Neprijateljski stav ima reperkusije na kognitivne sposobnosti nakon 50 godine

U zajedničkom istraživanju, na 3000 osoba rođenih između 1955. i 1968., švicarski i američki znanstvenici procjenjivali su kako stres i agresivnost utječu na njihove kognitivne sposobnosti kroz razdoblje od 25 godina.

Studija, objavljena u časopisu Neurology, ustanovila je da su sudionici koji su pokazivali veće razine agresivnosti ili koji su se loše nosili sa stresom, 25 godina kasnije osjetno slabije razmišljali i odradili testove memorije nego ljudi sa nižim razinama ljutnje i stresa.

Neprijateljski stav i loše upravljanje stresom imali su reperkusije na kognitivne sposobnosti nakon njihove pedesete godine i učinili su ih 10 godina starijim.

Ljudi nisu svjesni koliko njihova osobnost utječe na njihovu sposobnost rasuđivanja odnosno na njihovu memoriju.

Testovima mjerili agresivno ponašanje

Testovi osobnosti mjerili su agresivno ponašanje, manjak povjerenja u druge i negativne osjećaje vezane uz socijalne odnose.

Za utvrđivanje kognitivnih sposobnosti sudionici su morali prisjetiti liste od 15 riječi. Oni koj su pokazivali veće neprijateljstvo i agresiju prosječno su se sjećali 0.16 manje riječi, a oni koj se nisu znali nositi sa stresom sjećali su se 0.30 manje.

Ovo je je samo promatračka studija koja ne uspostavlja nikakav direktan uzrok ili učinak ali pokazuje čvrstu vezu između ovih različitih faktora, prenosi swissinfo.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Jesu li ljudi gluplji nego što su ikada bili? Jesu prethodne generacije mentalno oštroumnije od nas? Možda ste sumnjali da su ljudi doista sve gluplji već neko vrijeme, ali sada mi zapravo imamo znanstvene dokaze da je to tako.

Kao što ćete pročitati u nastavku, prosječan IQ pada diljem svijeta, pa čak i rezultati SAT testova u SAD-u su u padu već desetljećima, a znanstvenici su otkrili i da su naši mozgovi su sve manji i manji s vremenom.

Dakle, ako vam se čini na nekoliko dana kao da ste se probudili usred filma “Idiocracy”, možda nećete biti previše u krivu. Mnoge stvari koje stavljaju u vaš junk food nisu dobre za razvoj mozga, naš obrazovni sustav je sveukupno šala i većina ljudi su apsolutno ovisni o bezumnoj zabavi.

Srećom imamo puno tehnologije koja pomaže najvećem dijelu našeg razmišljanja u današnjem društvu, jer ako bismo morali ovisiti o vlastitim mentalnim sposobnostima većina nas bi bila u ogromnoj nevolji.

Nažalost, čini se da je to fenomen koji se događa po cijelom planetu. Kao što je nedavno članak Daily Mail-a objasnio, da IQ pada u cijeloj Americi …

Richard Lynn, psiholog na Sveučilištu u Ulsteru, izračunao je pad u ‘genetskom potencijalu’.

On je koristio podatke o prosječnim IQ diljem svijeta u 1950 i 2000 te otkrio da je naša kolektivna inteligencija pala za jedan IQ bod.

Dr. Lynn predviđa da, ako se ovaj trend nastavi, mogli bismo izgubiti još 1,3 IQ boda do 2050.

Jedan bod IQ ne zvuči kao puno, ali kad se vratite još dalje u prošlost, opadanja postaje puno više dramatičnije. Na primjer, profesor psihologije na Sveučilištu u Amsterdamu po imenu Jan Nijenhuis je izračunao da smo izgubili ukupno 14 IQ bodova u prosjeku od viktorijanske ere.

I ne trebamo profesora da nam kaže da je to istina. Samo vratite se i pročitajte neku literaturu iz tog vremenskog razdoblja. Mnogo toga je napisano na tako visokoj razini da se jedva može razumjeti.

