Transrodni muškarac YouTuber pod imenom Jamie Raines rekao je za PinkNews da “može biti prilično teško naviknuti se na periode (mjesečnice) kao muškarac kada je sve što ima veze sa time jako povezano sa ženama.„

Jamie Raines također se žalio da su reklamiranje i pakiranje higijenskih proizvoda “vrlo orijentirani prema ženama.”

Raines je u videu za PinkNews napomenuo da “trans muškarci mogu doživjeti periode (mjesečnice), kao i ne-binarni ljudi” i da su “transrodni muškarci pravi muškarci – tek smo rođeni malo drugačije od ostalih.„

Raines je prestao imati razdoblja nakon što je počeo uzimati testosteron prije otprilike sedam godina – ali tri godine nakon početka liječenja razdoblja su se ponovo pojavila tijekom prekida uzimanja testosterona, navodi on u videu.

YouTuber je nazvao ponovnu pojavu razdoblja “nevjerojatnim i vrlo nepoželjnim gostom.„

Raines se prisjetio da je bio u dobi između 12 i 14 godina, kada su počela razdoblja i kada se “osjećao vrlo lošeg raspoloženja”, i da su ga “potpuno iznenadila nespremnog”.

Periodi su postali “masivni izvor disforije za mene”, dodao je Raines – koji je imao prije toga “veliku operaciju”.

A kada se u videu ponovo vratio na terapiju testosteronom, Raines je rekao da se “ravno vratio onom vrlo disforičnom osjećaju kojeg je imao prije mnogo godina.„

“Sjećam se da sam se zatvorio u WC-u i plakao, nisam znao što da radim”, primijetio je Raines, dodavši da ga je to sve “nekako potreslo.”

Međutim, YouTuber je dodao da je „daljnje napredovanje u tranziciji“ pomoglo u prevladavanju razdoblja koje je trajalo kratko vrijeme.

Raines ima još barem jednu pritužbu na higijenske proizvode – naime, “njihova reklama i ambalaža su vrlo ženski orijentirani.”

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Danas se seksualni hormoni mogu dati američkoj djeci u dobi od 8 godina u istraživačkom programu kojeg podupire vlada, usprkos rizicima koje ti lijekovi mogu predstavljati, otkrio je liječnik koji je skeptičan u vezi sa transrodnom tranzicijom rodno-disforične djece

“Zamislite da dajete osmogodišnjim djevojkama testosteron” – rekao je dr. Michael Laidlaw, govoreći na panelu Heritage Foundationa. “Oni su u trećem ili četvrtom razredu. Ovo je nevjerojatno. Ali to se događa.”

Laidlaw koji je po zanimanju endokrinolog, otkrio je putem Zakona o slobodi informiranja da je minimalna dob za primanje spolnih hormona smanjena sa 13 na 8 godina u velikoj petogodišnjoj studiji koju provodi Dječjoj bolnici u Los Angelesu.

“Cijela ova stvar je eksperiment na djeci.”

Laidlaw je okrivio Nacionalni institut za zdravlje (NIH) za “provođenje neetičkih istraživanja na djeci i adolescentima” – rekla je dr. Johanna Olson-Kennedy, koja vodi studiju u Los Angelesu i koja je dobila za tu stuciju 5,7 milijuna dolara od NIH-a.

Takvi eksperimenti, vjeruje Laidlaw, koriste se za pomicanje dobi za transgender terapiju, u nedostatku bilo kakve kliničke indikacije da je to dobra ideja ili je uopće zdrava za djecu.

U jednom trenutku čak je sugerirao da malo toga može spriječiti te istraživače da uklone spolne žlijezde četverogodišnjeg ili petogodišnjeg djeteta koje se identificira kao transrodno kao “ad hoc” blokator puberteta da bi što brže “potvrdilo” svoj identitet.

Već djeca koja imaju osam ili devet godina mogu dobiti blokatore za pubertet – koji zaustavljaju razvoj djeteta u odraslu osobu na osnovu njihovog biološkog spola. Ta djeca se već tada pripremaju za uzimanje spolnih hormona koji daju sekundarne suprotne spolne karakteristike – prema vodiču Endocrine Society and American Academy of Pediatrics (AAP).

Ovi lijekovi nisu odobreni od strane Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) za tu svrhu i moraju biti propisani izvan odobrenja, a njihove poznate nuspojave uključuju prekid normalnog razvoja mozga i kosti, kao i povećani rizik od srčanog udara, moždanog udara i različitih vrsta raka.

U Velikoj Britaniji je zloglasna “progresivna” Tavistockova klinika za spolove, liječila djevojke tim lijekovima te su prijavljene nuspojave poput emocionalnih problema, nezadovoljstvo svojim tijelima, pa čak i samopovređivanje, zaključio je profesor sa sveučiišta Oxford Michael Biggs.

Što je još gore, blokatori puberteta primjenjuju se na potpuno neznanstvenoj osnovi, kazao je Laidlaw oslanjajući se na “rodni identitet” djeteta – koji je nedavni sudski slučaj definirao kao “temeljni unutarnji osjećaj” vlastitog spola – kao primarni kriterij za pokretanje liječenja.

“Ne postoji objektivni test za dijagnosticiranje rodnog identiteta i započinjanja liječenja” – rekao je on, “i mi dajemo vrlo štetne terapije na temelju neobjektivne dijagnoze.”

Iako zagovornici rodno afirmirajuće terapije umanjuju rizike tih lijekova kod djece, pa čak i tinejdžera koji donose odluke koje će utjecati na ostatak života, hormonska terapija – blokatori puberteta i trans-spolni hormoni – također obično uzrokuju sterilnost kod djece, jer mnoga djeca nisu dovoljno promislila o tome, kada su počela sa hormonskim terapijama.

Na panelu Heritage kluba govor je održao “de-tranzicijski” Walt Heyer, koji je trenutni model liječenja nazvao “zlostavljanje djece” i rekao da je razgovarao s mnogim transrodnim osobama koje su nazvale transrodnu tranziciju “najvećom pogreškom” u njihovim životima.

Roditelji koji daju povjerenje liječnicima koji znaju što je najbolje za njihovo dijete, a dr. Marian Rutigliano je rekao da je smjernice AAP-a iz 2016. o transidentifikaciji djece napisao panel od 12 osoba u kojem su manje od polovice članova bili liječnici, na čelu s 25-godišnjom transrodnom ženskom osobom.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ženama se savjetuje da ne uzimaju ibuprofen tijekom prvih šest mjeseci trudnoće

Ukoliko trudnice ne poslušaju mogu povećati rizik da njihove nerođene kćeri kasnije u budućnosti imaju probleme sa plodnošću, upozoravaju ginekolozi.

U novoj studiji koju je proveo tim istraživača na Sveučilištu u Edinburghu, lijek protiv bolova opisan je kao “prijetnja plodnosti ženskih beba” jer utječe na to koliko jaja fetus može napraviti tijekom svog boravka u maternici.

Žene se rađaju sa svim jajašima koje će imati u životu, za razliku od muškaraca koji neprestano proizvode spermu.

Dugotrajno korištenje ibuprofena tijekom trudnoće može smanjiti broj jajašaca kod djevojčica za čak 40 posto.

“Znamo da su se stope plodnosti smanjile tijekom posljednjih godina, i u biti tražimo potencijalni razlog zašto se to događa” – komentirao je koautor istraživanja Rod Mitchell.

“Budući da je to relativno noviji pad, smatra se da ekološki čimbenici [uključujući lijekove protiv bolova] uz društvene čimbenike mogu imati ulogu u neplodnosti”.

