Sugovornika o tim aspektima krize Glas Koncila pronašao je u admiralu Davoru Domazetu Loši, jednom od ključnih ljudi u Domovinskom ratu, koji je prerastao u uspješnoga publicista, a ovdje govori kao stručnjak koji se već 40 godina bavi geostrategijom i vojnim umijećem.

Programirana seoba dio je upravljane krize

Ratovi u Iraku i Afganistanu traju već godinama, u Siriji više od četiri godine, a i od značajnih ISIL-ovih osvajanja u Iraku i Siriji i masovnoga protjerivanja pučanstva prošlo je više od godine dana. Kako to da je ovakav nezapamćeni val imigranata barem kad je riječ o takozvanoj »balkanskoj ruti«, krenuo u Europu tek u posljednje vrijeme? Je li to slučajno?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Ništa što se u politici događa nije slučajno, rekao je još američki predsjednik Theodore Roosevelt. Sve što se događa – a ovdje je riječ o geopolitičkom pitanju – to je negdje i planirano. Ovakva programirana seoba naroda nastala je prije desetak, a možda i više godina. U geopolitici se, naime, govori o trojim vratima Euroazije. Prva su područje od Hrvatske do Izraela, druga su Perzijski zaljev i Indijski ocean, i treća su Koreja i Vijetnam. Onaj tko u 21. stoljeću bude kontrolirao ta vrata, bit će gospodar svijeta. Ključna su prva vrata Euroazije, uz koja je vezan jugoistok Europe, Crno more, Kavkaz, Kaspijsko jezero, Kazahstan – sve do Filipina. Tu se nalazi 60 posto pričuva fosilnih energenata, dvije trećine pitke vode i – ono o čemu se još puno ne govori – tu započinje te se proteže na cijelu sjevernu Afriku područje gdje ima najviše Sunčeve energije na zemlji, a sutra će ta energija zamijeniti fosilna goriva. Zato se želi ovladati tim prostorom.

To se radi takozvanim upravljanim krizama. Po toj je teoriji kriza nešto poželjno, jer što kriza dulje traje, zarada je veća. Zato se ni jedna kriza brzo ne rješava jer to omogućuje što dulju kontrolu. Konkretno, kad govorimo o Islamskoj državi, ta skupina kontrolira naftna polja Iraka i Sirije, a to je između 10 i 12 posto svjetskih pričuva nafte. Svjedoci smo da izbjeglice imaju novca. Otkud im novac? Od nafte koja se dijelom izvozi preko Saudijske Arabije. Sve upućuje na to da čitava operacija ima dva cilja: isprazniti prostor na kojemu se vode sukobi kako bi se on lakše nadzirao i eksploatirao te ugroziti Europu dodatnim urušavanjem njezina kršćanskoga identiteta.

Asimetrični ili iregularni rat

Govorite o identitetu. Zar je i to u geopolitičkom smislu važna riječ?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Identitet je vrlo važan. Kad pogledamo što ISIL uništava, dolazimo do zaključka da, osim što stvara nemoguće uvjete za normalan život ljudi, uništava memoriju triju civilizacija: babilonske, helenističke i konačno istrebljuje – u doslovnom smislu te riječi – posljednje kršćane na tom području. Dakle, uništava kulturni i duhovni identitet toga područja. S druge strane stoji pitanje kršćanskoga identiteta Europe. On je sustavno uništavan počevši od Francuske revolucije, preko Buržujske revolucije 1848. godine, Oktobarske revolucije, nacizma, komunizma pa sve do današnjega militantnoga liberalizma. Sada planeri sele taj narod na duhovno, a dobrim dijelom i populacijski ispražnjen sjever Europe, ponajprije da bi oslobodili prostor o kojem govorimo, a ujedno destabilizirali Europu kao potencijalnu silu na svjetskoj geopolitičkoj pozornici. Upravo ovaj migracijski val pokazuje nedostatak europskoga identiteta. Opažamo, naime, da je mnogima svejedno kako će sutra izgledati Europa. Kao da je svejedno što je bilo jučer i što će biti sutra. Oni koji su planirali ovu seobu na to su računali. Jednako kao što su računali na ljudsku samilost, na humanizam kao možda jedini relikt kršćanstva u mnogim europskim sredinama.

Europa uopće nije očekivala ovakav razvoj

Negdje ste već govorili o novom obliku rata…

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Da, govorim o ratu zato što je riječ o zauzimanju teritorija. No nije riječ o klasičnom ratu dviju strana za teritorij, nego se taj oblik rata naziva asimetričnim ili iregularnim ratom. Taj rat nema ni početka ni kraja, ni vojnika, ni bojišnice ni odlučujuće bitke. A ipak je rat jer se, kao što sam rekao, zauzima teritorij, što je bitni cilj svakoga rata.

Ako je ipak rat, kako se onda boriti? Koliko god se riječ rat ne rabila u klasičnom smislu, ipak su pred nama nenaoružani ljudi, žene, djeca, pa sama ta riječ ružno zvuči…

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Jasno, velika većina tih ljudi uopće nije svjesna da su manipulirani, misle da idu za boljim životom i vjeruju u sve ono čime im je netko očito dugo punio glave. Dakle, u asimetričnom ratu nije se moguće suprotstaviti simetrijom, nego također asimetrijom. Koliko ja vidim, stanje su razumjeli jedino Vladimir Putin i njegovi stratezi, a od političara EU-a shvatio ga je Viktor Orban. Ostali političari – u ovom slučaju ne može se govoriti o državnicima – nisu ga razumjeli. Tu je razlog svoj ovoj zatečenosti, neslozi i zbrci. Poglavito se u teškom stanju našla Njemačka.

U prilog ovomu što govorim ide još jedno obilježje koje se dade zapaziti kod migranata – ne govorim o izbjeglicama, jer oni to nisu, bili su to do trenutka kad su napustili svoje sigurne logore u Turskoj, Jordanu ili Libanonu – a koje također upućuje na to da je riječ o dobro pripremljenom scenariju. Oni nastupaju kao moduli. Kreću se u skupinama, naprijed idu žene i djeca, ili muškarac koji na ramenima nosi dijete – ide se, dakle, na osjećaje, na humanost – a iza njih idu muškarci od 20 do 40 godina, dakle u najboljoj životnoj dobi. Moduli među sobom imaju vezu, a neki u njima zacijelo i vezu prema vani, s nekim tko upravlja. I svi govore isto. Većina želi u Njemačku. A ta je Njemačka najjača gospodarska sila Europe, odnosno EU-a. Ili žele u sjever Europe. Bojim se da je riječ o smišljenom popunjavanju prostora i da je ovo tek prvi val. Gotovo pet milijuna ljudi već je spremno u izbjegličkim logorima u Libanonu, Turskoj, Jordanu. Tu su i milijuni onih koji žele otići iz Afrike, i to ne samo sa sjevera, nego iz središnje Afrike. Moglo bi se raditi i o 50 milijuna ljudi, a to Europa jednostavno ne može izdržati. Ako imamo na umu da je riječ o modularnoj strukturi te da ti ljudi dolaze iz jedne civilizacije u posve drugu civilizaciju, ne vidim baš nikakav način i metodu da oni prihvate tekovine civilizacije u koju dolaze. Sjetimo se da je nedavno Saudijska Arabija licemjerno ponudila Njemačkoj da će joj izgraditi stotinjak džamija. A migrante, kao, ne može primiti.

