Zapamtite, postoje dva načina da farmaceutske tvrtke zarade novac: moraju izmisliti nove lijekove, a onda moraju izmisliti i novu bolest kako bi te lijekove prodavali. ADHD - Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje - je jedna od najružnijih prevara čiji je cilj učiniti djecu ovisnima.

Ako poznajete nekoga tko ima dijete s dijagnozom poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), velike su šanse da je to dijete zapravo sasvim u redu. Barem je tako pred smrt tvrdio pokojni psihijatar i pionir autizma, ali i otac ADHD-a, Leon Eisenberg. Ukoliko je to bilo rasterećenje duše i iskrenost pred odlazak na onaj svijet, to bi značilo da su milijuni djece ovisni o jakim lijekovima – bespotrebno, piše Natural News.

Zašto je tome tako, objasnio je dr. Jay Parkinson:

Zapamtite, postoje dva načina da farmaceutske tvrtke zarade novac: moraju izmisliti nove lijekove, a onda moraju izmisliti i novu bolest kako bi te lijekove prodavali. ADHD je jedna od najružnijih prevara čiji je cilj učiniti djecu ovisnima.

“ADHD je prevara koja je smišljena da se milioni djece širom svijeta navuku na lijekove”, rekao je dr. Edward C.Hamlyn.

Oko 20 miliona Američke djece trenutno uzima opasne ali vrlo skupe lijekove. “Sjetite se da postoje dva načina da proizvođači lijekova profitiraju, proizvedu nove lijekove ili izmisle nove bolesti za koje bi se određeni lijekovi koristili”, piše Dr. Jay Perkinson o lažnoj pozadini priče o ovoj bolesti.

Internacionalna komisija za ljudska prava donijela je sljedeći zaključak:

‘Psihijatrijsko – farmaceutska industrija troši milijarde dolara godišnje kako bi uvjerila javnost, zakonodavce i medije da su psihijatrijski poremećaji kao što su bipolarni poremećaj, depresija, poremećaj deficita pažnje (ADD / ADHD), posttraumatski stres itd., medicinske bolesti u rangu s provjerljivim medicinskih stanjima poput raka, dijabetesa i bolesti srca. Ipak, za razliku od stvarnih medicinskih bolesti, ne postoje znanstveni testovi za provjeru liječničkog postojanje bilo kakvog psihičkog poremećaja.’

Poznati američki psihijatri Peter Breggin i Sami Timimi na ove zaključke i analize nadovezali su se izjavivši kako će se ‘obojica boriti protiv patologiziranja simptoma ADHD-a za koji tvrde da je više društveni fenomen nego što je uistinu poremećaj’.

“Otac ADHD-a” svojom izjavom šokirao službenu medicinu

Izjava dr. Eisenberga, kojeg smatraju “ocem ADHD-a”, posebno je šokantna za službenu medicinu, jer je on, ranije u svojoj karijeri, bio najveći zagovornik propisivanja lijekova za ADHD.

Eisenberg, koji je preminuo 2009. u dobi od 87 godina, slovi za oca ADHD-a, jer je tijekom pedesetih i šezdesetih uvelike pridonio definiciji ovog poremećaja i određivanju terapije za njega.

Prvi je proveo biološki utemeljena istraživanja o teškoćama u razvoju djece i kliničke pokuse djelovanja psihijatrijskih lijekova na djecu.

Njegovu je kritiku prenio njemački magazin Der Spiegel, kojemu je umirovljeni liječnik rekao da nikad ne bi pomislio da će njegovo otkriće ADHD-a  “postati toliko popularno.” “Genetska predispozicija za ADHD je jako preuveličana. Dječji bi psihijatri trebali temeljito utvrditi psihosocijalne uzroke koji su doveli do problematičnog ponašanja”, iznio je.

Pravilno dijagnosticiranje zahtijeva puno vremena. A tableta se može propisati vrlo brzo”, dodao je, uzdišući.

