Bit će to prvi pokušaj čišćenja gomile smeća u kojoj se prema procjenama nalazi čak 1,8 trilijuna komada plastičnog otpada, kaže 24-godišnji Nizozemac hrvatskog porijekla, utemeljitelj i direktor Ocean Cleanupa

Brod koji za sobom vuče duge plastične cijevi ispunjene zrakom čija je svrha počistiti oceane od plastičnog smeća, isplovio je u subotu iz San Francisca u pokusnu vožnju prije nego što nastavi plovidbu prema velikoj nakupini otpada (GPGP) u Tihome oceanu koja se prostire na gotovo milijun četvornih kilometara.

Cilj ambicioznog projekta koji se odvija pod nadzorom nizozemske neprofitne organizacije Ocean Cleanup je u predstojećih pet godina isprazniti polovinu GPGP-a (The Great Pacific Garbage Patch) ili oko 40.000 tona.

Oceanograf i voditelj projekta Laurent Lebreton potvrđuje da se u gomili pacifičkog otpada nalazi oko 80.000 tona smeća.

Nakon petogodišnjih priprema i obavljenih pokusa “stigao je vrhunac naših napora”, rekao je uzbuđeno 24-godišnji Boyan Slat, Nizozemac hrvatskog porijekla koji je osmislio sustav za čišćenje. On je utemeljitelj i direktor Ocean Cleanupa.

Kazao je da će to biti prvi pokušaj čišćenja gomile smeća otkrivene 1997. u kojoj se prema procjenama nalazi čak 1,8 trilijuna komada plastičnog otpada. Većinom je riječ o otpadu koji u more stiže iz rijeka, ali i ribarskoj i nautičkoj opremi poput dijelova mreža i užadi.

Nakupine smeća se, kaže Lebreton, ondje nakupljaju još od pedesetih godina prošlog stoljeća.

Kako sustav funkcionira?

Brod Maersk Launcher za sobom vuče goleme plutajuće cijevi ispunjene zrakom i duge oko 600 metara, koje čine najveću dosad napravljenu barijeru na moru nazvanu System 001.

Zmijolika barijera će se formirati u obliku potkove i slobodno plutati nošena morskim strujama i vjetrovima. Na cijevi se u dubinu nastavlja pregrada duga oko tri metra pa će se otpad zadržavati unutar “potkove”, a ribe i ostale morske životinje moći će nesmetano plivati oceanom.

Pošto se otpad ‘zgusne’ u kompaktnu masu po njega će stići brod koji će ga prikupiti i odvesti na reciklažu. Brodovi bi prikupljeni otpad trebali odvoziti svakih šest do osam tjedana.

U svjetska mora godišnje se baci 8 milijuna tona plastike

Plastični predmeti godišnje ubiju i do 100.000 kitova, dupina i tuljana koji ih progutaju misleći da je hrana. U posljednje vrijeme pronalazi se i sve više uginulih ptica čiji su želuci ispunjeni plastikom.

Morska stvorenja i ptice često jedu odbačenu plastiku no na koncu umru od gladi jer zapravo nisu siti.

Drugi se zapetljaju u mreže iz kojih ne mogu pobjeći pa se često uguše. Svake godine u svjetska se mora baci oko 8 milijuna tona plastike. “Želimo se uvjeriti u to da sve ovo funkcionira i za nekoliko mjeseci ugledati prve komade plastičnog otpada u luci, što će značiti da je tehnologija ispravna”, kazao je Slat za AFP.

Dodaje kako će uspjeh pokusnog isplovljavanja značiti da će se u dogledno vrijeme u čišćenje oceana moći poslati čitava flota sa šezdesetak sustava za čišćenje.

Hrabar pokušaj riješenja oceanskog onečišćenja Ocean Cleanup privukao je pohvale od tvrtki za zaštitu okoliša i tehnologije, uključujući tehnološku zvijezdu Elon Muska. On je na Twitteru tijekom lansiranja napisao da sustav “izgleda cool.”
 

 
(vecernji.hr)

Godinama je Tihi ocean nadahnjivao skladatelje, slikare i pisce koji su stvarali remek-djela koja su hvalila njegovu ljepotu

Nažalost, to je sada samo dio prošlosti. Tihi ocean je sada jedno veliko ogromano odlagalište smeća koje pokriva 600.000 kvadratnih milja, i to zahvaljujući svim vrstama otpada – uključujući boce, užad, plastične vrećice, ribarske mreže i plutače.

Istraživanja objavljena u znanstvenim izvješćima nazivaju ga “Great Pacific Garbage Patch” (GPGP) i to područje je dvostruko veće od Teksasa, i tri puta veće od Francuske.

Najgori dio je da to područje na kojem se nalazi otpad ne pokazuje znakove smanjenja.

Ekolozi su pokazali svoju zabrinutost nakon što su istraživači organizacije “The Ocean Cleanup Foundation” istraživali gomilanje otpadaka između Kalifornije i Havaja. Komadi od plastike koje su vidjeli zalijepljene zajedno imali su preko metar u promjeru.

Boyan Slat, osnivač organizacije “Ocean Cleanup”, opisao je situaciju kao “vremensku bombu”, jer će se tona smeća raspasti u mikro-plastiku tijekom sljedećih nekoliko desetljeća “ako ništa ne poduzmemo”.

Količina otpada gotovo je udvostručena i ima najmanje 79.000 tona plastike. Taj je broj, prema znanstvenim izvješćima, četiri do 16 puta veći nego što je otkriveno godinu dana prije.

Godinu dana nakon što je izašao prvi skup nalaza, istraživači su proveli ekspediciju sa više brodova i prikupili 1,2 milijuna uzoraka vode iz istog područja. Koristili su velike mreže kako bi pribavili ostatke otpada i snimili mnogo zračnih fotografija kako bi proučili GPGP.

Dr. Julia Reisser, glavni znanstvenik ekspedicije, izrazila je iznenađenje nad ogromnim količinama plastike koju su vidjeli. Nažalost, podaci pokazuju da se ovi masivni zagađivači iz oceana neće uskoro smanjiti.

U izvješću se navodi da prema povijesnim podacima iz površinskih mrežnih točaka, razine plastičnog onečišćenja rastu “eksponencijalno unutar GPGP-a”. Stopa po kojoj se plastična masa nagomilava brzinu kojom čuvari oceanograf. Da bi se stvari pogoršale, razina plastičnog onečišćenja raste brže u odnosu na okolnu vodu.

Oceanograf Laurent Lebreton, glavni autor studije, je priznao da su rezultati istraživanja depresivni, te se pita kako su zagađivači – uključujući i WC daske – pronašli put u ocean.

Dodaje da otpad također može prenijeti invazivne organizme preko oceanskih bazena. Zagađivanje vode zaista je uznemirujuće za ljude, ali je još uznemirujuće za morski život.

Kako možemo djelovati sada, prije nego što bude prekasno?

Trebamo oceane, a morski život je njihovo sklonište. Sada kada onečišćenje predstavlja veliku prijetnju tim prirodnim resursima, vrijeme je da napravimo potez da ih spasimo, korak po korak. Može potrajati i nekoliko godina, čak i desetljeća, ali moramo početi sada, dok još imamo vremena.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Državni znanstvenici iz Fukushime su upozorili javnost da su dani jedenja ribe iz Tihog oceana uistinu gotovi

Prema osnivaču portala Nuclearcrimes, Andrew Kishneru, neprekidno curenje nuklearnog otpada u ocean je bilo prikriveno od očiju javnosti od strane državnih službenika i pogoršava se sve više svakim danom.

Kishner tvrdi da TEPCO, tvrtka koja je zadužena za nadzor postrojenja, ima podatke koji pokazuje da se radioaktivni otpad ulijeva u Tihi ocean non-stop u posljednjih šest godina.

Prema znanstveniku koji je ispitao razinu radijacije ribe u oceanu, dani „jedenja ribe iz Tihog oceana su prošlo svršeno vrijeme”.

Kontaminirana voda se smatra da sadrži tragove radioaktivnog joda, cezija i stroncija-89 i 90.

Unatoč naporima japanske vlade da dovede taj problem pod kontrolu, ribe su već zasićene radioaktivnim česticama koje se iz Fukushime ispuštaju u ocean.

Kontaminacija je također rezultirala zatvaranjem ribolovne industrije.

Zabrinjavajuća nova studija pokazuju da ribe ulovljene na zapadnoj američkoj obali i Kanadi su također bile pozitivne na radijaciju.

Pogledajte analizu:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Po treći put zaredom tajanstvena mikrovalna anomalija je otkrivena da dolazi iz regije Antarktika

Prvi val anomalije je otkriven 2. travnja 2017. godine.

Drugi val se dogodio 15. svibnja 2017. godine.