Dojma sam, dakle, da Europa uopće nije očekivala ovakav razvoj događaja i time je u asimetričnom ratovanju izgubila prvi dio bitke. Očito da nitko, primjerice, nije pročitao ili ozbiljno shvatio tursku strategiju pod nazivom »Strateška dubina – 2071«, koju je objavio sadašnji predsjednik vlade Ahmed Davutoglu. Dokument predstavlja strategiju Turske do 2071. godine, dakle tisuću godina od nastanka Otomanskoga Carstva. Riječ je o projektu neoosmanizma, tj. širenja utjecaja na području nekadašnjega carstva. Na Zapadu bi taj projekt sezao do Beča odnosno južnih dijelova Slovačke. Sve bi to područje trebalo biti pod turskim utjecajem. Sadašnji egzodus velikoga broja muslimana u Europu uklapa se u tu strategiju.

Nedavno, kad je Angela Merkel došla kod turskoga predsjednika Erdogana, moglo se zapaziti da on, kao nekada sultan, sjedi u svojoj zlatnoj stolici. A raspravljaju navodno o milosti EU-a da primi Tursku. Stvarnost je pak takva da sada Turska vodi igru.

Svaka država treba postati modul

Kako bi, po Vašem mišljenju, trebala izgledati europska strategija?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: U ovom bi slučaju svaka država – jer svaka je slučaj za sebe, ima svoje posebnosti, s obzirom na položaj, oblik, ustroj i drugo – trebala pronaći rješenje i braniti svoje granice. Drugim riječima, svaka država također treba postati modul. A uzajamno se sve moraju koordinirati, a ne ovako kao što se u Hrvatskoj vodi politika svađanja sa svima. Državne se granice – kad je o Hrvatskoj riječ – moraju poštivati. To zahtijeva Ustav Republike Hrvatske, ali i normalan odnos prema ostalim članicama Unije. Mi nismo schengenska granica, ali jesmo vanjska granica EU-a te stoga moramo na granici poštivati sve njezine zakone. U poduzimanju potrebnih mjera sigurnosti od samoga je početka trebala sudjelovati Hrvatska vojska – ne da bi pucala u ljude, nego da bi pomogla policiji u izvanrednom stanju za koje policijske snage nemaju dovoljno kapaciteta.

Kad je riječ o Europi, EU se kasno sjetila da je glavni problem Turska, tj. Grčka kao propusni ventil i njezina vrlo zločesta politika. Grčka se osvećuje Njemačkoj zbog financijske krize. Osim toga Grčka je politika pod utjecajem Anglosaksonaca. Mislim da je dosadašnja politika EU-a za sada izgubljena i da je potreban oštar i zajednički zaokret svih europskih država – Europske unije i ostalih – u vidu pritiska na Grčku. Tu je jedini odgovor.

Iza projekta Wall Street i londonski City

Je li Angela Merkel pogriješila kad je pozvala imigrante na masovni ulazak u Njemačku? Poznato je da je Njemačkoj kao industrijskoj velesili potrebna radna snaga, no je li se kancelarka nadala ovomu?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Tko govori o argumentu radne snage, taj ne želi dobro Europi. Kako se može govoriti o radnoj snazi ako će to promijeniti civilizacijsku sliku Europe? Mora se, međutim, još nešto razumjeti. Europa je nakon Drugoga svjetskoga rata u rukama Anglosaksonaca. NATO je vojna snaga u njihovim rukama. Na teritoriju Njemačke nalazi se NATO-ovo zapovjedništvo za Europu i sama ta činjenica već po sebi mnogo toga govori. Njemačka je gospodarski div, ali je politički i vojni patuljak. Nju je uvijek kad digne glavu lako tući hipotekom nacizma i to se svako malo i čini.

Smatram da je poziv gospođe Merkel imigrantima s geopolitičkoga stajališta velika pogrješka. Možemo dvojiti ili razmišljati zbog kojih je razloga to napravila. Moguće je da nije prosudila da će taj val biti toliki, u što sumnjam jer Njemačka ima jaku obavještajnu službu i ima informacije. Moguće da je kancelarka bila pod nekim političkim pritiskom zbog kojega je to izjavila. No kad je vidjela kamo to vodi, pokušala je korigirati svoju politiku. Sada je to, međutim, teško. Ako smo rekli da je riječ o novoj vrsti rata, onda je teško korigirati strategiju kad je operacija već krenula. Zato je došlo do prijepora između službenoga Berlina i Bavarske, koja zajedno s Austrijom pokušava poduzeti određene mjere. Da je gospođa Merkel pogrješno postupila, pokazuje njezin susret s Erdoganom. To je bila njezina Canossa.

Zanimljivo je da se Sjedinjene Države, a poglavito Velika Britanija, drže po strani kad je riječ o migracijskoj krizi…

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Naravno kad to i jest njihov plan. Iza cijeloga ovoga projekta stoji Wall Street u New Yorku i londonski City, tj. multinacionalne kompanije koje imaju od toga profit. Oni, tj. njihovi politički eksponenti, i jesu osmislili upravljene krize gdje se god može zaraditi.

Rusija više nije na koljenima

Sada je u Siriji na scenu snažno istupila Rusija. Kad je o njezinoj ulozi riječ, zanimljivo je također da se već dulje ima dojam da je Ukrajina zaboravljena…

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Krize su se mogle proizvoditi – tada je s time i počelo – nakon pada Berlinskoga zida, kad je George Bush stariji rekao da dolazi novi svjetski poredak, a on podrazumijeva apsolutnu dominaciju SAD-a, u savezništvu poglavito s Velikom Britanijom. Prva upravljana kriza bila je kod nas. Oni su pustili Miloševića da radi ono što je radio. Sjetimo se samo lorda Carringtona: Brzo i bez mnogo prolijevanja krvi. Ili Jamesa Bakera koji je Miloševiću dao zeleno svjetlo da ide stvarati veliku Srbiju. Ta je kriza završila tako da su Srbiji oteli Kosovo, ali su joj kao nadomjestak dali Republiku Srpsku, koja je, usput rečeno, nastala na genocidu. Potom je slijedila Pustinjska oluja, tj. prvi rat u Iraku, nakon toga Afganistan, pa ponovno Irak, pa obojene revolucije, pa Arapsko proljeće. Željeli su uzeti i Ukrajinu, ali to više nije moguće. Rusija više nije na koljenima, nego je svjetska velesila. Ona je i bila svemirska, nuklearna i energetska velesila. Još je samo trebala konsolidirati gospodarstvo, a i to joj je dobrim dijelom uspjelo. Tu je i Kina koja je sa 1,3 milijarde stanovnika, s velikim iseljeništvom i sa silnim gospodarskim rastom također postala globalni igrač. Već je s pojavom tih dviju sila osporena moć SAD-a.

