Novi dokazi su se pojavili u javnosti o tome da je poznati bankar JP Morgan namjerno orkestrirao potonuće Titanika kako bi stvorio Federalne rezerve

Godine 1989., Morgan Robertson je napisao je knjigu pod nazivom „Potonuće Titana” o luksuznom brod koji se smatrao nepotopljivim i koji je prebrzo plovio na području sjevernog Atlantika i udario u santu leda – pobivši gotovo sve putnike na brodu.

14 godina kasnije ova izmišljena knjiga se odigrala u stvarnom životu sa upravo tim imenom, sa olupinom Titanika; ali ovaj put je to imalo velike političke implikacije.

Neki od najbogatijih ljudi na svijetu su bili na tom brodu, i neki od njih su se protivili stvaranju Federalnih rezervi i središnjih banaka.

ČINJENICA: JP Morgan je financirao izgradnju Titanika

ČINJENICA: JP Morgan je rezervirao putovanje na Titaniku, ali je otkazao u posljednji trenutak.

ČINJENICA: Prijatelj JP Morgana, Milton Hersey, također je otkazao u posljednji trenutak i preživio da bi poslije sagradio poslovno carstvo za proizvodnju hrane Hersey.

ČINJENICA: Na Titaniku nije bila niti jedna crvena raketa za upozorenje kojom bi signalizirali pomoć brodovima za spašavanje. Samo bijeli vatromet koji je signalizirao zabavu i veselje i da je sve u redu.

ČINJENICA: To je bio prvi brod takve vrste s mogućnošću elektromagnetskog brtvljenja potpalublja koji je mogao zatvoriti ljude ispod palube (unutar broda).

ČINJENICA: Kapetan Edward Smith je bio jedan od najodlikovanijih kapetana svog vremena i totalno je čudno kako je on izbjegao sve mjere opreza zbog čega se i dogodila nesreća.

ČINJENICA: Autor knjige je smrtno otrovan nekoliko godina nakon što je Titanik potonuo.

ČINJENICA: FED (Federalna banka) je formirana već iduće godine.

ČINJENICA: Obitelj Astor je bila jedna od najbogatijih obitelji u svijetu i John Astor III se protivio osnivanju Federalnih rezervi.

Na brodu je također bio i John Jacob Astor IV, najbogatiji čovjek na svijetu u to doba, prijatelj Nikole Tesle i otvoreni protivnik stvaranja Federalnih rezervi.

Astor je stekao svoje bogatstvo, dijelom, kao graditelj nekretnina, investitor i izumitelj. Drugi istaknuti dužnosnici koji su se protivili osnivanju Federalnih rezervi, kao što su Benjamin Guggenheim i Isa Strauss, također su umrli na brodu.

Da li je JP Morgan dobiti ideju kako pobiti opoziciju Federalnih rezervi iz knjige koja je napisana 14 godina ranije?

Knjiga pod nazivom „Titan”, objavljena je 14 godina prije nego što je Titanik potonuo i u njoj je točno opisan plan potapanja Titanika.

Jesu li skovali plan na otoku Jekyll u kojem su planirali izgraditi brod i eliminirati konkurenciju?

Sličnosti Titanika

Iako je roman napisan prije nego je čak i bio dizajniran brod Olimpijske klase poput Titanika, postoje neke izvanredne sličnosti između fiktivnog i stvarnog života likova u toj knjizi.

Poput Titanika, izmišljeni brod u knjizi je potonuo u travnju u sjevernom Atlantiku, i nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje putnika. Također postoje sličnosti između veličine (243 metara dug Titan u odnosu na 269 metara dug Titanik), brzina (25 čvorova koju je postizao brod Titan, 21 čvorova za Titanik) i oprema za spašavanje.

Opisan kao „nepotopljiv”

Titanik je bio najveći svjetski luksuzni brod (269 metara, 63.000 tona), te je jednom opisan kao gotovo „nepotopljiv”. Titanik je najveća do tada ploveća građevina i najveće djelo čovjeka do tada (269 metara, 75.000 tona), te se smatrao „nepotopljivim”.