I 26. svibnja 2017. godine svjetski radar MIMIC (http://tropic.ssec.wisc.edu/real-time/mimic-tpw/global/main.html) je ulovio treći tajanstveni val usmjeren iz tog područja. (slika)

Ako povučete liniju dolje prema Antarktiku, put vala vas vodi do misteriozne stanice princeze Elisabete koja se nalazi u podnožju piramidalne struktura.

To nas ostavlja da pogađamo da ovaj anomalni val dolazi iz ove stanice ili iz nepoznatog izvora u blizini stanice. Ali jedno je sigurno, nešto u tom području stvara ovu anomaliju koja se ispaljuje zatim u Tihi ocean.

Konkretno, to anomalija je usmjerena ravno ili u područje subdukcijske zone Cascadia. Iako subdukcijska zona Cascadia nije izazvala potres još od davne 1700. godine, ona gradi pritisak na području gdje ploča Juan de Fuca ulazi ispod sjevernoameričke ploče.

Znanstvenici predviđaju da su u toj zoni oko 40 posto šanse za mega potres magnitude 9.0+ koji će se dogoditi u narednim godinama.

Trenutno nema dokaza, ali izgleda kao da netko ili nešto na Antarktiku manipulira ili mijenja vrijeme u Tihom oceanu iz bilo kojeg razloga. No po svemu sudeći, izgleda da se radi o HAARP manipulaciji vremenom i potresima.

VIDEO PRIKAZUJE NAJNOVIJI VAL ANOMALIJE SNIMLJEN 26. SVIBNJA 2017
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kina trebaju poslati podmornice naoružane nuklearnim raketama u Tihi ocean po prvi put, tvrdeći da su novi američki oružani sustavi potkopavaju Pekingu, ostavljajući ih bez izbora

Peking ističe da SAD planira postaviti stanice anti-balističkog sustava u Thaadu u Južnoj Koreji i razviti nadzvučne supersonične projektile potencijalno sposobne da napadnu Kinu za manje od sat vremena nakon što budu lansirane.

The Guardian izvještava:

Kineski vojni dužnosnici ne komentiraju o vremenu podmorničke patrole, već da je upravo taj potez neizbježan.

Oni ukazuju na planove otkrivene u ožujku u kojima SAD ima namjeru postaviti anti-balističke sustave u Južnoj Koreji, i razviti nadzvučne supersonične projektile potencijalno sposobne da napadnu Kinu u manje od sat vremena nakon lansiranja, što je velika prijetnja njezinoj učinkovitoj kopnenoj vojsci.

Nedavno je izvješće Pentagona u Kongresu predvidilo da “će Kina vjerojatno provesti svoju prvu nuklearnu patrolu negdje u 2016″, iako su glavni američki časnici takve prognoze planirali i prije.

Kina radi na podmornici sa tehnologijom balističkih projektila već više od tri desetljeća, ali stvarna implementacija je odložena zbogo tehničkih kvarova, institucionalnog suparništva i političkih odluka.

Do sada, Peking je provodio oprezno politiku odvraćanja, tvrdeći da nikada neće biti prvi koji će koristiti nuklearno oružje u sukobu i čuvajući svoje bojeve glave i svoje rakete odvojeno, i strogo pod kontrolom glavnog vodstva.

Razmještanje nuklearno naoružanih podmornica će imati dalekosežne posljedice.

Početak kineskih raketnih patrola bi moglo dodatno destabilizirati ionako napetu stratešku distanciranost sa SAD-om u Južnom kineskom moru.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Od posljedica turbokonzervativne indoktrinacije preko teorija zavjere do neobrazovanosti katatrofalni rezultati bilježe se kod jedne trećine građana SAD-a

Podatak da 30 posto Amerikanaca riječ “meme” čita kao “me-me”, potaknuo je uredništvo Dailydota da to poveže s podatkom od trećine Amerikanaca koji nemaju pristup širokopojasnom internetu. Krenuli su istraživati i pronašli su 11 iznimno glupih stvari u koje vjeruje isti postotak građana SAD-a.

1. Gay osobe mogu odlučiti postati heteroseksualne

Pew poll je 2012 utvrdio da 35 posto Amerikanaca seksualnost smatra životnim stilom koji je podložan izboru. Sličnom eskapadom poslužio se prije nekoliko dana i teksaški guverner Rick Perry u javnom nastupu.

2. Napad 11. rujna 2001. nije se dogodio

Već 2006. Washington post je istražio i otkrio da čak 35 posto Amerikanaca nema pojma koje godine se dogodio teroristički napad avionima na New York i Pentagon.

3. Poslovi ih opisuju kao osobe

Otprilike 30 posto Amerikanaca za svoje poslovne karijere običavaju reći da su “oženjeni njima”.

4. U Bibliji su zapisane doslovne riječi Boga

Dok otprilike polovice stanovništva SAD-a smatra da je Biblija inspirirana riječju Božjom, Gallup je svojedobno utvrdio da 30 posto Amerikanaca smatra da je Bog na neki način diktirao knjigu svojim službenicima, odnosno prorocima.

5. Ljudi su proizvod evolucije

Pew research je utvrdio i to da onih koji nerijetko viču “Ja nisam nastao od majmuna” u SAD-u ima čak 33 posto.

6. Medicinska skrb je preskupa da bi ju se moglo zahtijevati

Zdravstvena skrb u SAD-u, to je činjenica, nezamislivo je preskupa. Zdravstvena reforma Baracka Obame trebala je to promijeniti u bitnijoj mjeri. No, i dalje je 30 posto građana odlučilo radije ne plaćati osiguranje i, ako se baš mora, plaćati liječenje iz vlastitog džepa odmah.

7. Došlo je vrijeme za oružanu revoluciju

Fairleigh Dickinson University prošle je godine proveo anketu iz koje se ispostavilo da čak 29 posto Amerikanaca smatra da oružana borba protiv vlade nije samo bliska, nego čak nužna. Takvi se u pravilu intenzivno naoružavaju dugim cijevima.

8. Klimatske promjene posljedica su prirodnih procesa

Drugim riječima, 30% ljudi misli da je klimatske promjene iz nekog razloga priroda odlučila proizvesti sama od sebe i tako se samouništiti.

9. Sve vijesti možeš doznati na Facebooku

Ispalo je da ih 30 posto smatra da su informativni i dezinformativni sadržaji koje pronalaze na ovoj društvenoj mreži sasvi dovoljni za cjelovitu sliku svijeta oko njih.

10. Tihi ocean ne postoji na karti svijeta

Razočaravajućih 71 posto Amerikanaca u stanju je pronaći Pacifik na karti svijeta. Svi ostali to nisu u stanju.

11. Još jedan rat u Iraku je dobra ideja

Riječ je u stvari o sukobljenim anketama. Prema onoj Rasmussen reportsa iz 2014. 46 posto Amerikanaca smatralo je da SAD treba krenuti u još jedan pohod na Irak jer smatraju da neke organizacije otamo planiraju napasti SAD. Mnoštvo drugih, međutim, ukazuje na to da je bila riječ o manipulaciji trik pitanjima, pa ispada da je stvaran postotak nešto manje od trećine. U svakom slučaju, posljednji predsjednik koji nije bombardirao Irak bio je Ronald Reagan.
 
(express.hr/uredio:NSP)

Na nebu su vidjeli jarku svjetlost, nije se dugo čekalo da internet poludi. No što to američka vojska radi sa svjetlom? HAARP? Hologram? Blue beam projekt? Zbog vojnih aktivnosti, nebo iznad Pacifika će biti cijeli tjedan zabranjeno za dolazne letove

Zagonetno jarko svjetlo na nebu uspaničarilo je stanovnike Kalifornije, javlja BBC. Svjetlo se brzo pomicalo iznad Orange Countyja i okolice kasno u subotu navečer, po lokalnom vremenu.

Nije mnogo vremena prošlo da se po društvenim mrežama počne spekulirati o porijeklu jarkog svjetla na noćnom nebu.

No, ubrzo je šerif Orange Countyja rekao kako misteriozno svjetlo dolazi zbog pomorskih testiranja vatrootpornosti duž kalifornijske obale. Zrakoplovni dužnosnici upozorili su na moguću aktivnost američke vojske. Zato će nego iznad Pacifika biti cijeli tjedan zabranjeno primati civilne letove!

Vojna aktivnost na Tihom oceanu

Videa koja su ljudi objavljivali na internetu pokazuju oštri snop svjetla koji se diže visoko, zatim se pojavljuje svijetlo plava bljeskalica u obliku stošca.

Mnogi filmovi koje su začuđeni stanovnici snimali traju i po nekoliko minuta. U petak Federalna Avijacijska Administracija (FAA) rekla je da noćni letovi u i iz Los Angeles zračne luke (LAX) izbjegavaju let iznad Tihog oceana, sa zapadne strane zračne luke.