Spomenuli ste Ukrajinu. Nama je ona po mnogočemu bliska i simpatična. No što bi bilo da Ukrajina prijeđe u NATO-ov blok? Tri baltičke zemlje već su u NATO-u, a s Ukrajinom bi taj savez, u kojemu, kao što sam rekao, dominiraju Anglosaksonci, izišao na Crno more. Moćna Rusija jednostavno ne može dopustiti da bude opkoljena. Ukrajinska je politika bila nerealna, a Putin je jedva čekao da Zapadu pokaže zube. I u slučaju Sirije, svojega saveznika, Putin je pustio da se situacija razvija do određene točke, a onda je rekao dosta. Koliko ja razumijem stvari, ruska intervencija je poruka SAD-u da to više ne može raditi. Osim toga, Rusija je sada pokazala da se ne odriče političkoga testamenta Petra Velikoga, a to je izlazak na topla mora. Sirija je i Rusiji bitna jer joj otvara put u dubinu Euroazije. Zato su tamo Rusi smjestili svoju pomorsku bazu. Odgovor na tu rusku strategiju jest ovaj val migranata u Europu.

Ovdje nije naodmet spomenuti još jednu geopolitičku konstantu. Sankcije zbog Ukrajine Anglosaksonci su nametnuli Europi kako bi je gurnuli u konflikt s Rusijom. A Prvi i Drugi svjetski rat bio je, globalno gledano, samo sukob, krvarenje osmišljeno da se iscrpe Njemačka i Rusija da bi Anglosaksonci mogli vladati Europom u 20. stoljeću. Vjerojatno su i Europa i Rusija shvatile: Nećemo se valjda sada po treći put sukobljavati. Od sankcija, uostalom, više trpi Europa nego Rusija. Geopolitički gledano, potrebnija je Rusija Europi nego što je Europa potrebna Rusiji.

U političkom smislu ništa ne može biti istovjetno, ali ove geopolitičke prilike sliče na vremena prije Prvoga svjetskoga rata, u kojemu se srušila geopolitička slika padom četiriju velikih carstava, austrougarskoga, njemačkoga, ruskoga i turskoga.

Ne vidim mogućnost brzoga smirivanja

Nakon geopolitičkoga prikaza možda bi bilo dobro osvrnuti se na još neka pitanja. Jedno pitanje koje je Glasu Koncila kao katoličkom tjedniku osobito na srcu. Vidite li u doglednom vremenu mogućnost mira na Bliskom istoku, kako bi se ovi ljudi koje gledamo, a s njima i tamošnji protjerani kršćani, vratili u zemlje koje su njihove te tamo mogli dostojanstveno živjeti?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Teško je to. Imamo mi svoju pouku, koja je po obujmu i potencijama daleko ispod ove krize. Koliko se Hrvata vratilo u Bosnu i Hercegovinu, posebno u Republiku Srpsku? Pa ni u oslobođene hrvatske krajeve mnogi se nisu vratili. A u sadašnjoj krizi ne vidim mogućnost brzoga smirivanja stanja. Moramo biti svjesni da je ovo upravljana kriza i da je upravo stvorena s ciljem da što dulje traje. Ne može se nešto što se stvaralo najmanje deset godina smiriti u roku od nekoliko mjeseci, nego je za stabilizaciju potrebno najmanje dvostruko vremena, dakle 20 godina.

Postoji još jedan plan za destabilizaciju regije, a to je stvoriti veliku kurdsku državu. No to bi značilo srušiti, odnosno prekrojiti četiri velike države, Siriju, Irak, Iran i Tursku. To bi pak značilo nove sukobe. U sadašnjoj situaciji najjednostavnije je krenuti od stabilizacije Sirije, gdje je kriza i kulminirala. Mora doći do stabilizacije država u međunarodno priznatim granicama – a ne proizvoljno ih rušiti u ime pseudoljudskih prava, za što je tipičan primjer i Libija. Sve drugo vodi u remećenje geopolitičke ravnoteže i u nove sukobe. Žao mi je pritom Kurda, jednoga od najstarijih naroda, koji nemaju svoju državu. No treba znati da se ovdje hrvaju veliki, a kad se veliki hrvaju, u pravilu stradavaju maleni.

Policentrični svijet – mirniji svijet

Ovaj vaš prikaz doimlje se vrlo zaokruženim, plauzibilnim. No ostavlja gorak okus u ustima. Ima li ipak nade u neki mirniji svijet?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Rekao sam na početku da je u korijenu ovih sukoba ideja o novom svjetskom poretku, koja podrazumijeva dominaciju jedne svjetske sile. Taj poredak ima i svoju vrlo opasnu ideologiju, ideologiju globalizma koja potire sve razlike, religijske, kulturne, nacionalne, pa i spolne. A znamo da je ljepota svijeta koji je Bog stvorio upravo u njegovim različitostima i u njihovu skladnom uklapanju u cjelinu. Rekao sam također da dominacija jedne svjetske supersile polako opada. Spomenuo sam kao velesile Rusiju i Kinu, a osim njih jačaju i Indija te čitavo područje Latinske Amerike. Tu je i Europa, koju bih trenutačno stavio tek na šesto mjesto. Polako se ipak oblikuje policentrični svijet i kad se on ustabili, mislim da će svijet ući u mirniju fazu.

Europa koja diše s oba plućna krila

Gdje u tim svjetskim geopolitičkim previranjima vidite mjesto Europe? Briga za njezinu budućnost, a onda i za budućnost Hrvatske jest, u konačnici, i povod ovomu razgovoru.

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Za odgovor ću se poslužiti dvjema proročkim porukama sv. Ivana Pavla II. Prva je: Europo, otvori svoja vrata Kristu. Upravo ova kriza pokazuje koliko Europa, pritom poglavito mislim na zapadnu Europu, pati zbog krize identiteta, zbog toga što ne zna tko je i što želi biti pa se onda ne zna na pravi način postaviti prema izazovu. Europa mora biti svjesnija svojih kršćanskih korijena, svoje kršćanske tradicije. Sve vrijedno što Europa ima i što je na njoj čitavomu svijetu privlačno i poželjno – od pojma jednakosti svih ljudi, ljudskoga dostojanstva i ljudskih prava preko organizacije vremena i gospodarstva do znanosti – prošlo je kroz kovačnicu kršćanstva.