Tu su i drugi dokazi da su ljudi sve gluplji, kao dobro. Na primjer, SAT rezultat u SAD-u značajno je pao u posljednjih nekoliko godina …

Čini se da postoji zabrinjavajući trend u američkim srednjim školama. Ako ćemo suditi kvalitetu obrazovanja po ocjenama koje studenti dobivaju na svojim SAT testovima, onda se čini da se stvari pogoršavaju. Od 2006, ukupna prosječna ocjena SAT testa je pala za 20 bodova, spustivši se od 1518 do 1498, 2012.godine. Rezultati također padaju u svakoj od tri kategorije ispitanih, čitanje pad od 9 bodova, matematika pad 4 boda, i pisanje pad od 9 bodova. Govorili su nam da će generacije postajati sve pametnije, ali što se događa?

I ovaj pad rezultata SAT testova nije samo ograničen na proteklih nekoliko godina. Sljedeća tablica iz Zero Hedgea pokazuje, SAT rezultate koji padaju u Americi već desetljećima …

Postoje čak i neki znanstvenici koji su uvjereni da pad mentalnih sposobnosti kod ljudi seže tisućama godina. Neki okrivljuju genetske mutacije za ovaj pad, a drugi ukazuju na činjenicu da su naši mozgovi sve manji. Na primjer, samo provjerite što jedna studija provedena na Sveučilištu u Cambridgeu je zaključila …

Ranija istraživanja Sveučilišta Cambridge su otkrila da se čovječanstvo smanjuje značajno.

Stručnjaci kažu da su ljudi u prošlosti bili na vrhuncu i da su moderni ljudi 10 % posto manji i kraći od svojih predaka lovaca-sakupljača.

A ako to nije dovoljno depresivno, naši mozgovi su također manji.

Nalazi koji su pronađeni preokrenuli su percepciju mudrosti o tome da su ljudi sve veći i veći, uvjerenje koje je izraslo iz podataka o najnovijem fizičkom razvoju.

Pad, rekli su znanstvenici, se dogodio tijekom posljednjih 10.000 godina. Oni krive poljoprivredu i nametnutu prehranu i urbanizaciju koja ugrožava zdravlje, što je dovelo do širenja bolesti.

Većina nas danas samo može pretpostaviti da su ljudi pametniji nego ikad prije.

Većina nas danas gledaju na naše pretke i rugaju se zato što su tako primitivni.

No, istina je da ako upravo sada su oni živi i idemo s njima u mentalne izazove, možemo se naći mentalno silno poniženi.

Kao što možete vidjeti, test je bio daleko teži nego što učenici osmog razreda moraju riješiti danas. U stvari, većina učenika osmih razreda imaju prilično dobar uspjeh, ako oni mogu pokazati SAD na karti svijeta.

Studija od prije nekoliko godina

No ipak prema provokativnoj teoriji eksperata sa Univerziteta Stanford, ljudi su počeli gubiti svoje intelektualne i emotivne sposobnosti, jer je komplicirana mreža gena koja daje moć ljudskom mozgu podložna mutacijama, a te mutacije se ne iskorjenjuju u modernom društvu jer inteligencija više nije potrebna za preživljavanje.

Međutim, kako kažu znanstvenici, ljudi se ne trebaju brinuti zbog gubitka moći inteligentnog razmišljanja, jer dok dođe do trenutka kada će to postati ozbiljan problem, ljudi će uz pomoć tehnologije učiniti prirodnu selekciju apsolutno nepotrebnom.

“Razvoj intelektualnih sposobnosti i optimizacija tisuća gena se najvjerovatnije desila u malim grupama prije nego su naši preci otišli iz Afrike”, rekao je dr. Gerald Crabtree, vođa istraživanja.

U takvom okruženju, inteligencija je bila neophodna za preživljavanje i postojao je veliki selektivni pritisak na gene ključne za intelektualni razvoj, što je dovelo do vrhunca intelektualnosti kod ljudi. Međutim, nakon toga je krenula degradacija. Razvojem agrikulture je došao i urbanizam, koji je umanjio moć prirodne selekcije da uništava sve mutacije koje vode ka intelektualnim nesposobnostima.