Nedostatak čamaca za spašavanje

Titanik je nosio samo 16 čamaca za spašavanje, plus 4 Engelhardt sklopivih čamaca za spašavanje, što je činilo manje od polovice broja čamaca koliko je bio zahtjev za takav brod čiji je putnički kapacitet bio 3000 putnika.

Udario u santu leda

Krećući se prebrzo brzinom 22 čvorova na sat, Titanik je udario u santu leda na desnoj strani u noći 14. travnja 1912. u sjevernom Atlantiku 600 kilometara od Newfoundlanda.

Također se navodi u knjizi, na noći travnja, na području sjevernog Atlantika 600 kilometara daleko od Newfoundlanda (Terranova), Titan je udario u santu leda, dok je putovao brzino od 25 čvorova na sat, sa desne strane.

Potapanje

Nepotopljivi Titanik je potonuo, a više od polovice njezinih putnika je umrlo, što je bilo oko 2200 putnika. Neuništivi Titan u knjizi je također potonuo sa više od polovice njegovih putnika, što je bilo oko 2500 putnika. Okrenuvši se na bok, Titan se zapravo prevrnuo prije nego što je potonuo.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Misterija pronalaska tijela u Titanicu ni dan-danas nije rešena…

Katastrofalna nesreća koja je zadesila putnike broda Titanic te davne 1912. godine do danas nije u potpunosti razjašnjena.

Desetog travnja 1912. godine točno u podne, Titanic je isplovio iz Southemptona prema New Yorku, a pet dana kasnije potonuo je u katastrofalnoj nesreći.

Od tada pa sve do danas postojale su razne priče i teorije o potonuću Titanica, a među njima se najčešće provlačila priča o pronalasku tijela bogataša iz hladnih voda sjevernog Atlantskog oceana i odgurivanju tijela siromašnih.

Do danas je veoma mali broj tijela pronađen u moru i olupini broda koja se i dalje nalazi na dnu oceana.

I reditelj filma „Titanic“ James Cameron govorio je o ovom „fenomenu“ pojasnivši kako se 33 puta spuštao do olupine i kaže da nikada nije vidio nijedan ostatak ljudskog tijela.

More je sačuvalo odeću, obuću i osobne stvari mnogih putnika, ali nijedan kostur nije viđen u olupini Titanica.

Stručnjaci su pojašnjavali kako se tijela u unutrašnjosti broda zbog manjih količina kisika sporije raspadaju, ali nitko od istraživača i stručnjaka za Titanic u njemu nije pronašao nijednu ljudsku kost.

Neki ovo objašnjavaju velikom olujom koja je tijela jednostavno odbacila miljama daleko od mjesta gde je Titanic potonuo, dok neki veruju da su tijela jezivom snagom prirode jednostavno nestala.
 

 
(sputniknews.com)

Razlog za potonuće “Titanica”, najvećeg prekooceanskog broda svog vremena, mogao bi biti požar u skladištu goriva, piše list “Independent” pozivajući se na britanskog novinara Senane Molonija, koji je 30 godina

Molony tvrdi da je požar na brodu izbio prije izlaska broda iz Sauthemptona i da su nekoliko tjedana neuspješno pokušavali ga ugasiti. Za to vrijeme oplata broda se zagrijala, zbog čega se sudar s ledenim brijegom, koji je doveo do tragedije, završio tako loše.

“Independent” navodi da je novinar uspio analizirati fotografije snimljene prije početka putovanja “Titanica”. Na tom mjestu oplate, koja je kasnije oštećena uslijed sudara s ledenim brijegom, istraživač je otkrio tragove čađe. Stručnjaci su potvrdili da su tragovi vjerojatno nastali zbog požara u jednom od skladišta goriva na brodu.

Molony smatra da su vlasnici broda znali za požar, ali su taj podatak sakrili od putnika. Posadi je naređeno da šuti o tom incidentu.

