Sve samo da se uništi kršćane, Ujedinjeni narodi priznali i javno!

Danima mediji bruje o muslimanima koji naseljavaju Europu! Predstavlja se to onako propagandno, kao egzodus ‘jadnog’ i napačenog naroda koji bježi od kaosa! I to je djelomično točno! To je jadni napačeni narod koji bježi od kaosa ali potpuno nesvjestan da njihovu, kao i europsku sudbinu u rukama drži netko drugi! Ne, to nije Rothschild i Rockefeller obitelj, koji su samo instrumenti (vanjski) vlade u sjeni!

Oni koji to čine, nazivaju se “Crno plemstvo”. Jedna od najvećih zabluda na koju često nasjedamo je to da obitelj Rotschild vlada čitavim bankarskim sustavom preko kojeg ova, uz još par obitelji vlada svijetom!

No, oni su samo sluge, sluge koji ne vladaju, nego su planski u javnosti predstavljeni kao vladari. A vladaju majstori iz sjene. Jer nisu Rothschildi izmislili bankarstvo. Moderno bankarstvo izmišljeno je još u Babilonu a u Europu su ga doveli Templari.

Tadašnje, kao i sadašnje najmoćnije obitelji nazivaju se Crno plemstvo ili gvelfi, i oni su ti koji povlače konce povijesti i budućnosti, koji vladaju svim institucijama i medijima, a novac i moć apsolutno je u njihovim rukama! Istina je, mi danas ne znamo nabrojati ni 5 obitelji crnog plemstva (možemo samo nagađati) a upravo tu se skriva njihova moć!

Elita koja se danas predstavlja kao da su vladari svijeta, to naravno nisu, već je njima dana moć propagande i manipulacije, kako bi Crno plemstvo ostalo skriveno! Rothschildi i Rockefelleri su samo instrumenti preko kojeg crno plemstvo vlada, svime, svim ratovima povijesti pa i i ovim migracijama!

No, sigurno se pitate kakve veze to ima s izbjeglicama? Pa, povijest se ponavlja! Prije 500 godina Venecijanske obitelji, tzv Crno plemstvo, financirale su i poticale ‘Osvajanje Turaka, odnosno pomuslimavanje svijeta’. Danas, se događa upravo to. I ne, to nije teorija zavjere, to je činjenica koju su Ujedinjeni narodi javno obznanili na svojim SLUŽBENIM stranicama! Pogledajte! (LINK)

Ovdje jasno piše sljedeće:

Projekcije Ujedinjenih naroda pokazuju da će se u idućih 50 godina, sve zemlje Europe kao i Japan suočiti s depopulacijom kao i starenjem stanovništva!

Taj pad i starenje EU stanovništva zahtjeva sveobuhvatno mjenjanje politike i programa, pogotovo onih koji se tiču međunarodnih migracija. U izviješću se razmatra ‘zamjenska migracija’ plodnosti u zemljama (Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Republika Koreja, Rusija, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države) te u dvije regije (Europa i Europska unija). Zamjena migracija odnosi se na međunarodne migracije kako bi se nadoknadio pad broja stanovnika i starenje stanovništva.

Drugim riječima, Ujedinjeni narodi priznaju kako su masovne migracije planski smišljene, i to za ništa drugo nego za ‘popunjavanje’ planate muslimanskim stanovništvom (Europe i SAD-a)!

Na službenim stranicama UN-a, OVDJE, možete čitati cijeli program u UN-a koji kaže da je glavni cilj dovesti muslimanske obitelji na tlo Europe kako bi se nadopunilo stanovništvo Europe, muslimanima i miješanjem muslimana i kršćana, te postepeno gašenje kršćanstva!

Oni javno i direktno priznaju kako kontroliraju egzodus naroda, i kako je glavni cilj, a što drugo nego islamizacija Europe i to u pravom smislu riječi, onom istom smislu od prije 500 godina kada su muslimani ‘osvajali’ svijet, a vođeni Crnim plemstvom, kojemu je onda, kao i danas jedini cilj, apsolutna kontrola, RAT i uništenje KATOLIČKE CRKVE, u ovom slučaju kršćanske Europe! U scenarijima za svaku pojedinu zemlju, koji se nalaze u PDF-ovima na gore navedenom linku, spominju se milijuni migranata koji će naseliti Europu, i preko noći promijeniti lice Europe! Nevjerojatno, ali baš to piše UN!

Naime, taj isti UN godinama širi paniku o ‘prevelikom’ broju stanovništva, kao i o prijeko potrebitoj depopulaciji stanovništva! UN je taj koji potiče abortuse, masovna procijepljenja i to kroz program koji se naziva kontrola stanovništva! Odjednom taj isti UN, kada je zapad, doslovce već poubijan metodama depopulacije, objavljuje da su potrebne migracije kako bi se nadopunio zapad! I to s kime? S muslimanima s istoka?

Tko ima oči neka vidi, ovdje se radi o isplaniranom pustošenju kršćanstva i kršćanskih ljudi, a sve kao priprema za dolazak Novog svjetskog poretka kao i vladavine Antikrista!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

PREDSTAVLJEN KAO IDOL SA ROGOVIMA, KRILIMA I LJUDSKIM TIJELOM

Bafomet je fiktivno pogansko božanstvo nastalo u okviru kršćanskog folklora, a osobito zastupljeno u okultističkoj teoriji za vrijeme magijskog preporoda u 19. stoljeću.

Prvi put se spominje u 12. stoljeću kao iskrivljeni oblik riječi Muhamed, a u 19. stoljeću popularizirao ga je francuski okultist Eliphas Levi, u obliku Sabatskog jarca, u knjizi Transcendentalna magija, čime postaje središnja figura sotonizma i oličenje Sotone.

Legende dovode Bafometa u vezi s vitezovima templarima, koji su ga, navodno, štovali kao poganski idol, prenosi telegraph.co.uk

Koštala ih 100.000 dolara, a rukovodstvo Sotoninog hrama – udruge koje stoji iza svega – objavilo:

“U zemlji u kojoj je dozvoljena istospolna ljubav – ne smije biti zabranjena ni ljubav prema Đavolu”.

Američko udruženje “Sotonin hram” prethodno za to dobivši dozvolu vlasti – otkrilo u Detroitu spomenik Đavolu.

Statua sotoni – BAFOMET izlivena je iz bronce, teška je tonu i visoka tri metra.