No čini mi se da je svojevrsna apostazija zapadne Europe otišla predaleko. Stoga šansu za duhovnu obnovu Europe vidim upravo u zemljama koje su bar donekle očuvale svoj kršćanski, u ovom slučaju pretežno katolički identitet. Nadalje, šansu za duhovni oporavak vidim u većem povezivanju s ruskim pravoslavljem. Mi u Hrvatskoj odveć smo skloni pravoslavlje poistovjetiti sa Srpskom pravoslavnom Crkvom. No ta je Crkva previše zaokupljena svetosavljem, a to nije izvorno pravoslavno kršćanstvo, nego ideologija. Dijalog s ruskim pravoslavljem vodi k onomu što je spomenuti veliki papa nazvao Europom koja diše sa svoja oba plućna krila.

Što se politike tiče, vjerujem da će uskoro morati doći do promjene europske geopolitike. Europska će unija na to jednostavno biti prisiljena. U tom svjetlu vidim prigodu za ono o čemu govori Predsjednica Republike, o povezivanju europskih zemalja od Baltika do Jadrana. Taj potez i mimo političkih implikacija možemo uvjetno nazvati novim, identitetskim »antemuralis christianitatis«, pri čemu treba imati na umu i sve što sam rekao o Rusiji i ruskom pravoslavlju. U tom ću kontekstu podsjetiti i na važnost predstojećih parlamentarnih izbora, čiju važnost, s obzirom na novonastale prilike, uspoređujem s prvim slobodnim višestranačkim izborima u Hrvatskoj 1990. godine.
 
(kamenjar.com/uredio:nsp)

Istina je da kraljica uistinu nema nikakvih simpatija prema nacizmu, ali je isto tako i istina da je visoko društvo Velike Britanije u to doba bilo jako naklonjeno nacistima i nacističkoj ideji

Buckinghamska palača pokušala je umanjiti štetu nakon što je u javnost procurio privatni film u kojem se vidi kako kraljica, koja je tada imala sedam ili osam godina diže desnu ruku u znak nacističkog pozdrava. Snimka je napravljena oko 1933. godine, a iz palače su objavili kako se kraljica i obitelj samo šale.

Istina je da kraljica uistinu nema nikakvih simpatija prema nacizmu, ali je isto tako i istina da je visoko društvo Velike Britanije u to doba bilo jako naklonjeno nacistima i nacističkoj ideji.

“Žmirili” su zbog velikog ekonomskog rasta

Mnogi su naravno bili zgroženi Hitlerovim antisemitizmom, ali sve do 1939. godine, uoči samog rata, pripadnice engleskog visokog društva provodile su odmore u Njemačkoj, odlazile na plesne zabave koje su organizirali njemački aristokrati, učile o umjetnosti, ali i bile u lovu na bogate muževe.

Među engleskim bogatašima čak je i bila popularna teza da su brakovi između Nijemaca i Engleskinja jedan od načina kako bi se sačuvao mir. Sve do osamdesetih godina su pripadnici konzervativne više klase u Londonu na privatnim druženjima razgovarali na njemačkom.

Tridesetih godina prošlog stoljeća u Engleskoj se možda samo rijetkima moglo vjerovati da nisu bili svjesni službene njemačke politike i antižidovske atmosfere. No, i nakon skandaloznih Olimpijskih igara 1936. godine kada su Nijemci iz svog tima izbacili sve sportaše koji su bili Židovi, mnogi su bili spremni “zažmiriti”, a sve zbog spektakularnog ekonomskog rasta u državi i općenitog “revivala” domovine koja je bila ponižena i bijedna kroz cijele 1920-e.

Utjecajan prijatelj nacista bio je i vlasnik Daily Maila

Do 1938. godine nezaposlenost je bila praktički na nuli i Englezi su bili van sebe od sreće. Kćeri najvećih i najuglednijih britanskih obitelji školovale su se u Njemačkoj i tamo su ostajale i nakon završetka škole kako bi što više naučile o visokom društvu, uklopile se u njihov stil života i, kako smo već spomenuli – da bi našle bogate muževe.

Čak i kasne 1939. se ta praksa nastavila. Lady Elizabeth Montagu Douglas Scott, kći vojvode od Buccleucha provela je dva mjeseca neposredno prije rata u Minhenu.

Učila je njemački i pripremala se da bude predstavljena visokom društvu kod svojih u Škotskoj. U razgovoru s Rachel Johnson, sestrom londonskog gradonačelnika Borisa rekla je:

“Bojim se da zapravo nisam ni razmišljala što se događa. Spavala sam, plesala, večerala i vodila razgovore. To je sve što sam radila.”

Nacisti su imali puno prijatelja među moćnicima, a jedan od najutjecajnijih prijatelja bio im je Harold Harmsworth, odnosno Lord Rothermere, vlasnik Daily Maila u tridesetim godinama.

FBI je sumnjao da je Wallis Simpson u vezi s nacistima

Osobno je čestitao Hitleru na njegovoj invaziji na Sudetenland, a tajni dokumenti koji su pušteni u javnost 2005. godine otkrili su da je čestitao Hitleru i na pripajanju Češkoslovačke. I ne samo to, već ga je nagovarao da krene na Rumunjsku.

Među simpatizere nacista u to vrijeme bili su kralj Edward VIII i njegova ljubavnica Wallis Simpson. Posjetili su Njemačku 1937. godine gdje su se zabavljali i fotografirali s Hitlerom i visokim pripadnicima nacističke stranke.

Godinu dana nakon što je počeo rat, FBI je poslao pismo predsjedniku Rooseveltu u kojem su izrazili sumnje u Edwarda i njegovu Wallis. Među ostalim su napisali:

“Britanska vlada već neko vrijeme zna da Wallis ima izrazite pronjemačke stavove ali i veze s Nijemcima. Sumnjamo da je to razlog zbog kojeg joj nije dozvoljena udaja za kralja Edwarda.”

Nakon što je Velika Britanija objavila rat Njemačkoj u rujnu 1939. godine i kada je prilično jasna postala njemačka genocidna politika, pitanje je kako su se osjećali svi oni koji su godinama ‘flertovali’ s Hitlerovim i po svojim zabavama se pozdravljali uzdignutom desnicom.

Kako navodi Daily Beast, nije neki šok što je kraljica koja diže ruku u znak pozdrava “Heil Hitler” snimljena na video vrpci, već zašto tu snimku nakon 1939. godine nitko nije uništio.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Oskudica i glad (svakog dana umre više od 50.000 djece), jačanje kriminala, preprodaja droge koja uništava živote milijunima ljudi, terorizam, nezaposlenost, korumpirani svjetske vođe, neprekidni ratovi… sve to ide u prilog primisli s kojom se mnogo ljudi slaže: Čovječanstvu treba novi svijet! Pitanje je samo – kakav?!