Kao rezultat požara, oplata broda se na određenom mjestu zagrijala do temperature od oko 1.000 stupnjeva celzijusa, što je čelik, koji je izgubio i do 75 posto snage, učinilo iznimno krtim.

Kada je petog dana putovanja “Titanic” udario u ledeni brijeg, oplata nije izdržala i na brodu je nastala ogromna rupa.

Zbog toga se ledeni brijeg ne može smatrati jedinim krivcem za katastrofu “Titanica” s kojim je 15. travnja 1912. godine potonulo više od 1.500 ljudi.
 
(sputniknews.com)

Američki bogataši – John J. Astor IV, Isidor Straus i Benjamin Guggenheim bili su protiv osnivanja Federalnih rezervi. Svi su poginuli na Titanicu. Osnovani FED smatra se početkom Novog svjetskog poretka

Što je to FED? FED (Federal Reserve District) ili Sustav federalnih rezervi je privatna institucija koja je ovlaštena za regulaciju i kontrolu financijskih i monetarnih institucija i tržišta u SAD-u.

Utemeljen je 1913. godine Zakonom o FED-u. Isprva nije bio dobro prihvaćen jer je smatran oblikom centralizirane vlasti. U to vrijeme SAD-om su vladali bankovni bankroti, gubitci deponenata, a 1907. bili su toliko izraženi da je potreba za stvaranjem središnje banke bila neminovna.

U vrijeme kad je osnovan FED, većina zemalja već je imala emisijsku banku (Engleska i Švedska od 17. stoljeća), ali su te banke bile različitog porijekla od FED-a. Te su banke bile privatne i bavile su se financiranjem problema kraljeva, da bi se tijekom vremena razvile u moderne emisijske banke, te postale javne institucije. FED je konstituiran u emisijsku banku koja vodi monetarnu politiku SAD-a decentralizirano koliko god je to moguće.

Titanic

Najpoznatiji putnički brod svih vremena, koji je tragično skončao u noći 15. travnja 1912., i stoljeće kasnije ne prestaje fascinirati ljude. U posljednjih 400 godina zabilježeno je oko 65.000 pomorskih katastrofa i to nekih i puno većih (u ljudskim gubicima), ali samo se o ovoj uvijek i iznova priča. O Titanicu je snimljeno više od 500 dokumentaraca i igranih filmova, a napisano je valjda tisuću knjiga. Zašto?

Vjerojatno po jednoj od najvećih teorija zavjere. Naime, ubrzo nakon nesreće pojavile su se razne teorije zavjere da je brod namjerno potopljen. Dugo se vjerovalo da je razlog potapanja broda bila prijevara s osiguranjem kojeg je na koncu ‘ubrala’ tvornica White Star Line, u čijem vlasništvu je bio Titanic. Puno se pričalo o zamjeni brodova, o Bruce Ismay-u, o kapetanu Edwardu Smithu, pa čak i prokletstvu mumije i kojekakvim lošim karmama.

Sve te teorije već su naveliko razrađene, ali posljednjih godina sve se više spominje jedna koja ide bok uz bok s onom o Novom svjetskom poretku. Srž ove teorije je osnivanje Federalnih rezervi, američke središnje banke koja je, smatraju teoretičari, usko povezana s najčuveniji pomorskom katastrofom.

Naime, na brodu su putovala tri najmoćnija čovjeka u Americi, od kojih je jedan bio John Jacob Astor IV, najbogatiji čovjek svoga vremena i prvobitni vlasnik Empire State Buildinga, odnosno zemljišta na kojem je izgrađen neboder. Druga dvojica bila su Isidor Straus, vlasnik lanca robnih kuća Macy ‘s, te Benjamin Guggenheim, nasljednik rudnika zlata, srebra i bakra. Ova tri moćnika bila su trn u oku bankarskog kartela jer su se protivili osnivanju Federalnih rezervi.