Nedostatak pažnje nije bolest

Ovaj je psihijatar i autor brojnih istraživanja o ADHD-u pretkraj života izjavio da liječnici olako dijagnosticiraju ovaj kontroverzni poremećaj te da nepotrebno propisuju djeci lijekove. Istina je da neka djeca teško održavaju koncentraciju i da se brzo zasite svega što rade. Međutim ovo ne mora značiti da su ta djeca bolesna.

U medicinskoj zajednici i izvan nje ima mnogo kritičara ADHD-a i načina na koji medicina pristupa djeci koja se teško koncentriraju i održavaju pažnju. U SAD-u čak deset posto desetogodišnjaka svakodnevno uzima lijekove protiv ADHD-a. Po mišljenju oponenata ADHD-a, to ne odražava stvarnu rasprostranjenost ovog poremećaja. Neki pak misle da je ta bolest izmišljena.

Manipulacija dijagnozama i lijekovima

U šezdesetima, mentalni su poremećaji među djecom bili skoro nepoznati. Danas službeni izvori tvrde da je svako osmo dijete u SAD-u mentalno bolesno, a da 5,4 milijuna američke djece ima simptome ADHD-a. Ti su podaci potakli američkog psihologa dr. Jeromea Kagana da  prošlog ljeta optuži liječnike i farmaceute za manipulaciju dijagnozama i lijekovima. Po njegovom saznanju, lijekovi kao što su Ritalin propisuju se mnogo češće nego što bi trebali, a ADHD je “izmišljotina”.

“I prije pedeset godina bilo je sedmogodišnjaka kojima je u školi bilo dosadno te su ometali nastavu. U to vrijeme, takvo smo dijete zvali lijenčinom. Danas se kaže da trpi od ADHD-a. Zato je broj djece sa psihijatrijskom dijagnozom narastao”, primijetio je Kagan.

“Svako dijete kojemu ne ide dobro u školi šalju pedijatru, a pedijatar kaže, ‘to je ADHD, evo vam Ritalin.’

Zapravo, 90 posto te djece nema nikakav poremećaj. Problem je u sljedećem: ako je liječnicima dostupan lijek, oni će postaviti odgovarajuću dijagnozu.

Sve za profit farmaceuta

Neki su kritičari ADHD-a još oštriji od dr. Kagana. Dr. Jay Parkinson vjeruje da većina djece kojima je dijagnosticiran ADHD nemaju nikakvih zdravstvenih smetnji. Po njemu, problem je u društvu, a osobito obrazovnom sustavu, koji je neprilagođen djeci drukčijoj od prosjeka. Portal Natural News piše da moderna psihijatrija i farmaceutska industrija profitiraju tako što djeci propisuju nepotrebna stimulativna sredstva poput Ritalina i Adderalla.

Teorija o dopaminu

Službena je medicina razvila nekoliko teorija o uzroku ADHD-a, a najzastupljenija je ona o neurotransmiterima dopamina. Dopamin je prirodna tvar koju stvaraju neuroni. Dopamin između ostalog pomaže ljudima da se zainteresiraju, motiviraju i koncentriraju na vanjski podražaj – primjerice, na neki zadatak. Nekim ljudima, međutim, neuroni luče manje dopamina. Medicina tvrdi da oni zbog toga brzo gube zanimanje za određeni zadatak pa im pažnja luta u potrazi za novim podražajima.

Što rade lijekovi

Zanimljivo je da stimulativna sredstva ne čine djecu fizički aktivnijom, nego im aktiviraju mozak. Pod utjecajem tih sredstava, dijete se uspijeva duže usredotočiti na isti predmet, umjesto da traži vanjske poticaje.  Međutim, velik dio nepažljive i pretjerano aktivne djece mogao bi i bez lijekova naučiti da obrati pažnju na zadatak i da se disciplinirano zadrži na njemu. No, kao što je rekao dr. Eisenberg u trenutku iskrenosti, liječnicima je mnogo lakše propisati lijek nego se pozabaviti s djetetom i njegovim problematičnim okruženjem.

Što kaže WIKIPEDIJA?

