Heroji ove slikovnice su Ana i Roko. Vole sve što i njihovi vršnjaci predškolske dobi – sport, igranje s prijateljima i druženje s roditeljima. Ipak, po nečemu se malo razlikuju od svojih vršnjaka – Ana ima dvojicu tate, a Roko dvije mame

Udruga Dugine obitelji započela je kampanju “Moja dugina obitelj – slikovnica o djeci istospolnih roditelja” i odmah ostvarila dva početna cilja postavljena kampanjom – osiguravanje sredstava za tisak još 1000 slikovnica te osiguravanje sredstava za tisak 1000 primjeraka bojanke “Moja dugina obitelj”.

Slikovnica je namijenjena djeci predškolske dobi te prikazuje sličice iz života dvoje djece s istospolnim roditeljima, a cilj joj je ojačati socijalnu integraciju djece koja imaju istospolne roditelje te promicati toleranciju i poštovanja različitosti.

Udruga je kampanju odlučila pokrenuti nakon neočekivano velikog interesa za besplatnim primjerkom slikovnice “Moja dugina obitelj”, koja je predstavljena javnosti tijekom siječnja. I prije samog službenog predstavljanja slikovnice, udruga je zaprimila više stotina upita iz Hrvatske i inozemstva, te kampanjom želi osigurati primjerak svakom zainteresiranom pojedincu, obitelji i organizaciji.

“Vjerujemo da na ovakav način doprinosimo stvaranju društva u kojem se od malih nogu uči poštivati različitosti i prihvaćati sve obitelji”, kaže Daniel Martinović, koordinator udruge koja je izdala slikovnicu.

Slikovnica je dostupna i na engleskom jeziku

“Prvi cilj nam je bio osigurati 3000 dolara kako bismo mogli tiskati 1000 novih primjeraka slikovnice, ovoga puta u boljoj verziji. U svega par sati prešli smo taj cilj što je nevjerojatno, količina podrške nas ne prestaje iznenađivati.

Do kraja prvog dana prešli smo i cilj od 5000 dolara, koji nam omogućuje tisak 1000 primjeraka bojanke “Moja dugina obitelj”. Bojanka je nešto novo što smo htjeli ponuditi i našoj djeci, i svim ostalim zainteresiranim osobama koje dijele naše vrijednosti”, nastavlja Martinović.

Novo izdanje slikovnice dostupno je i na engleskom jeziku, budući da je udruga u proteklih mjesec dana zaprimila i brojne upite iz inozemstva. Osim roditelja, interes za slikovnicom pokazale su i knjižnice pa će “Moja dugina obitelj” biti dostupna za posudbu u Rijeci, Osijeku, Sisku i Zagrebu gdje udruga planira održati i prezentacije slikovnice, a ovom kampanjom želi omogućiti dovoljno primjeraka da slikovnica dospije i u sve ostale knjižnice koje žele svoje primjerak.

“Idućim ciljem od 10.000 dolara želimo osigurati još 1000 primjeraka slikovnice i 1000 primjeraka bojanke. Uz donaciju kampanji, podržavatelji i podržavateljice mogu odabrati razne poklone, od majica “Moja dugina obitelj”, šalica s motivom iz slikovnice, puzzle za najmlađe i tako dalje”, izjavio je autor slikovnice Ivo Šegota.

“Heroji ove slikovnice su Ana i Roko. Vole sve što i njihovi vršnjaci predškolske dobi – sport, igranje s prijateljima i druženje s roditeljima. Ipak, po nečemu se malo razlikuju od svojih vršnjaka – Ana ima dvojicu tate, a Roko dvije mame. I znaju da se takve obitelji zovu dugine obitelji. Ova slikovnica je od naročite koristi upravo djeci iz takvih obitelji jer u njoj mogu prepoznati sebe i svoj svakodnevni život. Uz to, ova slikovnica baš svakom roditelju može pomoći razgovarati sa svojim djetetom o duginim obiteljima i različitostima u društvu koje su dio naše realnosti”, ističu iz udruge.

Udruga Dugine obitelji osnovana je 2017. godine nakon niza djelovanja kao neformalna građanska inicijativa. Okuplja LGBTIQ parove i pojedince koji imaju djecu, žele imati djecu ili se samo žele informirati o izazovima i lijepim stranama planiranja obitelji.
 

 
(index.hr)

Odakle Sjevernoj Koreji novac za razvijanje nuklearnog programa?

Na to pitanje nitko ne može dati pouzdan odgovor, ali postoji legenda o tome kako je ova hermetički zatvorena država svojevremeno započela “proizvodnju američkih dolara”. I to ne lažnih, nego pravih.

Povijesni “nadimak” nekadašnje ujedinjene Koreje, “Zatvoreno kraljevstvo”, danas bi mogao vrijediti za sjeverni dio zemlje poznat kao Demokratska Narodna Republika Koreja.