Njena izrada i postavljanje koštali su 100.000 dolara

Bafomet je predstavljen kao idol sa rogovima, krilima i ljudskim tijelom. Sotonin hram je objavio da će tražiti dozvolu da ovaj spomenik prenese u Oklahoma Cityu i postaviti ga pored poznatog spomenika Deset Božjih zapovijedi. Ili, u najgorem slučaju, u Little Rock u Arkansasu.

Vrhuška “Sotoninog hrama” povodom svog “podviga” objavila je:

“Smatramo da statua koju smo postavili treba izazvati suosjećanje kod svih živih bića. Svi koji to požele, sada mogu sjesto podno Sotoninih nogu u potrazi za nadahnućem ili radi razmišljanja. Zato smo omogućili da se – svi koji su to poželjeli – prilikom otkrivanja spomenika slikaju sjedeći na Sotoninim koljenima”.

Za ceremoniju otkrivanja statue, “obične ulaznice” bile su 25 dolara, a za vip-osobe 75 dolara.

Prisutne su zabavljali grupa “Vučje oči” i punk-sastav “Sadista”.

Postavljanju spomenika BAFOMET-u dosta dugo su se protivile američke vjerske organizacije i neke javne ličnosti.

Rukovoditelji Sotoninog hrama su u svojoj kampanji ukazili: “U zemlji u kojoj je dozvoljena istospolna ljubav – ne smije biti zabranjena ni ljubav prema Đavolu”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(fakti.org/,youtube/preveo:nsp)

Ovo je tajna o kojoj nitko ne smije govoriti! Još jedna teorija zavjere na pomolu u Ukrajini?

Greg Felton, kanadski pisac i stručnjak za pitanja Srednjeg istoka, rekao je: “Ono što poznajemo kao ‘židovsku državu Izrael u stvari je etnocentrična garnizon-država koju su utemeljili ne-Semiti s deklariranim ciljem da Semite civile liše vlasništva i ugnjetavaju ih”.

Prije nego što se govori o pojmovima kao što su Iluminati, slobodni zidari, templari, rozenkrajcer, babylon, Mitra i razne krvne veze, valja prvo razumijeti povijest Hazara.

Ova rasa urođenih psihopatskih poganskih svećenika nalazi se na najvišim razinama bankarstva, trgovine, droge, sotonizma, pedofilije, masovnih ubojstava i zločina protiv čovječnosti.

Oni su već izbačeni iz civilizacije, još u doba Grčke. No, kao paraziti oni se vraćaju i vrebaju i vas i vašu djecu dok ste zasljepljeni vijestima o “ugljičnom dioksidu” i ostalim instaliranim katastrofama.

Najveća zavjera ikad otkrivena je danas u povijesti. Ako pogledate prošlost vidjet ćete svoju budućnost koja je isplanirana za vas bez vašeg pristanka. Mi smo samo potrošni resurs; kmetovi, poljoprivrednici, radnici, prostitutke, kupci njihova psiho konzumerizma i oni nam se smiju čitavo vrijeme. Da pojasnimo – Židovi vladaju čitavim svijetom! U svojim rukama te moćne bankarske obitelji, poput Rothchilda, Rockefellera, Soroša i drugih nalazi se sve, gotovo život svakog čovjeka današnjice. Da, to je točna informacija o kojoj se ne smije govoriti, kao što se nigdje ne smije spominjati kako je davno otkriveno da svijetom ne vladaju izvorni židovi odnosno preci Abrahama i njegovih 12 plemena, već lažni židovi, Hazari o kojima je u ovom tekstu i riječ.

Kako vrijeme odmiče, kockice se slažu. Znanost je dokazala i podignula svoje mračne zavjese te otkrila zmiju i njezine ljude. Ono što danas svi nazivamo “Židovima” zapravo su učenici zlog subjekta kojeg Biblija opisuje kao “Staru zmiju, đavao”!

Od ranog prvog stoljeća, prvog tisućljeća Hazari istočne Europe bili su poznati kao “zmijini đavoljski ljudi”, a sada je i sam Izrael priznao da su njegovi ljudi koji se predstavljaju židovima zapravo Hazari. Ono što se namjerno prešućuje je senzacionalno izvješće koje je procurilo na Times of Israel, profesora Jima Walda koji je iz tajnih državnih krugova doznao za tajni plan hazarskih židova koji financiraju rat u Ukrajini kako bi tamo nanovo podigli svoju drugu židovsku državu Khazariju. I to je pravi razlog čitavog ukrajinskog pitanja.

Prema izvještaju izraelski vođe u Jeruzalemu u Ukrajinu šalju vojnu opremu, izvršavaju genocid nad kršćanima kako bi tamo naselili izraelske Židove. O tome šuti čitav svijet.

Židovi su preuzeli vlast i financije cijelog svijeta s ciljem opustošenja zemlje Ukrajine kako bi tamo stvorili drugu domovinu za Židove, baš kao što su ti isti Židovi Hazari financirali 2. svjetski rat kako bi stvorili Izrael.

Njihov plan procurio je iz tajnih krugova, a počeo se formirati kada je izraelski vođa Netanyahu zajedno sa svojim kabinetom pregledao sve DNA dokaze koji su dokazali da današnji Židovi nisu potomci Abrahama već potječu iz Khazarije koja se prostirala na području današnje Ukrajine. Naime, gotovo svi europski židovi i židovi SAD-a potječu iz iz Ukrajine koja je bivša Khazarija.

Hazari su u povijesti nazivani “đavoljim plemenom”, a identificirani su i u Biblijskom Otkrivenju 2.,9. kao opaka “sinagoga Sotone” (Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.), a dodatno su identificirani u Ezekielu 38. i 39. kao poročki narod Goga iz zemlje Magoga. Proroštvo jasno govori kako će ovo krvoločno i ratoborno pleme ljudi osvojiti Izrael, a da će zatim pokoriti čitavi svijet izazivajući rat i kaos. To se događa upravo sada, pred našim očima.

Naime, uzdizanje Khazarije na području Ukrajine, židovski je tajni plan, a nakon toga nastavit će osvajati dok se ne uzdigne Novi svjetski poredak (poništenje svih država svijeta) kojim će vladati židovi. Još 2007. godine profesori s American Political Science, James Petras, Ivan Mearsheimer i Stephen Walt došli su do zaključka da je cijela Amerika kao i njena vanjska politika pod dominacijom Izraelskog hazarskog lobija. Kako su oni rekli, Židovi su uspjeli preko svojih novčarskih zajednica okupirati čitavu Ameriku.