Iz FAA nisu naveli razlog ove promjene rute, no natuknuli su kako će doći do vojne aktivnosti na tom području između petka i četvrtka. Mediji u Kaliforniji su potvrdili kako je svjetlo došlo od testne rakete Trident ispaljene iz vojne podmornice USS Kentucky. No snimke pokazuju da svijetlo uopće ne liči na raketu.

Mnogi stanovnici Kalifornije u šoku su zasuli društvene mreže svojim snimkama i komentarima. Ovo ustvari liči na isprobavanje novog oružja koje će biti usmjereno protiv Kine i Rusije, u jeku borbe na Bliskom istoku.
 

 

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Nekoliko elementarnih podataka i fizikalnih zakona stoji nasuprot piramidi propagande, središta moći, obrazovanja i drugih alata za manipuliranje i nametanje ideje o nepostojećem globalnom zatopljenju, koje vrijedi ponekad ponoviti.

Kad se hlade, oceani asporbiraju CO2 iz atmosfere, a kad se zagrijavaju, tada ga ispuštaju. Drugim riječima – povećanje CO2 u atmosferi jest posljedica globalnog zatopljenja (u razdobljima kad se ono uopće događa), a ne uzrok. (Jedan od glavnih pokretača zagrijavanja ili hlađenja jest dinamika Sunca).

Udio CO2 u atmosferi je tek oko 0,037- 0,039 posto. Količina CO2 koju je je prouzročio čovjek sagorijevanjem fosilnih goriva iznosi tek 4 posto od te količine, što znači da je čovjekov utjecaj na klimatske promjene toliko malen da ga se ne može izmjeriti.

Najprisutniji staklenički plin u našoj atmosferi je vodena para, koja pak čini oko 96,5 posto atmosfere. Dok CO2 apsorbira dva vrlo uska dijela spektra infracrvenih frekvencija, od 4,2 mikrona te 14 do 16 mikrona, vodena para apsorbira vrlo široki pojas širom spektra. Količina vodene pare u atmosferi jest 30.000 dijelova na milijun, a količina CO2 samo oko 395 dijelova na milijun, dakle, u atmosferi ima gotovo sto puta više vodene pare, a usto ona ima jaču moć apsorpcije. Učinak staklenika najvećim dijelom stvara vodena para.

Kad bi se udvostručila današnju količinu CO2 u atmosferi – što fizički nije moguće jer nemamo dovoljno ugljena i nafte da to učinimo – većina CO2 bi ionako otišla u oceane, a povećanje temperature bio bi možda 0,1 ili 0,2 stupnja Celzijusovih, zato što smo dosegli gotovo maksimalnu razinu zasićenosti ugljičnog dioksida. Tu činjenicu političko tijelo IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change) potpuno ignorira.

Struje Tihog oceana i debljina leda na Arktiku

Nadalje, U Tihom oceanu postoji šezdesetogodišnji ciklus morske struje zvan pacifička dekadna oscilacija ili PDO. Trideset godina cirkulacija Tihog oceana na sjevernoj polovici kreće se u smjeru kazaljki na satu, a zatim u suprotnom smjeru. Od 1977. do 2008. godine u Arktički ocean dopirala je topla voda kroz Beringov prolaz pa se led polako smanjio. U travnju 2008. PDO se ponovo okrenuo i godinu dana kasnije cijeli Arktički ocean imao je led deblji za jedan metar nego što je to bilo u 2007. godini. No, kad se iz satelita promatra led, vidi se što zauzima njegova površina, ali ne i njegova debljina. Recimo, 2007. su snažni vjetrovi i struje pogurali led prema Kanadi i Grenlandu pa se stvorilo više otvorenog mora, ali led je bio dvostruko deblji nego što je to bilo prije.

Sve navedeno vodi nas do Sunca, koje upravlja klimom. U zadnjih stotinu godina, zbog povećane aktivnosti Sunca, temperatura oceana se povisila za jedan stupanj. Zbog te je povišene temperature dio CO2 iz oceana otišao u atmosferu i povećao razinu CO2 u atmosferi od 290 (prije sto godina) na 395 dijelova na milijun. To se nije zbilo zbog djelovanja čovjeka, nego zbog povećane temperature oceana. Sunce danas pokazuje nizak intenzitet aktivnosti, pa je situacija slična onoj u drugoj polovici 17. stoljeća kada se zbilo malo ledeno doba. U sljedećih 25-30 godina bit ćemo u vrlo hladnom razdoblju, iz dva razloga: zbog smanjenje aktivnosti Sunca i promjene toka oceanska struja u Tihom oceanu, pa će se na Arktiku povećati količina leda.

Više je razloga za agresivnu propagandu ideje da je čovjek odgovoran za fluktuacije temperature na Zemlji, a jedna od njih (niže kategorije, jer se “globalno zatopljenje” koristi na više razina) jest, kao i uvijek – novac.

Al Goreove laži uz podršku David Mayer de Rothschilda

Novac i moć idu ruku pod ruku, pa ne čudi da i u priči o globalnom zatopljenju stalno iskače isti krug imena. Recimo, jedan od najpoznatijih promotora te ideje, Al Gore, pohađao je Sveučilište Vanderbilt sa stipendijom Rockefellerove zaklade, a njegova kći se udala u bankarsku obitelj Schiff, bliske Rothschildove suradnike koji stoje iza ratova i revolucija posredstvom poduzeća Kuhn, Loeb & Co. Veliku podršku Alu Goreu u njegovoj prodaji laži o ugljikom uzrokovanom globalnom zatopljenju davao je David Mayer de Rothschild, autor popratnog vodiča uz koncerte “Live Earth” koje je Gore svojedobno organizirao.

Rothschildova je knjiga naslovljena “Priručnik za preživljavanje globalnog zatopljenja na Zemlji: 77 najvažnijih vještina za zaustavljanje klimatskih promjena ili za preživljavanje tijekom njih”. Taj sin Sir Evelyina de Rothschilda, stupa obitelji, u radio-emisiji Alex Jonesa bio je upoznat s činjenicom da su se istovremeno sa zagrijavanjem Zemlje (koje je trajalo do oko 2002., a tada je počelo hlađenje) zagrijavali i drugi planeti i mjeseci, uključujući i Mars (zajednički je nazivnik trebalo biti Sunce, što ono, dakako, i jest) Rothschild je odgovorio da je očito zašto se Mars zagrijava: bliže je Suncu negoli Zemlji. Odmah se vidjelo, sve je detaljno istražio.

Al Gore je postao zaštitno lice borbe protiv globalnog zatopljenja nakon što je njegov film “Neugodna istina” iz 2006. godine u produkciji Paramounta postao treći najuspješniji dokumentarac u američkoj povijesti gledanosti kino-predstava te je, predvidivo, dobio Oskara za najbolji dokumentarni film. Za to su se pobrinuli oni koji nadgledaju i posjeduju Hollywood, ništa ne brinite za to. Goreova knjiga, također nazvana “Neugodna istina”, zasjela je na prvo mjesto New York Timesovog popisa uspješnica te je, opet predvidivo, dobio i Nobelovu nagradu za mir za svoju gomilu laži i smiješnih pretjerivanja.

Varka s globalnim zatopljenjem svijetu nametnuta preko IPCC-a

Nagradu je Gore podijelio s UN-ovim Međunarodnim panelom o klimatskim promjenama (IPCC), organizacijom preko koje je varka s globalnim zatopljenjem nametnuta svijetu. Indijski geolog sa Sveučilišta Punjab, dr. Arun D. Ahluwalia, član odbora Međunarodne godine planeta (poduprte od strane UN-a), upozorio je na manipuliranje Nobelovom nagradom za mir i IPCC-em rekavši: “IPCC je zapravo postao zatvoreni krug, on druge ne sluša. U njemu nema otvorenih umova … doista me čudi da su Nobelovu nagradu za mir dali na osnovi znanstveno pogrešnih zaključaka, ljudi koji nisu geolozi.”

Koliko je uopće poznato da je još 2007. odluka Vlade Velike Britanije da film Ala Gorea “Neugodna istina” distribuira školama postala predmet tužbe člana Nove stranke Stewarta Dimmocka? Sud je utvrdio da film navodi na zabludu u devet elemenata i da Prijedlog smjernica, koji su pripremili savjetnici ministra obrazovanja, služi samo pojačavanju političke propagande filma. Stoga, da bi se film mogao prikazivati, Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, rekao je sud, najprije mora izmijeniti svoje Smjernice za učitelje kako bi bilo jasno sljedeće:

1) Film je politički materijal i promiče argumente samo jedne strane;

2) Ako učitelji prikazuju ovaj film a da to jasno ne istaknu, moguće je da krše članak 406 Zakona o obrazovanju iz 1996. i da su krivi za političku indoktrinaciju;

3) Školskoj djeci posebno treba skrenuti pozornost na devet netočnosti.