Herbert George Wells je 1928. u knjizi “Otvorena urota: koncepti svjetske revolucije” razmatrao kako postići Novi svjetski poredak (što je naslov njegova romana iz 1940.), tobože radi svjetskog mira i ljudskog razvoja. Wells je objasnio da ono što otvorenu urotu čini otvorenom nije razotkrivanje popisa članova nekog užeg kruga bogatih i moćnih, već je otvorenom čini razumijevanje kako ideje, filozofije i kulture oblikuju povijest, sklop ideja koje utjelovljuju pojam o tome što znači biti čovjek i zamisao o čovjekovoj ulozi u sveopćoj povijesti.

Danas, skoro devet desetljeća kasnije, možemo reći da doista živimo u vremenu koje više nego ijedno ranije obilježavaju spoznaje o uroti protiv čovječanstva kao cjeline u izvedbi neke nadnacionalne interesne skupine koja čak niti nema ime (uostalom, najbolji način za skrivanje nečeg jest izbjegavanje imenovanja, pa će se činiti da i ne postoji). Zato za tu grupaciju postoje razne popularne inačice naziva: korporatisti, globalisti, elita, iluminati itd. Potpuno je nebitno kako ih se naziva. Bitno je prepoznati skrivenu bit zbivanja oko nas.

A zapravo ta zbivanja i odvijanje određenog plana nisu uopće skriveni. Odvijaju se ispred naših očiju, ali ga ne vidimo jer smo naučeni razmišljati drukčije. Naučeni smo zbivanja oko nas interpretirati na određeni način, u skladu s onim što je Wells napisao. Nije nam nikakav problem vjerovati u spontanost događaja uslijed nekih njima prirođenih mehanizama. Ratovi su tek rezultat inercije, produžetak politike, nikako rezultat nekog većeg plana ili namjere, a isto vrijedi i za ekonomske krize koje je, s druge strane, toliko jednostavno stvoriti jednom kad se centralizira dovoljno financijske moći u privatnim rukama.

A ona postoji već dosta dugo, to nije nikakva tajna u suvremenom globaliziranom i korporatiziranom svijetu. Kriza se stvara povlačenjem novca iz opticaja, a puštanjem novca u opticaj stvara se razvoj i blagostanje. Doista, upravo je tako jednostavno, koliko god naši umovi, uvijek spremni za kompliciranje, ne mogu prihvatiti toliko jednostavnu i provjerljivu te nadasve logičnu činjenicu. I onda – mislite li možda da će onaj tko ima takvu moć propustiti koristiti je? To je već naivni pogled na svijet.

Mediji u službi “stvaranja pristanka”, a ne informiranja

Danas se sve koji ukazuju na skrivena i nevidljiva zbivanja često optužuju da se bave “teorijom urote”. No, mislite li itko doista da će u novinama i televiziji čuti išta o pravim zbivanjima, odlukama i ljudima, kad su svi mediji također dio istih korporativne vlasničke piramide? Nikad nije bilo ni zamišljeno da ih se koristi za “informiranje” već za kultiviranje ljudskih umova i ono što je Edward Bernays, otac suvremenih odnosa s javnošću i spina, nazvao “stvaranjem pristanka”.

Pojam “teorija urote” tek je etiketa, jedna od mnogih kakve se, kroz razne vidove psihološkog fašizma, ugrađuju u naše umove kao neku vrst zabrane kretanja u bilo kojem smjeru koji nije u skladu s političkom korektnošću. A “politička korektnost” je pak blagi naziv za suptilnu, ali učinkovitu kontrolu ljudskih misli i stavova. Kamen temeljac čitave urote i jest okupacija ljudskih stavova i uvjerenja jer sve oko nas zbiva se uz našu suglasnost, izrečenu, prešutnu ili implicitnu.

To je jedini način kako mala grupa može voditi svijet u željenom smjeru, prema svjetskoj centraliziranoj elektronički nadziranoj svjetskoj državi s osiromašenim i mikročipiranim stanovništvom koje će nadzirati svjetska vojska i svjetska policija. Da, zvuči kao scenarij nekog SF-filma, ali pogledajte malo bolje oko sebe pa onda donesite prosudbu. Uostalom, i sami SF-filmovi jedno su od glavnih sredstava tzv. prediktivnog programiranja. Kroz njih se ubacuju određene vizije budućnosti, a onda kad se ta budućnost počne odvijati oko nas nekako nam se čini poznatom i čak neizbježnom pa je lako prihvaćamo čak i kad nam se ne sviđa.

Tajna vlada operira iza kulisa svjetske politike

Metodu problem-reakcija-rješenje danas se na svjetskoj razini orkestrira pomoću vojne i financijske moći SAD-a, pa je zanimljivo čuti nekoliko izjava iz vremena dok je SAD još bio daleko od postajanja svjetskom silom. S početka 20. stoljeća stiže izjava iz govora kojeg je u sklopu svoje predizborne kampanje 1912. održao Woodrow Wilson:

“Gotovo da danas i nema vlade u svijetu s kojom se više upravlja, nad kojom se više dominira i koju se u većoj mjeri kontrolira od naše. Više nismo vlada slobodnog mišljenja, više nismo vlada koja je nastala iz uvjerenja i glasova većine, nego vlada u kojoj prevladava mišljenje male skupine dominantnih ljudi i koja radi pod njihovim pritiskom.”

Slične je riječi upotrijebio i Theodore Roosevelt tijekom svoje izborne kampanje 1912. godine:

“Iza vidljive na prijestolju se nalazi nevidljiva vlada, koja ne duguje ljudima odanost i ne priznaje nikakvu odgovornost.”

U sklopu predavanja u hotelu Waldorf-Astoria u New Yorku, 27. travnja 1961. godine, John F. Kennedy je također progovorio o tajnoj vladi koja operira iza kulisa svjetske politike:

“Svuda u svijetu nam se suprotstavlja monolitička, nemilosrdna urota.”

Priča o gradnji Novog svjetskog poretka nije neka tamo daleka, čudna i mistična priča. To je priča koja se tiče naših života i kojoj se mogu pripisati deseci milijuna mrtvih tijekom zadnjeg stoljeća. U njoj nema pobjednika i pobijeđenih iz naše povijesti, niti dobrih i loših (ta mi još danas vjerujemo kako su u Drugom svjetskom ratu pobijedili “dobri dečki”, a to bi trebali biti Staljinov okrutni SSSR, genocidno Britansko carstvo i korporatistička država SAD). Ne, postoje samo manipulatori i manipulirani. A najbolji lijek protiv zakulisnih manipulacija jest njihovo rasvjetljavanje kao i prepoznavanje načina kako se ljudske emocije i težnje prema pravdi zloupotrebljavaju da bi se plan “progurao”.

