastu i konkurentnosti Europe, a za prvu temu odabrali su energiju.

I tako im je Barroso na summitu 22. svibnja u Bruxellesu otkrio kako je cijena prirodnog plina od 2005. do 2012. godine u Sjedinjenim Državama pala 66 posto, a u Europi se povećala 35 posto. Cijena struje za industriju u SAD-u je pala četiri posto, a u EU je porasla 38 posto.

U trenutku kad je predsjednik Komisije držao svoju prezentaciju, prirodni je plin u Europi u distribuciji bio više nego četiri puta skuplji nego u Sjedinjenim Državama. I to nije bilo sve…

Slajd broj 4 Barrosova predavanja pokazivao je kako Europa danas uvozi više od 60 posto prirodnog plina koji troši, i više od 80 posto nafte, a za 20 godina, kako sada stvari stoje, bit će više od 80 posto ovisna o uvoznom plinu i više od 90 posto o uvoznoj nafti.

Za to vrijeme, Sjedinjene Države, koje sada uvoze samo deset posto plina, postat će neto izvoznik tog energenta. Svi prisutni šefovi država i premijeri znali su istog trena na što Barroso cilja.

Sjedinjene Države postat će u plinu posve neovisne o uvozu, pa čak će plin i izvoziti, zahvaljujući tehnološkoj revoluciji koja se u toj zemlji dogodila zadnjih desetak godina – horizontalnom bušenju, hidrauličkom razlamanju i vađenju “nekonvencionalnog” prirodnog plina iz podzemnih slojeva fosiliziranog blata, lisnate stijene zvane šejl.

No, šejla ima i u Europi. Prema riječima britanskog premijera David Camerona, ima ga najmanje 75 posto koliko i u SAD-u, pa zašto onda i Europa ne pliva u obilju jeftinoga prirodnog plina, energenta praktičnijeg i čišćeg i od nafte i od ugljena?

Erupcija bunta

“Zašto Amerikanci izvode u šejlu po 10.000 bušotina na godinu”, pitao se javno Cameron, “dok mi u Europi bušimo manje od stotinu? Kad je tako, ne treba nas čuditi da su u protekloj dekadi Amerikanci povećali udjel plina iz šejla u ukupnoj potrošnji sa jedan na 30 posto, dok mi u Europi plaćamo plin u veleprodaji dvostruko skuplje nego u SAD-u…”.

No, Cameronov rezignirani komentar pokazao se ubrzo kao samo vršak ledenoga brijega šokantne podijeljenosti europskih zemalja oko plina i nafte iz šejla, nevjerojatnih hladnoratovskih geopolitičkih intriga, nezamislivih sukoba vodećih stručnjaka za energiju i nepojmljivo udaljenih stajališta interesnih skupina poput zaštitara prirode i industrijalaca. Plin i nafta iz šejla izazvali su veću erupciju strasti i bunta nego svojedobno nuklearne elektrane ili ispuštanje ugljikova dioksida iz najprljavijih termoelektrana na ugljen!

Prirodni plin iz šejla, plitko položenog ispod površine zemlje, počeo se u Sjedinjenim Državama eksploatirati davne 1825. godine. Zahvaljujući tom plinu, gradić Fredonia u saveznoj američkoj državi New York bio je prvi na svijetu osvijetljen komercijalno izbušenim, proizvedenim i isporučenim prirodnim plinom. No, otkriće “konvencionalne” nafte i plina 34 godine kasnije u Titusvillu, oko 90 minuta vožnje udaljenom od Fredonije, bacilo je u zaborav šejl.

Otrovni aditivi u vodi

Iz šejla, kao tankog podzemnog sloja stijene, plin nije moguće vaditi okomitim bušenjem jer se takva bušotina vrlo brzo isprazni, pa je plin iz šejla postao dohvatan tek s razvojem horizontalnog bušenja kroz stijenu i njezinim razlamanjem tekućinom pod visokim tlakom, takozvanim frakturiranjem koje je razradio naftaš George Mitchell. Taj pionir “frackinga”, naftni inženjer, geolog i sjajni biznismen, kojemu Amerikanci mogu zahvaliti obilje jeftinog plina, umro je prošloga petka u Teksasu u 94. godini. Frakturiranje je, međutim, vrlo kontroverzna metoda proizvodnje ugljikovodika.