Učinci su dramatični. Istraživački tim je otkrio da samo uzimanje ibuprofena u periodu od dva do sedam dana uzrokuje da stanice jajašaca umru ili ne rastu po normalnoj stopi.

Šteta je do određenog stupnja reverzibilna, pogotovo ako se ibuprofen uzima tijekom prvog tromjesečja. Ipak, uzimanje ibuprofena tjednima na kraju trudnoće neizbježno će poremetiti rast reproduktivnog sustava, i jajnici rođenog djeteta neće moći formirati normalan broj jajašaca.

Žene s manjim brojem jajašaca će najvjerojatnije imati problema da zatrudne kada odrastu. Također je vjerojatno da će ove žene doživjeti ranu menopauzu.

Zbog etičkih problema istraživački tim je koristio laboratorijske miševa kako bi došao do svojih rezultata i zaključaka.

To je dovelo do toga da su neki bili previše oprezni sa svojim savjetima. Oni su izjavili da je potrebno više istraživanja kako bi se u potpunosti utvrdili učinci koje ibuprofen može imati na bebu u razvoju. Što je još važnije, oni naglašavaju važnost razumijevanja punih mehanizama i djelovanja lijekova protiv bolova.

Žene su rekle da izbjegavaju uzimanje ibuprofena tijekom prvih 30 tjedana trudnoće “osim ako prednosti nadilaze potencijalni rizik od nerođenog djeteta”.

Ibuprofen također utječe na mušku plodnost

Druga studija je zaključila da muškarci koji redovito uzimaju ibuprofe imaju povećani rizik od spolne nemoći.

Istraživači su otkrili da muškarci koji su uzimali 1,2 mg ibuprofena (maksimalna preporučena količina) dnevno su imali značajan pad testosterona nakon samo 10 dana.

Muškarci koji su uzimali pola maksimalne doze imali su pad razine testosterona nakon dva tjedna.

Nastavak upotrebe lijekova protiv bolova na koncu je vodio da muškarci razviju kompenzirani hipogonadizam.

Tada je tijelo prisiljeno povećati proizvodnju testosterona, jer ga testisi nisu u stanju sami proizvesti. Istraživači pretpostavljaju da ibuprofen povećava luteinizirajući hormon koji utječe na proizvodnju testosterona. To može uzrokovati neplodnost kod muškaraca.

Kompenzirani hipogonadizam je privremeni poremećaj, ali dugotrajna uporaba ibuprofena može trajno oštetiti muško tijelo.

Istraživači kažu da muškarci ne bi smjeli uzimati ibuprofena dulje od 10 dana.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Trenutno svijet potresa kriza epskih razmjera koja uništava zapadno društvo, a najveće su žrtve muškarci čiji se prosječni broj spermija smanjio na polovicu onoga što bi trebalo biti – bez kraja na vidiku

Znanstvenici sa Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu izvjestili su ovu šokantnu statistiku nakon istraživanja promjena koje su se dogodile unutar muške vrste tijekom proteklih nekoliko desetljeća.

Prema podacima koje su sastavili, broj spermija kod zapadnih muškarcima pada za prosječno oko 1,4 posto godišnje što bi vrlo brzo moglo dovesti do potpunog izumiranja ljudske rase dok muškarci i dalje gube sposobnost reprodukcije.

Istraživački nalazi odražavaju i one druge slične studije, pod naslovom “Vremenski trendovi u broju spermija”, koja je nedavno objavljena u časopisu Human Reproduction Update. Istraživači sa Sveučilišta Dundee u Ujedinjenom Kraljevstvu pregledali su 100 studija o reproduktivnom zdravlju u kojem su otkrili opći progresivno silazni trend muške plodnosti.

Rezultati, prema profesoru Chris Barrattu, takvi su da bi “trebali oglasiti alarm” u svezi budućnosti ljudi. Profesor sa Sveučilišta u Manchesteru Daniel Brison slaže se sa opisivanjem rezultata kao “šokantnim” i ukazuje na potrebu te “poziva na buđenje aktivnog istraživanja na tom području”.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) također je govorila o epidemiji, koja opisuje trenutnu količinu znanstvenih spoznaja o plodnosti muškaraca kao “vrlo nisku” – što znači da znanstvena zajednica u cjelini ostaje u neznanju u njezino postojanje i spoznaji njezinog uzroka.

“Mi smo još uvijek relativne neznalice o uzrocima neplodnosti muškaraca, i u stanju hitnosti trebamo značajno povećati naše istraživanje na polju reproduktivnog zdravlja muškaraca” – kaže Barratt.

U današnjem društvu, feminizam i uništavanje testosterona uništavaju ljudski um, tijelo i duh.

Radikalan pad broja spermija također ukazuje na pad nečega drugog, jako kritičnog za muško postojanje: testosterona.

Muškarci brzo gube svoju muškost, znanost sada jasno pokazuje, a ovaj katastrofalni gubitak ima duboko negativan utjecaj na muško postojanje kao cjeline, osobito u zapadnom društvu.

Hrabra, moralno odlučna vrsta “John Wayne” alfa muškaraca iz prošlosti brzo nestaje iz američkog društva, a čini se da je niskra razina testosterona zajednički nazivnik u ovom nestanku pravih muškaraca.

“U doba #metoo, rodne neutralnosti, zamjeničnih ratova i ratova za socijalnu pravdu, nije lako prepoznati da se ljudi suočavaju sa nekim ozbiljnim pitanjima, a karte se više i više gomilaju protiv njih” – kaže pisac Isaac Davis za Waking Times.

“Razaranje muškaraca je u tijeku, ali što će se dogoditi ljudskoj rasi ako muškarci postanu manje muški?”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nedavna studija pokazala je da muškarci nisu skloni izlučivanju muških hormona poput testosterona, kada sudjeluju u virtualnom natjecanju u usporedbi kada se igraju protiv neprijatelja u izazovu licem u lice

Jedna od vrsta studija promatrala je 8-bitni tim Sveučilišta Nevada u Las Vegasu (UNLV), dok se spremao za natjecanje Mountain West Showdown protiv Boise State University.

Prema istraživačima, igrači natjecateljske kompjuterske sportske igre “League of Legends” pokazali su da nema promjene razine testosterona tijekom igranja u usporedbi sa igračima koji se bave fizičkim sportovima.

Uzorci su dobiveni od strane 26 muškaraca u UNLV-ovom sportskom timu “8-Bit”, koji su bili podvrgnuti virtualnoj borbi protiv drugih igrača u igri koja je trajala između 15 i 27 minuta.

Istraživanje, objavljeno u “Computers in Human Behavior”, također je pokazalo da igrači sportskih video igara nisu pokazali promjenu hormona dehidroepiandrosterona (DHEA), kortizola i androstenediona u uzorcima sline.

“Ovi igrači su se suočili sa poznatim neprijateljima u poznatom okruženju. To je ključni razlog zašto se testosteron i drugi hormoni nisu promijenili. Očekujem da ću vidjeti više akcija u smislu hormona u atmosferi turnira protiv nepoznate konkurencije iogromne publike” – izjavio je profesor antropologije Peter Gray s UNLV-a.

Nalazi se podudaraju s najavom da će se tim “8-bit” natjecati u prvom Mountain West sportskom video događaju na UNLV-u ovog ožujka.

“Ovdje smo primorani na UNLV-u proučiti ove efekte video sporta koji je postao jako popularan i sveučilište je spremno biti istraživački partner u ovoj rastućoj industriji na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini” – rekao je Gray.