Oni, prema riječima znanstvenika, kontroliraju i republikance i demokrate, a Bijela kuća izvršava njihove naredbe. Jedna od naredbi je i osvajanje Ukrajine te velika seoba židova u Ukrajinu koja će biti istrebljena od kršćana genocidom koji se odvija upravo sada dok je javnost potpuno odmaknuta od stvarnosti uz pomoć njihovih svjetskih medija koji su svi do jednog pod utjecajem Židova/Hazara! Nakon 2. svjetskog rata židomasonerija vlada svijetom kroz SAD, UN, NATO, IWF, MMF, EU i srodne organe. Ti organi nastupaju kao neka svjetska policija koja navodno žele mir za svijet dok s druge strane u svijetu namjerno formiraju kaos, promiču bludništvo, homoseksualizam, pedofiliju i razne zločine, a sve u svrhu samouništenja takozvanih nežidova.

Židovi koji to nisu

Naime, objava knjige mađarskog židova Arthura Koestlera 1976. pod nazivom “Trinaesto pleme” jako je uzdrmala židovsku zajednicu i ostalu javnost jer po Koestlerovoj knjizi današnji europski židovi nisu porijeklom iz Palestine nego iz Khazarije, velike i moćne države koja se prostirala između rijeke Wolge i Dnjepra i zauzimala današnji prostor Ukrajine, Krima Gruzije i Azerbejđana. Šok koji je izazvala Koestlerova knjiga bio je u tome što je on na jedan način oduzeo židovima pravo na semitsko porijeklo.

Dakle, oni nisu izabrani sinovi Abrahama kako se predstavljaju tj. pripadnici 12 Božjih plemena već su oni 13. nadodano pleme zla. Koestler je nakon objave knjige ubijen pod sumnjivim okolnostima. Navodno su se on i supruga otrovali, ali postoji opravdana sumnja da su ubijeni. Unatoč tome njegova uzbudljiva knjiga puna arheoloških i povijesnih dokaza otvorila je mlađim naraštajima novi pogled na vlastitu prošlost. Iako su u javnosti govorili kako je to laž židovski genetičar Erma Elhka potvrdio je navode iz knjige “Trinaesto pleme” te je iznio tezu u kojoj je potvrdio na uzorku od 1282 osobe židovskog porijekla u usporedbi s nežidovima da su njihovi geni najbliži turkmenskim plemenima na Kavkazu.

“Ovo je prvi znanstveni rad koji dokazuje khazarsku hipotezu i odbacuje rajansku” rekao je izraelski znanstvenik Elhka.

Po rajanskoj hipotezi oko 50 tisuća židova iz Palestine je preko Španjolske i Italije došlo u Njemačku da bi se zatim raspršili po cijeloj Europi, naručito u Poljskoj i Rusiji. To je hipoteza u koju cijeli svijet vjeruje iako u demografskom smislu ta je teza potpuno neodrživa jer je već u 15. stoljeću bilo na milijune židova po različitim europskim enklavama. U 20. stoljeću bilo ih je 8 milijuna dok ih sada zajedno s američkim i afričkim židovima ima oko 13 milijuna unatoč progonima.

Sada su i izraelski vođe prihvatili činjenice da su njihovi izraelski židovi zapravo Hazari odnosno povijesno turkmestanska, nomadsko-ratnička plemena vođena bjeloputom vojničkom elitom koja se u 7. stoljeću konvertirala na kabalistički judaizam kako ne bi bili dio Bizanta, ali ni muslimana.

Oni su uzeli treći put i bili su tampon zona između Bizantskog carstva i orijenta. Propadanje te velike države počelo je velikim porazom od ruskih plemena koji su nadirali sa sjevera i osnovali moskovsku Rusiju. Nakon navale mongola, Khazarija postaje misterij. Njihova država nestaje kao i njihovi ljudi i do dana današnjeg nije se znalo što se s njima dogodilo.

Sada je otkriveno da su se požidovljeni Khazari zapravo raselili širom istočne Europe najviše u Poljsku, Rusiju, Litvu, njemačku, Bugarsku, Mađarsku itd. i da su to zapravo današnji Židovi. Veliki mađarski pjesnik 19. st. Je uzviknuo: “ja, sin Goga i Magoga” aludirajući na khazarsko porijeklo mađarskih židova!

Ta činjenica Khazarskog porijekla postaje sve prihvaćenija i od židovske moćne elite koja u tome vidi dobar posao. Kako su cionisti u jeku 2. svjetskog rata dok su istočni židovi doživljavali progone uspjeli stvoriti novu državu Izrael, tko kaže da im sad plan nije povratiti svoju Khazariju (Ukrajinu), tim više što je Ukrajina izrazito bogata zemlja. Prema tajnom židovskom planu objavljenom u “Times of Israel” cilj je upravo to, osnivanje druge židovske države pa postaje jasnije za razumjeti trenutni politički nemir u Ukrajini.

Židovi su pokrenuli potragu za svojom prastarom ukrajinskom domovinom. Oni imaju podršku SAD-a, a kontrolira ih židovski diplomat, Victoria Nuland, u State Departmentu. SAD upozorava Vladimira Putina da zadrži udaljenost od Ukrajine i prepusti ruske povijesne veze s tim narodom, današnjem Izraelu.

Predsjednik SAD-a, Obama itako je javno priznao kako je smjena vlasti u Ukrajini bila namještena, a smjenjeni predsjednik Janukovič, pod pritiskom CIA-e, Mossada i Izraela morao je odstupiti kako bi na njegovo mjesto došao židovski milijarder Petro Porosenko.

Kako piše u izvješću židovski novac i vojna oprema kolaju Ukrajinom dok ukrajinski kršćani (nežidovi) bivaju zaklani i istrebljeni, a njihova imovina pripada židovskim oligarsima. Sve ostalo je igrokaz za nesvjesne mase.
 
(dnevno.hr,timesofisrael.com/uredio:nsp)

Mislili ste da je papa vrhovni poglavar Vatikana i katoličke crkve? Ali, iza pape, obučenog u bijelo, stoji pravi vrhovni poglavar i Vatikana, i katoličke crkve, i Iluminata, i Masona, i CIA-e, FBI-a …! To je Crni papa … ?!