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (engl. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder – ADHD) je stanje za koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremećajem, on to nije. Ljudi s ADHD-om najčešće su vrlo inteligentni i izrazito maštoviti. Neuklapanje u običajena pravila i odredbe društva oko njih ih čini na neki način nepogodnima, te se medicina bavi time u cilju “izlječenja” hiperaktivnosti.

U SAD-u postoje lijekovi koji mogu “smiriti” hiperaktivne ljude. Ti lijekovi djeluju na mozak ostalih ljudi kao stimulansi. Jedan primjer lijeka za ADHD je Ritalin. Primjena Ritalina u SAD-u je vrlo raširena. Razlog tomu je taj što većina ljudi kroz svoj razvojni period prolazi kroz razdoblje hiperaktivnosti kojemu je cilj istraživanje okoline, a roditelji to vide kao “nenormalno”.

ADHD najčešće nestaje poslije puberteta, no kod nekih ljudi ostaje cijeli život. Za njih se može reći da su “pravi” hiperaktivni ljudi.

Vrlo veliki broj poznatih znanstvenika, umjetnika i glumaca imao je ADHD. Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, Wolfgang Amadeus Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Jim Carrey, Henry Rollins i Will Smith samo su neki od njih.

Iz svega navedenog proizlazi činjenica da su mnogi hiperaktivni ljudi korisni članovi zajednice, te da njihovo stanje nije poremećaj koji zahtjeva psihijatrijsku dijagnostiku, te posljedično liječenje i terapiju.

Većina ljudi u Hrvatskoj koji imaju ADHD nisu niti svjesni toga što im je, odnosno zašto drugačije funkcioniraju od većine. Tom Cruise, ovako je objasnio svoje osjećaje: “Pitao sam se jesam li normalna osoba ili idiot, pokušavao bih se koncentrirati (na stvari koje me ne zanimaju) ali nisam uspijevao. Osjećao sam nelagodu, frustraciju i dosadu”. Thomas Edison ovako se pak izrazio o svojoj inovativnosti: “Da bi nešto izumio moraš imati dobru imaginaciju”.
 
Pogledajte što na svjetskom kongresu kažu psihijatri, koliko su ljudi izliječili:
 

 
 
(naturalnews.com,dnevno.hr,alternativa-za-vas.com, hr.wikipedia.org/uredio: nsp)

Direktor Centra za antiterorizam i svjetski mir, u autorskom tekstu za “SVJEDOK” i za online “Veterans Today” otkriva, dosad, strogo čuvanu tajnu o ubojstvu Nikole Tesle, ali i o mračnim igrama Amerike i suradnji s najvećim Hitlerovim zločincima.

Vijest o ubojstvu Nikole Tesle do mene je stigla kad sam poslušao youtube prezentaciju u kojoj Eric Berman priča Greg Syzmanskiju kako je otkrio da je njegova bivša djevojka bila kćer bivšeg nacističkog zapovjednika Otto Skorzeny-ja, te da je tako, sasvim slučajno, imao priliku da se sretne s ostarjelim Skorzenyjem koji je godinama živio u SAD-u, radeći kao stolar s novim identitetom koji mu je omogućila CIA nakon 2. svjetskog rata.

Berman (koji ponekad koristi pseudonim Eric Orion) je dobio puno priznanje Skorzenyja, koji se približavao kraju svog života, i koji mu je dao punu kutiju za cipele sa stotinama fotografija koje podupiru njegove tvrdnje.

Među brojnim važnim otkrićima, Berman je čuo od Skorzenyja da je on osobno ugušio Nikolu Teslu 6. siječnja 1943., i da mu je tada, u ubojstvu asistirao njegov nacistički kolega Reinhard Gehlen.

Tesla je tada imao 86 godina.

Prema izjavama Skorzenyja, on i Gehlen su uspjeli namamiti Teslu dan prije ubojstva da im otkrije detalje svojih najvažnijih otkrića. Nakon što su ga ubili, ispraznili su cijeli sadržaj Teslinog sefa, i sve što su odatle ukrali predali su Hitleru.

