2005. godine, ugledni propagandist globalnog zatopljenja i bivši potpredsjednik SAD-a Al Gore je rekao i ponavljao na svojim nastupima da će se sav led na Zemljinim polovima otopiti do 2015. godine

Degradacija tla na planetu izazvat će migraciju najmanje 50 milijuna ljudi do 2050. te do 700 milijuna ako se ne poduzmu mjere da se zaustavi šteta, upozorilo je u ponedjeljak više desetaka znanstvenika.

Degradacija zemlje, uzrokovana između ostalog neodrživom poljoprivrednom praksom, zagađenjem i urbanom ekspanzijom, već šteti dobrobiti 3,2 milijarde ljudskih bića, ili 40 posto svjetskog stanovništva, istaknuto je u prvom globalnom izvješću ikada na tu temu.

Tlo je u “kritičnom” stanju, upozorava ta opsežna studija ostvarena pod pokroviteljstvom Međuvladine platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES), okupljene na plenarnoj sjednici čitav tjedan u Medellinu u Kolumbiji.

“Transformirali smo veliki dio naših šuma, naših pašnjaka, izgubili smo 87 posto naših vlažnih zona. Doista smo promijenili kopnenu površinu”, istaknuo je Robert Watson, predsjednik IPBES-a koji broji 129 zemalja članica.

Loše eksploatirana ili previše eksploatirana, tla gube na kvaliteti. To se očituje sve većim smanjenjem “obradivih površina te, stoga, i sredstava za život” što će “primorati ljude na odlazak. Više neće biti moguće živjeti na tom tlu”, istaknuo je on.

Do 2050. ta degradacija, “zajedno s problemom globalnog zatopljenja usko povezanim s njom, primorat će 50 do 700 milijuna osoba na migracije“, dodaje se u toj analizi koju je provelo stotinjak dobrovoljnih istraživača iz 45 zemalja.

Najoptimističniji izgledi su nam “ako doista pokušamo s održivom poljoprivrednom i šumskom praksom, minimiziranjem klimatskih promjena gospodarenjem s niskim udjelom ugljika”, dodao je Watson.

No, “ako nastavimo s našom neodrživom praksom i ako globalno zatopljenje postane sve kritičnije”, približno 700 milijuna ljudi bit će primorano migrirati u sljedećih trideset godina, upozorio je on.

Fenomen se pothranjuje “visoko potrošačkim životnim stilom” bogatih zemalja, kao i rastom prihoda i demografijom u zemljama u razvoju, dodaje se u izvješću.

Pogoršanje kvalitete tla također je čimbenik ratova. “Smanjenje produktivnosti tla čini društva osjetljivijima za društvenu nestabilnost, posebice u sušnim krajevima.

Ono utječe na prehrambenu sigurnost, vodu koju pijemo, zrak koji udišemo, dakle na sve stanovnike Zemlje što predstavlja gospodarski trošak procijenjen na 10 posto godišnjeg BDP-a.

Do danas samo 25 posto tla na planetu nije “znatno ugroženo” ljudskom aktivnošću a taj bi postotak mogao pasti na 10 posto do 2050.
 
(jutarnji.hr)

Pored želje da otkrijemo kako čovjek može prilagoditi i opstati u prirodi, bez oslanjanja na sve one točke koje mu izgledaju neophodne u suvremenoj civilizaciji, moram reći da me je za bavljenje ovom temom motivirao cilj da se čovjek bori za svoje narušeno zdravlje

Vjerujem da će mnogi mnogi ubrzo pokušati primjene neke od savjeta naših baka ili boraca za zdrav “bio” vrt; na svojim okućnicama ili zapuštenim i napuštenim imanjima na selu.

U knjizi “Preživjeti i živjeti u prirodi” prikazani su primjeri iz prakse, koji rječito ukazuju na proizvodnju zdrave hrane bez mnogo napora. Sve se temelji na činjenici da su biljke stvorene prije ljudi i da one mogu opstati bez naše intervencije. Čovjek samo treba pratiti rast biljke i da joj pomogne izrasti i razviti se do svoje pune biološke zrelosti. Onako kako prati i rast životinja.