On je najmoćniji čovjek na Zemlji. On kontrolira bankarski sustav, slobodno zidarstvo te tajne službe (CIA, FBI, NSA, SIS, MI6, Scotland Yard, Mossad, CSIS, DGSE, FSB).

Vatikan posjeduje 60% izraelske zemlje, te brdo Hrama za Treći Solomonov hram, gdje žele svoje prijestolje. Dio je Tajne svih Tajni (Arcana Arcanorum) koju kontroliraju papinske krvne linije unutar I-Mori. Ove krvne loze su omega-točka kontrole. To su Farnese, ORSINI, Aldobrandini, Somaglia i Breakspear. ‘Crni papa’ je Predsjednik svijeta.

Njihov zapovjedni ratni centar se nalazi unutar Borgo Santo Spirito (selo Sveti Duh) koji je zaštićen i od raketnih projektila! Viktor Emanuelle IV čak je htio dignuti u zrak ovu rimsku regiju.

Sadašnji Crni papa Adolfo Nicolas koji od 19. siječnja 2008. nasljeđuje Peter – Hans Kolvenbacha kao 30-ti Superiorni General Isusovačkog reda.
■ Superiorni general jezuita Crni papa Adolfo Nicolas i njegovih 6 generala kontroliraju “Bijelog papu” i Vatikan. Također, tu su i: Iluminati, Cionisti, globalne elite, Vijeće inozemnih odnosa, grupa Bilderberg, Slobodni zidari, Komitet 300, te zli Senat Trent.

■ Jezuiti kontroliraju Vitezove templare, Vitezove Columbusa, te Vitezove Malte.

■ CIA, FBI, NSA, ASIO, MI5, MI6, NCIS, FSB, DGSE, Mossad i svaku obavještajnu agenciju na svijetu kontroliraju Isusovci.

■ Isusovci su se infiltrirali u sve vlade i lideri poput Obame, Rudda, Blaira, Jintao, Sarkozya, Peresa, su samo marionete vođene jezuitskim redovima. Jezuiti su oni koji su potopili Titanic, da bi tako ubili trojicu moćnih ljudi koji su bili prijetnja njihovim bankarskim planovima.

Superiorni generali su izabrani od strane Opće kongregacije društva, sazvane kad se dogodi ostavka, mirovina ili smrt aktualnog predsjednika. Izabrani su doživotno i gotovo svi su služili do smrti osim oca Pedra Arrupe (dao ostavku zbog zdravlja) te njegovog nasljednika oca Peter Hans Kolvenbacha čija ostavka je objavljena u veljači 2006.

To je dovelo do sazivanja 35. Opće kongregacije na kojoj je bio izabran Superiorni General društva, otac Adolfo Nicolas koji je naslijedio Kolvenbacha.

Novi Svjetski Poredak je san o globalnom totalitarizmu koji je pomogao oživjeti bankar po imenu Mayer Armschel Rotschild 1760. kako bi zaštitio svoju privatnu banku od globalnih vladinih regulacija. Njegov Veliki plavi spis je najbolje opisao njegov plaćeni društveni inženjer dr. Adam Weishaupt, profesor kanonskog prava u Ingolstadtu. On je usvojio termin ‘Illuminati’. Noćna mora je još uvijek prisutna i dan danas zbog njihovih potomaka. Ispod se nalazi kratak pregled koji je Weishaupt sastavio za svog bankarskog meštra financijera!

Pažljivo primijetite sličnosti između Manifesta komunističke partije Karl Marxa i kratkog pregleda Weishaupta. Također, pročitajte Komunizam i Novi svjetski poredak.

Veliki plavi spis za Novi svjetski poredak je:

■ Abolicija svih određenih vlada
■ Abolicija privatnih posjeda
■ Abolicija nasljeđa
■ Abolicija patriotizma
■ Abolicija obitelji
■ Abolicija religije
■ Globalne populacija od 500 milijuna
■ Kreacija jedne svjetske vlade

Mayer Armschel Rotschild 1828. godine kaže: ‘Dopustite mi da pustim u opticaj i kontroliram novac nacije i da ne brinem tko piše zakone.’ – Čak i četverogodišnjak može shvatiti da ljudi koji kontroliraju novac … pišu zakone!

“Neki od najvećih ljudi u Sjedinjenim Državama, iz područja trgovine i manufakture, boje se nečega. Oni znaju da negdje postoji sila toliko organizirana, toliko suptilna, toliko nadzirujuća, toliko isprepletena, toliko kompletna, toliko nadmoćna da je bolje da tiho šapuću kada o njoj govore s osuđivanjem.” – Woodrow Wilson.(28. predsjednik SAD)

Dakle koja je to suptilna, potpuno organizirana moć o kojoj Wilson govori? Odgovor na to je – Jezuiti ili kako ih još zovu, Isusovci. Možete se pitati tko su Isusovci? Zar oni nisu samo misionari, svećenici, općenito, oni koji čine dobra djela: osnivaju škole, sveučilišta, i ponose se time što su stupovi društva?

Ako je to uistinu tako, zašto je Isusovački red ukinut u preko 80 zemalja 1773? J.E.C. Sheperd navodi da je između 1555. i 1931.

Društvo Isusovo – Isusovački red, izbačen iz najmanje 83 zemlje, države i grada zbog uplitanja u političke intrige i subverzije zemljišta protiv dobrobiti države, sudeći prema zapisima svećenika Thomasa J.Campbella. Praktično svaki primjer protjerivanja je bio zbog političkih intriga, političke infiltracije, političke subverzije te je poticao na politički ustanak.

Oni su gospodari nad gospodarima kaosa. U svojoj jezgri, Jezuiti su Gospodari rata, Učitelji, Infiltratori, Tirani. Pokušali su pružiti svoje ruke nad globalnom dominacijom s Ligom naroda (preteča Ujedinjenih Naroda) ali ona je propala, sad pokušavaju s novim imenom … Ujedinjenim narodima, i izgleda da će im ovaj put to upaliti!