(Komentirajte autora: SAD je ponovno došao u posjed ovih dokumenata kroz operaciju Paperclip ili operacije “Spajalica”, na kraju 2. svjetskog rata.)

Otto Skorzeny je bio Hitlerov ubojica i tjelohranitelj, jedan je od mnogih nacista koji su se infiltrirali u SAD nakon 2. svjetskog rata kroz operaciju Paperclip, a na isti je način u Ameriku stigao i Reinhard Gehlen, koji je kreirao CIA-u i BND (Tajnu službu Zapadne Njemačke.).

Iako se u javnosti mislilo da je Skorzeny umro 1975. u Španjolskoj, on se u javnosti ponovno pojavio 1999.

Otto Skorzeny je objasnio kako je (unatoč knjigama iz povijesti i informacijama koje je servirala CIA) pomogao Hitleru pobjeći u Austriju u avionom kojim je upravljala žena pilot Hanna Reitsch.

“Hitler nije umro izvršivši samoubojstvo”, rekao je Skorzeny.

“Ubijen je njegov dvojnik, tako što su ga upucali između očiju, i zubarski karton dokazuje kako to nije Hitler. Amerikanci su tu informaciju držali u tajnosti jer su bili zabrinuti da bi istina mogla razgnjeviti Ruse.”

Unatoč prepirkama o Teslinom podrijetlu, Nikola Tesla je rođen u Smiljanu u Lici, 10.srpnja 1856., u regiji države Austrougarske (Vojne Krajine – Austrougarske, koja je 1881. pridružena Banovini Hrvatskoj kao Ličko-Krbavska županija.), u kojoj je tada živio, većinom, srpski živalj, a koja se danas nalazi u modernoj Hrvatskoj.

Tesla je bio sin pravoslavnog svećenika koji je došao do mjesta nadbiskupa. Tako je Nikola Tesla imao mogućnost čitati o mnogim temama zahvaljujući očevoj osobnoj biblioteci. Kao dječak, pratio je svog oca na putu u Rim, gdje je imao prilike čitati i mnoge, manje poznate radove i knjige koje su se nalazile u Vatikanskoj znanstvenoj knjižnici.

Nakon što je završio studij inženjerstva i fizike na Politehničkoj školi u Grazu, Tesla je nastavio svoje školovanje na Sveučilištu u Pragu. Od početka je pokazao nevjerojatnu sposobnost u rješavanju mehaničkih i znanstvenih problema, naročito u dijelu elektriciteta i aplikacija proizvodnje električne energije.

Nakon što je radio u podružnici Edisonove Telefonske tvrtke u Budimpešti, Parizu i drugim gradovima Europe, Nikola Tesla je krenuo u Ameriku da bi se sreo s čovjekom koji mu je osigurao prvi posao, to jest s Thomas Edisonom.

Tesli je bilo teško raditi za Edisona (jer se Edison nije pridržavao financijske pogodbe), ali je uskoro Nikola uspio pronaći financijere za svoje projekte, istraživanja i nova otkrića.

Financijeri, kao što je John Pierpont (JP) Morgan, George Westinhouse i Jacob Astor su bili među ljudima koji su vidjeli potencijal u Teslinom pionirskom istraživanju, ali i osjetili da bi mogli debelo unovčiti njegova tehnološka otkrića na polju elektriciteta, bežične komunikacije i fizike .

Jedini službeni dokument o Teslinom dolasku u SAD je onaj iz luke New York, datuma 7. travnja 1882. u kojem piše da je 25-godišnji Tesla stigao u istoimenu luku brodom SS Nordland, te da je iz Europe krenuo iz luke Antwerpen. On je na ovo putovanje krenuo nakon što je predavao u Parizu.

Tesla je u New York stigao kao “radnik”, iako bi ova klasifikacija teško mogla odgovarati čovjeku koji je postao najpoznatiji izumitelj u ljudskoj povijesti, s preko 700 patenata koji su njegovo životno djelo.