Pošlo se od opće poznate činjenice da u našem tlu gotovo da nema nekih neophodnih sastojaka, prije svega selena, joda, željeza, kroma i dr. Uzroci tome su mnogobrojni. Način proizvodnje u poljoprivredi gdje se išlo samo na povećanje prinosa uz neselektivnu uporabu kemije.

Što smo bliže velikim gradovima, to dobivamo PRAZNU hranu, tj. biljke sa osiromašenim sastavom vitamina, minerala i ostalih mikroelemenata. Tablice o kemijskom sastavu namirnica su sve manje točne, i naši pokušaji da se hranimo pravilno po tablicama – ostaju samo pokušaji. Mnogi prodavači dodataka hrani ovu priču godinama pričaju, a mi to nijemo promatramo, jer osiromašeno stanoništva bespomoćno sluša, pošto nema para za te programe, mada je svakome jasno da nešto treba poduzeti.

Nedostatak vitamina i minerala ugrožava štitnjaču

Ljudi u velikom broju obolijevaju od poremećaja funkcija štitne žlijezde. Ovo je oboljenje mnogo prisutnije, nego ga medicina bilježi, jer se često početni simptomi liječe antidepresivima ili i sami liječnici ne istražujući ovu bolest daju takve terapije. A pogledajmo koliko je oko nas bezvoljnih, malaksalih, jako debelih (napuhanih punih vode), nenormalno mršavih, pojačano nervoznih, ljudi s poremećenim snom, koji teško dišu, lako se umaraju. Ako imaju novca, kupuju suplemente, ako nemaju ..? E, ako nemaju ima rješenja.

Sve više u svijetu mladih ljudi pristupa različitih pokretima, koji propagiraju zdrav život i pozitivan odnos prema prirodi. Ima i kod nas dobrih znanstvenika koji su se samostalno, bez neke šire podrške zajednice bavili ovim problemima, pa zahvaljajući njima imamo mogućnosti da na svojim malim “bio” vrtovima postignemo revitalizaciju zemljišta, i tako dođemo do zdrave biljne i životinjske hrane.

Klasična metoda koji su koristili naši preci prije samo stotinjak godina. Zemlja se orala takvim plugovima sa zaprežnom stokom, koji su površinski plodni sloj samo rastresao, a nisu uništavali gliste i bubice, koji žive u tom sloju. Nisu uzgajali velike zasade monokulture i samim tim nije bilo toliko štetočina i bolesti na biljkama, koje su prskane biljnim preparatima. Također su vodili računa i o redoslijedu sadnje biljaka. Dobro su znali što se iza čega može saditi, a vodili su računa i o tome što se pored čega treba saditi; zapravo što se od povrća međusobno trpi, a što “ne trpi”. Imali su pravila o vremenu i redoslijedu sadnje.

Možemo se upoznati s nekim poznatim metodama zastiranja zemljišta slamom, sijenom, suhim lišćem ili drugim materijalima iz prirode, a koje nam omogućuje da se oslobodimo napornog okopavanja i zalijevanja vrta. Ili možemo pronaći kako neodstranjujući korov možemo između njih saditi povrće, a da iskoristimo divlje bilje u prehrani i zelenom gnojivu.

Kako postaviti “bio” vrt

Za “bio” vrt treba odabrati najsunčanije mjesto, jer su sunčeve zrake vrlo važni za rast, razvoj i sazrijevanje plodova. Treba imati u vidu da plodovi iz sunčanog “bio” vrta imaju najveću vrijednost za zdravlje čovjeka i zato ih je najbolje koristiti prijesne. Toplina tjedna kuhanja, pirjanja i konzerviranja uništava nakupljenu sunčevu energiju u biljnim stanicama, a i niz vitamina. Svakodnevno na trpezi treba imati salate pripremljene od lisnatih, korjenastih i drugih vrsta biološki proizvedenog povrća, jer su najbolje sredstvo za jačanje otpornosti organizma protiv raznih bolesti.