Bazirajući se na učestalosti prema kojoj se štetne mutacije pojavljuju kod ljudi, Crabtree je izračunao da će za oko 3.000 godina svaka osoba imati najmanje dvije mutacije štetne za inteligenciju i emotivnu stabilnost. Međutim, Crabtree vjeruje da će budući ljudi, uz ovako brz razvoj tehnologije, najvjerovatnije pronaći rješenje za taj problem, prenosi Daily Mail.

“Mislim da će nam biti poznata svaka od nekoliko miliona mutacija koje mogu umanjiti intelektualne sposobnosti. Vjerujem da će ljudi u budućnosti moći ‘popravljati’ mutacije koje se budu dešavale u stanicama. Zbog toga će proces prirodne selekcije postati apsolutno nepotreban”, kazao je Crabtree.

Dakle, što mislite o svemu tome?

Vjerujete li da su ljudi zapravo sve gluplji?
 
Idiokracija (2006) igrani film

 

 
(preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Da li vaši geni, više nego odgoj, određuju da li ćete postati zločinac? Adrian Raine je tako vjerovao – i razbijanje tog tabua ga je postavilo u koliziju sa svijetom znanosti

Godine 1987, Adrian Raine, koji sebe opisuje kao neurokriminologist, je preselio iz Britanije u SAD-u. Njegova emigracija je bila potaknuta sa dvije stvari. Prvi je bio osjećaj lupanja glavom o zid. Raine, koji je odrastao u Darlingtonu, sada je profesor na Sveučilištu u Pennsylvaniji, bio je istraživač biološke osnove za kazneno ponašanje, sa odjecima nacističke eugenike, koja je možda bila najveći tabu svih akademskih disciplina.

U Velikoj Britaniji, uzroci kriminala su mogli biti isključivo socijalne i ekološke naravi, rezultat narušenog ili osiromašena odgoja, prije nego kobne i genetske prirode. Za sugeriranje drugačijeg, ako je Raine osjećao da je primoran, nakon što je studirao pod mentorstvom Richard Dawkinsa i bio uvjeren u “sveobuhvatni utjecaj evolucije na ponašanje”, njegovo istraživanje je bilo osuđeno na propast zbog nepostojanja financiranja. U Americi, se činilo da postoji više otvorenosti uma po tom pitanju pitanje i, kao rezultat toga, više novca kako bi to istražiti. Tu je još jedan dobar razlog zašto je Raine došao u Kaliforniju: bilo je više ubojica za istraživanje nego što ih je bilo kod kuće.

Kad Raine počeo raditi snimke mozga kod ubojica po američkim zatvorima, bio je među prvim znanstvenicima koji su primijenili razvoj znanosti skeniranja/slikanja nasilničkog kriminalnog mozga. Njegova najopsežnija studija u 1994. godini, bila je tek mali primjer istraživanja mozga ubojice. On je proveo PET [Pozitronsku emisijsku tomografiju] skeniranje mozga 41 osuđenih ubojica, te ih usporedio sa “normalnim” mozgom kontrolne skupine od 41 ljudi slične dobi i profila.

Međutim slike u boji, su pokazale metaboličke aktivnosti u različitim dijelovima mozga, i šokirala ga kada je usporedio slike. Konkretno, mozgovi ubojica su pokazali ono što se činilo značajnim – smanjenjem razvoja prefrontalnog korteksa “izvršne funkcije” mozga, u usporedbi sa kontrolnom skupinom normalnih ljudi.

Napredak razumijevanja neuroznanosti je sugerirao da bi takav nedostatak rezultirao povećanom vjerojatnošću broja ponašanja: manja kontrola nad limbičkim sustavom koji generira primarne emocije poput ljutnje i bijesa, veću ovisnost prema riziku, smanjenje samokontrole, i loša sposobnost rješavanja problema, sve osobine koje bi mogle biti preduvjet za nasilje.