Rezultati istraživanja su pokazali:

“Razina testosterona, kortizola, DHEA i androstenediona nije se promijenila u cjelini u igri ljudi protiv računala ili u odnosu na pobjedu ili gubitak. Međutim, trajanje igranja (raspon od 15 do 27 minuta?) pozitivno je povezano s promjenama DHEA-a, androstenediona i testosterona tijekom igranja protiv drugih ljudi.”

Istraživanje je pokazalo da nije važno je li igra bila protiv drugih ljudi ili umjetne inteligencije – obje su metode rezultirale smanjenim razinama hormona aldosterona.

Na UNLV-ovom International Gaming Institutu (IGI) istraživači su usredotočeni na nijanse u industriji poput uspostavljanja najboljih praksi e-sporta i njihovo sjecište sa reguliranim industrijama kockanja, metodama konkurencije, stvaranja igara i zakonske i regulatorne procedure.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Američka novinska agencija Fox News priopćila je kako su se Sjedinjene Države suočile sa “pravom muškom krizom”

U novoj emisiji, posvećenoj američkim muškarcima, ovaj TV kanal je naveo statistiku koja pokazuje da su u SAD pripadnici “jačeg spola” počeli u svemu ustupati ženama.

Čak i da se – zbog smanjenja koncentracije testosterona u tijelu – fiziološki mijenjaju.

Utjecajna i gledana američka televizija je upozorila i na visoki nivo samoubojstava među muškarcima srednjih godina, kao i na činjenicu da mladići demonstriraju slabe rezultate u učenju i studiranju, da su sve opsjednutiji videoigrama i da tonu u alkohol i narkotike, da krše zakone i oni postaju glavni protagonisti masovnih ubojstava.

Fox News je podsjetio sunarodnjake i da američke žene u prosjeku žive pet godina duže od muškaraca

Voditelj emisije o ugroženosti muškaraca u Americi – Tucker Carlson – dalje je otkrio:

“U New Hampshireu – u jednoj od država koje su najviše stradale od krize izazvane korištenjem opijata – muškarci čine 73 posto onih koji umiru od predoziranja. Čak i 77 posto svih samoubojica u Sjedinjenim Državama su – muškarci. I preko 90 posto svih zatvorenika su – muškarci.”

Carlson je vjerojatno više uplašio svoje sunarodnjake pokazujući fiziološke promjene na američkim muškarcima:

“Broj spermija u ejakulatu je manji za 60 posto nego što je bio 70-ih godina prošlog stoljeća, a znanstvenici ne mogu objasniti zbog čega se to dogodilo.

Razina testosterona kod naših muškaraca također je naglo pala. Kod prosječnog 40-godišnjeg muškarca, razina testosterona bila je 2017. 30 posto niža od prosječnog 40-godišnjeg muškarca 1987. godine.”

Fox News je svemu ovome dodao: “Kao da stvari ne stoje ovako, u SAD svi i dalje govore o problemima žena, a nitko i ne obraća pozornost na kritične promjene koje se događaju sa muškarcima”.
 
(fakti.org)

Zdrava hrana danas je vrlo skupa i dostupna samo ‘bogatijim’ slojevima društva. Za sirotionju je otrov. Tako to ide, pa tko preživi, pričat će

Sigurno ste primijetili kako se razlike između muškaraca i žena sve više smanjuju. Ponekad zaista ne znate o kome ili bolje rečeno, o čemu je riječ. I to naravno, nije slučajno.

Riječ je opet o depopulaciji, odnosno planu smanjenja broja ljudi na zemlji na koju ljudi šute, iako su baš oni meta napada elite koja posljednjih godina u projekt depopulacije ulažu enormne svote novca, dok čovjek, poput ovce u toru čeka svoj red na eliminaciju.

Posljedice tog trovanja su primjerice činjenica da se broj spermija kod većine muškaraca u svijetu, u posljednjih 50 godina smanjio za nevjerojatnih 50 posto, dok je u posljednjih 20 godina razina testosterona kod muškaraca pala za preko 20 posto.

Rezultat ovakvog pada hormona kod muškaraca su naravno feminizirani, neplodni muškarci ali i neplodne žene. Iako je zavjera posve očita, i iako je vidljivo da je čovjek napadnut, svijet šuti, pa vam donosimo 7 namirnica i tvari preko kojih elita uništava muškost u muškaraca zbog kojih oni postaju sve sličniji negroidnom neplodnom biću, baš onakvom kakvog je elita i zamislila kada je smišljala kako prekrojiti Božji svijet u svoj neplodni terarij s ljudskim robljem.

Pesticidi

Pesticidi su svuda oko nas. Mnogi ljudi nisu niti svjesni koliko su pesticidi zapravo rašireni. Gotova sva hrana koja nije organski uzgojena je zatrovana, baš kao i zrak kojeg mase udišu.

No, mnogi ne znaju da pesticidi osim drugih razornih učinaka djeluju i kao jedna vrsta hormonske terapije te podižu razinu estrogena zbog kojih muškarci koji ih konzumiraju postaju feminizirani.

Soja

Vegeterijanstvo je danas u modi, a zamjenu za meso većinom čini soja koja je u preko 90 posto slučajeva GMO. Također ona ima snažno estrogensko djelovanje na ljudsko tijelo zbog čega muškarcima koji je konzumiraju u velikim količinama mogu rasti grudi, postaju neplodni, debljaju se na mjestima specifičnim za žene i skloniju su ‘ženskim’ promjenama raspoloženja.

Soja utječe i na pad testosterona, stoga je ona pravi alat alat elite za mijenjanje slike čovječanstva. Zbog toga je tako i popularna.

Hormoni u mesu

No, nije ni samo zamjena za meso u pitanju, u pitanju je naravno i meso koje je nabijeno antibioticama i raznim hormonskim terapijama, koje preko konzumacije mesa dolazi u ljudsko tijelo. Ti hormoni također imaju visok estrogenski učinak.

No, zanimljivo je današnje meso koje se uzgaja za široku, masovnu potrošnju potječe od životinja koje jedu soju zagađenu pesticidima, stoga je meso danas izuzetno opasno i jako pridonosi feminizaciji muškaraca. Zbog toga je važno da jedete samo meso za koje ste sigurni da potječe od životinja koje se hrane na pašnjacima. Ne, to meso nećete lako naći u velikim šshippin centrima ali ni u mesnicama.

Zdrava hrana danas je vrlo skupa i dostupna samo ‘bogatijim’ slojevima društva. Za sirotionju je otrov. Tako to ide, pa tko preživi, pričat će.

Pivo

Ni pivo više nije što je nekad bilo. Gotovo uvijek se reklamira kao tipični muški proizvod no velika konzumacija piva također može doprinijeti feminiziranju muškaraca. To je objasnio Stephen Harrod Buhner koji u svojoj knjizi ‘Prirodni testosteron’ piše:

‘Hmelj se najčešće koristi pri izradi piva. Većina ljudi iako svjesna snažnih kemikalija u hmelju zanemaruje da pivo može utjecati na smanjenje muških androgenih hormona. Njemački pivari davno su primijetili da žene koje rade u poljima hmelja imaju preuranjenu menstruaciju.

Također, istraživači su otkrili da je hmelj jedan od najvažnijih estrogenih biljaka na Zemlju. Naime, samo 100 grama hmelja sadrži između trideset tisuća i tristo tisuća jedinica estrogena, ovisno o vrsti.

S godinama i tretiranjem hmelja ta razina rapidno raste, a u većini slučajeva riječ je o estrogenu estradiolu koji snažno utječe na smanjenje razine testosterona u testisima zbog čega muškarci masovno postaju neplodni.