Dobra je vijest da živimo u vrijeme kad su ta zbivanja, koja nikako nisu novijeg datuma, sve vidljivija. O tome svjedoče stotine tisuća internetskih mjesta, časopisa, filmova, knjiga, a pri tom treba imati na umu da će nas istina, doduše, osloboditi, ali će nas prije toga najvjerojatnije jako razljutiti.

Svijet u trajnom stanju uznemirenosti i straha

Nakon sloma komunizma u Europi i kraja hladnog rata mnogi su pomislili da svjetski mir nikada nije bio bliži. Bila je to isprazna nada. Svjetske krize nisu nestale. Nikada prije u svijetu nije bilo toliko sukoba, izbjeglica i prognanika. Prema dobro osmišljenim planovima došlo je do novih revolucija, ratova, financijskih kriza i političkih krahova. Može se slobodno reći da se čovječanstvo drži u trajnom stanju uznemirenosti, nestabilnosti i straha.

Strah i depresija sastavni su dio svakodnevnog života, svagdje se ljudi osjećaju obeshrabreno i potišteno zbog socijalnih, duhovnih, fizičkih i emocionalnih problema, društvo je svakim danom sve surovije i bešćutnije, djeca sve agresivnija i bez poštovanja prema odraslima. Oskudica i glad (svaki dan umre više od 50.000 djece), pojačane kriminalne aktivnosti, ilegalna preprodaja droge koja uništava živote milijunima ljudi, terorizam, nezaposlenost, korumpirani svjetske vođe, neprekidni ratovi i širenje bolesti AIDS-a i ptičje gripe, sve to ide u prilog primisli s kojom se mnogo ljudi slaže:

Čovječanstvu treba novi svijet. Pitanje je samo – kakav? I hoće li njegovo oblikovanje biti pokretano strahom ili međuljudskim povjerenjem? I neće li iste strukture koje s razlogom stvaraju kaos, njega iskoristiti kao argument da ljudi jednostavno nisu u stanju razumno upravljati svijetom te će to za njih morati napraviti “prosvijećena elita”?

Nema posljedice bez uzroka. Naravno da postoji mnogo egocentričnih i neosjetljivih ljudi, ali oni nisu glavni prijestupnici. Tradicionalno smo odgojeni da vjerujemo našim vladama i uvjereni smo da im je stalo do nas. To je, ipak, velika pogreška. Ispod površine službene politike odvija se složen socijalni i intelektualni proces. Poznati viktorijanski državnik Benjamin Disraeli jednom je prilikom izjavio: “Svijetom upravljaju posve druge osobe od onih koje zamišljaju ljudi koji nisu upoznati sa zakulisnim zbivanjima.” Neke od takvih citata o zakulisnim središtima moći skupili su Robin de Ruiter i Fritz Springneieer u knjizi “Svjetsko zlo i patnja – nasljeđe 13 loza iluminata” (AGM, Zagreb, 2014.)

Edward Bernays u knjizi “Propaganda”, u kojoj je dao i naputke kako stvarati “javno mnijenje”, napisao je danas već glasovite rečenice:

“Nama se upravlja. Naši umovi su ukalupljeni, naši ukusi formirani, naše ideje sugeriraju uglavnom ljudi za koje nismo nikada čuli. U gotovo svakom činu naših svakodnevnih života, bilo u sferi politike ili poslovanja, u našem ponašanju u društvu ili našem etičkom rasuđivanju, nad nama dominira relativno mali broj osoba.”

Njemački političar Walter Rathenau, čovjek koji je za života bio vrlo utjecajan, u izjavi za list Neuen Wiener Presse od dalekog 24. prosinca 1912. otišao je još dalje:

“Tristotinjak ljudi koji se međusobno poznaju i osobno imenuju svoje nasljednike određuju sudbinu ovoga svijeta. Njihova moć postoji u apsolutnoj tajnosti.”

R. Buckminister Fuller je pak ustvrdio:

“Velike nacije su naprosto fronte na kojima se odvijaju zakulisne igre neizmjerno ambicioznih pojedinaca koji su postali toliko moćni zbog svoje sposobnosti da ostanu nevidljivi dok djeluju iza nacionalnih kulisa.”

Kako biste odgovorili kad bi vas netko upitao jesu li svjetski vođe koje poznajemo samo lutke kojima upravlja nevidljiva zakulisna sila? Postoje li nevidljive ruke koje upravljaju svijetom? Postoji li uopće “urota”? Tko su urotnici?

Evo odgovora koji je tijekom sastanka dobitnika Nobelove nagrade u Lindauu (1978.) dao utjecajni židovski biokemičar George Wald, umirovljeni profesor na Harvardu i jedan od dobitnika Nobelove nagrade za medicinu 1967. godine:

“Ne vjerujem da na Zapadu vlade doista upravljaju svojim zemljama. Tvrdim da su suučesnici najsnažnijih financijskih i industrijskih sila ti koji vladaju. Postoji bezbroj multinacionalnih kompanija koje su, poput globalnih divova, prikupile moć i neizmjerno bogatstvo. One nisu samo kompanije, nego svjetske sile. Imaju li one vojnu silu? Naravno da imaju. Mogu li kontrolirati i provoditi silu? Naravno, one upravljaju našim vladama.”

Arthur Jensen, umirovljeni profesor na Kalifornijskom sveučilištu (Berkeley) sročio je to još slikovitije:

“Nema nacija. Nema naroda. Nema Rusa. Nema Arapa. Nema zemalja Trećeg svijeta. Nema Zapada. Nema Amerike. Nema demokracije. Postoje samo IBM, ITT, AT&T, DuPont, Dow, Union Carbide i Exxon. To su danas svjetske nacije. Mi više ne živimo u svijetu nacija i ideologija.”

Uspon nove geopolitičke nadnacionalne svjetske sile

Čileanski predsjednik Salvador Allende izjavio je još 1972. na sjednici UN-a:

“Moć tih koncerna prelazi sve granice. Svjedoci smo eksplicitne bitke između multinacionalnih kompanija i suverenih država; najvažnije političke, ekonomske i vojne odluke tih država potkopavaju globalne organizacije koje niti jedna vlada ili politička organizacija za to ne drži odgovornima, niti njima na bilo koji način upravlja. Narušena je cjelokupna politička struktura svijeta.”

Ruski general Leonid Ivašov slično je ustvrdio u jednom intervjuu:

“Imamo posla s usponom nove geopolitičke nadnacionalne sile na svjetskoj sceni. Ovu geopolitičku silu čine najbogatije obitelji koje žive na ovom planetu. Zajedno s najmoćnijim multinacionalnim kompanijama one vladaju i upravljaju svim zemljama i svim koalicijama. Pravi cilj ove elitne skupine je potpuna kontrola nad planetom Zemljom.”