Čak i prije dva desetljeća, to su bili nalazi koji su se teško objavljivali. Međutim kad je Raine predstavilo daleko manje kontroverzni rad iz 1994, pokazalo se da je kombinacija komplikacija pri rođenju i rano odbacivanje od strane majke kod beba imala značajnu korelaciju s pojedincima koji postaju nasilni prijestupnici 18 godina kasnije, i takvo istraživanje je bilo osuđeno kao “rasističko i ideološki motivirano”, prema časopisu Nature, bio je jednostavno snažan dokaz da se “da će se galama koja okružuje pronalaženje bioloških uzroka socijalnih problema …nastaviti”.

Isto tako, kada je, prije 15 godina, na nagovor svog prijatelja Jonathan Kellermana, dječjeg psihologa i pisca romana o zločinima, Raine je pokušao sastaviti prijedlog za knjigu o nekim svojim znanstvenim spoznajama, niti jedan izdavač ga nije htio objaviti. Ta knjiga, pod nazivom Anatomija nasilja, jasno govori, na temelju dokaza njegovog 35-godišnjeg istraživanja, se tek sada pojavila.

Razlog za to kašnjenje je čini se u oprečnom ideološkom animozitetu. Za sve Raine je čvrstina, njegova disciplina “neurokriminologija” i dalje je za neke povezana s 19. stoljeća Freneologijom, uvjerenja da kriminalno ponašanje proizlazi iz narurušene organizacije mozga što se vidi po obliku lubanje. Ideju je prvi put predložio neslavni Franz Joseph Gall, koji je tvrdio da su identificirali prerazvijen ili nerazvijen mozak je onaj koji izazva poseban karaktera: destruktivnost, pohlepa i tako dalje, koje su prepoznatljive od strane frenologa prema izraslinama na glavi. Frenologija bila je vrlo utjecajna u kaznenom zakonu Sjedinjenih Američkih Država i Europi sredinom 1800-ih, a često se koristila kako bi podržala surovu rasnu i klasnu borbu i stereotipe kriminalnog ponašanja.

Podjeljeno razmišljanje se dalje razvijalo i 1876. godine Cesare Lombroso, talijanski kirurg, nakon što je proveo obdukciju serijskog ubojice i silovatelja. Lombroso je otkrio šuplji dio mozga ubojice, gdje je trebao biti mali mozak, iz kojeg je predložio da su nasilni kriminalci manje razvijenija ljudska vrsta, opet prepoznatljivi prema majmunolikim fizičkim karakteristikama. Politička manipulacija takvim hipotezama u pokretu eugenike na kraju su viđeni u cijelosti izvan zakona i bili su diskreditirani.

Kao jedan rezultat, nakon drugog svjetskog rata, kriminal je postao povezan s gospodarskim i političkim čimbenicima, ili psihičkih poremećajima, ali ne i na biologiji.

Raine nipošto nije usamljen u tom argumentu, iako mu je vrlo čitljiva knjiga služila kao dragocjen premaz za obje znanosti i etičkih pitanja. Kako je polihistor David Eagleman, direktor neuroznanosti i prava na Baylor Sveučilištu u Teksasu, nedavno je istaknuo da je znanje u ovom području napredovalo do točke u kojoj je perverzno da bi se poricalo.

Što nam je činiti, Eagleman se upitao, s činjenicom da “ako ste nositelj jedne određene skupine gena, vjerojatnost da ćete počiniti nasilničko kazneno djelo je 4X veće ako vam nedostaju ti geni. Imate 3X veću vjerojatnost da ćete počiniti razbojništvo, 5X veću vjerojatnost da počinite napad, 8X vjerojatnije da će biti uhićen zbog ubojstva i 13X vjerojatnije da ćete biti uhićen zbog seksualnog djela. Velika većina zatvorenika nose te gene, 98,1% zatvorenika smrtne kazne ih posjeduje … Možemo li iskreno reći da nositelji tih gena imaju isti raspon izbora njihovog ponašanja kao i oni koji ih ne posjeduju. A ako oni to ne učine, oni bi trebao biti osuđen i kažnjen od strane istog standarda?”