Netočnosti su sljedeće: film tvrdi da je otapanje snijega na Kilimandžaru dokaz globalnog zatopljenja, ali vladin stručnjak bio je prisiljen priznati da to nije točno; što sugerira da dokazi iz ledenjaka pokazuju da je porast CO2 uzrokovao povišenja temperature tijekom 650.000 godina. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu jer su u tom razdoblju porasti CO2 kasnili 800 do 2000 godina za porastima temperature; što koristi potresne slike uragana Katrina i sugerira da je tomu bilo uzrok globalno zatopljenje. Vladin stručnjak morao je priznati da pojedinačne događaje “nije moguće” pripisati globalnom zatopljavanju; što prikazuje presušivanje jezera Čad i tvrdi da je to izazvano globalnim zatopljavanjem. Vladin stručnjak morao je priznati da to nije slučaj; što tvrdi da je jedna studija pokazala da su se polarni medvjedi utopili zbog nestanka arktičkog leda.

Pokazalo se da je Gore “krivo razumio studiju” jer su se četiri polarna medvjeda zapravo utopila zbog posebno žestoke oluje; što prijeti da bi globalno zatopljavanje moglo zaustaviti Golfsku struju i gurnuti Europu u ledeno doba. Tužiteljev dokaz pokazuje da je to znanstveno nemoguće; što optužuje globalno zatopljenje za nestanak vrsta, uključujući bijeljenje koraljnih grebena. Vlada nije mogla naći nijedan dokaz koji bi potkrijepio tu tvrdnju; što sugerira da bi razine mora mogle porasti sedam metara, uzrokujući raseljavanje milijuna ljudi. Ustvari, dokazi pokazuju da se očekuje povišenje razine mora od 40 centimetara tijekom sljedećih 100 godina i da ne postoji takva opasnost od masovnih migracija; što tvrdi da su rastuće razine mora uzrokovale evakuaciju stanovnika nekih pacifičkih otoka na Novi Zeland. Vlada nije u stanju to potkrijepiti dokazima, a sud je primijetio da se čini kako je to lažna tvrdnja.

Al Gore na mitu zaradio milijune dolara

Je li Al Gore vratio Nobelovu nagradu uz ispriku? Ili? Ali tako je to – predviđanja o katastrofalnim klimatskim promjenama potječu u potpunosti od namještenih kompjuterskih modela.

Što se samog Al Gorea tiče, nije on tu bio zabadava. Obogatio se na rasprostranjenom i izmanipuliranom vjerovanju u smiješni scenarij klimatskih promjena. U Londonu je 2004. osnovao kompaniju s Davidom Bloodom, bivšim članom Uprave Goldman-Sachsa. Njihovo poduzeće Generation Investment Management posebno je usmjereno ka iskorištavanju financijskih prilika, poput sustava “cap and trade” (ograničavanje emisija i trgovanja kvotama emisija ugljičnog dioksida). Takve i slične stvari potiče mit o “globalnom zatopljenju” koji propagira Gore. Na taj je način dosad zaradio desetke milijuna dolara.

Kada se zbroje sve posljedice, sustav “cap and trade”, koji tako silno voli Obama i koji je tako profitabilan za Al Gorea, koštat će američke obitelji tisuće dolara, dok će se arhitekti tog sustava i dalje bogatiti. To se opisivalo kao najveće povećanje poreza u američkoj povijesti. Jedan od glavnih zadataka koje je Obami dala ta klika jest prodavanje magle o “klimatskim promjenama”, pa se tu mogu naći razlozi za njegov bizarni govor u UN-u 2009. u kojem je tele-predsjednik sipao laž za laži o suočavanju s “nepovratnom katastrofom”. Podsjetimo se što je tada rekao taj tip: “Niti jedna nacija, velika ili mala, bogata ili siromašna, ne može izbjeći utjecaj klimatskih promjena.

Rastuće razine mora prijete svakoj morskoj obali. Sve snažnije oluje i poplave prijete svim kontinentima. Sve češće suše i slaba ljetina rezultiraju glađu i sukobima u područjima gdje glad i sukobi već postoje. Na sve manjim otocima obitelji su već prisiljene bježati iz svojih domova kao ‘klimatske’ izbjeglice. Sigurnost i stabilnost svake nacije i svih naroda – naš napredak, zdravlje, sigurnost – u nemaloj su opasnosti. A vrijeme koje nam je preostalo da situaciju preokrenemo sve brže curi.”

Obama ministarstva popunio Goreovim obožavateljima!

Svoja ministarstva energije i znanosti Obama je popunio Goreovim obožavateljima, uključujući i svog “dirigenta znanosti” John Holdrena koji je tijekom 1970-ih zahtijevao drastične poteze, uključujući eugeničku kontrolu stanovništva, kako bi se svijet spasio od globalnog hlađenja i novog ledenog doba. Holdren je predviđao “ekocid” ili “uništenje cjelokupnog života na ovom planetu” zbog sve nižih temperatura.

“Iznenadno urušavanje arktičkih ledenjaka, izazvano dodatnom težinom, moglo bi uzrokovati plimni val nezapamćenih razmjera u zabilježenoj povijesti”, napisali su tada on i njegov suautor. Sada pak “znanstvenik” Holdren traži ekstremne poteze vlade i cap and trade kako bismo izbjegli globalno zatopljenje i topljenje leda. Priznao je da će to dovesti do „nužnog i enormnog povećanja“ cijena električne energije. Ali, ništa vi ne brinite, korporacije koje se bave opskrbom električnom energijom ne žele time još više zarađivati, samo spašavaju naš planet.

Porezi i trgovina pravima na emisije ugljika

Cap and trade je sustav u kojem države određuju granice emisija ugljika i izdaju kompanijama dozvole za njihova prava na emisije ugljika ili “kredite”, ali ako trebaju više proizvoditi tada mogu ta prava emisija ugljika otkupiti od drugih kompanija koje proizvode manje od njihova maksimuma. Samo još jedan od načina da nekolicina zaradi još novca i nametne državnu kontrolu ekonomskih aktivnosti. Bivši francuski predsjednik, Nicolas Sarkozy, uveo je porez na ugljik koji je povećao troškove električne energije u Francuskoj i pritom rekao da je to “pitanje opstanka ljudske rase”. Zapravo je riječ o opstanku i širenju plana kojeg je i on dio.

Porezi na emisije ugljika uvodit će se u jednoj zemlji za drugom, u to nema sumnje. Kompanija Rothschild-Australija pokrenula je “Carbon Ring Consortium” koji će eksploatirati tržište kupoprodaje emisija ugljika u Azijsko-pacifičkom području. Richard Martin, izvršni direktor Rothschild-Australije je tada rekao: “S obzirom na noviji razvoj događaja u međunarodnoj politici glede klimatskih promjena, više se ne postavlja pitanje hoće li, nego kada će se pojaviti svjetsko tržište kupoprodaje emisija ugljika. Rothschild-Australia, preko Carbon Ringa, namjerava predvoditi to tržište, pružajući sredstva za privatno investiranje kompanijama koje žele kompenzirati svoja dugovanja u vezi emisije stakleničkih plinova.”

Joachim Schellnhuber, vodeći klimatski ekstremist i savjetnik njemačke vlade, rekao je da bi svatko na svijetu trebao dobiti “ugljični proračun” te da bi, u slučaju da ga premaši, trebao biti oporezovan. Kako bi se to uopće moglo izvesti bez zgodne pojedinosti – podvrgavanja svačijeg života nadzoru? Češki fizičar dr. Luboš Motl tu je zamisao nazvao “zaprepašćujućom” te je rekao da mu je Schellnhuberov prijedlog pomogao da “konačno shvati kako je bilo moguće da oni ludi politički pokreti poput nacističkog ili komunističkog tako lako uzmu maha u tako razumnoj zemlji poput Njemačke”.

Nešto vrlo slično Schellnhuberovim smjernicama predloženo je u Velikoj Britaniji. Kalifornijski odbor za energiju čak planira uvesti radio-kontrolirane termostate kojima bi vlasti upravljale po volji, a stanovnici to ne bi mogli zaustaviti. Sve to nema veze sa zaštitom Planeta već s kontrolom i centralizacijom moći, što oni nameću ljudima na najperfidnije načine.

Simon Linnett, izvršni potpredsjednik Rothschild Bank, bio je vidovit kada je pozivao na osnivanje novog međunarodnog tijela, “Svjetske agencije za zaštitu okoliša”, koja bi uvela reda u trgovinu emisijama ugljika. Ona bi se pridružila Svjetskoj banci, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji itd., itd. – sve odreda instrumentima globalne kontrole.