Njegova tehnološka otkrića su zasigurno skrenula pozornost osoba gladnih moći i dominacije nad svijetom. U velikom dijelu su Tesline inovacije i karijera bili isključeni iz povijesnih knjiga, jer su njegovi patenti ukradeni i poslije toga korišteni kao oružje.

Nama nikada nije dozvoljeno da saznamo o supresiji Teslinih naprednih znanstvenih otkrića, niti nam je dozvoljeno da saznamo koje su osobe profitirale iz krađe njegovih radova – točnije da otkrijemo tko su ljudi koji su orkestrirali takvim zlim planom. Iako je mnogo toga pisano o Teslinim uspjesima i padovima, malo tko je detaljno opisivao što se događalo iza scene financijskih aktivnosti koje su dovele do nacističke zavjere kako bi došli do Tesline tehnologije i tko je i zašto plaćao razvoj takvih tehnologija.

Mnogi od Teslinih patenata su došli u ruke nacista između dva svjetska rata.

Na kraju je Tesla morao sudskim parnicama se boriti za svoje osobne patente. Iako je Nikola Tesla uspio dobiti većinu tih parnica za pravo patentiranja, njegovi su izumi i tehnologije bili konstantno kradeni i prodavani nacističkoj Njemačkoj i drugim stranim vladama, tako da on nikada nije mogao ostvariti financijski uspjeh koji mu je, s pravom, pripadao.

Kroz cijelu karijeru Tesli su drugi upropaštavali rad i imovinu, i to je uglavnom prolazilo neopaženo. U vrijeme smrti (prema riječima njegovog ubojice Skorezenyja) na dan 6. siječnja 1943. Tesla je u biti umro u potpunoj bijedi, to jest bez prebijene pare.

Na pravoslavno Badnje veče, Teslu su pronašli mrtvog na krevetu, obučenog u svečano odijelo, prekriženih ruku na grudima.

Govorili su kako je ovaj čovjek velikog uma vjerojatno predosjetio smrt zbog toga je obukao svečano crno odijelo, prije nego što je izdahnuo. To je, naravno, nevjerojatna laž i svojevrsna “nemoguća misija”, čak i za tako veliki um kao što je bio Teslin.

Ovo je samo još jedan dokaz da je ubijen, i da su ga njegove ubojice obukli u svečano crno odijelo, ostavljajući ga na krevetu pošto su ga umorili!

Uspjeh Nikole Tesle u otkrićima novih tehnologija nije prošao nezapaženo od mnogih velikih industrijskih kapitalista i različitih vlada svijeta.

U stvari, mnogi njegovi izumi su dalje razvijani kroz tajne vladine programe koji su nastali nakon izuma izmjenične struje, elektromagnetske energije, električnih motora, generatora, zavojnica, radio-transmisije, tehnologije za spremanje električne energije i tehnologije bežične komunikacije. Pošto je Tesla često bio duboko usredotočen na svoja istraživanja u zabačenim laboratorijima, nadgledanje Teslinih pravnih poslova je bilo u rukama najbližeg suradnika, Georgea H. Scheriffa.

Scheriff je često savjetovao Teslu o neriješenim patentima, ugovorima, parnicama, poslovnim prijedlozima, javnim prikazivanjima i financijskim poslovima. Kao što to obično biva sa svakim pouzdanim suradnikom, Scheriff je često stajao uz Teslu u njegovim usponima i padovima i financijskim noćnim morama, ponekad je čak i tražio dodatno kreditiranje za hotel Waldorf-Astoriu u kojem je Tesla često boravio, ili mu je osiguravao direktan dotok novca za istraživanja koja je Tesla trebalo po ugovoru obaviti.

Pri kraju svoje karijere, Tesla je izbačen iz hotela Waldorf zbog neplaćenog računa koji je iznosio, za ono vrijeme, velikih 2000 dolara.