Danas već pravni braniteljski timovi, osobito u SAD-u, koristite slike skeniranja mozga i neuroznanost kao olakotni dokaz na suđenjima nasilnim kriminalcima i seksualnim prijestupnici. U tom smislu, Raine smatra pravilnim da se javna rasprava o implikacijama njegove znanost trebala odavno desiti.

“Kad otkrijete mozak koji izgleda kao mozak serijskog ubojice, morate malo stati” kaže on. A tu su i drugi faktori: uvijek imaju izrazito nizak broj otkucaja srca (što su njegova istraživanja pokazala kao vjerniji pokazatel za nasilje nego, recimo, pušenje kao uzrok raka pluća).

Kad je Raine počeo istraživati ​​tu temu sve više, on je počeo gledati razlog zašto je postao istraživač nasilničkog kriminalnog ponašanja, a ne nasilni kriminalac. (Nedavne studije ukazuju da ga je njegova biologija jednako tjerala prema drugim karijerama – protueksplozivnog stručnjaka, korporativnog izvršitelja ili novinara – zanimanja koja privlače osobe s tim “psihopatskim osobinama”). Unatoč svojoj neobičnoj strukturi mozga, on nije imao nizak IQ koji je često uobičajan kod ubojica, ili bilo kakva kognitivna disfunkcija. Ipak, kako je on radio četiri godine intervjuiranja ljudi u zatvoru, puno vremena je razmišljao: što me zaustavilo da budem sa njihove strane rešetaka?

Ostaje pitanje, međutim, da ako ti “biomarkeri” postoje, i imaju utjecaja – i vi počinjete vidjeti dokaze kao neosporne – što onda učiniti s njima?

Možda smo trebali učiniti ništa, jednostavno ih ignorirati, pretpostavljamo, kada je riječ o kriminalu, da svaki pojedinac ima više manje isti mozak, isti kapacitet za donošenje moralnih odluka, kao što mi svi radimo sada. Kako Raine predlaže: “Sociolog bi rekao da ako se usredotočimo na ovim biološkim stvarima, ili ih čak priznamo, odmah skidamo pažnju sa uzroka kriminalnog ponašanja – siromaštva, lošeg susjedstva, slabe prehrane, nedostatak obrazovanja i tako dalje. Sve stvari koje treba promijeniti. I to je točno problem. To je razlog zašto su se društveni znanstvenici borili za ovu znanost toliko dugo”.

No, ako je neuronsko skeniranje postane rutina, i neuroznanost preciznija, neće li tada doći do točke u kojoj najviše nasilničkog ponašanja – npr. kod Bostonskog bombardera, recimo, ili ubojice iz Newtowna – tvrditi  na sudu kao bolest, a ne kazneno djelo ?

No, onda je dalje misao, da ukoliko ne budete mogli vidjeti kriminala kao biološka bolest, gdje se osjećaj osvetoljubive pravde postolje?

Ako neuroznanosti postavlja sve više pitanja kao što odgovara o krivnji nakon što je zločin počinnjen, što o svojoj ulozi u prevenciji kriminaliteta? Evo, pitanje na koje nitko ne može odgovoriti. “Ako znanost može predvidjeti sa 100% sigurnošću tko će počiniti nasilan zločin, da li bi bilo legitimno djelovati prije nego što je nteko počino taj zločin? Ja bih se reći da smo u liberalnom društvu ljudskih bića, a ne životinja, moj odgovor na vaše pitanje bio bi ‘ne’.”

Na kraju svoje knjige, Raine predlaže različite moguće Orwellianske budućnosti takve znanosti, etički “sklizak teren” intervencija koje u konačnici zamišlja društvo koji ocjenjuje biološki rizik od svih pojedinaca 

Možda je i ne previše neostvarivo zamisliti da će takvi skenovi jednog dana biti kao rutina uz program cijepljenja; no veće je pitanje što će biti i kako ćemo početi reagirati na te rezultate.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(guardian.co.uk, youtube.com/uredio: nsp)

Sam Harris, Gordon Hodson i Michael A. Busseri sa Brock Sveučilišta su vam dali razlog za najgore korištenje statistike u izvornom radu.