Linnett je ustvrdio da su ljudski uzroci klimatskih promjena sada potvrđena činjenica (notorna laž) te da “međunarodni problem klimatskih promjena zahtijeva međunarodno rješenje”. Ako vlade ne ustupe određeni dio svog suvereniteta jednom novom svjetskom tijelu, kaže on, globalna shema trgovanja emisijama ugljika ne može se provesti niti regulirati. Eto još jednog pravog razloga u pozadini isplanirane halabuke o globalnom zatopljenju/klimatskim promjenama.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

A SVI ZAPADNI MEDIJI VEĆ TJEDANA PLAŠE SVIJET “KOLAPSOM KINE”

Američki ekonomisti već zvone na uzbunu, ali ih zasad nitko ne sluša.

Kinezi jesu morali malo prikočiti tempo ekonomskog razvoja, ali o ni u tišini, s istočnom mudrošću i uporno, idu ka svojoj svijetloj budućnosti.

Bave se svojim megaprojekt po cijelom svijetu: osvajanje svemira, novi ekonomski Put svile, s kraja na kraj svijeta, nikaragvanski kanal koji će spojiti Atlantik i Tihi ocean i zadenuti za pojas Panamski kanal koji je monopol SAD.

A što je odgovor Washingtona na sve to? Šištanje, prijetnje, revolucije i prevrati – također po cijelom svijetu. Ali, sve je to uprazno. U tome nema ništa konstruktino, za razliku od onoga što nudi i radi Peking.

SAD cijeli svijet već mjesec dana plaše Kinom.

Prekooceanski mediji utuvljuju običnim smrtnicima u svijetu da Peking neće uspjeti izaći na kraj sa svojim problemima: s “pregrijanošću tržišta”, sa odsustvom novih drivera za rast ekonomije …

Da će se ubrzo sve raspasti i da nije ostalo da se na to dugo čeka.

Međutim, Kina nema namjeru da se tako jednostavno preda. Kinezi znaju svoj posao.

Oni u tišini, s istočnom mudrošću i uporno idu ka svojoj svijetloj budućnosti. Pogledajte samo njihove megaprojekt po cijelom svijetu. Imam u vidu: osvajanje svemira, novi ekonomski Put svile, s kraja na kraj svijeta. Pa jedan od posljednjih takvih projekata: nikaragvanski kanal koji će spojiti Atlantik i Tihi ocean i zadenuti za pojas Panamski kanal koji je monopol SAD.

A što je odgovor Washingtona na sve to? Šištanje, prijetnje, revolucije i prevrati – također po cijelom svijetu. Ali, sve je to uprazno. U tome nema ništa konstruktino, za razliku od onoga što nudi i radi Peking.

Kinezi su možda danas na ekonomskom planu i prikočili, ali zato uspješno rade na projektima za budućnost. Svi ti projekti će se isplatiti ne samo ekonomski, nego i politički.

Tim prije što se u “velikim Sjedinjenim Državama” (s ovim se nazivom već može uvelike polemizirati) sprema nova eksplozija. Opet kreditna.

Mjehur je veći nego što je bio 2007. godine. Na ovo već upozoravaju i njemački mediji – magazin Focus i dnevni list Die Welt.

Od kraja prethodne krze, obujam kreditiranja vrijednosnih papira porastao je tri puta: sa 173 na preko 500 milijardi dolara.

Prethodni mjehuri bili su znatno manji od sadašnjeg. Zato, ako on pukne – a to će se najvjerojatnije dogoditi – posljedice će biti još teže prognozirati.

Monetarna vlast Amerike – stječe se takav dojam – kao da sada na sve naprosto gledaju sa strane. U svakom slučaju, ništa ne čine da makar saniraju tekući problem, a da se i ne govori o eliminiranju bolesti, bez čekanja peritonitisa.

Američki ekonomisti već zvone na uzbunu, ali ih nitko ne sluša.

Bijela kuća kao da smišlja kakvu će još patku – poslije kineske – smisliti da bi poglede koji traže pravičnost skrenula na drugu stranu.

Što dalje možemo očekivati od SAD …
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Japan je od 09.03.2011. do 12.03.2011. bio izložen sinkroniziranom napadu HAARP sustava. Prvo je izazvan jaki potres magnitude 7.2 po Richteru s epicentrom 413 km sjeveroistočno od Tokia 09.03.2011. u 02.45h UTC (11.45h po lokalnom vremenu) s hipocentrom na dubini od 32km.

Potres nije izazvao nikakva oštećenja. Zatim je 11.03.2011. u 5.46h UTC (14.46h lokalno) izazvan razoran potres jačine 9 po Richteru 373km sjeveroistočno od Tokija na istoj dubini kao i prvi potres (32km).

Drugi potres je uzrokovao tsunami i oštečenje nuklearnih reaktora u Fukushima I nuklearnoj elektrani uzrokujuči curenje radioaktivnog materijala i njegovo širenje cijelim Japanom i Tihim oceanom.

Prve procjene govore o desecima tisuća poginulih i nestalih, uglavnom kao posljedica tsunamija. Procjenjuje se da će japansko gospodarstvo pretrpjeti gubitak od nekoliko stotina miljardi eura.

S obzirom na količinu radioaktivnosti i širenje radioaktivnosti iz nuklearne centrale smatra se da je ovo nakon Černobila največa svjetska nuklearna katastrofa. Analizirajuči zbivanja koje prenose svjetski mediji, moja sumnja je da je Fukushima I elektrana doživjela istu sudbinu kao i Černobilska elektrana, ako ne i goru i da je večina prastarih reaktora pred topljenjem jezgre.

Iako se Japan nalazi blizu takozvanog Pacifičkog Kruga Vatre (granica tektonske ploče Tihog oceana) u kojem se događa i preko 80% svih potresa na svijetu i prirodna pojava potresa je sasvim moguća, postoje indicije koje ukazuju na to da su ovi potresi u Japanu bili umjetno izazvani tzv. HAARP sustavima. Pa idemo redom nabrojati sve indicije.

Indicije o namjernom izazivanju potresa u Japanu

Jaka aktivnost Gakona HAARP sustava
Tijekom tri dana (09.03, 10.03. i 11.03.2011.) zabilježena je jaka aktivnost na indukcionom magnetometru smještenog blizu američke HAARP postaje na Aljasci (Gakona). Ovaj instrument bilježi fine varijacije magnetskog polja uzrokovanog strujama u ionosferi. Činjenica je da prije i poslije potresa nije bilo ovakve aktivnosti.

Smatra se da HAARP sustav (više o ovom sustavu ovdje) izaziva ovakve poremećaje u ionosferi te da mora djelovati više sati, jedan ili više dana prije na određeno mjesto prije nego što izazove micanje tektonskih ploča koje mogu uzrokovati potres. Mnogi mediji su pogrešno prenijeli podatak da je indukcioni magnetometar smješten na Sveučilištu u Tokiju, a činjenica je da ovaj uređaj napravljen na Sveučilištu u Tokiju i instaliran na Aljasci unutar HAARP postrojenja. Največa nelogičnost u ovim podacima je besmislenost da bi eventualni počinitelji javno objavili svoje zločinačko djelovanje.

Slike s indukcijskog magnetometra smještenog u HAARP postrojenju na Aljasci od 07.03 do 15.03.2011:

 
Čudne karakteristike potresa
Oba izazvana potresa (09. i 11. ožujka 2011) su nastala na maloj dubini i spadaju u kategoriju takozvanih plitkih potresa koji su najrazorniji. Wikipedia navodi da je ovo najčešća vrsta potresa. Potresi se inače mogu pojaviti i na dubinama i do preko 300km. Smatra se da svi potresi izazvani HAARP sustavom imaju malu dubinu hipocentra.

Vrlo je intrigantna činjenica da oba potresa imaju istu dubinu hipocentra koja je relativno plitka što daje indikaciju da su možda umjetno izazvani, s tim da je potres od 11.03 bio možebitno ‘korigiranje’ jačine i lokacije prvog slabijeg potresa od 09.03. Ovo se može uočiti na gornjim slikama magnetometra kad se aktivnost HAARP sustava dodatno pojačala 10.03. oko 08.00h UTC vremenu ‘pripremajuči’ teren za glavni udar.

Potres na Haitiju 2010.g. je imao slične karakteristike kao i ovaj japanski potres: mala dubina (13km) i jaka aktivnost zabilježena na Gakona magnetometru.

Razorni japanski potres od 11.03.2011. je trajao neobično dugo. Svjedoci kažu i preko par minuta što je vrlo neobično iako ne i nemoguće kod prirodnih potresa. Neobično dugo trajanje potresa se isto može smatrati kao indicija koja govori u prilog djelovanju HAARP sustava.