Bankarski kartel i osnivanje FED-a

Vodeći bankari tog vremena – obitelji Rothschild, Rockefeller i J.P. Morgan, željeli su osnovati središnju američku banku koja bi bila u njihovom vlasništvu s ovlaštenjima savezne vlade. Tako bi mogli kontrolirati izdavanje novca bez pokrića u zlatu. Eustas Malins u svojoj knjizi “Tajne Federalnih rezervi” (Secrets of the Federal Reserve) piše kako su se sedmorica utjecajnih svjetskih bankara 1910. sastala na otoku Jekyll pored obale Georgije, kako bi razradili plan o osnivanju središnje banke koju su nazivali Banka Federalnih rezervi.

Na sastanku su bili Nelson W. Aldrih i Frank Vanderlip kao predstavnici financijskog carstva Rockefellera, zatim Henry Davison, Charles Norton i Benjamin Strong – koji su predstavljali J.P. Morgana, te Paul Warburg koji je došao ispred europske bankarske obitelji Rothschild. Koliko su ove tri obitelji bile bliske i poslovno povezane opisao je g. Edward Griffin u svojoj knjizi “Stvorenje s otoka Jekyll” (The Creature from Jekyll Island, 1994.):

Obitelj Morgan je bila u prijateljskom nadmetanju s Rothschildima i postali su društveno bliski. Morganovu londonsku tvrtku je 1857. od financijske propasti spasila Bank of England, koja je bila pod utjecajem Rothschilda. Nakon toga Morgan je služio Rotschildu kao financijski agent (…) Rockefellerov ulazak u bankarski sektor Morgan nije dobro primio. Postali su žestoki suparnici. Na kraju su odlučili smanjiti međusobnu konkurenciju zajedničkim ulaganjem. Na koncu su radili na tome da osnuju nacionalni bankarski kartel pod nazivom Sustav federalnih rezervi.

I zaista, na otoku Jekyll je osnovan bankarski kartel koji je imao za cilj ostvariti monopol u izdavanju potvrda za deponirano zlato ili srebro u SAD-u. Takva potvrda vrijedila je kao novac i s njom se mogla vršiti robna razmjena. Izdavanjem potvrda bavile su se mnoge privatne banke u Americi, a ‘papirnati dolari’ zvali su se zlatni i srebrni dolari.

Zakon o zlatnom standardu iz 1900. obvezao je banke da za svaku izdanu potvrdu (obveznicu) moraju imati stvarno pokriće u zlatu ili srebru. Puno takvih obveznica potonulo je s Titanikom pa za njih nikad nije isplaćeno deponirano zlato, već je ono ostalo u državnom trezoru ili u privatnim bankama.

Bio je to odličan argument za “Družinu s otoka Jekyll” da 1913, godinu dana nakon pomorske tragedije, ukažu američkim kongresmenima da bi se izdavanje novčanih certifikata trebalo koncentrirati samo na jednom mjestu – u Sustavu federalnih rezervi koji bi bio službena američka središnja banka.

Glavni cilj FED-a

Dakle, glavni cilj bankarskog kartela bila je – “elastična monetarna politika”, odnosno izdavanje (ispis) dolara bez pokrića u zlatu. To bi značilo da bankari mogu kreditiraju špekulativnim novcem koji nema nikakvu stvarnu vrijednost!

Takav sustav već je bio proveden u Engleskoj 1694. osnivanjem Bank of England (osnovao ju je škot William Paterson, ali kasnije je kontrolu nad bankom preuzeo Natan Rothschild). U osnivačkoj povelji stoji: “Banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona stvara iz ničeg” (The bank hath benefit on the interest on all monies which it creates out of nothing).

Tako je Engleska kao država počela uzimati kredite i zaduživati se s ogromnim kamatama, a u Bank of England je sve registrirala kao nacionalni dug. Taj dug zapravo su otplaćivali građani kroz poreze, a kada bi otplata državnog kredita kasnila država bi morala povećavati porez.

Isti sustav pokušao je zaživiti i u Americi u dva navrata. Prvu je privatnu središnju banku osnovao Aleksander Hamilton 1789, ali ukinuta je 1811. kada je Kongres odbio obnovi Zakon o bankama. Predsjednik James Madison je predložio drugu po redu privatnu središnju banku Sjedinjenih Američkih Država koja je osnovana 1816. godine.