Njihov rad pod imenom “Pametni Umovi i Tamni Stavovi: Smanjena kognitivna sposobnosti predviđa veće predrasude kroz ekstremno desničarske ideologije i smanjeni među-grupni kontakt” objavljen u Psychological Science naslovljen u medijima kao Niski kvocijent inteligencije i konzervativna uvjerenja su povezana sa predrasudama.

Kako su dokazali da su idioti i konzervativci rasisti? Okupili su dvije velike skupine podataka iz Velike Britanije, podaci jednog istraživanja koje je započeto 1958 (NCDS), a drugo 1970 (BCS), oko 16.000 osoba ukupno, otprilike je bio jednak broj muškaraca i žena. Ispitivane su skupine ljudi kad su imali 11 i 10 godina o njihovoj “inteligenciji”, oni zatim se istraživanje vratilo na te pojedince kada su već imali 33 i 30 godina, te ih anketiralo o njihovim  “socijalno konzervativnim ideologijama i rasizmu”.

Nalazi uzetih iz brojnih istraživačkih projekata snažno ukazuju na to da će predrasude, rasizam i netolerancija više vjerojatno biti prisutne kod osoba s većom kognitivnom krutosti, manje kognitivnom fleksibilnosti i nižom integrativnom kompleksnosti, i manjim koeficjentom iteligencije IQ.

Unatoč svojim važnim implikacijama za međuljudske odnosa i ponašanja, kognitivne sposobnosti su u velikoj mjeri zanemarene kao objašnjenje predrasuda.

Predložili smo i testirali posredovni model u kojima niže kognitivne sposobnosti predviđaju veće predrasude, učinak posredovanja kroz ekstremno desničarske ideologije (socijalni konzervativizam, desničarski autoritarizam) i niže razine kontakta sa ostalim skupinama.

U analizi dviju velikih anketa, nacionalni reprezentativni uzorak setova podataka (N = 15874) u Velikoj Britaniji, otkriio je da niža općenita inteligencija IQ u djetinjstvu predviđa veći rasizam kod odrasle dobi, a ovaj učinak je uglavnom provodi preko konzervativne ideologije.

Sekundarna analiza dijela skupa podataka u Americi potvrdila je prediktivni utjecaj loših apstraktnih vještina rasuđivanja kroz anti-homoseksualne predrasude, odnos na koji djelomično imaju utjecaj oba – autoritarnost i niske razine među-grupnih kontakata. Sve analize se kontroliraju za obrazovanje i socioekonomski status.

Naši rezultati ukazuju na to da kognitivne sposobnosti imaju ključnu ulogu, iako se podcjenjuje uloga u predrasudama. Stoga, preporučamo pojačani fokus na kognitivne sposobnosti u istraživanju o predrasudama i boljoj integraciji kognitivne sposobnosti u modelima predrasuda.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(wmbriggs.com, pss.sagepub.com,ucanews.com,youtube.com/uredio:nsp)

Običan građanin ima malo ili nema medicinsko znanje, tako da mu je gotovo nemoguće shvatiti što je, a što nije “normalno”, u smislu medicinskih laboratorijskih rezultata.

Štoviše, vaš liječnik vam ne može vam pružiti potpune informacije, o tome što jest, a što nije “normalno” za vas.

Prema riječima dr. Lee Hieb, ortopedskog kirurga specijaliziranog za operacije kralježnice i bivšeg predsjednika Udruženja američkih liječnika i kirurga, slobodnom tržištu medicinskih organizacija, pojam “normalno” se može koristiti – i zloupotrebljavati se – u opisivanju rezultata laboratorijskih testova provedenih od strane vašeg liječnika.

Normalno u odnosu na nenormalno
“Kada odete do liječnika i on radi ispitivanja, da li ste se ikada zapitali kako se ‘normalno’ određuje?”, piše WorldNetDaily. “Idealno normalno bi trebalo biti ‘optimalno’. No, ono što je optimalno za tebe nije uvijek optimalno za mene. I, nažalost, kako smo utvrdili ‘normalno’ u standardnoj medicini nema nikakve veze s onim što čini naša tijela ‘najzdravijima”.”