Obratimo pažnju na to kako se priroda sama brine o obnavljanju humusa. Kao nam na primjer može poslužiti šuma. Na šumskom tlu leže suhe i trule grane i grančice, šišarke i opalo lišće. Ako se taj gornji sloj biljnih otpadaka ukloni, ispod njega leži rastresita zemlja ugodnog mirisa. Ona sadrži najbolje sastojke kojima se hrani drveće u razvoju. Taj plodni humus proizvod je brojnih mikroorganizama, crva, kukaca i drugih stanovnika zemlje, koji stalno probavljaju i prerađuju šumske otpatke. Tlo u šumi je uvijek pokriveno, što znači da je i zaštićeno, tako da ga kiše ne mogu ga sabiti u tvrdu koru, a vjetar i suša ga mogu ga isušiti.

Bez prevrtanja zemlje i gnojidbe ljudskom rukom, u šumi se sloj humusa nečujno i nevidljivo obnavlja neprestano. Ovaj sloj je u stanju hranom opskrbljivati i najviše drveće. Prirodno obnavljanje zemlje u šumi odvija se, naravno, vrlo sporo. Prirodu u njenom djelovanju u šumi treba, istina, imitirati, ali i olakšati našim radom raspadanja tvari u humus na razne načine. Na sunčanoj padini mogu se s uspjehom uzgajati mnoge biljke. Mogu se načiniti i terasaste leje, koje se od klizanja zemlje mogu osigurati starim daskama ili kamenjem. Na takvim površinama prinosi su mnogo bolji nego na ravnim.

Pri ovakvom načinu uzgoja bilja zemlja se nikada, ni nakon branja, ne ostavlja da zazimi gola i nepokrivena. Po njoj treba razbacati ostatke biljne mase i raznog pokošenog korova koji razbacamo po polju. Nikako ne treba spaljivati ​​ostatke prethodne žetve, nego ostaviti da prekriju polje i zaštite površinski živi sloj od izmrzavanja.

Na gredicama s kojih su pokupljeni plodovi, zemlju treba rastresati i provjetravati probadanjem vilama, a da se pri tome slojevi zemlje ne miješaju između sebe. Okretanje zemlje i prekopavanje lopatom škodilo bi prirodnom redoslijedu pojedinih slojeva u kojima žive razne vrste organizama. U “bio” vrtu nema monokultura. Pojmom monokulture označavaju se biljke iste vrste u velikim skupinama. To biva kada su na većem prostoru načinjene samo redovi salate, ili samo redovi kupusa, luka, graha i tako dalje. Treba uzgajati razne vrste povrća, jednog kraj drugog, takozvane mješovite kulture. I tu treba imitirati prirodu koja ne zna za monokulture, a sve u njoj napreduje.

Istovrsne biljke boluju i stradaju

Biljke iste vrste su na većoj površini i jedna pored druge daleko više izložene biljnim bolestima i štetočinama nego ako rastu između redova druge vrste biljaka. Pravilnom kombinacijom raznih vrsta povrća na istoj gredici, prostor će biti bolje iskorišten, a prinos veći.

Plodna zemlja se ne iscrpljuje jednostrano jer svaka vrsta uzima iz nje druge tvari. To treba imati u vidu i prilikom pravljenja redoslijeda sijanja i sađenja raznih vrsta povrća. Izlučevine nekih biljaka prijaju drugim vrstama i takvo susjedstvo povoljno djeluje na razvoj obje vrste biljaka. Ali, ima i onih koji se ne podnose. Tako, primjerice, peršin slabo uspijeva ako se sije u blizini salate u glavicama. Celer, crveni kupus, uzgajan kao monokultura, ne uspijevaju tako dobro kao kada se miješaju. Celer svojim mirisom brani kupus od leptira kupusara i onemogućava mu da položi jajašca i da gusjenice uništiti kupus. Mrkva, opet, povoljno djeluje na rast svih susjednih biljaka. Crni luk i poriluk zauzvrat, brane mrkvu od mušica.