Svjetski institut za razvojnu ekonomiju također je utvrdi da se najveći dio svjetskog bogatstva nalazi u rukama nekolicine obitelji.

Ove “vladajuće sile” o kojima govore George Wald, Arthur Jensen, Salvador Allende i Leonid Ivašov čine male elitne skupine koje su osnovale najutjecajnije i najmoćnije, anonimne, vrlo ekskluzivne obiteljske dinastije koje žive raspršene po čitavom svijetu. Članovi tih obitelji čuvaju svoju moć i novac sklapajući brakove jedni s drugima te zakulisno djeluju u sjeni najvažnijih poduzeća, medijskih i financijskih institucija, ali i političkih stranaka. Putem veza, novca i nasilja ove moćne obitelji uvukle su se u sve pore društva s jednim krajnjim ciljem, a to je uspostavljanje jedinstvene svjetske diktature.

Njihov je cilj silom nametnuti tzv. “novi svjetski poredak” čitavom čovječanstvu, a ekonomski su toliko moćne da su kupile veći dio svijeta i sada njime upravljaju. Potpomognute svojim nezamislivim financijskim rezervama trenutno raspolažu globalnim financijskim sustavom kontrole te mogu kontrolirati čitavu svjetsku ekonomiju i politički sustav. One su te koje određuju što trebaju činiti vladajući svjetski političari i tko će oni uopće biti, nemojte niti jedne sekunde pomisliti da se izbori šefova država prepuštaju slučaju ili volji glasača. Možda tek onda kad se “volja glasača” događajima i emocionalno traumatičnim situacijama oblikuje u željenom smjeru.

Znanost premrežena moćnim “zakladama” – podložna manipulaciji

S vremenom, ove utjecajne obitelji proširile su djelokrug svoje moći na čitav svijet pa njihova mreža doseže u svaki kutak svijeta i u sve aspekte ljudskog postojanja. Njihov utjecaj je nezamisliv i dopire do svih vodećih institucija i organizacija u polju politike, obrazovanja, religije, financija i masovnih medija. Znanost su infiltrirale svojim “zakladama” pa je postala financijski ovisna o njima i stoga podložna manipulacijama. Najbolji primjer je nezamislivo veliko i duboko nametanje “Velike trojke” zaklada (Rockefellerova, Carnegijeva i Fordova) u polju potpora znanstvenom istraživanju.

Gotovo svi ljudi spremni su odreći se svojih prava, čak i prava na slobodno mišljenje, ako će im to zajamčiti sigurnost i zaštitu. Iz tog razloga čovječanstvo se “omekšava” i manipulira kroz sukobe, mržnju, zavist, oskudicu, glad i ostale nedaće, dok im na kraju naizgled neće preostati drugi izbor nego se predati moći nevidljive elite.

Većina gore spomenutih problema izazvana je namjerno. Brigadir Mandell House, desna ruka predsjednika Wilsona, napisao je u svojoj knjizi “Povjerljivi spisi” (Intimate Papers):

“Stvorite probleme na međunarodnoj razini i potom ponudite rješenje koje najbolje odgovara cilju kojem težite.”

Što više zbrke, klasne borbe, diskriminacije, ratova i političkih tenzija u svijetu, tim prije će doći dan kada će čitavo čovječanstvo prihvatiti Svjetsku vladu koja će zauvijek vladati čvrste ruke, svjetsku diktaturu u kojoj će vladati računalno upravljani društveni red i u kojoj će pojedinac biti čitavo vrijeme pod kontrolom. Ta će vlada biti autoritativna, s nekom vrsti Svjetskog vijeća koje će upravljati nacionalnim i regionalnim vijećima.

U ekstremno desničarskim, revizionističkim i antisemitskim krugovima govori se da su neke od vladajućih obitelji židovskog podrijetla pa stoga govore o židovskoj uroti. To je besmislica, jer je među vladajućom elitom moguće naći katolike, protestante, muslimane, budiste, ateiste, scijentiste i mnoge druge. Oni su posvećeni cilju svjetske dominacije neovisno o rasi, nacionalnosti i političkim nazorima, a nama je ostavljeno da se koljemo zbog tih pitanja forme.

Oni u međusobne sukobe eventualno ulaze zbog međusobnih neslaganja vezanih uz distribuciju moći među njima samima. Naravno, ako se u pitanje dovede njihova zajednička agenda, tada nastupaju jedinstveno.

Planirani “novi svjetski poredak” može se vrlo precizno prevesti kao svjetska diktatura. Konzervativci će ga nazivati socijalizmom ili komunizmom, liberali će ga nazivati fašizmom, ali etiketa ne čini razliku; ideja je stvoriti “arhipelag gulag” na svjetskoj osnovi.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Dobro pogledajte čovjeka na slici. Znate li tko je to?

Većina ljudi nije čula za njega, ali trebalo bi znati. Kada vidite njegovo lice ili čujete njegovo ime trebalo bi da osjetite nelagodu u trbuhu kao kad čitate o Mussoliniju ili Hitleru ili vidite neku od njihovih slika. Vidite, on je ubio više od 10 milijuna ljudi u Kongu.

Njegovo ime je kralj Leopold II od Belgije.

Leopold II., belgijski kralj (Bruxelles, 9. IV. 1835 – Laeken, 17. XII. 1909). Naslijedio oca Leopolda I. 1865. Sačuvao je neutralnost Belgije u Francusko-pruskom ratu 1870–71. Uz potporu parlamenta ojačao je belgijsku vojsku i obranu Belgije sagradivši utvrde u Namuru i Liègeu. Osnaživši položaj Belgije u Europi, interes je usmjerio na Afriku, ponajprije djelovanjem svoje kompanije Association Internationale du Congo, osnovane 1879.

Posjed te kompanije na Berlinskoj konferenciji 1884–85. bio je pretvoren u Neovisnu Državu Kongo pod njegovim suverenitetom. Tijekom njegove vladavine provodio se u Kongu surovi režim eksploatacije i ponižavanja (osobito sakaćenja ruku) urođenika, što je dovelo do niza prosvjeda svjetskih političkih i kulturnih krugova, među ostalim američkog predsjednika Theodore Roosevelta (1906) i pokreta Congo Reform Association od 1904., kojega su podržavali M. Twain, J. Conrad i A. C. Doyle. Pod pritiskom belgijske, europske i svjetske javnosti, Leopold II. bio je 1908. prisiljen ustupiti Neovisnu Državu Kongo belgijskoj državi.
On je bio “vlasnik” Konga tijekom svoje vladavine kao ustavni monarh Belgije. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja kolonizacije Azije i Afrike, skrasio se u Kongu. Kupio ga je i porobio sve ljude, pretvarajući cijelu zemlju u svoju osobnu plantažu robova.