BPA

Nalazi se u svim pakiranjima od plastike u koje se pakira hrana. Izuzetno je toksičan, a dokazano je da s vremenom i taloženjem BPA u tijelu on izaziva rak dojke, rak prostate, neplodnost, rani ulazak u pubertet i hormonalne poremećaje i neurološke poremećaje.

Zanimljivo, gotovo sva hrana u trgovačkim centrima pakirana je u tu otrovnu plastiku. Je li to slučajno? Baš i ne.

Ftalati

Toksini koji se nalaze u šamponima, sprejevima za kosu, sapunima, deterđentima, parfemima, kozmetici, također u plastičnim proizvodima i u građevinskim materijalima. Istraživači Sveučilišta Washington ustanovili su da su žene izložene visokoj dozi ftalata ušle u menopauzu gotovo dvije i pol godine ranije u odnosu na druge žene. Napomenuli su da su ftalati u nekim slučajevima doveli do izostanka mjesečnice čak i 15 godina prerano.

Mnogobrojni stručnjaci odavno upozoravaju na moguće opasnosti ftalata. Studije su pokazale kako da mogu povećati izglede za dobivanje raka, šećerne bolesti, pretilosti, a prema nekima mogu i feminizirati mozgove dječaka.(Možda odgovor na pitanje kako se postaje gay).

Sada su nastupili američki istraživači koji upozoravaju da ftalati mogu poremetiti funkcioniranje ženskog reproduktivnog sustava i izazvati sterilitet kod žena, ali i muškaraca. (Slučajno? Ili se radi o planskoj depopulaciji?)

Nezasićene masti

Nezasićene masti i široko rasprostranjenih biljnih ulja također podižu razinu estrogena kod muškaraca, za razliku od zasićenih masti iz svinjske masti ili maslaca koji pak podižu razinu testosterona.
 

(dnevno.hr)

Jedan od 10 dječaka i jedna od 20 djevojčica istrpe u djetinjstvu seksualno zlostavljanje. Pedofili se sami javljaju da na njima ispituju novi lijek

Švedski znanstvenici pokrenuli su klinička istraživanja lijeka kojim bi se tretiralo pedofile prije nego što uopće seksualno zlostavljaju djecu. Lijek naziva “degarelix” djeluje tako da izrazito smanjuje razinu testosterona u tijelu pacijenta i na taj način izaziva nedostatak seksualnog nagona, a ono što posebno intrigira jest da je riječ o lijeku koji je izvorno proizveden kao lijek protiv raka prostate.

Dr. Christoffer Rahm s Instituta Karolinske za svoj projekt “Priotab” komentirao je Independentu da ga je motivirala porazna statistika po kojoj oko desetine svih dječaka i dvadesetine svih djevočica pretrpe dulje ili kraće seksualno zlostavljanje prije punoljetstva. Dodao je da žrtve poslije često pate od depresija, povlače se u sebe, što nerijetko dovodi do toga da se kao odrasli odaju kriminalu i završavaju u zatvoru.

Za svoje istraživanje znanstvenici su odlučili pokrenuti crowdfunding akciju kojom preko stranice za doniranje Walacea nastoje prikupiti potrebnih 38.000 funti. Već u preliminarnom istraživanju javilo im se nekoliko do sada neosuđivanih pedofila, svjesnih svojih nagona, kako bi na njima testirali lijek.

Ispostavilo se da im je nakon primanja injekcije razina testosterona u tijelu pala za čak 97 posto, kao i to da su razine testosterona ostajale niskima tijekom između tri i četiri mjeseca. Kako bi istraživanje imalo punu znanstvenu vrijednost, znanstvenici planiraju organizirati dvije skupine pedofila od po 30 ispitanika. Prvoj bi skupini davali lijek, a drugoj placebo.

Vrijednost eksperimenta jest to što u mnoštvu zapadnih zemalja već godinama vlasti nastoje izići na kraj s problemom stalnog praćenja ponašanja pedofila nakon što izdrže zatvorske kazne. Lijek koji bi temeljitije nego ijedan drugi brisao seksualne fantazije takvih ljudi, lako bi se mogao pokazati kao konačan odgovor na ovaj problem.
 
(express.hr/uredio:NSP)

Jedan od vodećih onkologa u Hrvatskoj doktor Egidio Ćepulić, koji je specijalizirao onkologiju u vrijeme kad je 90 posto oboljelih od raka bilo gotovo osuđeno na smrt, otkriva najteže i najljepše momente svoje karijere, zašto nije bio sretan kad mu je kći rekla da želi biti kao on, što je prvo učinio kad je saznao da ima rak, koji će ga slučaj proganjati do kraja života i što je sve pritom naučio

Davno sam čitao knjigu Watsona i Cricka, dvojca koji je dobio Nobela za otkriće DNK. U njoj je jedna misao francuskog filozofa Pierrea de Chardina: “U životu postoji samo jedan zadatak, a to je naučiti voljeti. U životu postoji samo jedna sreća, a to je znati voljeti.” Volim te dvije rečenice. Bio sam mlad kad sam ih pročitao, ali ostavile su traga na cijeli moj život. Tu nije riječ o ljubavi prema ženi, riječ je o ljubavi prema čovjeku. Prema mojem pacijentu.

Više od 40 godina radim kao onkolog u Zagrebu i kroz moje ruke prošlo je više od 30.000 pacijenata, velikim dijelom oboljelih od raka. Ne mogu vam reći koliko je izliječeno, ali mogu vam reći da se otad, kad sam kao specijalizant došao na specijalizaciju na Rebro, onkologija u Hrvatskoj iz temelja promijenila. Nekad sam bio prilično dešperatan dok sam gledao ljude oko sebe kako umiru, a kojima nismo mogli pomoći. Danas je to neka druga priča. Na svom putu, koji je počeo na Zavodu za radioterapiju i onkologiju u KBC-u Zagreb, a nastavio se u Centru za ginekološki karcinom u sklopu Klinike za ženske bolesti i porode te danas traje u mojoj privatnoj poliklinici, upoznao sam nevjerojatne ljude, proživio duboke tragedije, pobijedio gotovo nepobjedive tumore i naučio nevjerojatne stvari. Ovo su neke od njih, piše Telegram.

1. Morate ući u glavu pacijenta da biste ga stvarno razumjeli i da biste mu na kraju mogli pomoći. Meni je pomogao Solženjicin

Bila je ’72. ili ’73., taman sam počeo specijalizaciju kad je objavljena Solženjicinova knjiga Odjel za rak. I ja sam je kupio. To je mala knjižica, nije ni debela, ali je meni u neku ruku promijenila život. U njoj pratimo ruskog političara Kostogutova koji je dobio rak grla. Čitajući knjigu, ja sam potpuno ušao u glavu jednog pacijenta koji boluje od raka. Osjetio sam sve njegove strahove, njegove nade, njegova promišljanja.

To je bilo jedno buđenje. Buđenje koje bi apsolutno svaki onkolog morao doživjeti, a ja sam imao tu sreću da mi se to dogodilo na samom početku karijere. Ta knjiga je zauvijek utjecala na moj način rada s pacijentima. Solženjicin toliko dobro opisuje te osjećaje i razmišljanja da se vi u jednom trenutku pitate – kako on to sve zna? Je li on imao rak? Ne znam. Znam samo da me knjiga promijenila i da sam danas bolji doktor i bolji čovjek zbog nje.