I bolja aroma i bolji okus povrća rezultat su miješanja kultura u redovima. U tu svrhu se koriste i neke mirišljave trave. Hren treba saditi u blizini krumpira, kako bi krumpir imao bolji okus, a kamilicu iz istog razloga pored rajčice. Izgubljene tvari se u “bio” vrtu nadoknađuju prvenstveno kompostom. Zato je pripremanje komposta od izuzetnog značaja. Treba se pridržavati najnovijih saznanja: kompost je utoliko kvalitetniji, ukoliko se tvari u njemu brže raspadaju. Treba, dakle. poticati taj proces i nastojati na što raznovrsnijem sadržaju komposta. Zato se kompostiraju što različitije organske tvari, a naročitim mjerama ubrzava njihovo raspadanje.

Zeleno gnojivo pravi se tako što se gredice zasijavaju sjemenom gorušice, grahorice, jednogodišnjom djetelinom ili jednostavno mješavinom za zelenu gnojidbu. Korijenje ovih biljaka će do zime rastresti zemlju i sakupiti dušik koji zatim ostaje kao rezerva. To dušično gnojivo se potom koristi kod proljetne sjetve. Promrzli zeleni dijelovi u kasnu jesen pokriju i time zaštite tlo.

Biljke istovremeno služe i kao hrana životinjama u zemlji i time poboljšavaju humusni sloj zemlje. Na mjestima gdje je zemlja još tvrda, prije sjetve se može rastresti vilama. Za dodatno poboljšavanje plodnosti zemlje koja još ne sadrži dovoljno humusa, koriste se isključivo organska gnojiva, a nikako mineralna gnojiva i kemijska sredstva. Stajsko gnojivo se u “bio” vrtu ne koristi zbog loših iskustava, koje su povrtari stekli u posljednjim desetljećima.

Njegov miris privlači neke štetočine, što nije poželjno. Čak ni njegov sastav, zbog modernog načina uzgoja stoke, više nije besprijekoran. Tko može nabaviti stajsko gnojivo koje sigurno ne sadrži štetne tvari kao što su insekticidi, antibiotici, tragovi hormonskih preparata i slično, treba ga koristi tek kad je dobro odležano. U jesen se tim gnojivom pospu gredice u vrtu. Ostala gnojiva od domačih životinja stižu u zemlju preko gomile komposta. Njih treba kompostirati između slojeva (otpadaka iz vrta i kuhinje).

Krumpir na slami, bez okopavanja

Vrlo je interesantan i jednostavan način uzgoja krumpira na slami: tlo za sadnju ne treba orati i drljati, nema okopavanja, nagrtanja, a i vađenje je vrlo lako i jednostavno. Krumpir se sadi u proljeće kada otopli tako što se gomolji poslažu na površinu zemlje u redovima s razmakom 50 x 50 centimetara. Zatim se pokriju sa slojem stare slame debljine 15 cm. Na slamu se stavlja ugoreli stajnjak, ili koje drugo organsko gnojivo. Na gnojivo se ponovo stavlja sloj slame ili natrulog sijena tako da visina humke bude 30-35 cm. I – posla oko uzgoja krumpira više nema dok ne dođe vrijeme “berbe”.

Nakon određenog vremena po sijanju iz slame počinje prodirati klica, a ubzo se formira i plod krumpira. Do berbe tako uzgojenog krumpira treba proći nešto više vremena nego pri klasičnom načinu uzgoja, ali je zato prinos veći, i zdraviji. Vađenje se vrši tako što se slama odgurne, a gomolji pokupe sa zemlje.

VRTLARSKI PRIRUČNIK – LINK
 
(svetinjebraniceva.rs/uredio:NSP)

Otkuda dolaze svi ti divovski ponori i rupe? Naravno, tu su uvijek bile ponikve, no u proteklih nekoliko godina, čini se kao da se kod jednih i drugih dramatično povećao broj. Pa zašto se tolike divovske rupe pojavljuju odjedanput diljem Svijeta? Da li se nešto događa sa Zemljinom korom, ili postoji neki drugo objašnjenje?

Oni “stručnjaci” okrivljuju za ovu epidemiju propadanja tla, stvari kao što su labavo tlo, kisele podzemne vode, novogradnja, curenje vodovodnih cijevi, rudnike ugljena, urušavanja, duga razdoblja suše nakon kojie slijede kiše, i iscrpljenje podzemne spremnike vode, ali da li oni stvarno razumiju što se događa?