Prerušio je svoje poslovne transakcije kao “dobrotvorne” i “znanstvene” napore pod zastavom Međunarodnog afričkog društva. On je koristio robovski rad izvući resurse Konga i usluge. Njegova vladavina bila je provedena putem radnih kampova (logora), sakaćenja tijela, egzekucija, mučenja i privatne vojske.

Većina nas, ne znamo točan postotak, ali bojimo se da je izuzetno visok, nije učila o njemu u školi. U medijima se ne čuje za njega. On nije dio širokog narativa ugnjetavanja (koji uključuje stvari kao što je holokaust tijekom Drugog svjetskog rata). On je dio duge povijesti kolonijalizma, imperijalizma, ropstva i genocida u Africi o kom nas nisu učili u školi.

Mark Twain napisao je satiru o Leopoldu pod nazivom “Monolog Kralja Leopolda; obrana njegove vladavine Konga ”, gdje ismijava kraljevu obranu svoje vladavine terora, uglavnom kroz Leopoldove vlastite riječi. Ima čak 49 stranica. I treba razmisliti zašto smo svi čitali u školi Huckleberry Finn i Tom Sawyera, ali ne i Kralja Leopolda. Je li to slučajnost? Sa točke gledišta Odjela za obrazovanje diljem cijelog svijeta, Afrikanci nemaju povijest.

Postoji stranica na Wikipediji pod nazivom “Genocidi u povijesti”. Međutim, genocid u Kongu nije uključen, ali se ipak spominje. Ono što se sada zove Demokratska Republika Kongo spomenuta je kao referenca rat u Kongu (Veliki afrički rat) gdje su obje strane multinacionalnih sukoba lovili Bambenga i pojeli ga. Kanibalizam i ropstvo su užasno zlo koje mora biti upisano u povijest, ali bijelac koji je pretvorio Kongo u svoj ​​osobni koncentracioni logor i ubio 10 do 15 milijuna ljudi nije ušao u povijest ni na Wikipediji.

Kada ubijete 10 milijuna Afrikanaca, niste se zvali “Hitler“. Vaše ime ne simbolizira životnu inkarnaciju zla. Vaše ime i slika ne proizvodi strah, mržnju i tugu. Vaše žrtve nisu razgovarale o tome i vaše ime nije ni zapamćeno.

Naravno, nije Leopold bio jedini izvor zla u Kongu. Imao je generale i vojnike koji su izvršavali njegove zapovijedi i provodili zakone. To je bio sustav. Ne govori se o tome što je kapitalizam učinio u Africi, sve privilegije koje su bogati bijelci dobili iz ovog genocida su skriveni.

Žrtve imperijalizma su nevidljive.
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Današnji svijet više ne živi po vlastitoj slobodi, ne odlučuje o vlastitom životu, već smo kontrolirani od strane vladajućih marioneta nevidljive vlade.

Cilj te skupine je jedna svjetska vlada i potpuna kontrola svakog pojedinca na Zemlji. Neki idu toliko daleko i vjeruju kako će veliki dio čovječanstva biti izbrisan, a u svrhu jednostavnije kontrole nad pojedincem. Na svijetu bi ostala samo elita i njihove pokorne sluge.

Posljednjih 200 godina predsjednici i visoko pozicionirani političari Sjedinjenih Američkih Država pod kontrolom su nevidljive vlade koja nema nikakve odanosti niti odgovornosti prema narodu. Vjeruje se kako je Andrew Jackson bio prvi američki predsjednik nad kojim je počela kontrola ‘zla’. Jackson je bio 7. predsjednik SAD-a te osnivač današnje Demokratske stranke. Odmah po dolasku na vlast, uspostavio je temelje nove kadrovske politike. Poznat je i po oduzimanju teritorija Indijancima. 

Od tog vremena pa sve do danas, ta skupina virtualno vodi vladu SAD-a radi vlastitih, sebičnih interesa. Kontroliraju sve razine, od političara pa do zakonodavaca, sudova, škole, medija, korporacija i raznih agencija javne zaštite. Kao rezultat toga postali smo njihovi apsolutni robovi.

Današnji svijet više ne živi po vlastitoj slobodi, ne odlučuje o vlastitom životu, već smo kontrolirani od strane vladajućih marioneta nevidljive američke vlade. Cilj te skupine je jedna svjetska vlada i potpuna kontrola svakog pojedinca na Zemlji.

Neki idu toliko daleko i vjeruju kako će veliki dio čovječanstva biti izbrisan, a u svrhu jednostavnije kontrole nad pojedincem. Na svijetu bi ostala samo elita i njihove pokorne sluge.

Sve ove gore navedene tvrdnje bazirane su na višegodišnjim istraživanjima i na objavama svjetskih medija. Neka od upozorenja na sve navedeno dao je i David Rockefeller, jedini živući nasljednik Rockefeller loze za koju se smatra glavnim predvodnikom tajne vlade, kojoj je cilj uspostava Novog svjetskog poretka.

On je jednom prilikom, tijekom susreta s Fidel Castrom izjavio: ‘ponosan sam na svoju familiju i našu ideologiju’. Prvo upozorenje na buduću uspostavu kontrole elita kao prvi američki predsjednik dao je George Washington, a posljednje upozorenje John F. Kennedy, koji je bio 35. američki predsjednik, kasnije ubijen iz atentata. 

Pismo napisano 1798. godine, a kasnije je pronađeno u Kongresnoj knjižnici i koje se još uvijek čuva, napisao je George Washington. U njemu ukratko stoji kako je namjera Iluminata prenijeti đavolje ideje na vlasti. U pismu koje je Thomas Jefferson, koji je bio 3. predsjednik SAD-a,  napisao 1816. godine Johnu Tayloru, stoji kako je uspostava bankarskog sustava opasnija od samog borbenog pješaštva.

Theodore Roosevelt, 26. predsjednik SAD-a, u svojoj autobiografiji otvoreno priznaje postojanje tajne vlade. Godinama kroz povijest pojavljuje se mnoštvo pisanih izjava ili govora u kojima američki predsjednici i politički dužnosnici potvrđuju postojanje masonske elite, čiji je konačni cilj Novi svjetski poredak.

James Waerburg, sin osnivača Vijeća za međunarodne odnose, 1950. godine izjavio je kako će se uspostava jedne svjetske vlade sigurno dogoditi, pitanje je samo hoće li se to postići diplomatskim putevima ili ratovima.

Današnja Europska unija najbolji je primjer uspostave tih ciljeva masonske vladavine van granica SAD-a. Hrvatska je svoje članstvo u Europsku unija prvo platila ratom, a kasnije i diplomatskim putem, a zahvaljujući političarima za koje se također smatra da su članovi masonskih loža.

‘Oni koji ne uče iz povijesti, osuđeni su na njeno ponavljanje’ – George Satayana.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)