2. Stvari se ponekad čine beznadne. Ali često nisu

Sjećam se kad sam tek počeo specijalizaciju na Rebru na Zavodu za radioterapiju i onkologiju. Kakav obeshrabrujući trenutak. Bila je 1972. i tek kad sam došao na odjel, shvatio sam koliko su rezultati zapravo poražavajući. Nisam vidio gotovo nikakav uspjeh niti napredak, bio sam pomalo dešperatan. Bavljenje tom granom medicine u to se vrijeme smatralo pomalo opskurnim. Pacijenti s rakom bili su najvećim dijelom osuđeni na smrt, a vi ste bili njihov svećenik čija je uloga bila da ih mirno isprati. Bio sam tužan, poražen i uvjeren da nema nikakve perspektive. Zaista sam mislio da sam strašno pogriješio s odabirom specijalizacije.

A onda sam otišao na godinu dana u jednu od najboljih onkoloških bolnica u Europi, u Christie Hospital u Manchesteru u Velikoj Britaniji. I odjednom su mi se oči otvorile. Vidio sam jedan potpuno novi svijet. Ljude koji su još 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća liječeni od raka, a sada su stajali tu preda mnom i razgovarali. Bili su živi! Bilo mi je to potpuno nevjerojatno. U tom trenutku postao sam gladan znanja i uspjeha. Godinu dana poslije vratio sam se u Zagreb i tvrdoglavo se počeo boriti s rakom. Danas kad pogledam koliko smo daleko stigli, vjerujte mi – to je fantastično.

3. Uvijek pamtite svog prvog teškog pacijenta. I za svakog sljedećeg se morate boriti kao za tog prvog (pa čak i kad to znači da ćete napraviti nešto zbog čega će drugi misliti da ste ludi)

Barica je imala 38 godina kada mi je došla, bila je moja prva pacijentica s enormnim brojem metastaza na plućima. To je bilo prije 30 godina. Bila je trudna i na putu za Skoplje, prokrvarila je u vlaku. U Beogradu su je skinuli s vlaka, u bolnici su je izkiretirali. Nastavila je u Skoplje, ali je trebala na povratku u Zagreb opet otići u Beograd po patohistološki nalaz da vidi o čemu se zapravo radilo. Nikad to nije učinila. Godinu i pol nakon tog puta počela je kašljati, s vremenom je sve teže disala. Otišla je liječniku na pregled i snimka pluća je bila gotovo potpuno bijela zbog metastaza.

Došla je u Centar u Petrovoj i počeli smo odmah s kemoterapijom. Imala je povišen beta – hCG marker – oko 25.000 jedinica prije početka liječenja. Provela je u bolnici 18 mjeseci. S vremenom su joj se očistila pluća, počela je normalno disati, no beta-hCG nije pao ispod 14, 15, 16 jedinica, a kemoterapiju je primala svaka dva tjedna. Baš nikako da padne ispod pet. A to je uvjet da kažemo da je bolest svladana – mora tri mjeseca ostati ispod pet da bismo znali da je dobro. Ali njoj baš nikako da padne ispod 14. Dolazi meni moj šef: “Ćepuliću, šalji je doma. To je riješeno”. Velim ja: “Nije! Znam da nešto nije u redu. Beta-hCG mora pasti ispod pet!” Iskreno, već sam bio očajan. Nisam imao pojma što da radim, marker bi pao na 13 pa bi se opet dignuo na 15, 16. A ja nisam znao otkud dolazi, gdje je žarište.

I tada sam pozvao jednog izuzetnog radiestezista (medija), nešto što većina mojih kolega nikako ne odobrava, no ja sam u tom trenutku bio spreman na sve. Ostavio sam ga samog s Baricom u sobi, on je nakon nekog vremena izašao i rekao: “Ona ti ima tri žarišta. Nalaze se u plućima iza grudne kosti pa ih zato ne možeš vidjeti na slici”. U tom trenutku sam, nakon onog mog Manchestera, već imao puno prijatelja u Engleskoj koji su radili neke nove i uzbudljive stvari po pitanju liječenja raka, osobito te vrste koju je imala Barica. Znao sam da postoji jedna nova metoda i pitao sam Baricu što misli o tome da odemo u London.

Sjeli smo na avion, njoj sam našao jeftin smještaj, ja sam spavao kod prijatelja. Tamo su je pregledali i pronašli tri metastaze točno na mjestu na kojem je moj prijatelj radiestezist rekao da se nalaze. Dečki su u tom trenutku radili na ispitivanju jednog novog lijeka kojim su postigli fantastične uspjehe i koji je trebao biti idealan i za nju. Dali su nam prvu dozu besplatno. I tako smo se nas dvoje vratili doma s tom dozom. Kad smo joj to dali, beta-hCG joj je odmah pao.

Nakon toga smo kupili još i još, držali je još tri mjeseca koliko je trebalo da bude ispod pet i eto, Barica je danas živa. I kad god se sretnemo, oboje plačemo. Baš svaki put. Saznao sam i da mi je malo lagala. Naime, čitavo vrijeme sam je ispitivao je li sve u redu s time da joj poduzeće plaća tu njezinu kartu za London, smještaj, lijek… I ona je čitavo vrijeme tvrdila da je. Poslije sam saznao da u to vrijeme više nije radila, sama je sve platila tako što je prodala stan u Parizu za koji je zaradila kao krojačica dok je živjela ondje. Jedna nevjerojatna žena.

4. Ima trenutaka kad želite ostaviti ovaj posao. I slučajeva koji će vas proganjati do kraja života

Vesna je imala 18 godina i bila je iz Karlovca. Kad joj je rapidno počeo rasti trbuh, tata joj je mislio da je trudna, skoro ju je izbacio iz kuće. Dijagnosticiran joj je tumor krvnih žila (hemangiopericytoma), zbog njega su joj žile bujale kao lude. Operirana je, nakon čega smo joj počeli davati kemoterapiju. Šest mjeseci je dolazila u bolnicu i sve je izgledalo dobro, tumor se povukao. I bila je dobro gotovo godinu dana.

A onda se s 19, 20 godina zaljubila. Počela je koristiti kontracepcijske pilule. Ne znam je li to bio razlog i nikad neću znati, ali nešto je aktiviralo tumor. Trbuh joj je ponovno počeo rasti. Kad smo je u bolnici otvorili, žile su bile debljine palca, scena je bila kao u filmu strave. Mogli smo je samo zatvoriti, više se nije dalo liječiti. Ipak, izgledala je relativno dobro. Smjestili smo je u sobu na odjelu i jedan dan sam, kao i uvijek, bio sa šefom odjela u viziti. Uvijek sam bio zadnji u redu na viziti jer su me pacijenti redovito pitali ono što nisu mogli pitati šefa.

Krenuo sam nakon vizite prema izlazu i Vesna mi dobaci: “Doktore, ostanite kod mene”. Velim joj: “Evo, Vesna, idem samo javiti šefu da sam tu kod tebe”. Vratim se nazad i ona mi kaže: “Dajte mi svoju ruku”. Dam joj ruku, ona je uhvati između svojih dlanova i reče: “Ne dajte da umrem. Ne dajte da umrem”. I taj čas umre.

To je najtragičnija priča u mome životu. I još uvijek, 20 godina poslije, ne mogu je prepričati a da se ne rasplačem. Vesnin slučaj je bio jedan od tri trenutka u mojoj karijeri kad sam ozbiljno razmišljao o tome da ostavim ovaj posao. Ali nisam, prevagnuo je osjećaj sreće kad spasim nekome život.

5. Možda ćete jednom i vi postati pacijent, kao ja

Kroz cijelu karijeru jako sam se volio baviti prostatom. Možda će zvučati čudno, ali bila mi je najmilija dijagnoza. U tim kasnim sedamdesetim godinama bio sam jedini u Jugoslaviji koji se bavio zračenjem prostate, dok su se mnogi tome još uvijek protivili. Toliko sam uživao u tome da sam uvijek govorio kako ću ga sto posto jednom i ja dobiti.