Neobično vrijeme prije potresa
Svjedoci su prijavili čudno vrijeme neposredno prije potresa. Prema svjedočenju izvjesnog Jamesa iz Tokia neposredno prije potresa padala je kiša iako na nebu nije bilo oblaka. Izjavio je da je temperatura naglo narasla te je imao osječaj da ga je uhvatila groznica te osječaj težine i pritiska. Ljudi su počeli paničariti i prije samog potresa. Neobične vremenske anomalije prije samog potresa su jaka indicija da se radi o djelovanju HAARP sustava. Najčešće su zabilježene pojave neobičnih duga (Sichuan China 2008).

Stare snimke japanskog neba dokazuju HAARP aktivnost: oblaci se pravilno formiraju u skladu s HAARP frekvencijama

Plačeni provokatori
Na forumu abovetopsecret.com i youtube.com te sličnim forumima koji raspravlju o mogućem HAARP djelovanju na Japan, vrlo je jaka navala plačenih dežurnih provokatora koji neumorno napadaju HAARP tezu i spamaju ‘thread’ tako da se čovjek vrlo lako izgubi u mnoštvu gluposti. Nadalje, osim ovih provokatora, velika je navala pobornika teorije da solarna aktivnost može uzrokovati potrese (teza zastupljena u filmu 2012), zatim su se u priču umiješali zagovaratelji teze o utjecaju kometa Elenin ili samog mjeseca koji se nalaze na putanjama ‘bliskim’ Zemlji. Pošto sve svemirske snimke pa i podatke kontrolira jedan izvor (NASA), moje mišljenje je da su ovo namjerno plasirane dezinformacije s pravim tajmingom koje upravo potvrđuju HAARP teoriju.

Informacije o ucjeni Japana
Benjamin Fulford je Kanađanin koji je dugo godina bio japanski izvjestitelj za razne magazine (Forbes). 2005.g počinje karijeru nezavisnog novinara i objavljuje knjige, a od 2007.g. dobiva japansko državljanstvo. Biva tužen i osuđen za širenje ‘lažnih informacija’ jer u svojim knjigama tvrdi da su SAARS i AIDS umjetno stvoreni virusi, smatra da je 9/11 napad na WTC tornjeve unutarnji posao američke vlade, smatra da je HAARP američko vojno oružje koje je odgovorno za potrese u Kini, Haitiju, Čileu i ostale stvari provokativne prirode.

Benjamin Fulford 2008.g objavljuje video klip u kojem eksplicitno kaže da je u razgovoru s bivšim japanskim ministrom financija saznao da je Japan ucijenjen da se pokori željama zapadne bankarske elite. Kao sredstvo ucjene se spominjala mašina za izazivanje potresa i to posebno potresa koji bi mogli razoriti nuklearne centrale u Japanu.

Mislim da je Benjamin Fulford sumnjivog kredibiliteta i to najviše zahvaljujući tome što mu se podmetale razne dezinformacije što je poseban oblik specijalnog psiho-socijalnog rata protiv onih koji govore istinu (diskreditacija). Međutim, bez obzira na sve, ako se usporedi današnji razvoj događaja u Japanu s obzirom na nuklearnu katastrofu i ono što se govori u ovom video klipu, mislim da ima dovoljno razloga za opravdanu sumnju, što pak navodi na zaključak da se Japan ‘odmetnuo’ od politike koju je ‘trebao’ provoditi po nalogu svjetskih močnika. U nastavku teksta ću navesti dokaze ovog ‘zastranjivanja’ japanske politike.

Alex Collier je stari ufolog koji isto zastupa kontroverzne teze koje su u suprotnosti s ‘mainstream’ istinom. Indikativan je isječak iz njegovog predavanja održanog 1995. godine u kojem kratko kaže da če dio Japana biti potopljen, ali ne prirodnim silama, već na umjetan način od strane tzv. NWO-a.

Iako obe individue imaju problema s kredibilitetom, činjenica je da se nedavni potres u Japanu može uklopiti u njihova ‘proročanstva’.

Kineski sindrom
Svaka veća nuklearna nesreća u nuklearnim elektranama namjerno je izazvana. Najpoznatija havarija se dogodila 1972.g. u američkoj državi Pensilvaniji u elektrani Three Mile Island kada je zbog ‘kvara’ ispuštena velika količina radioaktivnog materijala. Netom prije nesreće snimljen je poznati film s Jane Fonda nazvan Kineski Sindrom koji se upravo bavi temom nesreće u nuklearnoj elektrani, a ime filma se zasniva na bojazni da bi nesreća u nuklearnoj elektrani mogla doslovno probiti tunel kroz zemljinu površinu sve do Kine koja se nalazi na suprotnoj strani svijeta. Ovo je bila koordinirana akcija sijanja straha od nuklearne energije.

Nakon ove nesreće kao odgovor na ovakve i slične krize osnovana je američka agencija FEMA (Federal Emergeny Agency). Istovremeno na krilima ove nesreće sedamdesetih godina po cijelom svijetu je naglo niknuo pokret zelenih koji su se navodno borili za zaštitu okoliša, a glavna meta su im bile nuklearne elektrane.

Kasnije se ispostavilo da su moćni bankarski i naftaški lobiji financirali i osnovali GreenPeace i ostale pokrete ‘zelene akcije’ kako bi u startu napali razvoj nuklearnih elektrana. Razvoj nuklearnih elektrana je naročito bio jak u Njemačkoj i Francuskoj nakon velikih umjetno izazvanih naftnih šokova koji su enormno poskupili cijenu energije i doveli ove dvije moćne zemlje na rub krize.

Danas smo svjedoci kako se organiziraju ogromni prosvjedi kad se nuklearni otpad transferira između Njemačke i Francuske. Zbog ogromnog pritiska Njemačka koja je peti najveći potrošač električne energije na svijetu koja trenutno 23% svojih potreba za električnom energijom zadovoljava iz nuklearnih elektrana biva prisiljena 2000. godine donijeti plan o zatvaranju svih nuklearnih elektrana do 2025.g., dok istovremeno mora uvoziti do 2/3 primarnih energetskih sirovina (nafta, plin) što je u principu čini državom koju je lako kontrolirati što je u biti i cilj svjetskih močnika koji kontroliraju naftnu i plinsku industriju.

S druge strane Francuska zadovoljava 77% svojih potreba za električnom energijom iz nuklearnih elektrana te ima vrlo unosne buduće poslove u Italiji i Finskoj za gradnju novih nuklearnih elektrana. S obzirom na japansku nesreću pitanje je da li će svi poslovi biti realizirani.

Nuklearna elektrana u Černobilu je napajala rusku verziju HAARP postaje Duga-2. 1986.g. biva uništena namjernom diverzijom ili vanjskim napadom te ispušta ogromne količine radiokativnog materijala. Okarakterizirana je kao najgora nesreča nuklearne elektrane u svijetu.

Iz svega je jasno da jaki naftno-plinski lobi želi kontrolirati sve države na svijetu pomoću energije kao svojevrsnog sredstva za ucjenu. Činjenica da je gospodarski razvoj pojedine zemlje uvjetovan dostupnošću i cijenom električne energije, a svaka naftna kriza (Libija 2011) i rast cijene nafte čine državu ranjivom i izloženoj potencijalnoj krizi.

Iako proizvodnja električne energije iz nuklearnih elektrana ima očiglednih nedostataka (slaba iskoristivost radi parne turbine koja je srce sustava, komplicirana, skupa i duga izgradnja, te problem deponiranja nuklearnog otpada) činjenica da je u konačnici dobivena energija mnogo jefitnija i dapače ekološki prihvatljivija nego energija dobivena vađenjem, transportom, preradom i korištenjem fosilnih goriva. Stoga je jasno da je nuklearna energija ‘glavni neprijatelj’ današnjih močnika koji drmaju svijetom kontrolirajuči cijenu i dobavljivost nafte i plina.

Gledano iz ovog konteksta može se zaključiti da bi namjerno izazivanje havarije u japanskoj nuklearnoj elektrani djelovanjem HAARP sustava pogodovalo današnjim strukturama moći.

Fukushima I nuklearna elektrana koja je danas u ruševinama kao posljedica potresa, izgrađena je sedamdesetih godina po nacrtu General Electric američke kompanije u vlasništvu Rockefellera s uglavnom američkim General Electric reaktorima (6 reaktora). Fukushima II nuklearna elektrana koja je svega 11km daleko od Fukushima I nuklearke nije pretrpjela nikakava oštečenja iako je defacto na istom području. Svi reaktori u Fukushima II elektrani su japanskog porijeka izgrađeni početkom osademsetih godina. Iako su reaktori u Fukushima II noviji i jednu generaciju ‘napredniji’ od reaktora u Fukushimi I, vrlo je sumnjiva činjenica kako su dvije skoro slične elektrane doživjela različita oštečenja iako su locirane na istom području (jedna pred totalnim kolapsom, a druga netaknuta).