37-godišnji muškarac po imenu Jeffrey Bush koji živi u blizini mjesta Tampi, Florida, SAD je umro kad se zemlja ispod njegove kuće iznenada otvorila i progutala ga živog. Njegov brat mu je pokušao pomoći kada je čuo da Jeffrey vrišti, ali bilo je prekasno. Cijela soba je usisana duboko u zemlji, a dom je morao naglo biti napušten.

Sada vlasti priznaju da je on vjerojatno nikada neće biti pronađen. Da li su ovakve vrste stvari stvarno “normalne”? Ne bi bila tako posebna stvar, da je to bio  izolirani incident, ali istina je da se gigantski ponori pojavljuju sve češće diljem planete u zadnje vrijeme. Može li to biti znak da su velike zemljine promjene na putu?

Florida je oduvijek bio područje koje je sklona ponorima, no brojke ne pokazuju da su se štete od urušavanja, rupa i ponora u državi jako povećale u posljednjih nekoliko godina.

Prema ABC News: “osiguranje tvrdi se što se tiče urušavanja zemlje da se više nego udvostručio broj između 2006 i 2009 godine.”

Ali to je samo Florida, zar ne?

Ostali dijelovi zemlje nemaju tu vrstu problema, zar ne?

Pogrešno.

Dovoljno je provjeriti što se događa u Harrisburg-u, Pennsylvania, SAD u zadnje vrijeme. Postoje desetine rupa koje su otvorile u Harrisburgu, a grad nema novca za popraviti sve  te rupe.

U stvari, u ovom trenutku postoje 41 rupe koje su dokumentirane u Harrisburg-u, a mnoge od njih su upravo u sredini ulice …

Pennsylvanijaski glavni grad pati navale ponora i rupa, ali gradski dužnosnici ne mogu ništa učiniti ništa po tom pitanju jer su bankrotirali.

Opušteno tlo i curenje vječnih podzemnih vodovodnih cijevi se krivi za općinsku noćnu moru, a pitanje je došlo u javnost na Silvestrovo kada je zijevnuo 15-metarski ponor uz ulicu Fourth, izvijestio je Wall Street Journal.

Osam metara duboko krater – jedan od preostalih 40 ponora u gradu – je toliko velik da su ga mještani nazvali “Super ponor Walter”

Naravno, puno je gradova u povijesti SAD-a koji su iskusili takve epidemije ponora, zar ne?

Nema se razloga uzbuđivati, zar ne?

U državi Ohio se pojavio ponor veličine četiri nogometnih igrališta, te više od 10 metara dubine. To je uvjetovalo kolaps državne autoceste 516 i vlasti su objavile da bi cesta mogla i dalje ostati zatvorena mjesecima koji dolaze.

No, to je “normalno”, zar ne?

Divovski ponor u Louisiani je punio naslove novina diljem nacije prošle godine kada se zemlja otvorila više od 250 metara u promjeru i do danas je nastavila rasti, a vlasti nemaju pojma kada će prestati rasti.

Ali ovako nešto događa cijelo vrijeme, zar ne?

Baš nedavno, veliko urušavanje tla je prisililo zatvoriti ceste u New Jersey-ju, u Arizoni. Ti nedavni incidenti će uskoro biti zaboravljeni, jer postoji sve više vijesti o velikim rupama u Sjedinjenim Američkim Državama, sada gotovo svaki dan. Divovske rupe se pojavljuju sa takvom pravilnošću da se ljudi jedva obaziru više.

Bilo bi dobro da se divovske rupe pojavljuju samo u Sjedinjenim Američkim Državama, ali nažalost to nije slučaj.

Na primjer, ponor koji se pojavio usred grada u Gvatemali u 2010 bio je oko 30 katova dubok. (klikni sliku za povećanje)

U gradu Sarisarinama, Venezuela neke rupe koje su se pojavile u posljednjih nekoliko godina su imale više od 300 metara u promjeru.