Jedan dan, 2007. godine, mjerio sam si PSA, što sam počeo raditi redovito od svoje 55. godine i primijetio sam da je lagano povišen. Nakon toga, u roku od tri, četiri mjeseca toliko je skočio da sam točno znao što se događa. I stvarno, bio je karcinom. Ostao sam potpuno miran. Dapače, kad sam saznao za nalaz, otišao sam dan ranije na dogovoreni put na Tajvan, nisam namjeravao paničariti. Kad sam se vratio, znao sam što mi je činiti. Morao sam početi sa zračenjem.

Nazvao sam prijatelja, velikog stručnjaka iz Londona (samo na liječenju jednog šeika zaradio je malo bogatstvo), a on je odmah sjeo na avion i došao u Zagreb. Jedno cijelo jutro smo zajedno radili moj plan liječenja. Mogao sam to i sam, ali mi je puno značilo što je došao. I tako sam počeo sa zračenjem prostate. U 7 sati bio bih na zračenju, u 8 na poslu. Zračio sam se u Institutu za tumore. Jedine dvije osobe koje su me namještale za zračenje bile su dvije inženjerke koje sam praktički odgojio dok sam radio na Rebru i u Klinici za ženske bolesti.

Jedino bolovanje koje sam uzeo bilo je pred kraj zračenja i odmah poslije završetka (tri tjedna) i to zbog učestalog mokrenja, što je uobičajena pojava. 30. travnja 2015. bilo je osam godina od završetka zračenja. A ako se vrati, znam što mi je činiti.

6. Ponekad čovjek mora biti strahovito tvrdoglav i razmišljati drugačije. A i naljutit neke ljude

Jednom mi je došao prijatelj kojem je dijagnosticiran tumor rektuma, a koji radi kao nogometni trener. “Slušaj, bio sam u bolnici i rekli su mi da će me operirati, izvaditi mi rektum i staviti vrećicu. Kako ću ja funkcionirati s vrećicom?! Kako ću raditi, trčati za igračima”, rekao mi je prilično preplašeno.

Nazvao sam prijatelja u Nicu, koji je tamo šef radioterapije i glavni čovjek za sve europske studije za karcinom rektuma, i pitao ga: “Jean– Pierre, imaš li kakvu ideju?” Rekao mi je koliko ga trebam zračiti i koju terapiju da mu dam kako bismo smanjili tumor i kako bi se onda lakše operirao, bez ovih drastičnih posljedica. I zaista, tumor koji je bio promjera šest centimetara sad je pao na malo manje od centimetra. Nakon toga sam ga poslao da se javi ponovno u bolnicu kako bi ga operirali.

U to vrijeme sam ja već imao svoju privatnu praksu i ovi u bolnici nisu bili sretni što sam se umiješao. Mome prijatelju su rekli da je sve upropastio, da se taj tumor više ne može operirati i da ne žele imati posla s njim. Potpuno očajan mi se vratio u ordinaciju, a ja sam opet nazvao Jean-Pierrea i rekao mu kakva je situacija. Rekao mi je da ga samo pošaljem. Oni tamo imaju posebnu metodu zbog čega su ga mogli još dodatno ozračiti nakon čega je tumor postao još manji, a onda ga je njihov kirurg operirao i moj prijatelj ima svoj anus već osam godina.

Rekao sam mu da je možda trebao poslati račun hrvatskom zdravstvu jer im je uštedio novac za sve one vrećice koje je trebao nositi. Operacija je bila znatno jeftinija od njih.

7. Ovaj posao ostavlja veliki trag na čovjeku, zato nisam bio sretan kad mi je kći rekla da želi biti onkolog

Prije nekoliko godina mi je Ida, moja mlađa kći, došla i rekla: “Tata, bi li ti meni platio vježbe za prijemni ispit?”. “Naravno, zlato”, rekao sam, “a što bi htjela studirati?”. Kad je rekla medicinu, presjeklo me. Moja supruga je šefica transfuzije na Rebru, ja sam onkolog i oboje smo je od prvog dana, otkad je bila mala djevojčica, učili – samo ne medicina.

To nije zato što ja ne volim taj posao. To je zato što ja živim taj posao. I nisam to želio njoj. Želio sam da bude majka, supruga, da uživa u životu i djeci i da ima posao koji joj to sve omogućava. Uz ovaj posao to će teško postići. Moja supruga je uspjela napraviti karijeru jer je s nama doma živjela njezina mama, koja nam je odgajala djecu. I nju sam sam liječio od raka. Borio sam se rukama i nogama da preživi, stalno sam svima govorio – pa meni treba ta punica! Našli smo joj metastaze na jetri i plućima, tad sam joj rekao – idemo na sve ili ništa. Dao sam joj vrlo visoku dozu zračenja nakon izuzetno jake kemoterapije, sa znatno većim dozama nego što bi dobila u bilo kojoj bolnici. I preživjela je.

No da, ona je odgajala našu djecu i omogućila nam stvaranje karijere. Nisam želio da Ida proživljava sve ove emocije koje ja proživljavam. Zato mi posebno nije bilo drago kad je rekla da želi specijalizirati onkologiju. S jedne strane znam da će biti fantastičan liječnik, s druge se bojim kakav će to emocionalni trag ostaviti na nju. Ali, ona je svoju odluku donijela. Evo, baš je neki dan dala posljednji ispit i postala doktorica.

8. Stres je strašno moćan

Godine 1972. primljena je u Zavod za onkologiju pacijentica čije su kosti bile prepune metastaza. Došla je s papirima da joj je ’51. operiran karcinom dojke. Bacili smo se na traženje izvora, morali smo pronaći otkud sve te metastaze. I nismo pronašli ništa. Ni u drugoj dojci, baš nigdje. Tada smo još imali neku bijednu terapiju, davali smo joj testosteron i nije joj pomoglo. Umrla je.

No kroz cijeli proces ja sam često razgovarao s njom. Postavljao joj pitanja i razmišljao. Zato sam i znao da joj je muž umro prije godinu dana od infarkta, a šest mjeseci prije da joj je sina pogazio auto. Ona je bila jedinica, muž je bio jedinac i sin je bio jedinac. Nije imala nigdje nikoga. Ta žena je doživjela stres na stres. Kad je umrla, mene je silno interesiralo gdje je taj novi tumor koji ju je ubio.

Iako nije trebala na obdukciju, mi smo je ipak poslali, da vidimo što se dogodilo. Kad su je otvorili i uzeli uzorak tumora, usporedili su ga s uzorkom onog iz ’51. koji su na patologiji na stakalcu još uvijek čuvali (tadašnji šef patologije prof. Saltykow vodio je fenomenalnu arhivu). I bio je isti. Identičan. I tad sam shvatio koliko je stres važan.

Nisam to mogao nikako drugačije protumačiti osim ovako – te stanice od prvog tumora su ostale ulogorene negdje u tijelu, učahurene. Njezine obrambene snage su ih čuvale i nisu im dale nikud. To je naprosto bila simbioza, nešto čemu današnja medicina teži. Da se stvori suživot između tumora i nositelja, da rak postane kronična bolest koja ne ubija.

Ali u momentu kad je pacijentica doživjela stres, sve se poremetilo. U stresu se vjerojatno poremete humoralni faktori koji prenose informacije našim obrambenim stanicama kako se trebaju ponašati. U glavi je komandni stožer, a ako informacije našim obrambenim mehanizmima zbog stresa više nisu prave, prestaje, ruši se kontrola i tumorske stanice mogu započeti s invazijom.