Dapače, ako se pažljivo pogleda mapa nuklearnih elektrana u Japanu, može se uočiti da je epicentar potresa bio najbliži nuklearnim elektranama Fuskuhima i Oganawa. Oganawa je moderna elektrana koja je bez problema pretrpila potres s manjim oštečenjima, dok je kompleks u Fukushimi I jedan od najstarijih, stoga ne čude velika oštečenja. Može se reći da je odabir epicentra potresa bio nemilosrdno precizan.

Japan je treći na svijetu po proizvodnji električne energije iz nuklearnih elektrana s kojima pokriva oko 34% ukupne potrošnje. Japan ima 55 nuklearnih reaktora. Zadnjih 40 godina od 1970.g. Japan nikada nije proglasio nuklearnu krizu sve do najnovijeg potresa 11.03.2011.g. Japanci su bili svjesni opasnosti od potresa, stoga su pažljivo gradili elektrane s pojačanim sigurnosnim mjerama. Dokaz njihovih mjera opreza je duga 40-godišnja povijest nuklearne energije bez večih incidenata. Sama ova činjenica baca još jaču sumnju na mogućnost namjerne diverzije u Fukushima nuklearnoj elektrani.

Iako je vrlo teško špekulirati, nameće se opravdana sumnja da je potres namjerno tempiran da pogodi staru Fukushima I elektranu koja je najvjerovatnije imala poznate konstrukcijske greške (možda čak i namjerno ugrađene s američkim reaktorima i cijelom konstrukcijom elektrane dizajniranom u General Electric laboratorijima) u smislu izazivanja nuklearne katastrofe.

Borba za Okinawu
Najvažnije pitanje je zašto bi Amerikanci ili bilo tko drugi imao koristi izazvati ovakav razoran potres u Japanu. Danas u večini medija Japan i SAD se deklariraju kao partneri i saveznici. Japan je logistički pomagao invaziju SAD-a na Afganistan i Irak. Jake su i gospodarske veze između Japana i SAD-a. Na otoku Okinawa se nalaze brojne američke baze s ukupno 50000 američkih trupa, a Japan uživa vojnu zaštitu SAD-a pod takozvanim ‘nuklearnim štitom’.

Međutim, iza ove idile krije se i jedna mračna strana koja ima svoj začetak od bacanja atomskih bombi na Nagasaki i Hiroshimu 1945.g. Pred kraj Drugog Svjetskog rata Japan se htio predati, međutim vodstvo SAD-a na čelu s Eisenhowerom se oglušilo na japanske zahtjeve. Imali su jasan cilj da bace atomsku bombu na Japan kako bi idučih pedeset i više godina mogli sijati strah takozvanim hladnim ratom i držati cijeli svijet pod kontrolom sijajuči strah od nuklearnog sukoba. Največi problem je bio što atomska bomba nije billa spremna na vrijeme, stoga je bilo potrebno umjetno produžiti rat kako bi se dobila prilika za bacanje bombe i kako bi opravdali bacanje atomske bombe.

Pomračeni vojni umovi su isplanirali invaziju na otok Okinawa, znajuči da će ova samoubilačka misija koštati mnogo života američkih vojnika. Operacija Okinawa se provodila od travnja do lipnja 1945, a rezultat je bio gubitak oko 100.000 japanskih života i 50.000 života američkih vojnika. Iako je cijeli Japan bio temeljito bombardiran, samo Nagasaki i Hiroshima koji nisu imali nikakvo vojno značenje su ostali pošteđeni. Nažalost početkom kolovoza 1945.g. Nagasaki i Hiroshima bivaju izbrisani s površine zemlje. Počinjen je najveći zločin u povijesti čovječanstva koji je odnio preko 300.000 života. Ovo je podrobno opisano u tekstu Eustace C. Mullins pod nazivom Why Hiroshima Was Destroyed – The Untold Story.

Kad se Japan predao bio je prisiljen potpisati tajne ‘sporazume’ s američkom vladom u kojem se Japan odriče suverentita nad svojim teritorijem. Jedna od stavki ovog ugovora je omogučavala SAD-u intervenciju u Japanu u slučaju građanskih nemira. Danas je Japan prisiljen ne samo tolerirati američke baze na svom teritoriju (ukupno 13 baza s oko 50000 trupa), uplovljanje američkih brodova na nuklearni pogon u japanske teritorijalne vode, nego je prisiljen i plačati sve troškove američkih baza na svom tlu. S obzirom na drakonske uvjete ovog sporazuma te na osjetljivost japanske javnosti u svezi stradanja u Hiroshimi i Nagasakiju, sasvim je razumljivo da se isti držao tajnim.

Novinar vodečih japanskih novina “The Mainichi Shimbun” Takichi Nishiyama je osuđen 1978.g. za odavanje državne tajne jer je 1971.g. objavio tajne odredbe prije spomenutog američko-japanskog vojnog pakta. Vlada SAD-a je početkom 2000.g. deklasificirala neke tajne dokumente koji su pomalo otkrivali postojanje te pravu narav američkog-japanskog pakta. Izvjesni stariji japanski diplomat je priznao da je lagao na suđenju novinaru Takicihiju potvrđujuči postojanje pakta.

Slijedom svih događanja raspoloženje japanske javnosti se drastično promijenilo prema američkoj vojnoj prisutnosti na japanskom tlu te je 2009.g. na izborima pobijedila Demokrarska Partija Japana (DPJ), na čelu s budućim premijerom Yukio Hatoyama koja je obečala zatvaranje američke baze Futenma na otoku Okinawa. Premijer Hatoyama je ozbiljno shvatio posao, te je angažirao ministra vanjskih poslova Katsuya Okada da istraži postojanje tajnog američko-japanskog vojnog pakta, te da pokrene pregovore s Amerikancima o razmještanju njihove baze s Okinawe. Ovo je bila velika pljuska Amerikancima i ugrožavanje njihove vojne prisutnosti na zapadnom Pacifiku odnosno u području Kine, Koreje, Tajvana i Japana.

Vojna nazočnost Amerikanaca je imala deklarativnu svrhu obrane Japana i politike zastrašivanja (Kine). Međutim, svi vojni analitičari se slažu da američke vojne formacije prisutne u japanskim bazama nisu predviđene za obranu nego za invazije tipa Vietnam, Irak ili Afganistan. Premijer Hatoyama je gradio politiku japanske vlade na jačanju i harmoniziranju veza s Kinom i Korejom upravo radi smanjenja potrebe jake vojne pristunosti i tenzija.

Japan godišnje izdvaja oko 2.2 miljardi dolara godišnje za troškove američkih baza na svom teritoriju. Bivša vlada Liberalne Demokratske Partije (LDP) je na kraju svog mandata (8/2009) potpisala sporazum kojim se Japan obvezao financirati premještaj 8000 američkih vojnika u Guam bazu s oko 6 miljardi dolara. Nadalje bivša vlada LDP-a se obvezala financirati preseljenje Futenma baze na novu lokaciju na otoku Okinawa (Henoko) s oko 11 miljardi dolara. Japan je s 13 miljardi dolara financirao američke ratne ‘napore’ u Iraku i Afganistanu, te je slao svoje pomorske snage kao logističku potporu operacijama u Afganistanu i Iraku. Postoji anegdota da je George W. Bush Japan smatrao bankomatom za koji ne treba PIN broj. Na temu ovog sramotnog i ponižavajučeg položaja Japana u odnosu na SAD, Gavan McCormack je napisao knjigu: “Client State: Japan in the American Embrace”

Može se zaključiti da Japan nije američki saveznik već američki rob. Sve ovo se moglo preokrenuti 2009.g. dolaskom na vlast DPJ stranke na čelu s Hatoyamom. Međutim, Amerikanci su novog premijera izložili nevjerovatnom diplomatskom pritisku koji je kulminirao posjetom državnog sekretara SAD-a za obranu Roberta Gatesa Japanu u studenom 2009.g. koji je otvoreno ucjenio japansku vladu prijeteči ozbiljnim posljedicama ako se ne ispoštuju dogovori bivše japanske vlade.

Diplomatski pritisak nije bio dovoljan, već se Hatoyami namješta financijski skandal te biva prisiljen dati ostavku u lipnju 2010.g. Japan preuzima Naoto Kan (isto iz DPJ stranke) koji odmah zaoštrava sukobe s Kinom nepotrebnim hapšenjem kineskog ribara blizu spornog Senkaku otočja. Američka provokacija Sjeverne Koreje koja je kulminirala sjevernokorejskim bombardiranjem otočja Yeonpyeong 23.11.2010.g. isto ide u pravcu američke politike dizanja vojne napetosti s Kinom, kako bi se pasivizirao Japan.