Za hidrauličko razbijanje podzemnih slojeva šejla koriste se goleme količine vode, prosječno po 17 milijuna litara. U vodu se, u omjeru do dva posto smjese, dodaju pijesak i aditivi. I upravo su ti aditivi problematični: obično se umiješa barem 12-15 vrsta raznih agenata, inhibitora, kiselina, maziva… koji omogućuju dublje prodiranje pijeska u pukotine, lakše istjecanje plina i nafte. Pritom se iz bušotine i plina uklanjaju neželjene tvari poput kisika, željeza ili bakterija.

Većina je aditiva toksična ili potencijalno karcinogena pa je opravdano pitanje što bi se dogodilo kada bi oni dospjeli u podzemnu vodu koju piju ljudi i životinje.
 

 
(jutarnji,vecernji,dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

Ako imate biznis kojim prodajete nešto što vama čini bolje, zarađujući preko više od stotinu milijardi dolara godišnje, biste li poduzeli korake kojima ćete iskorijeniti potrebu za vašim poslovanjem? Ili ćete provesti sve napore da se taj novac i dalje “valja”?

Uzmite rak (tumor), na primjer. Ne dopustite da vas mediji poput budale, zavaraju oko “Lijeka”. Nitko tko je u toj poziciji i toliko zarađuje ne bi želio izliječiti i uništiti rak, jer svi oni provode ubijanje kroz veliki posao liječenja, dok obični ljudi ostaju bez novca, strašno pate i umiru.

“Lijek” nikada neće biti izbačen na tržište, jer jednostavno nema dovoljno profita u iskorijenjivanju i izliječenju bolesti. Nikada neće biti upravno tijelo koje štiti potrošače od podvrgavanja poznatim karcinogenima, jer će to zaustaviti da se novac i profit dalje “valja”. Mnoga istraživanja su zataškana i mnogi potencijalni lijekovi se ignoriraju i diskreditiraju, jer je daleko više novca u poticanju bolesti nego u izliječenju. U 2012., troškovi u liječenju raka/tumora je bio 124,6 milijarde dolara. Blood Money (Krvavi Novac)

Siva i Crna Statistika

Samo riječ “rak” šalje val straha niz kralježnicu najhrabrijeg optimiste. Zastrašujuće, gotovo jedan na dva čovjeka će za 20 godina dobiti zastrašujuću bolest, a brojevi su sve gori. Ovdje su neke brze statistike za pozadinu priče:

• Gotovo polovica svih Amerikanaca će oboljeti od raka tijekom života. Brza matematika nam kaže da je je to zapanjujućih 157 milijuna žrtava.
• Preko pola milijuna ljudi u Americi je umro od raka u 2012.
• U 2011, rak je bio #1 uzrok smrti u zapadnom svijetu, a #2 uzrok u zemljama u razvoju.
• Rak je #1 uzrok smrti kod djece u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ogromno povećanje se desilo relativno nedavno. Prije sto godina, broj je bio daleko drugačiji. U to vrijeme, 1 na 33 čovjeka je obolio od raka. I unatoč milijardama dolara koje se troše na pronalazak “lijeka”, Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će se broj umrlih od raka udvostručiti do 2030.

Ti se podaci danas vode kao normalni. Vijesti su prepune fotografija beba kojima nedostaje jedno oko, lijepe ćelave djece koja su izgubila svoju kosu tijekom kemoterapije, i ljudi koji su morali ukoniti dijelove tijela da bi preživjeli još nekoliko godina. No, rak NIJE normalan. To nije nešto što se “samo dogodi.” Znanstvenici znaju stvari i tvari koje uzrokuju rak. Agencije koje štiti Vlada znaju to također, i previše, ali oni ne čine ništa kako bi ograničili te toksine na tržištu.

Zašto?

Jer, rak je veliki posao i oni koji profitiraju imaju veliki financijski interes u tome da smrtonosni trend nastavi rasti.

Otrovati Građane za Profit

Dakle, što se promijenilo? Kako smo dospjeli od 3% šanse za dobivanje raka do 41% šanse?

Pojavili su se Velika Farmacija, Veliki Agro i Veliki Biznis. Oni se bogate trovajući građane kroz proizvodnju toksičnih elemenata kojima su izloženi na dnevnoj bazi.

Osim ako živite u balonu i nemate kontakt sa proizvedenim artiklim, vanjskim zrakom ili suncem, vi ste izloženi nevjerojatnom broju poznatih i sumnjivih karcinogena svaki dan.

Statistike pokazuju da kumulativno nakupljanje svih tih različitih toksina u ljudskom tijelu na kraju dovodi do raka kod mnogih ljudi.

Prvo, proizvođači “hrana” profitiraju kad kupujemo njihovu otrovanu robu.

Tada zdravstveni sustav i farmaceutske tvrtke profitiraju kad postanemo bolesni i trebamo se boriti protiv raka.

