Decentralizirani web, ili DWeb, mogao bi biti prilika da se preuzme kontrola nad našim podacima od velikih tehnoloških tvrtki. No kako to funkcionira i kada će to biti moguće provesti?

Osnivači interneta, nezadovoljni što je njihovo “čedo” postalo ovisno o korporacija i država koje unutar “svjetske mreže” uvode cenzuru i love podatke korisnika, odlučili su napraviti alternativni “anarhični internet”.

Tim projektom – alternativnim decentraliziranim internetom pod kodnim imenom “DWeb” – bavi se tim osnivača globalnog interneta Tim Berners-Lee. I, on je već najavio da je novac za ovaj projekt već osiguran.

Ideja decentraliziranog interneta nije nova. Od nje je sve i počelo jer je internet bio zamišljen kao globalna neutralna mreža.

Tijekom prvih godina od uspostave interneta korisnici su se izravno međusobno povezivali, ali se situacija – nakon pojave Interneta 2.0 u 2000. godini – naglo promijenila.

Većina resursa našla se u rukama korporacija koje su preuzele kontrolu nad time tko, kada i kojoj informaciji može pristupiti.

Berners-Lee je izrazio svoje nezadovoljstvo na ovakav način:

“Internet je pretrpio kolaps umjesto da služi čovječanstvu. I pojavile su se nevjerojatno velike mogućnosti zasnovane na nepostojanju na internetu bilo kojeg središnjeg autoriteta odakle se nešto trebalo tražiti dozvolu. Snaga Interneta nije bila prisvojena niti ukradena. Nas su milijarde, a tu vlast smo prepustili kompanijama Facebook, Google, Amazon … Te korporacije su sada monopolisti nad svime što se događa na internetu. Od vijesti želimo pročitati do onoga što kupujemo. “

Berners-Lee radi na novoj mreži DWeb ili Web 3.0. Procurilo je da će sve informacije biti “ubacivane” u mrežu od strane poslužitelja, a to znači – mimo velikih korporacija i država.

Korisnici će koristiti tvrde diskove svojih računala za spremanje podataka.

Ovakva vrsta “mreže” poznata je kao P2P (peer-to-peer), a svako se računalo istodobno ponaša kao “klijent” i kao poslužitelj, a datoteke i sadržaj web stranica “hodat” će između računala.

DWeb neće koristiti http i https. Drugim riječima: neće biti potrebno lociranje, već odmah – sadržaj.

Voditelj projekta Protokol Labs-a Matt Zumwalt je to objasnio riječima:

“Sada se uvijek otkriva lokacija, a svi se prate jer su informacije dostupne samo na jednom mjestu. Od tuda i monopol. Jer onaj koji upravlja mjestima – kontrolira pristup informacijama.”

Novim internetom se u San Franciscu bavio Decentraliziran web summit, koji je okupio 800 stručnjaka sa tog područje.

Na njemu je Tim Berners-Lee predstavio projekt Solid (društveno povezani podaci), razrađen na Tehnološkom institutu u Massachusettsu, te je rekao:

“Na internetu može postojati sasvim druga zajednica ako dopuštamo anonimnost ljudima i također ako vratimo kontrolu nad njihovim podacima. Decentralizirane mreže mogu biti pobjednik treće ere interneta.”

Protivnici razvoja decentraliziranog interneta tipa DWeb već zvone na uzbunu, ukazujući na “širenje opasnih sadržaja”. Ukazuju i da će takav internet osigurati anonimnost trgovcima drogom, teroristima i onima koji plasiraju pornografiju.

Skeptici već strahuju da će se velike korporacije i države postupno ubaciti u ovaj “novi internet”.
 
(fakti.org)

Tim Berners-Lee, britanski izumitelj World Wide Web-a (WWW), nedavno je upozorio vlade koje pokušavaju blokirati internet da su osuđene na neuspjeh zbog svoje raspršene strukture.

Govoreći, pokazao je koje zemlje koriste web najučinkovitije, Berners-Lee je još dodao da nedostatak globalnog Internet “off-prekidača” znači da autoritarni režimi ne mogu zaustaviti priljev digitalnih podataka.

“Način na koji je Internet osmišljen je kao decentralizirani sustav”, objasnio je on u Londonu.

“U ovom trenutku, zato jer su zemlje povezane međusobno u mnogo različitih načina, ne postoji nikakav prekidač, ne postoji središnje mjesto gdje ga možete isključiti.

“Da bi se mogli isključiti cijelu stvar ili stvarno blokirati, tada bi zemlje i vlade morale zajedno složiti, koordinirati i pretvoriti ga iz decentraliziranog sustava u centraliziran sustav.

“A ako se to ne dogodi, stvarno je važno da se svatko bori protiv te namjere.”

Švedska je izašla na vrhu globalne lige tablice, koja je izračunata u World Wide Web Foundation-u pomoću indikatora poput političkog, gospodarskog i društvenog utjecaja na web, povezivanje i korištenje.

SAD je došao u drugi, ispred Velike Britanije, Kanade i Finske. Francuska je došla na 14. mjestu. Jemen  je rangiran na dnu, usko slijede Zimbabve, Burkina Faso i Benin.

Berners-Lee, koji je nagrađen za vrijeme svečanosti otvaranja Olimpijskih igara u Londonu , pokrenuo je prvu web stranicu na Božić 1990. godine.

On je zaslužan za stvaranje World Wide Web-a, koja omogućuje korisnicima pohranu i pristup informacijama putem Interneta.

Kina na vrhu po korištenju interneta

Kina tvrdi da je trijumfirala nad SAD u borbi kao najveći svjetski korisnik interneta.

Kina je zauzela razinu sa SAD-om, kao najveći svjetski internet korisnik među populacijom.

Broj korisnika interneta u Kini je  bio 210 milijuna krajem prošle godine, samo 5 milliona manje od SAD-a, prema Kineskom Internet Mrežnom Informcijskom Centru.

No, unatoč sustizanju, kineski internet analitičari i dalje su nezadovoljni postavljajući svoj slijedeći cilj.

Kinesko Ministarstvo informacija  je reklo: “Unatoč brzo povećanju internet populacije, udio korisnika interneta među ukupnom populacijom je još uvijek niži od prosječne globalne razine.”

Udio  je bio 16% posto na kraju 2007., u usporedbi s globalnim prosjekom od 19,1% posto.

“Iako bi Kina mogla prestići Sjedinjene Američke Države u ukupnom stanovništvu, još uvijek zaostaje u veličini svoje internetske industrije, i tamo će biti puno više mogućnosti.”

Internet cenzura je uobičajena u Kini, gdje vlada zapošljava razrađen sustav filtera i na desetke tisuća ljudskih monitora da anketiraju navike surfanja, te da kirurški odstranjuju osjetljiv sadržaj.

Popularne web stranice kao što su BBC, YouTube i Blogger su ponekad dostupne kineskim korisnicima, ali u drugim vremenima su blokirane.

Kineske vlasti su rekle da su otpuštene neke od ograničenja prema stranim web stranicama, omogućujući ljudima da čitaju zapadna izvješća o tibetanskim prosvjedima i prenose ih u medijske napise.
 
(rawstory.com,metro.co.uk/uredio:NSP)