Iako su Amerikanci promijenili ‘potencijalno opasnog’ premijara Hatoyamu, zbog masovnog i hrabrog otpora jadnih stanovnika Okinawa otočja koji svakodnevno organiziraju proteste protiv američke vojne nazočnosti, ni dan danas Japan nije počeo provoditi premještaj baze Futenma i gradnju nove baze Henoko. Raspoloženje japanske javnosti je izrazito negativno prema Amerikancima i njihovoj vojnoj nazočnosti na japanskom tlu, kako zbog nepotrebnih i skupih davanja za vojsku tako i zbog eventualne sumnje da Amerikanci imaju nuklearno oružje u svojim bazama.

Zaključak je da je Japan postao prava ‘odmetnuta’ nacija. Revoltirani i ogorčeni japanski narod više neće trpjeti američku čizmu što je i pokazao na izborima 2009.g. S obzirom da Amerikanci imaju jaku potrebu za vojnom nazočnošću u blizini Kine i Sjeverne Koreje, blizu svoja dva ‘dežurna’ neprijatelja, a u svrhu izazivanja tenzija, pa čak i rata, SAD nikako neće dopustiti da im Japan izmakne kao ‘vojna baza’. Sasvim je onda logično da se pošalje jasna ‘poruka’ japanskom vodstvu i narodu kakve su moguće posljedice neposluha, stoga gledano iz ovog konteksta, namjerno izazivanje potresa 11.03.2011.g. s HAARP ili nekim drugim sustavom je itekako moguća.

Dvije riječi o nafti, nuklearnoj energiji i alternativnim izvorima energije

Nafte ima u izobilju
Največa brižljivo skrivana tajna vladajučeg establishmenta je porijeklo nafte. Danas se nafta smatra fosilnim gorivom čije su svjetske zalihe ograničene. Teorija koja je stara preko 100 godina kaže da je nafta produkt tisučgodišnjeg taloženja organskih ostataka (životinje), odnosno organskog porijekla. Ova teorija je bila dobro pripremljena laž Rockefellerovih i ostalih močnika u posjedu naftnih kompanija koja im je omogućavala izazivanje raznih naftnih šokova, kriza i umjetnih nestašica, a u svrhu podizanja cijene nafte i vlastitog bogaćenja.

Činjenica je da je nafta anorganskog porijekla. Nafta se non stop obnavlja ispod zemljine površine (neki je smatraju i limfnim sustavom Zemlje) i može se naći praktično bilo gdje u svijetu ako se dovoljno duboko buši. Više o ovome Leroy Fletcher u kratkom intervjuu i kratkom isječku iz Ruba Znanosti. Svi ratovi, jad i bijeda ljudi uzrokovani potragom za naftom su nažalost samo posljedice okrutne politike naftnih lobija koji u svrhu vlastitog bogaćenja ne prezaju gaziti preko tisuća ljudskih života, a u stanju su falsificirati cijela područja znanosti na način da se pojedine znanstvene teme pretvaraju u crkvene dogme.

Bez obzira na činjenicu da nafte ima u izobilju, ne slažem se s njenom upotrebom jer mislim da su njeni produkti i sama eksploatacija previše toksična kako za ljude tako i za okoliš (plastika kao največi neprijatelj modernog čovjeka).

Nuklearna energija je možda trenutno najčistija energija
Nuklearna elektrana se oslanja na izum parne turbine iz 1712.g. Umjesto sagorijevanja drva ili ugljena za grijanje parnog kotla koristi se proces atomske fisije (cijepanja jezgre) atoma. Apsurdno je da se moderna kvantna tehnologija cijepanja atoma koristi za pokretanje parne turbine koja ima vrlo malu iskoristivost. Utjecaj nuklearne elektrane na okolinu je trostruk: deponiranje radioaktivnog otpada, mogućnost topljenja jezgre odnosno efekt prljave bombe s širenjem radijacije (kao danas 3/2011 u Japanu), te zagrijavanje vode iz obližnje rijeke ili mora u sekundarnom krugu reaktora.

Bez obzira na ove očite nedostatke, ako se modernim dizajnom eliminira eventualna mogučnost topljenja jezgre (core meltdown), nuklearna energija je jeftina i ekološki puno prihvatljivija nego energija dobivena korištenjem nafte, plina ili ugljena. Eksploatacija nafte i plina čini ogromnu štetu okolišu. Sama eksploatacija i transport troši ogromne količine energije s velikom mogučnošču zagađenja okoliša (Exxon Valdez oil-spil). Prerada i pretvorba je neefikasna i štetna za okoliš. Nisam pobornik nuklearne energije, ali činjenica je da danas najjače gospodarske zemlje imaju relativno visoki udio nuklearne električne energije:

Francuska 77%, Ukraine 46.7 %, Sweden 42.6 %, South Korea 34.0 %, Japan 24.0 %, Germany 23.5 %, United States 19.3 %, Russia 15.7 %, Canada 14.4 % i China 2.0%.

Alternativna energija
Budućnost čovjeka je vezana za tzv. alternativnu energiju. Mislim da neće doći do pravog razvoja ljudskog društva sve dok se večina potreba za energijom ne podmiri iz tzv. alternativnih obnovljivih izvora energije. Pod alternativnim izvorima ne smatram energiju vjetra i sunca već energiju iz prostora za koju danas ne postoji jedinstven termin pa se ponekad naziva Zero Point energy, Orgon, Eather i slično. Činjenica je da je Tesla prvi pronašao način kako crpiti ovu energiju iz prostora.

Danas postoje mnogi priznati istraživači (John Bedini, Tom Bearden) koji su uspili rekonstruirati uređaje koji naizgled daju više energije na izlazu nego što dobivaju, prividno rušeči pravilo o očuvanju energije, a u biti rade na principu korištenja energije iz prostora. Činjenica je da su danas mnogi zakoni i cijele grane znanosti falsificirane ili samo djelomično točne, te nisu u stanju objasniti cijeli spektar naizgled čudnih zbivanja oko nas. Stoga svima onima otvorenog uma, željne znanja, ali i učestvovanja u izgradnji vlastitog izvora energije preporučam da se ostave nebitnih stvari i da se udruže u potrazi za rješenjima alterntivnih izvora energije.

Upravo velike nesreće, kao ovaj potres u Japanu jasno daju indiciju kako je vrlo teško preživiti običnom čovjeku kad ostane bez servisa moderne civilzacije (struja, voda, komunalije). Stoga toplo preporučam forume: http://www.energeticforum.com, http://www.overunity.com i http://www.e-vozila.com/forum/index.php

Zaključak

Japan se nalazi na trusnom području kraj Pacifičkog Kruga Vatre i konstatno je izložen potresima. Najteži potres je pretrpio 1923.g. (Kanto potres) kada je poginulo oko 145.000 ljudi. U novijoj povijesti najteži potres je bio 1995.g. u Kobeu kad je poginulo 5500 ljudi. Na godišnjoj bazi Japan pretrpi u prosjeku sedam potresa. Gledano iz ove perspektive, sasvim je nerazumno najnoviji japanski potres od 11.03.2011.g. okarakterizirati kao namjerno izazvan događaj. Međutim, poznavajuči mentalitet močnika iz sjene koji danas vladaju svijetom i naslučujući kojim arsenalom oružja raspolažu (HAARP), mislim da je opravdano sumnjati da je i ovaj potres namjerno izazvan.

O izjavama tipa: ova katastrofa nikome ne odgovara, pa nisu toliko okrutni ili slično neću ni raspravljati. Činjenica je da se radi o strukturama i centrima moći koji rade van bilo kakve kontrole. Mislim da uništenje Japana uveliko odgovara ovim mračnim centrima moći. Isti pomračeni umovi su izazvali potres u Haitiju, ubojstvo poljskog predsjednika i vlade, eksploziju naftne bušotine u Meksičkom zaljevu i slične grozote, tako da se ovaj japanski potres uklapa u nastavak iste okrutne politike.

Što kazati na kraju. Vrlo je teškom običnom čovjeku vidjeti sav taj užas i katastrofu koji trpe naša brača i sestre u Japanu. Indicije i sumnje da je ova katastrofa namjerno izazvana samo povečava frustraciju. Međutim, mislim da je bitno uvijek tražiti istinu bez obzira na sve. Nadam se da će jednog dana odzvoniti mračnim umovima koji traže profit i uživaju u izazivanju tuđe nesreće.
 

 
(mandrilo.com,youtube.com/uredio:nsp)