Dok je Tesla radio na tajnom projektu vlade SAD-a u Colorado Springsu, Scheriff je komunicirao s Teslom o njegovom poslovnom i novčanom stanju. Tesla je tada govorio o boljoj budućnosti i skorom financijskom uspjehu i kako ga je Scheriff stalno upozoravao o nedostatku novaca. Tesla je počeo s konstrukcijom tornja za bežični prijenos energije “Wardenclyffe,” u Shoreham, Long Islandu, novcem koji je investirao JP Morgan.

Kada je Morgan otkrio da će toranj besplatno prenositi električnu energiju i radio-valove, on je otkazao projekt i naredio rastavljanje tornja i prodavanje svih njegovih dijelova u staro željezo.

Jer, Morgan nikako nije htio da Amerikanci dobivaju besplatnu električnu energiju, radio i televiziju.

Tesla je bio skrhan, kada je čuo vijest, ali nastavio je na radu novih izuma. Unutar dokumentacije Rockefeller Connection Recordsa stoji da je Battery Place broj 17, to jest zgrada Whitehall bila vlasništvo Franka Rockefellera koji je sa svojom braćom Williamom i Johnom D.-jem posjedovao mnoge tvrtke s uredima koji se tamo nalaze.

U istoj zgradi nalazila se uprava International Longshoremen ‘s Association (ILA), a bavila se različitim poslovima, od nafte, rudarstva i posjedovanja drugih kemijskih kompanija. Također su posjedovali tvrtku Union Sulphur, koju je vodio njemački kemičar Herman Frasch koji je patentirao metode ekstrahiranja sumpora i petroleja.

Frasch je također radio za John D. Rockefellera u Standard Oil-u, koja je razvijala slične metode ekstrakcije. Frank Rockefeller je također bio investitor Buckeye Steel Casting iz Columbusa u Ohiou. Buckeye je proizvodio automatske spojke i šasije za vagone vlaka koje su imali Harrimans, Rockefellersi i JP Morgan i na kraju Samuel Prescott Bush koji je od generalnog menadžera postao predsjednik tvrtke nakon što je vlasnicima ostvario ogromnu dobit.

Samuel P. Bush je u suradnji s Rockefellerima došao do pozicije direktora Odbora Ratne industrije s kojom je uspio kreirati ugovor s Remington Arms za vrijeme rata, sve to zahvaljujući Percy Rockefeller. “Vjeran” suradnik Nikole Tesle, kojeg je nekada oslovljavao s “knjigovođa” ili “tajnik” George Scheriff radio je za Union Sulphur.

U normalnim situacijama ovo ne bi stvaralo nikakvo zvono za uzbunu, no ako se uzmu u obzir sve gospodarske neprilike u kojima se Tesla stalno nalazio, onda je to potpuno drugačije. Scheriff je imao svako pravo da svojoj obitelji osigura normalan život. To je bio “američki način života.” No ako pažljivo pogledamo Union Sulphur Co. onda ćemo otkriti kako je netko tu bio izvaran i prevaren …

A to je bio Tesla!

Scheriff je bio sama srž ove prevare?!

Ko je bio George Scheriff?

Ili još bolje – tko je bio George H. Scheriff – Stariji?

Ne postoje legalni zapisi i dokumenti o Georgeu H. Scheriffu, niti da je on rođen ili da je on živio u SAD-u krajem XIX stoljeća do 1925., pa ipak taj George Scheriff je bio asistent / knjigovođa Nikole Tesle.

(Recimo, da je Scheriff rođen u Njemačkoj, bi li to na svu ovu misteriju bacilo malo više svjetla? Vjerojatno bi, da postoje takvi dokumenti, no poznato je da su takvi ljudi koju su radili za nacističku stranku uglavnom imali sve dosjee i podatke o svom podrijetlu uništene i izbrisane – no nakon što dalje ispitamo ovu nepoznanicu i nakon što dalje pročitate ovaj tekst, otkrit ćete da i te kako ima veze s obitelji Bush.)