Uzmite na primjer razinu štitnjače, kaže ona. Kad laboratorij određuje “normalno” u različitim istraživanjima, oni koriste volontere – “mnogo puta bolničke i / ili laboratorijske zaposlenike” – i pitajte ih jesu li dobro na određeni dan, a zatim ih odrede kao dio slučajnog uzorka. Od 50-ak zaposlenih ispitanika u normi testa, neki rezultati  zapravo ne mogu biti “normalan”. Genetski poremećaj može postojati, Hieb kaže, zajedno s nedostatkom joda u prehrani, izloženošću bromu i drugim čimbenicima, što znači da “veliki broj ljudi čija tiroidna žlijezda ne radi normalno, oni su zapravo hipotiroidni, ali nisu dijagnosticirani kao takvi.”

Ipak, zapravo nenormalni, ti sudionici su svedeni na grupu ljudi “kako bi se utvrdila “normalan” rad štitnjače”, čime se zapravo raspon “normalnog” širi na abnormalno.

Nastavimo dalje sa štitnjačom, piše ona, “TSH je mjera funkcije štitnjače, te kad štitnjača ne radi TSH biva veći, znamo iz studije, i analize koje govore ako je TSH iznad 1, funkcije štitnjače – njezine posljedice na različita tkiva su abnormalne. Srčani odaziv, sposobnost srca da pumpa krv je bitn jer smanjuje TSH ispod 1. “Ali laboratorijski raspon “normalnog” ostaje 0,4 – 0,5, što je dovoljno široko da uključi dobar broj bolesnih ljudi.

Razmotrite, kaže ona, i statistike za muške razine testosterona. Normalan 25-godišnjak ima razinu testosterona na razini od oko 150, u prosjeku – na razini na kojoj se nalazi muževan, mladi, zdrav muškarac. No, ako se 55-godišnji muškarac koji je doživio “nedostatak energije, povećani trbušni obujam, nesposobnost vježbanja i gubitak libida,” i “jednostavno ne osjeća sebe,” možda bi trebao ići svojem liječniku kako bi se raspitao o svojim razinama testosterona.

Po Hiebu:

Liječnik dobiva uzorak krvi, i vaš testosteron je 75, koji vas stavlja iznad dna “normale”, dok vaš liječnik kaže, “Ne, tvoj testosteron je normalan – vidiš li?”

Naravno, ono što je normalno za 60-godišnjaka može biti prilično nenormalano za 25-godišnjaka. I svakako, smanjena razina testosterona potvrđuje da nema biološku prednost. Ako testosteron opada, mišići degradiraju, masne naslage se povećavaju, a time raste i razina estrogena u muškaraca.

‘Medicina slobodnog tržišta bi trebala biti nova normalnost’
Rizik od razvoja raka prostate u muškaraca se smanjuje kod onih koji održavaju zdravu, mladenački razinu testosterona. Ona također primjećuje da je povišena razina testosterona povezana sa obranom od srčanog udara – “da spomenemo samo nekoliko prednosti koje ima mladenačka razina testosterona.”

Na kraju, kaže da bi liječnici trebali promijeniti kako oni vide ili misle o “normalnom”. Za pomoć u toj tranziciji, ona preporučuje da pacijenti pitaju svoje liječnike pitanja poput: “Pa, ako je to normalno sada, što je normalno kad sam imao 25? “

“Mi sada imamo sofisticirana testiranja koji ocjenjuju “normalnu” funkcionalnost. Umjesto da uzima prosjek od hrpe pacjenata, ti testovi su zapravo glupe razine različitih tvari potrebnih za optimizaciju rasta i funkcija kod pojedinog pacijenta”, naglašava Hieb, uz napomenu da vrsta medicine koju ona sada osobno prakticira – i sa 60 godina, ona se osjeća bolje nego kad joj je bilo 45.

“Medicina slobodnog tržišta za slobodne ljude je također najbolja i najkvalitetnija medicina. A to bi doista trebalo biti “novo normalno”, kaže ona.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com