Sami lijek za rak može koštati više od 100.000 dolara godišnje, a to su pretjerani zelenaški troškovi koji odlaze na zračenje, kemoterapiju, i račune liječnika. U Sjedinjenim Američkim Državama, rak je #1 najskuplja bolest za liječenje “po osobi”.

Zašto bi oni koji zarađuju spriječili rak kada se 95,5 MILIJARDI DOLARA GODIŠNJE troši na to liječenje (samo u SAD-u)? Postoji interes u povećanju broja oboljelih, a ljudi koji imaju korist od toga nemaju namjeru smanjiti ukupne slučajeve raka.

Prevencija: Vaša Jedina Obrana

Izbjegavati kancerogene tvari koliko je god moguće, je najbolji način obrane da ne postanete “1 na 3″, ali to nije lako. Osim toga, vi ćete biti smatrani kao “ekstremist” ili “luđak” od onih oko vas koji su zakopali svoje glave u pijesak.

Postoje koraci koje možete poduzeti kako bi ograničili svoju izloženost ali budite spremni da mnogi ljudi vide tu radnju kao ekstremnu. Vrlo malo ljudi su učinili dovoljno za svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji kako bi napravili istraživanje potrebno za identifikaciju opasnosti oko njih, da bi nakon toga krenuli “protiv struje” kako bi se izbjegla opasnost od raka.

Budući da većina nas ne živi u balonu, mi ćemo biti podvrgnuti nekim od tih toksina – oni se nemogu izbjeći u cijelosti. Međutim, možete ograničiti svoju izloženost poduzimanjem sljedećih koraka kako bi se smanjila izloženost svakodnevnim otrovima….

• Kupnja organske hrane, što je češće moguće. GMO i pesticide su dokazano kancerogene tvari.
• Napunite tanjur sa šarenim antioksidansima. Odlučite se za organske verzije namirnice poput bobičastog voća, povrća, tamne čokolade i kave, da spomenemo samo nekoliko, koji su moćni u borbi protiv raka, puni antioksidansa i koji će potaknuti vaš imunološki sustav u borbi protiv drugih vrsta bolesti, isto tako.
• Izbjegavajte prerađenu hranu. Mnogi aditivi i konzervansi koje u izobilju sadrži hrana u Sjevernoj Americi su zabranjeni u drugim zemljama upravo zbog zdravstvenih rizika koje predstavljaju.
• Odaberite netoksično posuđe. Kuhanje na neljepljivom posuđu koje sadrži teflon i perfluoroktansku kiselinu (PFOA), koja emitira toksične plinove u roku od 5 minuta tijekom zagrijavanja na neljepljivoj teflonskoj tavi. Nakon što tava postane izgrebana, otrovne čestice se ispiru izravno u hranu koja se priprema. Aluminijska posuda je također potencijalno toksična. Lijevano željezo, keramika, staklo i glina su bolje opcije posuđa za kuhanje.
• Ne pušite (cigarete).
• Konzumirajte alkohol samo u umjerenim količinama.

• Ograničite korištenje plastike u vašem domu. BPA ili Bisfenol-A su petrokemijske plastične mase koje su glavni sastojak mnogih boca za vodu, sloja unutar konzervi, ambalaže za hranu za višekratnu uporabu, uključujući i neke vrste boca za bebe. Oni uzrokuju ometanje endokrinog sustava, pogotovo ako je hrana topla. Koristite staklene posude kad god je to moguće.
• Odaberite proizvode za osobnu njegu koje ne sadrže petrokemijske tvari. Mnoga kozmetika i ostala pomagala za “zdravlje i ljepotu” sadrže petrokemijske spojeve. Opasan je njihov nusprodukt, 1,4-dioksan, dokazano kancerogen. Američka agencija za zaštitu okoliša svrstava dioksan u vjerojatni ljudski karcinogen, državni zakon Kalifornije klasificira da dioksan uzrokuje rak. Studije na štakorima pokazuju da je najveći zdravstveni rizik povezan sa udisanjem para petrokemijskih tvari.