9. S ljudima treba biti iskren, ali i znati natjerati ih da se bore zajedno s vama

Sa svojim sam pacijentima uvijek bio izuzetno iskren. Okej, ako vidim da je netko suicidalan ili toliko depresivan da će ga istina o njegovu stanju samo dublje zakopati, onda pazim da budem što pozitivniji. Ali, činjenica je da sam zapravo gotovo uvijek pozitivan. Vjerujem da uvijek postoji nada. Bilo je slučajeva da su mi ljudi došli polumrtvi, a danas su živi. Neki i potpuno zdravi. Jednu ženu mi je na rukama donio njezin sin, imala je 37 kilograma. Nije mogla hodati, bila je strašno pesimistična i nije htjela ići doktoru te kao da nije željela živjeti.

Imala je tumor u dojci, metastaze, iz bolnice su je poslali kući da umre, rekli su joj da nema spasa. Odlučio sam probati. Dao sam joj hormonsku terapiju, to je vrlo lukava metoda. To je zapravo lijek koji imitira pravi hormon i veže se na tumorsku stanicu. Naime, stanici treba hormon da bi se podijelila. A svaka se stanica nakon nekog vremena mora podijeliti, ali kako u trenutku diobe nema pravi hormon koji je za to potreban – ona umire.

Kod nje je ta terapija upalila. Dva mjeseca kasnije žena je prohodala, dali smo joj kemoterapiju kad se oporavila, a nakon godinu i pol dana vratila se na posao. Moja medicinska sestra Sanja i ja bili smo u potpunom šoku. Doslovno smo je vratili iz mrtvih. A ona je nakon prvih uspješnih koraka zaželjela živjeti i boriti se sa mnom za sebe.

Meni treba da se pacijent bori za sebe zajedno sa mnom. Čim on shvati da to nije samo moja borba, da smo u ovome zajedno, šanse za uspjeh su puno veće.

10. S pacijentom morate stalno pričati. Postavljati pitanja i slagati informacije da biste dobili cijelu sliku

Jednom mi je došao pacijent s rakom debelog crijeva na konzultaciju. Naime, dali su mu u bolnici kemoterapiju, ali je dobio takve užasne proljeve da je jedva ostao živ. Morao je ići u bolnicu na infuzije. Nakon toga mu je rečeno da ne može nastaviti s terapijom, da njegovo tijelo to ne može podnijeti. I tako je došao meni, prilično očajan.

Dugo smo razgovarali. Na kraju saznam da čovjek zapravo ima proljeve zadnjih deset godina. Tri, četiri, pet puta dnevno trči na zahod, nikad ne ide u grad kako ga ne bi ulovilo na cesti. Ide samo na posao i s posla. I meni tu klikne u glavi – čovjek možda ima celijakiju (preosjetljivost na gluten). Propisao sam mu dijetu i zamolio ga da je se sedam dana pridržava.

Za tjedan dana zvoni mi jedno popodne telefon, dignem slušalicu, a netko s druge strane žice viče: “Doktore, doktore, ja sam na trgu!” Ništa ne kužim, nisam uopće prepoznao glas. “A tko ste vi?” pitam. A on meni viče: “Ja godinama nisam bio na trgu, sad sam na trgu!”, i tu shvatim da je to on. Otkako su zatvorili onaj podzemni zahod na trgu, dok još nisu napravili onaj u Cesarčevoj, on se jednostavno nije usudio ići u grad. Nakon toga sam mu rekao da ode na kliniku da doktorima kaže kako ima celijakiju i da mu ponovno pokušaju dati kemoterapiju.

11. Drugo mišljenje je užasno bitno. Mi nismo bogovi, mi smo pacijentovi partneri

Ne volim kad se doktori igraju Boga, kad se paternalistički odnose prema pacijentu i s visoka. Niti kad ne odobravaju da im pacijent potraži drugo mišljenje. Heeej, pa pričamo o ljudskom životu! Drugo mišljenje je kod raka izuzetno bitno. Ja želim da moji pacijenti pitaju nekog drugog za mišljenje. Jer postoje dvije opcije – ili da će drugi potvrditi što sam ja rekao ili da će pronaći nešto što ja nisam i tako me spasiti od potencijalne tužbe. Ne vidim u tome ništa loše.

S pacijentom treba sjesti, slušati, razgovarati i iskreno podijeliti iskustvo kroz koje prolazi. To je zajednička borba. A upravo i zbog toga s terapijom kod karcinoma ne smije biti žurbe – već se raspitati, dobiti pravu informaciju, odabrati pravu terapiju u skladu s latinskom poslovicom Festina lente (žuri se polako).
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

U povijesti su česti primjeri manipulacije i upotrebe prevelike količine moći kojima se pojedinci ili sistemi vlasti koristile kako bi ostvarili interese i ciljeve. Takvim aktivnostima se obično suprostavljaju građani različitim sredstvima. Tako su nastali danas već afirmirani pokreti. Ukoliko su ti otpori veći i češći nastupa stanje konfliktnosti i nestabilnosti sustava. Obično se tada uspostavlja novo stanje i pravila, ne samo poretka moći i vlasti već društva u cjelini. Promjene su imale karakter velikog nasilja kojim se koristila vladajuća moć, ali i otpor građana protiv takvog stanja moći.

Moć je sposobnost pojedinca ili grupe da ostvaruje svoje interese i zahtjeve čak i ako im se drugi protive. To ponekad znači i primjenu sile. Pojedinac raspolaže svojom individualnom moći, a da toga nije ni svjestan (u porodici, školi, poslu i slično). U političkom smislu na izborima putem glasanja ili pripadanja nekoj političkoj stranci, grupi za pritisak i drugim.

U ekonomskom smislu moć je raspolaganje određenim kapitalom, znanjem ili imovinom. Raznovrsni su oblici i izvori moći. Njena priroda je u samoj čovjekovoj nejednakosti i različitoj sposobnosti i poziciji koju jedinka ima. Moć je socijalne, političke i ekonomske prirode. Moć je društvena kategorija. Društvena moć se pojavljuje i ispoljava u institucionalnom obliku u odnosu prema pojedincima (vlada).

Privredno-ekonomska moć uslovljena je elementarnom činjenicom (kako kaže Weber), da raspolaganje materijalnim dobrima, bogatstvom i vlasništvom, na tržištu gdje ljudi konkuriraju jedni drugima, stvara specifičke životne pogodnosti za sticanje ili gubitak bogatstva, zaposlenja ili vlasništva.

Politička moć je uvijek institucionalizirana moć kojom raspolaže određena grupa, stranka ili sama država. Političke stranke su generatori, ali i nosioci političke moći. One su moderni kolektivni vladari koji svoje postojanje duguju čvrstoj organizaciji vlasti za koju se bore demokratskim sredstvima pridobijajući članstvo i glasače na izborima.

Stara izreka da vlast kvari ljude dobila je potvrdu u modernim istraživanjima. Ona pokazuju da se mozak ljudi mijenja kada postanu šefovi, tvrdi škotski neuroznanstvenik i klinički psiholog Ian Robertson u knjizi “The Winner Effect: How Power Affects Your Brain” koja je nedavno objavljena u Velikoj Britaniji. Ian Robertson profesor je na Trinity Collegeu u Dublinu, a poznat je i po svojim popularno-znanstvenim knjigama “Mind Sculpture” i “Mind’s Eye”.