Informacije koje stižu iz ove države kontrolirane su u tolikoj mjeri da nitko sa sigurnošću ne može reći kako zaista izgleda život u njoj. Jedna od najvećih zagonetki za analitičare i obavještajce je odakle sjevernokorejskom rukovodstvu novac za ambiciozne projekte kao što je nuklearni program, jer zemlja se već desetljećima nalazi pod gospodarskim sankcijama.

Krijumčarenje pod državnom kontrolom, od robe široke potrošnje do narkotika, jedna je od mogućnosti koju spominju zapadni mediji i analitičari.

Druga mogućnost koja se spominje je da je Sjeverna Koreja, ni manje ni više, nego tiskala svoje američke dolare. Već je poznata priča o “superdolaru”, krivotvorenim novčanicama od sto dolara toliko visoke kvalitete da se gotovo ni ne razlikuju od originala.

Cirkulirala je velika količina “superdolara”, kako su tvrdili američki dužnosnici. Azijom je tijekom osamdesetih godina cirkuliralo na stotine milijuna superdolara i bila je plodno tlo za rasturanje lažnih američkih novčanica jer na tom kontinentu dolar vrijedi za najsigurnije sredstvo plaćanja.

Ako su američke optužbe za proizvodnju lažnih dolara na račun Sjeverne Koreje točne, otvara se pitanje kako su se Korejci tako izvještili u njihovoj proizvodnji? Sjeverna Koreja bila je zatvorena zemlja i nije održavala diplomatske odnose sa Zapadom još od pedesetih godina.

Odgovor na to pitanje, možda, daje jedna legenda, u kojoj, doduše, ima puno nerazjašnjenih momenata. Međutim, da je u priči koja slijedi sve jasno, onda se ne bi radilo o legendi.

Priča počinje u Drugom svjetskom ratu. Milijuni američkih vojnika nalaze se u Europi. Neki se bore na sjevernoafričkom, potom i na talijanskom ratištu, drugi u Britaniji čekaju na iskrcavanje u Francusku.

Svima njima potrebno je isplatiti dnevnice. Američka vlada također novčano pomaže i vlade koje se nalaze u izbjeglištvu i vojnike iz tih država koji su pred njemačkom najezdom našli utočište na slobodnim teritorijima u Europi i Sjevernoj Africi. Pomoć u gotovini Amerikanci pružaju i britanskoj vladi.

U jednom trenutku američki dužnosnici zaključuju da prebacivanje velikih količina gotovog novca preko Atlantika nije dovoljno sigurno. Njemačke podmornice u to doba još uvijek su predstavljale opasnost po savezničke brodove. Brodove je također valjalo koristiti za prebacivanje ljudstva i tehnike, a ne paketa novca.

Stoga su, kaže legenda, odlučili u Europu prebaciti strojevi za tiskanje dolara. Strojevi su radili i poslije kraja rata, jer je veliki broj američkih vojnika ostao u Europi, a otpočeo je i Marshallov plan, program ekonomske pomoći europskim zemljama uništenih ratom.

U jednom trenutku, američka vlada odlučila je da joj strojevi za tiskanje dolara u Europi nisu više potrebne i da trebaju biti rashodovani. Jednom od njih to se i dogodilo, ali je drugi, zbog početka Korejskog rata i koncentracije velikog broja vojnika na tom poluotoku tamo i prebačen.

Međutim, u jednom od napredovanja na jug, korejski komunisti zapljenjuju stroj. Prebacuju ga na sjever i tako u Sjevernoj Koreji počinje proizvodnja, ne krivotvorenih, već pravih američkih novčanica.

Sumnje da se nešto čudno događa pojavljivale su se kada se u svijetu, sedamdesetih, pojavilo više američkih dolara iz pedesetih godina nego što bi to bilo uobičajeno. Međutim, američka vlada nikada nije priznala da je premjestila stroj za tiskanje novca u Koreju.

Kao što rekosmo, mnogo je otvorenih pitanja u ovoj priči, ali ponavljamo da se radi o teoriji zavjere. Međutim, nema ni odgovora na pitanje odakle Sjevernoj Koreji sredstva za razvoj skupog nuklearnog programa.

Američke novčanice iz pedesetih godina vrijede i danas. Treba podsjetiti da su se dolari tiskani još u vrijeme američkog građanskog rata, takozvani greenbacksi, nalazili u optjecaju i sto godina pošto su tiskani.

Tako je moguće da, iako je Amerika u opticaj izbacila nove novčanice s izuzetnom zaštitom, Sjeverna Koreja ima dovoljno američkih dolara tiskanih pedesetih godina.
 