                          Izbjegavajte slijedeće sastojke:

• Parafinski Vosak

• Mineralna ulja

• Toluen

• Benzol

• Fenoksietanol

• Bilo što sa PEG (polietilen glikol)

• Sve što završava sa “-et” ukazuje na to da je potreban etilen oksid (petrokemijski) za proizvodnju kozmetike npr. miret, olet, lauret, ceteareth

• Bilo što sa DEA (dietanolamin) ili MEA (etanolamin)

• Butanol i bilo koju riječ s “-butil”: butil alkohol, butilparaben butilenglikol

• Etanol i riječ s “-etil” – etilni alkohol, etilen glikol, etilen diklorid, EDTA (etilen-diamin-tetracetatna kiselina), etilhekslglicerin

• Bilo koju riječ sa “-propil” – izopropil alkohol, propilen glikol, propilalkohol, kokamidopropil betan

• Metanol i bilo koju riječ s “-metil” – metilni alkohol, metil, metilceluloza
• Parfem ili miris – 95% kemikalija koje se koriste u mirisima i parfemima su iz nafte

• Odlučite se za prirodne, biorazgradive proizvode za čišćenje. Prema web stranici Natural Pure Organics, prosječno kućanstvo sadrži do 80 litara toksičnih materijala, od kojih je većina u proizvodima za čišćenje. Prilikom korištenja ovih proizvoda, oni se zadržavaju u zraku i na površinama, povećavajući izloženost karcinogenima dok udišete te toksine u pluća ili ih apsorbirate kroz kožu.
• Izbjegavajte umjetna sladila. Aspartam, na primjer, je kancerogen i razgrađuje se u formaldehid u ljudskom tijelu.
• Odbiti cjepiva. Mnoga cjepiva sadrže formaldehid i živu, od kojih su oba poznata kao karcinogena. Do druge godine života, dijete dobije sva preporučenih cjepiva. Onn ili ona je dobila 2370 puta veću dozu žive od “dopustive sigurne granice” za živu (ako postoji takva sigurna razina kod otrova). HPV cjepivo može zapravo povećati rizik od raka reproduktivnog sustava. Polio cjepivo je nedavno došlo pod vatru zbog svojih kancerogenih sastojaka.
• Izbjegavajte vodu iz slavine. Ako imate općinske vodu, postoji opasnost od ispijanja hrpe toksina. Prvo, tu je namjerno dodavanje natrijevog fluorida, pesticid koji je označen kao “smrtonosan za ljude.” Ne samo da je potrošnja fluorida povezana s rakom, već također smanjuje IQ, uzrokuje neplodnost, a uzrokuje i otvrdnuće arterija. Zatim tu je i kloru vodi, koji se koristi za ubijanje bakterija koje nas mogu učiniti bolesnima. Nažalost, prema dr. Michael J. Plewa, genetskom toksikološkom stručnjaku na Sveučilištu u Illinoisu, klorirana voda je kancerogena. “Pojedinci koji konzumiraju kloriranu vodu za piće imaju povišen rizik od raka mokraćnog mjehura, želuca, gušterače, bubrega i debelog crijeva, kao i Hodgkinov i ne-Hodgkinova limfom.”
• Održavajte zdravu tjelesnu težinu. Pretilost je povezan s povećanim rizikom od raka jednjaka, dojke, endometrija, maternice, debelog crijeva i rektuma, bubrega, gušterače, štitnjače, i žučnog mjehura.
• Vježbajte dnevno.

Ne mogu vam reći koliko puta sam gledao ljude kako prevrću očima ili rugaju se kad odbijam sudjelovati u stvarima koje su opasne. Nekako, piti vodu iz vlastite bez-BPA bočice se smatra “ekstremnim”. Ne odvoditi svoju djecu u McDonalds ili ih hraniti Hot Dog-om i Doritos se smatra kao “zlo”. Izrada svojih proizvoda za njegu tijela i proizvoda za čišćenje koji su zdraviji, netoksični – je “glupo”.

Vjerujem da je svjesno konzumiranje otrovnih sastojaka “ludo”. Vjerujem da je trljanje karcinogenima preko krema, kozmetike po mom tijelu ili prskati ih po kući u obliku mirisa -  “smiješno”. Mislim da ubrizgavanje u mojim bespomoćne djece ili ga hrani ih na šarene tanjur je “znači”.

Nikad ne zaboravite da je na kraju svega DOBIT! Ne očekujte da ministarstvo uskoči i sve to prekine. Oni su dokazali opet i opet, da njihova svrha služi interesima krupnog kapitala, a ne potrošačima.

Rak predstavlja veliki novac farmaceutskim kompanijama i zdravstvenoj industriji. Oni nemaju interes u prevenciji istog. Dakle, možda, podvrgavajući svoje tijelo na milost i nemilost Velike Farmacije punite njihove već pretrpane džepove, je gluplje nego poduzimanje koraka kako bi se izbjegla bolest.

Ovaj članak je posvećen nekim voljenim osobama, od kojih su neki oboljeli, borili se i pobijedili bitku sa opasnom bolešću, i neće držati jezik za zubima…

 
(mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)