Kina je bila jedna od najgorih mjesta na svijetu što se tiče ponora i rupa u proteklih nekoliko godina. U stvari, provjerite što se dogodilo nedavno u jednom selu u Kini …

Stanovnici u selu Lianyuan u južnoj kineskoj provinciji Hunan su oprezni ovih posljednjih nekoliko mjeseci. Preko 20 rupa su se otvorile u zemlji od rujna prošle godine. Urušavanje tla, koja se razlikuju u veličinama, su viđene da usisavaju kuće i presušuju rijeke. I nikada nije bilo upozorenja, gdje i kada će se rupe pojaviti. Prema lokalnim vlastima, glavni razlog za brojna urušavanja tla su brojni rudnici ugljena u tom području. Nije još jasno koje bi se mjere poduzele kako bi se spriječilo daljnje pojavljivanje tih rupa.

Mogli bi spomenuti još puno slučajeva iz cijelog svijeta, ali nadamo se da shvaćate bit.

Divovske rupe se otvaraju diljem zemlje i gutanje domove, zgrade, ceste, a ponekad čak i ljude.

Pa zašto se ovo događa? 

Možemo samo nagađati. Jedna od hipoteza je da su to prirodne pojave, ali kako su se počele pojavljivati sve češće u zadnjih nekoliko godina, sva manje vjerujemo da je to od strane prirode. S obzirom da u Amerikanci u zadnjih 10 godina jako ubrzali eksperimente sa oružjem HAARP, kojeg je izumio Nikola Tesla, u svrhu manipulacije vremena i uzrokovanje potresa, počinjemo sumnjati da ove prirodne pojave zapravo nisu “prirodne”. Evo na primjer, u Hrvatskoj su se pojavile rupe nadomak mjesta Drniš. Kvazi znanstvenici spominju bušotine nafte, rudnike ugljena i preobilne padaline.

Nikola Tesla tvrdio je da je izumio napravu koju je tijekom prvog eksperimenta pričvrstio za željezo u velikoj zgradi. Uključio ju je i tražio frekvenciju oscilacije koja bi rezonirala sa željeznom strukturom. Nakon nekog vremena je pronašao pravu frekvenciju i cijela se zgrada počela ozbiljno tresti. Ubrzo je morao čekićem uništiti napravu da bi zaustavio potres. Stanari su u strahu pobjegli, a pojavila se policija i vatrogasci.

Teoretičari zavjere su pokušali ustanoviti je li riječ o još jednoj legendi. Nakon što su napravili dvije slične naprave koje se nisu pokazale učinkovitima, pronašli su znanstvenika koji je napravio repliku Teslina izuma. Napravu tešku 2,5 kilograma isprobali su na masivnom željeznom mostu. Nakon što su konačno pronašli pravu frekvenciju koja je rezonirala sa strukturom mosta, sve se na mostu počelo tresti. Ipak, priču o HAARP-u su odbacili jer naprava ipak nije izazvala potres.

Da li su rupe, ponori i urušavanje zemlje, zapravo rezultati malih neosjetljivih potresa čitave zemljine kore, sigurno je bolje objašnjenje od puknutih vodovodnih cijevi, rudnika ugljena i ostalih “prirodnih” fenomena.

No uzmimo sve na stranu i pogledajmo oblik tih rupa. One su simetrično kružnog oblika. Nisu elipsoidnog oblika, pravokutnog oblika ili oblika kakve pukotine. Postavlja se pitanje, da li bi prirodna pojava mogla napraviti takav savršeni kružni oblik ponora. Razmislite samo, koliko ste vidjeli ulaza u neku špilju, pećinu, ili prirodni ulaz ispod zemlje u svojem životu, koji su bili savršenog oblika kružnog tunela? Na pamet nam samo pada HAARP zraka određene frekvencije koja je u jednom vremenskom razdoblju proizvela takvu rupu u zemlji. Da li smo sada spremni sami sebi priznati da su takve rupe posljedice nekih prirodnih pojava ili urušavanje rudnika, curenje vodovodnih cijevi, ili tko zna još što?

 Harrisburg-u, Pennsylvania, 2012

Zimski Park, Florida 1981

Guatemala, glavni grad, 2007.

Guatemala, glavni grad, 2007.

Italija, Gallipoli, 2007.

 
NoviSvjetskiPoredak.com