(sputniknews.com)

Sve su banke bez novca, Santander banka, Deutsche Bank, Royal Bank of Scotland. Banke mogu posuditi novac koji zapravo nemaju. To je kriminalni skandal i to traje već predugo

Umjetno tiskanje novca, koje da ga je počinila bilo koja obična osoba išla bi u zatvor na jako dugo vremena. A vlade i središnje banke to čine cijelo vrijeme. To je krađa poreznog obveznika. I dok ne počnemo slati bankare, uključujući i centralne bankare i političare u zatvor za ovaj skandal – to će se nastaviti.

Govor britanskog političara Godfrey Blooma iz Nezavisne stranke Ujedinjenog Kraljevstva (UK Independence Party) u Europskom parlamentu, 21.svibnja 2013. Zajednička rasprava o bankarskoj zajednici:

Pa, povjereniče, gospodine predsjedniče, ustajem ponovo i bojim se da moram opet ponoviti isti značajan, strašan govor, isti koji držim već nekoliko godina. Moje je mišljenje, da vi stvarno ne razumijete koncept bankarstva. Sve su banke bez novca, Santander banka, Deutsche Bank, Royal Bank of Scotland – sve one su bez novca.

Zašto su bez novca? To nije neki čin od boga, nije neka vrsta tsunamija koji ih je slomio, već zato što imamo sustav nazvan „bankarstvo djelomičnih pričuva“, što znači da banke mogu posuditi novac koji zapravo nemaju. To je kriminalni skandal i to traje već predugo. Dodatak tom problemu jest, da imate moralni riziko, vrlo značajan moralni riziko od strane političkog okruženja.

I većina problema počinje u politici i središnjim bankama, koje su dio istog političkog sustava. Imamo krivotvorenja, ponekad nazvana „kvantitativno ublažavanje/olakšavanje“ – ali krivotvorenja pod bilo kojim drugim imenom – umjetno tiskanje novca, koje da ga je počinila bilo koja obična osoba išla bi u zatvor na jako dugo vremena.

A vlade i središnje banke to čine cijelo vrijeme. Središnje banke potiskuju iznos kamatne stope, a također nemamo ni stvarni trošak novca, pa ipak okrivljujemo stvarno manje značajne banke za manipuliranje libor-a (londonska međubankovna ponudbena kamatna stopa).

Prilično je iznenađujuće, da su upravo Središnje banke izvorište toga. Središnje banke su te koje manipuliraju kamatnim stopama, povjereniče. I ja to sve prilično umanjujem.

Govorili smo o tome prilično neobavezno, više na bezbrižan način, zar ne, o jamstvima za depozite, pa kad banke budu bankrotirale zbog vlastite nesposobnosti i smicalica, porezni obveznik dobije račun za to. To je krađa poreznog obveznika. I dok ne počnemo slati bankare, uključujući i centralne bankare i političare u zatvor za ovaj skandal – to će se nastaviti.
 

 
(oslobodjenje-zivotinja.com/uredio:NSP)

Prvo izdanje knjige Adolf Hitlera “Mein Kampf” (Moja borba) od 4.000 primjeraka, koje se pojavilo u njemačkim knjižarama prvi put od Drugog svjetskog rata, rasprodano je za manje od tjedan dana

U knjižare je stiglo 15.000 narudžba unaprijed.

Prvo izdanje rasprodano je unatoč cijeni od 59 eura, a neke kopije se već preprodaju na njemačkom sajtu “Amazon” za 386 eura, što je šest puta više od prvobitne cijene.

Pored toga, Njemački povijesni institut, koji je izdao knjigu, dobio je zahtjeve za prevođenje knjige na talijanski, francuski, njemački jezik.

Knjiga nacističkog lidera smatrana je neuspjehom kada je prvi put objavljena u dva sveska 1925. i 1926. godine.

Međutim, više od 5,2 milijuna kopija prodano je u razdoblju od dolaska nacista na vlast 1933. godine do izbijanja Drugog svjetskog rata 1939. godine.

Knjiga je zabranjena nakon završetka rata, a njemačka južna pokrajina Bavarska, u čijem su vlasništvu od 1945. bila autorska prava nad Hitlerovim političkim manifestom, dosad nije dozvoljavala ponovna tiskanja knjige iz poštovanja prema žrtvama nacizma.

Od 1. siječnja ove godine, ta knjiga je, međutim, postala je javno dobro.

Novo, kritičko izdanje pod naslovom “Hitler, Mein Kampf. Kritičko izdanje” izdano je u dva sveska s približno 2.000 stranica i oko 3.500 objašnjenja i komentara.

Hitler u knjizi “Mein Kampf”, koju je napisao 1924. godine dok je bio u zatvoru u Bavarskoj, kombinira elemente autobiografije sa stavovima o arijevskoj “rasnoj čistoći”, mržnje prema Židovima i protivljenja komunizmu.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)