Zatvorio ju je predsjednik Andrew Jackson 1836. koji se žestoko protivio bankarskom kartelu nazivajući ih lihvarima.

Jedna od njegovih najpoznatijih poruka bankarima je: “Vaše je leglo jazbina otrovnica i lopova. Namjeravam vas iskoreniti, i Bog mi pomogao, ja ću vas iskorijeniti”. Jackson je naglo umro iz nepoznatih razloga.

Mnogi biznismeni koji su stekli veliko bogatstvo i utjecaj u SAD-u nisu htjeli da država na taj način bude opljačkana. Protivili su se osnivanju FED-a, a u tom protivljenju najviše su se isticali Astor, Straus i Guggenheim. Osim toga, vjeruje se da bi spomenuta trojka svojim utjecajem spriječila i ulazak Amerike u Prvi svjetski rat. Astor se žestoko zalagao za izolacionističku politiku po načelu “America first” bez miješanja u “tuđe poslove”, a pogotovo europske. Upravo su se zagovornici te politike najviše protivili odluci Woodrow Wilson da 1917. uvede Ameriku u Prvi svjetski rat.

Dakle, ‘trojka’ je smetala bankarskom kartelu u njihovom naumu i problem je trebao biti riješen. Ideja za savršeni zločin mogla se roditi iz romana objavljenog 1898. godine …

Zločin opisan 14 godina ranije u knjizi

Puno prije nego što se uopće pojavila ideja o gradnji Titanica, američki pisac i časnik trgovačke mornarice Morgan Robertson napisao je roman Futility (Uzaludnost), poznat i pod naslovom The Wreck of the Titan (Olupina Titana). U svojoj knjizi, napisanoj 14 godina prije stvarne tragedije, Robertson opisuje najveći i najmoderniji “nepotopivi” brod koji sredinom travnja kreće na svoju prvu plovidbu preko Atlantika, želeći srušiti brzinski rekord.

Brod udara u santu leda i tone. Način i mjesto sudara, kapacitet, broj putnika, dimenzije broda, maksimalna brzina, tonaža, broj čamaca za spašavanje – sve se to sablasno podudara s još, tada, neizgrađenim Titanicom!

Da podudarnost bude veća, Robertsonov fiktivni brod zvao se – Titan! Iako je još živio u vrijeme katastrofe, nikada nije objasnio nevjerojatnu sličnost stvarnih događaja sa svojom novelom. Ovakav scenarij savršeno je odgovarao bankarskom kartelu jer su ga mogli lako realizirati. Trebalo je samo sagraditi brod, namamiti žrtve na prvo putovanje i izrežirati nesreću pomoću svojih ljudi. Ništa od toga nije bio problem jer je J.P. Morgan bio vlasnik tvrtke White Star Line, koja je 1909. u Belfastu počela graditi najveći i najmoderniji brod svog vremena – Titanik.

Veza s Jezuitima

Društvo Isusovo (Isusovci ili Jezuiti) osnovao je 1540. godine Ignacije Loyola unutar Rimokatoličke crkve. Prema nekim teorijama Rothschildi su stoljećima glavni bankari Katoličke crkve i najzaslužniji su za ogromno bogatstvo koje je Crkva akumulirala dobrim investicijama i burzovnim špekulacijama. Dakle, njihove veze bile su čvrste i preko tih veza odabran je kapetan koji će povesti Titanik u smrt.

Bio je to Edward John Smith, najiskusniji i najplaćeniji kapetan White Star Linea koji je ujedno bio i Isusovac. Smithu je prva plovidba Titanica trebala biti posljednje putovanje prije mirovine, nakon 46 godina službe. U službenoj verziji o tragediji navodi se kako je Smith dobio čak osam upozorenja da smanji brzinu i bude oprezan zbog santa leda u moru. Do danas ostaje neodgovoreno pitanje kako je čovjek s 46 godina iskustva, koji je tko zna koliko puta plovio istom rutom, ignorirao sva ta upozorenja!