Ono što ljudi ne razumiju je da Isusovci zapovijedaju Bijelim papom te državom Vatikan, Obaminom – Bushovom – Klintonovom – Blerovom – Peresovo – Jintaovom – Sarkozievom – Medvedevom, i iskreno, svakom vladom na svijetu, uključujući zli Savjet Trenta, CFR, Illuminate, Cioniste, grupu Bilderberg, slobodne zidare, Vitezove Malte, Vitezove Columbusa, Vitezove Templare, Komiteta 300, te svaka obavještajna agencija na svijetu ima veze s isusovačkim redom i usko je vezana za Superiornog Generala Jezuita poznatog kao Crni papa.

BUDUĆI ZLOČINI VATIKANA

Prema proročanstvu Malahijevom, sada je izabran posljednji papa, a prema proročanstvu Nostradamusovom posljednji papa će biti crni papa (u njegovo vrijeme nije još bilo jezuita, zato ih je samo vidio kakvi jesu, kao crne). Izabran je papa jezuita. Jezuitski general je poznat kao Crni papa, jer vlada Vatikanom i jer je uvijek obučen u crno. Naivni su zato mislili da će posljednji papa biti crnac.

Ovaj je crnji od najcrnjeg.

Taj njihov kraj je zapravo novi početak: jedna svjetska religija. Na njoj rade već dugo kao na sastavnom dijelu Novog svjetskog poretka. Kada nju uspostave onda više neće birati pape kao do sada, i zato će ovaj biti posljednji.

Ali biće glavni u toj novoj religiji na drugi način. Zato je ovaj posljednji papa jezuita, jer oni vode cijeli taj posao, pa su zato uzeli završnu riječ. Da završe posao stvaranja Novog svjetskog poretka kako treba, da im se netko ne miješa.

Dakle, možemo očekivati ​​veće ekonomske krize i ratne sukobe, prije svega na vjerskoj osnovi, s muslimanima, kako bi poslužile kao opravdanje za uvođenje jedne svjetske religije, u toj njihovoj namještenoj igri akcija-reakcija-rješenje. To sve dokazuje i numerologija jer magija i simbolika imaju kod njih ogroman značaj i ništa ne započinju i ne rade bez nje.

Numerologija po papi Wojtyli (Ivan Pavao II.):

■ Papa je umro 02. 04. 2005. -> 2 + 4 + 2 + 5 = 13
■ Vrijeme papine smrti: 21:37 -> 2 + 1 + 3 + 7 = 13
■ Bila je to 13. tjedan 2005. godine.
■ Ivan Pavao Drugi bio je papa 26 godina i 5 mjeseci -> 2 + 6 + 5 = 13
■ Ukupno 9301 dan -> 9 + 3 + 0 + 1 = 13
■ Atentat na Ivana Pavla Drugog bio je izveden 13. svibnja.
■ Papa je u trenutku smrti imao 85 godina -> 8 + 5 = 13
■ Karol Wojtyła izabran je za papu kad je imao 58 godina -> 5 + 8 = 13
■ Ivan Pavao Drugi bio je 265. papa -> 2 + 6 + 5 = 13

Numerologija po papi Franji (brojevi 3 i 13):

■ Izabran je 2013/3/13. Zbroj 1 + 3 + 3 + 2 + 1 + 3 = 13
■ Ima 3 imena (dok još nije bio papa) = Jorge Mario Bergoglio
■ Izabran je kao najstariji papa nakon Benedikta XVI u posljednje 283 godine. 2 + 8 + 3 = 13
■ Ima 76 godina. 7 + 6 = 13
■ Prvi je u 3 stvari: prvi jezuita, prvi Južnoamerikanac, prvi Franjo
■ Izabran je za neeuropskog papu nakon 1300 godina (broj 13)
ili još točnije: prvi neeuropski papa nakon Sirijca Grgura III (731-741 g). 2013 – 731 = 1282 tj. 1 + 2 + 8 + 2 = 13.
■ Uzeo je ime po Franji Asiškom koji je živio u 13 stoljeću
■ Zaređen je za svećenika 13. prosinca 1969
■ Bijeli dim se pojavio u 07:06 PM (7 + 6 = 13)

Broj 13 pokriva princip aktivnosti, dinamizma, fatalnosti, zla i kretanja ka smrti, a to donosi prisilu na korjenite promjene. Broj 13, točnije 12 + 1, ima veliki ezoterijski značaj. On označava transformaciju, novo rođenje, nov red. Novi poredak. Na ikoni Novog Svjetskog Poretka, dolaru, piramida ima 33 kamena i 13 stepenica koje simboliziraju 13 stupnja Iluminata.

Na pečatu, orao ima 13 pera u svakom krilu 13 strijela u desnoj kandži i maslinovu granu sa 13 listova u lijevoj, a u kljunu drži svitak s 13 slova. Oko njega se nalazi 13 zvijezda koje formiraju Davidovu zvijezdu, a tu je i štit s 13 traka koje predstavljaju prvobitnih 13 država.

ŠTO SU REKLI O JEZUITIMA

Mnogi od najutjecajnijih ljudi svijeta, državnici, vojskovođe, znanstvenici, pisci, povjesničari, pa čak i pape, tvrde da rimokatolički red Jezuita kontrolira sve svjetske tokove.

■ John Adams (1735-1826) – drugi predsjednik SAD: – Moja povijest jezuita nije opširno napisana, ali iza nje stoje neosporni autoriteti. Ona je vrlo specifična, ali i užasna. Obnova (Jezuitskog reda 1814. godine, od strane pape Pija VII) zaista predstavlja korak ka mračnjaštvu, okrutnostima, despotizmu i smrti … Ne volim izgled jezuita. Ako postoji netko tko zaslužuje vječno prokletstvo na zemlji i nakon nje, onda je to ovo Društvo (Ignjacija) Lojole.

■ Markiz Lafayette (1757-1834) – francuski državnik i general, služio u Američkoj kontinentalnoj vojsci pod komandom generala G.Washingtona, tijekom Američkog rata za neovisnost: – Moje mišljenje je da ako neko ugrozi slobodu ove zemlje – Sjedinjenih Američkih Država – da će to biti učinjeno intrigama jezuitskih svećenika Rimokatoličke crkve, zato što su oni najvještiji i najopasniji neprijatelji svih civilnih i religijskih sloboda. Oni su izazvali VEĆINU ratova u Europi.

■ Abraham Lincoln (1809-1865) – 16. predsjednik SAD: – Ovaj rat (tj. Američki građanski rat 1861-1865) nikada ne bi ni počeo da nije bilo velikog utjecaja Jezuita.