Ukratko, Otto Skorezny je tvrdio kako je pravi identitet Georgea H. W Busha, zapravo George H. Scheriff Mlađi, te da je on sin ilegalnog imigranta iz Njemačke, Teslinog knjigovođe / asistenta Georgea H. Sheriffa Starijeg! Ovo vrijedi više od tisuću riječi: No to nije jedina bomba koju je Otto Skorzeny izbacio iz sebe tog dana 1999.

Skorzeny je iza sebe ostavio punu kutiju cipela s fotografijama koje su pokrivale više od 60 godina njegove povijesti, među njima su bile osobne fotografije Skorzenyja, on ih je sve opisao Bermanu do detalja.

Cijeli niz fotografija pokazuje mladog i nadmenog Skorzenyja u punoj ratnoj uniformi nacističkog SS-a, snimljen je i do svoga Führera Adolfa Hitlera. U toj kutiji su i fotografije Reinharda Ghelena (SS ubojice i špijuna), doktora Josepha Mengelea (Anđela smrti), Martina Bormmanna (Hitlerovog pomagača i SS ubojice).

Eric “Orion” Berman je u intervjuu koji je dao uživo za Republic Broadcasting Network 17. siječnja 2006. detaljno objasnio sljedeće:

“Skorzeny je umro 31.prosinca 1999. Njegovo tijelo je kremirano, imam kopiju njegove smrtovnice, i vidio sam njegov pepeo. Poslije rata, on je pomogao George Bushu da utemelji CIA-u kroz operacije Paperclip i ODESSA.”

Berman je napomenuo kako je Skorzeny oslobođen od optužbi na suđenju nacistima u Nirnbergu i da je on u CIA-u uspio ubaciti preko 50 tisuća nacističkih ratnih zločinaca, te da u SAD nisu samo dovodili raketne znanstvenike poslije II svjetskog rata.

Berman je Skorzenyja opisao kao vrlo fokusiranog i lucidnog starca od 90 godina, i da je u tim godinama još uvijek bio jako mobilan. Tvrdi da je mogao bez problema da šeta uokolo i da je imao impresivnu pojavu i najveće ruke koje je ikada vidio u životu. Bio je visok 193 centimetra.

Kada su Bermana zapitali kako je moguće da mu je Skorzeny povjerio takve informacije, on je odgovorio sljedeće:

“Bio sam s jednom od njegovih kćeri. Kao prvo, moram reći da je on jasno znao da sam ja Židov. Ja sam iskren momak, i on je smatrao kako ću ja zaista pokušati učiniti nešto po njegovom pitanju i kako ću ga izvesti pred pravdu, kako ću napraviti nešto po pitanju nacističkog ratnog kriminalca. Njegov cilj je bio. On je mislio da su ga zeznuli Bushovi, to jest George Bush za velike sume novca tijekom svih ovih godina. Ovo je bio njegov pokušaj da se konačno s njima obračuna. “

Skorzeny i Bush

U Tesla Tech Inc. Magazinu broj četiri, od 03.08.2006. izašao je biografski tekst o Nikoli Tesli, pod nazivom: “Extraordinary Technology,” (Nevjerojatna tehnologija), u njemu je Dustin Wallace pisao o Teslinom djetinjstvu, o nekim njegovim izumima i njegovim posljednjim danima.

Wallace na stranici 21-22 piše sljedeće:

“Članovi kraljevske obitelji predratne Jugoslavije su se susreli s Teslom u jesen 1942. No, ipak s Teslom se srela i tajnica Charlotte Muzar, ona je nakon susreta s Teslom izjavila kako joj se čini da neće preživjeti narednu noć.

Jedan drugi Teslin prijatelj Kenneth SWEZEY je posjetio Teslu u isto vrijeme i, “primijetio” kako se Tesla hrani samo s malo “Nabisco” keksa i toplog mlijeka.

Bilo je sasvim očito da se Tesla približava kraju života. Do kraja prosinca 1942. Tesla je započeo niz susreta s agentima vlade SAD-a kako bi s njima podijelio neka od svojih najdelikatnijih otkrića. Ti su ljudi uzeli mnoge od njegovih dokumenata kako bi ih snimili na mikrofilmove.