Najpoznatija ekranizacija Titanica

Osim Smitha, na brodu je bio još jedan Isusovac – irski svećenik Fransis Braun. U dokumentarnom filmu National Geographica “Tajne Titanika” (The Secrets of the Titanic) navodi se kako je Brown bio najutjecajniji Isusovac u cijeloj Irskoj te se ukrcao na Titanic kako bi kapetanu Smithu dao posljednja upute.

Prema službenoj verziji, Brown je putovao od Sauthemptona do Queenstowna kod svog ujaka koji je bio biskup u Irskoj. Na putu je upoznao bogati bračni par koji ga je zamolio da im se pridruži na putovanju do New York-a, sve na njihov trošak. Brown je navodno s Titanica poslao telegram u Dublin u kojem je tražio dozvolu da nastavi put. Odgovor je stigao u Queenstown, a glasio je: “Silazi s tog broda”.

Žrtve namamili putem medija

Zavjernici (suprotno od teoretičara zavjere) su tako imali brod i kapetana, trebalo je samo namamiti žrtve što je bio najlakši dio posla. Zbog velike medijske pompe, svi koji su mislili da nešto znače u društvu morali su biti na brodu. I sam Morgan najavljivao je kako će putovati Titanikom do New Yorka. Astor se vraćao s mladom suprugom s putovanja u Egiptu, Guggenheim je bio Parizu, a Straus je bio sa suprugom u Europi.

Svi su trebali doći do Amerike, a prvo putovanje Titanikom nije se smjelo propustiti. Zanimljivo je spomenuti kako je Morgan otkazao putovanje zadnji dan i to zbog bolesti. Poslije je pronađen u dobrom zdravstvenom stanju s ljubavnicom, kad mu je obznanjena vijest o tragediji.

Početak Novog svjetskog poretka

Nakon potonuća Titanica, kompaniji White Star Line otišla je odšteta od milijun funti (danas oko 100 milijuna eura), koja je godinu dana kasnije isplaćena dioničarima, a veći dio je Morgan spremio u džep.

To je bila najuspješnija poslovna godina za White Star Line u povijesti ovog koncerna. U prosincu 1913. u američkom Kongresu prošao je zakon o formiranju Federalnih rezervi (FED). Zakon je prošao zahvaljujući Wilsonu koji ga je pogurao, navodno zato što je bio ucijenjen zbog preljuba.

Amerika je 1917. ušla u Prvi svjetski rat koji je financiran preko FED-a što je značilo ogromno zaduživanje. Od tada do 2000. godine američki dolar i britanska funta izgubili su oko 98% posto svoje vrijednosti zbog inflacije. Danas je preko 95% posto dolara u opticaju spekulativno, a vrijednost mu određuje potražnja na tržištu nafte. FED je jedna od najmoćnijih institucija u svijetu, a datum njenog osnutka smatra se početkom Novog svjetskog poretka.
 

 
(webtribune.rs, youtube.com/uredio: nsp)

U novu godinu ovog siječnja ulazimo sa strepnjom. Dobro, u svaku novu godinu ulazimo sa strepnjom, ali ove godine se predviđenim potresima dodaje nešto što bismo mogli nazvati retrospektivnom jezom.

Ne morate biti stručnjak za povijest da biste se prisjetili što se dogodilo kada je zapadna civilizacija prethodni put napravila oštar zaokret iz 13. u 14. godinu. Nije bilo dobro. Godina 1913. bila je puna energije i neusporedivih umjetničkih dostignuca – Proust, kubisti, Stravinsky – a zatim, u roku od nekoliko mjeseci, nadvojvoda je ubijen u Sarajevu i krenuli su vlakovi s vojskom, a ubrzo zatim sva pozitivna i optimistička i progresivna kultura bila je na putu da počini samoubojstvo.