Odobrenja za smrt

U svojoj novoj knjizi Robertson, među ostalim, analizira ponašanje američkog predsjednika Barack Obame, kome šefovi tajnih službi svakoga tjedna predaju listu potencijalnih terorista u Jemenu, Somaliji i Pakistanu. Na osnovi njihovih fotografija i biografija Obama osobno odobrava koje od sumnjivaca treba ukloniti pomoću bespilotne letjelice Predator.

Dopamin i empatija

Nažalost, prvi napad Predatora, koji je Obama odobrio samo tri dana nakon što je zauzeo Ovalni ured u Bijeloj kući, rezultirao je smrću velikog broja djece.

Barack Obama, tvrde upućeni, bio je istinski potresen što je njegov prvi korak u borbi protiv terorizma doveo od krvoprolića nedužne djece. No, gotovo četiri godine predsjednikovanja izmijenile su Baracka Obamu, što je vidljivo ne samo po tome što je posijedio nego i po njegovim šalama. Tako se ove godine na tradicionalnoj večeri u Bijeloj kući priređenoj za strane novinare Obama obratio boy bandu Jonas Brothers koji obožavaju njegove kćeri. – Momci, Sasha i Malia vaši su veliki fanovi, ali neka vam ništa ne pada na pamet. Imam za vas samo riječ: Predator. Nećete ni vidjeti kako dolazi. No, vi sigurno mislite da se ja šalim – rekao je Obama izazvavši smijeh u dvorani.

Ovo može biti dio izbornog plana da se omekša Obamin distanciran, profesorski stil koji je karakterizirao njegovo rano predsjednikovanje – analizira Robertson.

No, to se može gledati i na drugi način. Geg s Predatorom je humoristički. No ako je vaš posao da svakog tjedna odlučujete koga ćete ubiti tom letjelicom, a postoji mogućnost da ubijete nedužnu dječicu, teško je šaliti se na taj račun – rekao je Robertson. On tvrdi da je četiri godine pozicije najmoćnijeg čovjeka na svijetu preoblikovalo Obamin mozak i osobnost.

Moć povećava razinu testosterona, što povećava oslobađanje dopamina u moždanoj mreži nagrađivanja. To, pak, rezultira povećanjem egocentričnosti i smanjenjem empatije, što je pokazalo jedno ranije istraživanje u Psychological Scienceu – pojasnio je Robertson u časopisu New Scientist.

Gadafijev poučak

Neuroprijenosnik dopamin, poznat i pod nazivom “hormon sreće”, uključen je u niz funkcija, od kretanja i motivacije do ovisnosti o drogama.

Poput većine neurotransmitera, dopamin funkcionira tako da njegove premale, baš kao i prevelike količine mogu narušiti koordinirano funkcioniranje mozga.

Nesputana moć vodi do stvarnih problema u rasuđivanju, emocionalnom funkcioniranju, samosvijesti i inhibiciji na sličan način kao kad kokain poremeti sustav za nagrađivanje u mozgu – ustvrdio je Robertson koji smatra da neograničena moć može biti okidač za narcizam i prekomjerni ponos. Navodi i primjer bizarnog ponašanja diktatora bivšeg libijskog diktatora Moamara Gadafija.

To se ponašanje ne može lako objasniti u terminima crta osobnosti koje su postojale i ranije. Ono se mnogo lakše može interpretirati pomoću termina nebalansiranog učinka moći na mozak – smatra Roberston. Dodaje kako su se “oruđa demokracije”, poput slobodnih izbora, ograničenog mandata, neovisnog sudstva i slobodnog tiska, razvila dijelom i stoga da se ograniči prevelika moć lidera.

Čak i Kinezi mijenjaju svoje lidere svakih 10 godina – dodao je Robertson.

No, nisu samo politički lideri ti na koje se to odnosi jer stotine milijuna ljudi imaju golemu moć diljem svijeta zahvaljujući svome šefovskom mjestu – upozorio je Robertson.

Spominje istraživanje dr. Nathanaela Fasta sa Sveučilišta Južna Kalifornija koje je pokazalo da se neki šefovi s velikom moći u odnosu na svoje podređene ponašaju pristojno, dok su drugi jako agresivni.

Fast je otkrio da oni ljudi koji se osjećaju nedoraslima u šefovskim ulogama, zbog velike moći što im se odjednom pruža, postaju agresivni prema suradnicima.

Nekim ljudima moć daje snagu i bistrinu, no drugim ljudima to može biti izvor golemog stresa koji ne bi iskusili da su u poziciji s manje moći. Dobar primjer je bivši japanski premijer Shinzo Abe. On je 2007. godine dao ostavku nakon što je samo godinu dana proveo na premijerskoj poziciji, pri čemu je ozbiljan stres bio glavni razlog njegova povlačenja – ustvrdio je Robertson.

Ponekad je glad za moći prevelika, kao u slučaju bivšega britanskog premijera Tonyja Blaira. Robertson tvrdi da je žudnja za moći u Blairovu slučaju dovela do katastrofalnog rasuđivanja, posebice u slučaju napada na Irak.

I Vladimir Putin, koji će u trenutku kad mu završi sadašnji mandat navršiti 18 godina kontinuirane vladavine kao predsjednik ili premijer Rusije, uvjerljivo pokazuje alarmantne simptome neuroloških posljedica neograničene moći. To se primjerice vidi po njegovim fotografijama gdje je gol do pojasa ili s tigrovima ili medvjedima – rekao je Robertson.

On, međutim, smatra da nisu svi učinci i posljedice moći negativni. – Moć čini ljude bistrijima i spremnijima da razmišljaju strateški i apstraktno. Nadalje, ona poboljšava raspoloženje. Također, smanjujući anksioznost kod ljudi moć čini ljude smjelijima te im pruža veći apetit za sklonost riziku – ustvrdio je Robertson.

Šefove pod povećalo

Filozof Bertrand Russell tvrdio je da moć u ljudskim odnosima ima istu ulogu kao energija u fizici. No, učinci moći na mozgove lidera još uvijek spadaju u najveće varijable u životu o kojima se dosad nije razmatralo – naglasio je Robertson,

On predviđa da će u vrlo skoroj budućnosti neurološki i psihološki učinci moći postati sastavni dio rasprava o liderima, šefovima, profesorima, liječnicima, novinarima i svim ostalim zanimanjima koja pojedincima daju vlast i odgovornost nad onim što ostali ljudi priželjkuju, trebaju ili čega se, pak, plaše.

Komadina je poput Abea, Sanader je agresivan jer je nesiguran u kontaktu

Kako moć utječe na pojedince, zorno pokazuju i primjeri naših političara. Poput bivšeg japanskog premijera Abea, Zlatko Komadina je moć i odgovornost ministra prometa i veza doživio kao golemi stres, zbog čega je imao zdravstvenih problema. Da se zbog stresa razbolio, priznao je i bivši predsjednik Sabora Boris Šprem.

Pokojni predsjednik Franjo Tuđman često je na različite načine manifestirao svoju golemu moć i egocentričnost. Tako je nakon Oluje u kolovozu 1995. godine na željezničkoj stanici u Kninu o izbjeglim Srbima rekao: “Neka im je sretan put, nisu stigli ponijeti ni devize, ni svoje prljave gaće.” Bivši premijer Ivo Sanader u svojim je istupima prema novinarima pokazivao veliku dozu agresivnosti, baš kao i svaki ministaru Vladi. Na osnovi studije Nathanaela Fasta, njihova bi se agresivnost prema novinarima mogla objasniti prikrivanjem vlastite nesigurnosti u kontaktima s medijima.
 
Dan izbora – Specijal

 
(jutarnji,wikipedia/uredio:nsp)