■ Samuel Morse (1791-1872) – američki izumitelj telegrafa i autor knjige ‘Strana zavjera protiv sloboda SAD’: – Jezuiti … su tajno društvo – poput masonskog reda – s tim da su oni još gori i još opasniji.

■ Edmond Paris – autor knjige ‘Tajna povijest jezuita’: – Javnost je skoro potpuno nesvjesna uloge Vatikana i njegovih jezuita u započinjanju dva svjetska rata. Takvu situaciju djelomično možemo objasniti gigantskom financijskom moći Vatikana, kojom su stekli prevlast u mnogim aspektima, a naročito od vremena posljednjeg rata.

■ R.V. Thompson – bivši državni tajnik Američke mornarice: – (Jezuiti) su smrtni neprijatelji građanske i religijske slobode.

■ Napoleon Bonaparte (1769-1821) – francuski car: – Jezuiti su VOJNA organizacija, a ne crkveni red. Njihov vođa je general jedne vojske, a ne običan starješina nekog manastira. Cilj ove organizacije jest da stekne moć – u pravom smislu te riječi – apsolutnu moć, univerzalnu moć, moć kontrole nad cijelim svijetom, kojim će vladati jedan čovjek (tj. Crni papa, Glavni general jezuita). Taj ‘jezuitizam’ je najgori od svih despotizam, i istovremeno, najveća prijevara od svih prijevara …

■ Fjodor Dostojevski (1821-1881) – ruski pisac: – Jezuiti … su prosto vojska koja pomaže Rimu steći vlast nad cijelim svijetom, kojim bi u budućnosti vladao sam rimski papa kao car … To je njihov krajnji cilj … To je jednostavno samo žudnja za moći, za prljavim zemaljskim bogatstvima, i dominacijom; svi bi ljudi trebali postati njihovi robovi (tj. robovi jezuita), oni se samo za to bore. Oni čak možda i ne vjeruju u Boga.

■ Robert Jefferson Breckinridge (1800-1871) – političar i svećenik: – Društvo Isusovaca (tj. Jezuitski red) je neprijatelj čovječanstva. Svi ljudi svijeta bi se trebali ujediniti u borbi protiv njih … Jer ili će oni biti u potpunosti uništeni, ili će doći do potpune iskvarenosti i degradacije čovječanstva.

■ James Parton – američki povjesničar: – Ako pratite masonsku hijerarhiju, kroz sve njene redove, sve dok se ne dođe do vrhovnog grand-mastera i najvećeg masona svijeta, otkriti ćete da je ta strašna individua, zapravo, ista ličnost kao i vođa Društva Isusovaca ( tj. general Jezuitskog reda).

■ F.Tuper Sosi – Autor knjige ‘Vladari zla’: – … Rimsku inkviziciju … predvodili su jezuiti još od 1572. godine.

■ Papa Clement XIV – papa koji je ‘zauvijek’ ukinuo Jezuitski red 1773. godine: – Avaj, znao sam da će me oni (jezuiti) otrovati, ali nisam očekivao da će to učiniti na tako spor i okrutan način. (1774)

■ M.F. Kuzak – bivša kaluđerica, autor knjige ‘Crni papa’: – U krugovima Rimske crkve pouzdano se zna da se izraz ‘Crni papa’ oduvijek koristio za jezuitskog generala, pošto on nosi crnu odjeću, za razliku od pape, koji nosi belu. Oni rimokatolici koji ne smipatiziraju jezuite, a njihov broj nije mali, smatraju da taj Crni papa kontrolira ‘Bijelog papu’ … čak i unatoč tome što je ovaj prvi (Crni papa) u obavezi da bar iskaže poslušnost ovom drugom. Jezuitski red je jedini red Rimske crkve … koji djeluje pod zastavom (‘Bijelog’) pape, i jedini koji je protjerivan iz raznih zemalja zbog miješanja u politiku. Stoga je logično očekivati ​​da je glavni cilj Društva (Isusovaca, tj. Reda jezuita) upravo stjecanje političke moći. (1896)

■ Jeremiah J. Crowley – bivši svećenik Rimokatoličke crkve u Irskoj i autor knjige ‘Romanizam: Prijetnja narodu’: – (Jezuitski) general je glavni čovjek ove mračne i nijeme armije, koja misli, čini, radi i sluša, kao pasivni instrument njegovih zamisli. Cijeli njihov život je posvećen samo jednom cilju – napretku (Jezuitskog) Reda za koji su vezani. (1912)

■ Friedrich von Hardenberg – njemački filozof: – Nikada u svjetskoj povijesti nije postojalo takvo Društvo (tj. Jezuitski red). Čak ni drevni rimski Senat nije imao tako jasan plan za vladanje nad ljudima i svijetom.

Knjigu “Vatikanske ubice – Ispovest bivšeg jezuite” možete besplatno pročitati i skinuti na ovom linku:
http://www.mediafire.com/view/?aqpu1xaombedu04
 
(webtribune.rs)

Kada kažemo “Novi svjetski poredak” (New World Order), većini ljudi koji  o tome nešto znaju će prva asocijacija biti novčanica od jednog dolara, “svevideće oko”, Pentagon ili George Bush – svakako nešto “Made in America”.

Dakle, gotovo sve što ima veze s tim pojmom, neodoljivo nas danas asocira na Sjedinjene Američke Države i njihovu imperijalističku političku doktrinu “rata zbog mira”. Manjem broju ljudi je međutim poznato da Novi svjetski poredak nipošto nije američki “patent”, već korijeni te ideje sežu još u prastara vremena, a neki analitičari NWO-a tvrde da kontinuitet tog projekta postoji još od vremena židovskih kraljeva, točnije od vremena vladavine čuvenog kralja Salomona. 

Kad govorimo o “ratu radi svjetskog mira”, nipošto nije nevažno da je kralj Salomon vladao baš u razdoblju potpunog mira, bez ijednog značajnijeg rata i sukoba. Čak je i samo ime “Salomon” izvedeno iz starohebrejske imenice koja znači “dijete mira”, odnosno “mirotvorac”, a vladaru koji je bio vjerovatno najbogatiji čovjek u povijesti svijeta – rat sigurno nije bio potreban. Nije teško povući paralelu s modernim svjetskim “oligarsima”, koji teže sva blaga svijeta prvo staviti pod svoju kontrolu, a zatim, po uzoru na Salomonovu vladavinu, uvesti razdoblje “velikog mira”.