Veliki rat je odnio više od deset milijuna europskih života i ostavio civilizaciju u ruševinama (i najavio dolazak još goreg rata). Naravno, mnogi ljudi, gledajući u šalicu ovogodišnje kave – u rastuće nove sile i uplašene stare – traže paralele između te 1914. godine i danas, i pronalaze ih.

Nedavno je u Timesu povjesničarka Margaret McMillan istakla nekoliko takvih paralela, grupiranih oko ludosti “toksičnih nacionalizama” koji uvlače velike sile u manje lokalne sporove, s Rusima koji danas u Siriji pokušavaju odigraju pametnije nego na Balkanu prije stotinu godina.

Negdje u našem kolektivnom sjećanju na tu katastrofu nalazi se jedna slika, metafora arogancije, samo godinu dana starija: veliki prekooceanski brod, najveći i najluksuzniji ikada sagrađen, čiji se bogati i siromašni putnici okupljaju na palubi, dok ih sve promatra bradati čovjek po imenu Edward John Smith, s glavnim arhitektom, Thomas Andrewsom, koji je također krenuo na prvu plovidbu.

Zatim brod isplovljava iz Sauthemptona, siguran u sebe, nepotopiv, dok ne naiđe na ledena polja sjevernog Atlantika, blizu obale Newfoundlanda – i glatko prijeđe preko njih do svog sidrišta ovdje u New York-u. Jer taj brod nije Titanic, nego njegov skoro identični blizanac Olympic, napravljen u isto vrijeme, od strane istih ljudi, u istu svrhu i na isti način. (Postoji samo jedna nezaboravna fotografija ovih brodova zajedno u pristaništu.)

Ne samo što je Olympic uspješno završio svoju prvu plovidbu, nego su ga prozvali “Stari pouzdani” i služio je kao nosač vojnika u Prvom svjetskom ratu, a poslije toga je plovio još dvadeset godina. (Treći , kasnije napravljeni prekooceanski brod u istoj klasi, Britannic, naletio je na minu u Egejskom moru 1916., dok je služio kao bolnički brod, i potonuo je kao žrtva rata.)

Treba imati na umu priču o ova dva broda dok gledamo naprijed u novu godinu. Ona nas podsjeća da je naše zamišljanje katastrofe mnogo plodnije nego naše predviđanje običnog. Sigurno ste čuli za Titanik, vjerojatno nikada niste čuli za Olympic. Fatalnost nas privlači fatalno. Nemamo jedan film pod nazivom “Titanik”, s Leonardom DiCaprio i Kate Winslet, o tragičnoj ljubavi i ukletoj avanturi, i drugi film pod nazivom “Olympic”, glazbenu komediju s Hugh Jackman i Anne Hathaway, o završenom sretnom putovanju.

Postoji samo jedan film i mi pamtimo samo jednu tužnu priču. Ako nas naša povijest vodi do Prvog svjetskog rata, onda zamišljamo da nam je taj sudar uvijek bio predodređen, i ne možemo zamisliti da bismo se, uz malo sreće i drugih slučajnosti, možda našli na Olympicu umjesto na Titanicu. Tražimo paralele katastrofe, a gubimo iz vida paralele nade. Lažno pozitivni rezultati su veliko prokletstvo dijagnostike, kako u povijesnim paralelama tako i u pregledima prostate.

Međutim, da li se sve svodi na sreću i okolnosti? Zar zaista ne znamo na kojem se brodu nalazimo dok nas o tome ne obavijesti ledena santa? Ako prelistate nekoliko novijih knjiga o prethodnom susretu sa 1914. godinom, naići ćete na jednu jezivo hladnu pojavu. Čak i otvorena društva, koja plove, da tako kažemo, otvorenim morem povijesti, nisu imuna na privlačnu moć časti i straha od poniženja.

Nepopustljivo isticanje sramote i obraza, položaja i kredibiliteta, straha od toga da budete shvaćeni kao slabi, obilježava retoriku 1914. – od trenutka kada je pogođen Franc Ferdinand do trenutka kada je vojska upućena na Zapadni front. Mogućnost da budete diskreditirani, “svedeni na drugorazrednu silu” je ono što je poguralo rat.