Tekst nastavlja dalje ovim podacima:

“Nakon Tesline smrti, Ured SAD-a za Vlasništvo Stranaca ili” United States Office of Alien Property “je pod instrukcijama FBI-ja konfiscirao sve Tesline dokumente i njegove osobne stvari. Ovo je bio vrlo interesantan manevar ako se uzme u obzir da je Tesla bio američki državljanin. “

Važnost ovog naoko benignog opisa Teslinih posljednjih dana i intervencija koje su uslijedile nakon njegove smrti nas dovode u izravnu vezu s navodima Otta Skorzenyja. Kako je sam Skorzeny detaljno objasnio bremañ njegove veze s HW Bushom (Georgeom H. Scheriffom Mlađim) u organiziranju CIA-e tako što su apsorbirali nacističke SS agente, on je sam priznao:

“Da je zajedno s Reinhardom Ghelenom ubio Nikolu Teslu 06. siječnja 1943. tako što su ga zadavili / ugušili. “

Prije samog ubojstva Skorzeny i Gehlen su “naširoko i detaljno pričali s Teslom o njegovim najnaprednijim tehnologijama i nakon ubojstva su ukrali nacrte Teslinih najboljih i najtajnijih izuma.”

S pravom se pitamo da li su to “vladini agenti” o kojima je pisao Dustin Wallace?

Vrijeme posljednjeg posjeta Georgea Scheriffa Nikoli Tesli je također posebno sumnjivo.

Skorzeny nije stao samo na ovim otkrićima koja su mu “olakšavala dušu.” On je opisao veze s Frankom Edwardom, iz južne Floride (Breman tvrdi da izostavljanjem cijelog prezimena štiti Skorzenyjevu kćer), te veze s Reinhardom Ghelenoim, to jest Hankom Janowicz iz Waynea, NJ i doktora Josepha Mengelea, to jest Stevena Rabe.

Berman je na to rekao sljedeće:

“Gehlen je FBI upozorio o Skorzenyju koji je otkrio svoj pravi identitet i mjesto, nakon toga se Gehelen (Janowicz) sakrio.

Mengele (Rabel) je uz pomoć serije hormonskih injekcija koje usporavaju starenje, crne perike i “kanibalizma” održao svoj mladenački izgled. “

Nakon što je istražio i potvrdio neke od Skorzenyjevih navoda, Berman je kontaktirao Ministarstvo pravosuđa SAD-a kako bi ih obavijestio da se određeni nacistički špijuni kriju unutar određenih frakcija tajnih agencija SAD-a, naročito unutar CIA-e.

“Moje misli su bile, da trebam ove tražene naciste, ratne kriminalce, ubojice iz holokausta i teroriste da dovedem pred lice pravde.

Želio sam kontaktirati vladu SAD-a i reći im:

“Hej ljudi oni su još živi.”

Želio sam pravdu. To je bila moja jedina namjera. Prvo sam pokušavao kontaktirati Eli Rosenbauma koji je šef odsjeka odjela za specijalne istrage Ministarstva Pravosuđa. No na kraju su oni mislili kako je riječ o prevari i rekli su mi kako griješim, i da je CIA otkrila kako su svi oni mrtvi. To je sve što su mi rekli, i naravno, da ja nisam u pravu. “

Svojevremeno je Idaho Observer 2007. godine, do detalja objašnjavao koliko se smrt Nikole Tesle i njegova najvažnija otkrića još uvijek dobro kriju od javnosti, zajedno s političkim igrama u vrhu SAD-a i svjetske piramide vlasti. Sasvim nam je jasno koliko ovi tekstovi mogu liče na “teorije zavjere” i koliko mogu stvoriti kontroverzi. No, previše nas detalja iz Teslinog života i djela, a i njegova smrt u krajnjem siromaštvu, tjeraju na pomisao da istina možda uopće nije daleko od napisa u ovim tekstovima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com