Postoji i teorija koja kaže, kako je za vremena gradnje raskošnog Salomonovog hrama začeto ono što danas poznajemo pod pojmom “slobodno zidarstvo” (masonstvo). Naime, u središtu masonske predaje nalazi se čovjek po imenu Hiram Abif, koji je, prema priči što se pripovijeda svakom slobodnom zidaru, bio ubijen gotovo prije tri tisuće godina prilikom izgradnje spomenutog hrama. 

Zanimljiv je podatak da na gradilištu hrama nije upotrijebljen nijedan čekić , sjekira ili bilo kakav alat od metala, budući da je sve kamenje bilo pripremljeno i oblikovano u kamenolomu prije nego je doneseno na mjesto hrama na spajanje. Čitava unutrašnjost hrama bila je pokrivena cedrom po zidovima i borovicom po podu, a zatim je sve prekriveno čistim zlatom. Uloga Hirama Abifa, graditelja hrama kralja Salomona, te okolnosti njegove jezive smrti, vrlo su jasno opisane u povijesti masona, pa ipak se on sam ne spominje u Starom zavjetu. Svima onima koji bi htjeli saznati nešto više o ovoj teoriji, preporučam  jako zanimljivu knjigu Christophera Knighta, pod nazivom “Hiramov ključ”.

Ako su istinite tvrdnje da korijeni masonstva i same ideje Novog svjetskog poretka leže u legendi o Hiramu ( a ja vjerujem da ta teza ima i te kakvo pokriće), onda nije teško zaključiti zašto su 1119. godine, pod vodstvom Huga de Payensa, viteški red Templara osnovan upravo na mjestu na kojem se po predaji nalazio Salomonov hram. Templari su, kao i ostali crkveni viteški redovi, nastali iz duboke religiozne dinamike, a izvorna misija im je bila “služiti iscrpljenim i oboljelim hodočasnicima te  štititi sveta mjesta protiv nevjernika.” Povlastice, međutim koje je red dobio od Pape, npr. pravo ubiranja poreza na područjima pod njihovom kontrolom, a i diskretna unutrašnja struktura reda, rezultirale su vrlo brzim usponom njegove moći.

Također, osim svojih redovitih dužnosti, Templari su se bavili i jednom vrstom bankarstva, jer su im brojni križari ostavljali svoju imovinu na čuvanje. Svoju bankarsku praksu Templari će prenijeti i u Europu, kada u 12. stoljeću presele svoje sjedište u Francusku. S vremenom i rastom financijske m0ći, ovaj viteški red se sve više udaljava od svoje prvotne namjene, te postaje prepoznatljiv po sve izraženijom željom za kontrolom svjetovnih vladara pojedinih država, a njihova tajnovitost ih je s vremenom dovela u uloga “političke sive eminencije” na europskom kontinentu.

Uz Templare se vežu i brojne mistične legende, a njihovi obredi inicijacije (kasnije preuzeti od engleskih masonskih loža) su u sebi ujedinili različite duhovne tradicije, ponajviše sufizam i “salomonsku mudrost Hrama”. Obred templarske inicijacije započinjao bi usmrćivanjem janjeta, iz čijeg su tijela napravili uzicu i stavili je templarskom kandidatu oko vrata. Na toj uzici kandidat je odveden u tzv. “komoru za inicijaciju”,  gdje je morao proći zastrašujuće kušnje i položiti cijeli niz zakletvi o čuvanju templarske tajne.

Napominjem na ovom mjestu da su određeni moderni autori koji za sebe tvrde da su bivši slobodni zidari, u svojim knjigama opisali proces inicijacije gotovo istovjetan templarskom, pa je vrlo lako zaključiti kako postoji određeni kontinuitet ove ideje, još od vremena kralja Salomona. Arheološki dokazi potvrđuju tezu da je templarski red imao i jedan važan praktični cilj – iskapanje mjesta na kojem se nalazio hram kralja Salomona. Templarski su artefakti početko 20.stoljeća otkriveni i u tunelima duboko ispod mjesta na kojem se navodno nalazio Hram. Ti su tuneli bili usječeni u živu stijenu, u smjeru koji bi ih doveo točno do onog mjesta na kojem je navodno stajala – “Svetinja nad Svetinjama”….

Ova ezoterična praksa Templara, ali i njihovo sve veće materijalno bogatstvo, na početku 14.stoljeća su jako zabrinuli i samog Papu Klementa, koji je tražio načina kako spriječiti daljnju ekspanziju tog viteškog reda. Priliku je dobio 1307. godine, kada je templarski meštar Jacques de Molay došao u sukob s francuskim kraljem Filipom IV., u povijesti poznatom po nadimku “Filip lijepi”.  U listopadu te godine, na “petak trinaesti” (koji je upravo zbog tog događaja danas percipiran kao nesretan dan), europski kraljevi na čelu s Filipom IV su odlučili uništiti templarski red, a njihove tradicije zabraniti.

U ranu zoru, tog sudbonosnog petka, vojska se obrušila na hramove i stanove Templara, uhvativši nekih 15.000 pripadnika tog reda. U glavnom pariškom “Templeu”, koji je istovremeno bio i neka vrsta onoga što danas poznajemo po imenu “burza”, vojnici su pronašli tajnu komoru s lubanjom, dvije bedrene kosti i bijeli mrtvački pokrov, što je odmah prijavljeno Inkviziciji. Iako je Papa Klement V. bio protiv brutalnog postupanja prema dojučerašnjim crkvenim vitezovima, većina Templara je pogubljena nakon “neoborivih dokaza Inkvizicije”. Toj nesretnoj sudbini je umaklo tek nekoliko vitezova,  i to iz luke La Rochelle na atlantskoj obali. Oni su se uspjeli “dokopati” obala Škotske, a taj će podatak nekoliko stoljeća kasnije postati jako bitan, u kontekstu priče o stvaranju tzv. “Škotskog masonskog reda”.