Njemački kajzer je uporno ponavljao da nikad neće ponovno dopustiti da ga Britanci ponize. U Londonu, Lloyd George je smatrao da Britanija mora ići u rat ili je više nikada neće “ozbiljno shvaćati” u europskim razmejrima. Nepotrebni ratovi se požuruju, čini se, nervoznim jezikom časti i kredibiliteta, kada bi jezik zdravog razuma i kompromisa bio mnogo korisniji. Kada netko kaže, “Udri u santu leda! Ne smijemo dopustiti da izgledamo kao slabići”, vrijeme je da se istrči na palubu. Razum se krije u zaobilaženju leda.

Ali, s druge strane, razum ne mora jamčiti siguran prolaz. Dva broda su isplovila u tim predratnim godinama prije sto godina: brod koji je stigao i brod koji je potonuo. Olympic ili Titanic? Koji je naš? Možda je od suštinski životnog značaja da mislimo da znamo kuda idemo – i naša politika i naši planovi podjednako ovise od iluzije da netko zna gdje idemo.

Hladna istina koju nam prošlost pruža, doduše, možda govori da je to nemoguće. Biti putnik u povijesti znači biti nesiguran dok ne stigneš do luke – ili do čamca za spašavanje – i dok, osvrćući se na pramac broda, pročitaš njegovo ime, koje se nije vidjelo s palube, ali koje je sve vrijeme bilo tu.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(pescanik.net/uredio i preveo: nsp)

Svjetski Proročanstvo – “Sotona u Vatikanu”, Novi svjetski poredak, Svijet Novosti i Proročanstvo

“Sotona u Vatikanu” – NWO / isusovačkog / Vatikan veze

Prije nego što sam mislio ići dalje, nismo mogli pronaći mnoge crkve koje će nam dati utjehu. Ne. Većina crkava je opustošen i zaražena. Mi imamo neprijatelja svugdje, ali Vatikan se čini kao onaj u kojemu je zlo raste, a čini se da je baš to luka Antikrista.Ja sam počeo potragu o ovome malo više kad sam pročitao članak o papi Pavlu VI koji je varalica.

Tako sam se zapitao da je to doista  bila “Prijevara stoljeća”. Rekao bih da je jedan od glavnih , ako doista je to bio slučaj i čini se da mi se da je to zapravo bio slučaj gleda toliko dokaza.

Baš kao nitko tko je koristeći NJEGOV ​​um za razliku od onog govora što svi oko njih kažu, ali  stvarno ne vjerujući, svi znamo da 9/11 nije opisan kako se stvarno desio, ali smo mi jednostavno pomeli sumnju pod tepih i govorili smo: “Hej, ja sam cool s tim što su mi rekli, pa molim da me ne smetaju više “.
Veći dio mini serije videa  je vrlo informativan i čini se da je mrtav. No, postoje dijelovi u njemu, gdje vjerujem da ne bi trebali prihvatiti svaku interpretaciju objava koje nisu dovoljno jasne kao i na one u kojima papa igra kakvu ulogu, iako mogu biti u pravu.

Mnogi od nas su čuli toliko zavjera o Papi i kraljice Engleske otkad smo bili djeca, i sada smo odrasli imuni u odnosu na stvari koje se danas objavljuju u svezi ovog predmeta.Predlažem da jednostavno riješite onoga što ste naučili i ponovno procijeniti svoje temelje Pisma(Biblije). Mislite li da morate držati svoj ​​stari sustav vjerovanja? Jeste li u redu s otpuštanjem i vraćanjem na ono što je napisao?
NOVI SVJETSKI POREDAK . SOTONA U VATIKANU!!

Možda se želite zapitati, ako doista ono što ste bili vjerovali od djetinjstva je doista ono što ste pozvani da vjerujete. Samo zato što su vas vaši roditelji naučili ići na misu, to nije razlog da Katolička crkva ima vlast nad vašom dušom.

NOVI SVJETSKI POREDAK . SOTONA U VATIKANU!! pt2 Papa uljez