14. stoljeće će u povijesti europskog kontinenta, zauvijek ostati zapisano crnim slovima, jer je samo između 1347. i 1352. godine, kuga odnijela više od 30% ukupnog europskog stanovništva (zapadno od Rusije). Kugu ili “crnu smrt” u Europu je donijela mongolska vojska, a prvi slučaj zaraze zabilježen je u listopadu 1347., u sicilijanskom gradu Messini. Današnjem “Homo Sapiens Technologicus” je gotovo nemoguće  pojmiti s kakvim se osjećajem tjeskobe i užasa od nepoznate pandemije susrelo tadašnje srednjovjekovno stanovništvo. Europskim gradovima  je zavladala panika, na velikim lomačama su spaljivana tijela pokošenih od “crne smrti”, dok se  ulicama širio nesnosan smrad još nepokopanih leševa.

To stanje općeg očaja i beznađa, oduvijek je u povijesti predstavljalo “plodno tlo” za raznorazne mistične i religiozne pokrete, sekte i tajna društva. Kad mu je iznimno teško, čovjek ima prirodnu sklonost povjerovati u ono, u što zdrav i pribran nikada ne bi povjerovao, a tu ljudsku karakteristiku su u vremenima kuge  vješto koristile nove i stare vjersko-ezoterične organizacije, koje su epidemiju uglavnom percipirale kao “Božju kaznu” za krivovjerne.

“Ceh” u takvim vremenima od pamtivijeka obično plaćaju Židovi, dežurni krivci za sve svjetske probleme, pa je tako npr. u francuskom gradu Strasbourgu 14.veljače 1349. preventivno pobijeno oko 1000 Židova, prije nego je infekcija uopće stigla u taj dio Francuske, a 1396. je iz Francuske istjerano čak 200.000 Židova. Inače, u svim Papinskim zemljama su Židovi u to vrijeme živjeli uglavnom u getu, relativno izolirani od ostatka gradskog stanovništva.  Taj osjećaj diskriminiranosti kroz stoljeća doveo je kasnije do ogromnog postotka  židovskih članova u tajanstvenim masonskim ložama, o kojima ćemo nešto više reći kasnije.

Valja nam na ovom mjestu napomenuti kako je u tim vremenima Papa Klement VI pokušao raznim zakonima i intervencijama što više zaštititi židovsku populaciju od genocida, no u to doba je uvriježeno bilo mišljenje kako su “Židovi ubili Isusa Krista” i kako je na tom narodu pečat Sotone. U Srednjem vijeku se Židove, često i na silu pokušalo konverirati na kršćanstvo, a u mnogim slučajevima je to i uspjelo, naročito u Španjolskoj  (konvertirani Židovi “marranosi”), gdje je ustanovljena Inkvizicija pod vodstvom velikog inkvizitora Torquemade. No i onda, kao i danas, Židovi su bili jako dobro međusobno povezani i umreženi, pa su mnogi i nakon navodnog prijelaska na kršćanstvo, tajno nastavili prakticirati židovske običaje, služeći nerijetko i kao “špijuni” u crkvenim redovima.

Već sam u prvom dijelu ovoga osvrta napomenuo kako je tadašnji Papa Klement V. bio protiv brutalnog postupanja prema Templarima, a evo vidimo da je i njegov nasljednik na jednak način branio Židove. Ako na lenti vremena kratko skočimo šest stoljeća unaprijed, lako ćemo uočiti identičan stav Vatikana prema pogromu Židova u nacističkoj Njemačkoj. Svim tim potezima brojnih Papa kroz povijest, unatoč na prvi pogled dobroj namjeri, ipak je zajedničko bilo jedno – žrtve genocida su ih percipirale kao neiskrene i “alibi reakcije”. 

Teško se oteti dojmu, s obzirom na povijesne činjenice o supremaciji Papinske države  u srednjem vijeku, kako su ti pokušaji pomaganja Templarima i Židovima zaista obavljeni ” s pola srca”, a da je prioritet ipak stavljen na očuvanje crkvene moći nad svjetovnim vladarima.  Uostalom, španjolski kralj je, po preporuci crkvene inkvizicije 31.ožujka 1492. godine  izdao tzv.  “Akt o izbacivanju” u kojem se naređuje svim Židovima da od 1. srpnja napuste Španjolsku i nikada se više u nju ne vrate, a ukoliko se poslije tog datuma nađu na tlu Španjolske biti će ubijeni. Zanimljivo je da je baka glavnog inkvizitora i najvećeg progonitelja  Židova tog vremena Tomasa de Torquemade, također bila Židovka. U tim stoljećima je, zbog svega  navedenog, rastao sve veći  zazor prema Katoličkoj crkvi, a novi religiozni i duhovni pokreti su nicali kao “gljive poslije kiše”.

Nama su ipak zanimljivije one organizacije koje su nastale prije ovih događaja, pa ćemo se vratiti na Templare, koji su se nak0n velikih smaknuća i zabrane Templarskog reda 1307. ,  u bijegu podijelili na dvije veće skupine.  Jedni su se sklonili u Portugal i promjenili ime u “Kristov red”, postajući inicijatori velikih pomorskih ekspedicija toga vremena. No nama je zanimljivija ona druga grupa, koja je početkom 14.stoljeća stigla do obala Škotske, zatraživši pomoć od tadašnjeg škotskog kralja, Roberta Brucea. Vrlo je bitan podatak da je legendarni borac za škotsku nezavisnost, Robert Bruce već tada bio ekskomuniciran, te nije morao prihvatiti volju Pape, pa je malobrojnim Templarima ponudio utočište.

Upravo ova malobrojna, ali intelektualno i duhovno moćna grupa Templarskih vitezova, prema mnogima je zapravo “karika koja nedostaje” u povezivanje ovog viteškog reda, s kasnijim nastankom britanskih masonskih loža. “Službeno” objašnjenje kako su masonske lože nastale iz zidarskih i obrtničkih cehova, nipošto nas ne bi smijelo zadovoljiti, budući da su to bila obična strukovna udruženja, kakvih i danas imamo na stotine, a nema i nikakvih povijesnih indicija da su sastanci takvih udruženja bili održavani tajno, niti da su se na njima prakticirali nekakvi mistični obredi.

Za razliku od cehovskih udruženja, između obreda vitezova Templara i obreda u masonskim ložama postoje brojne poveznice i sličnosti. Naprimjer, u samom središtu masonske lože je krug, koji  se mogao iscrtati samo šestarom, a svetišta Templara su također bila kružnog oblika. Nadalje, crno-bijeli mozaik na podu svih masonskih loža (šahovska ploča), neodoljiva podsjeća na templarsku zastavu (Beau Seant), a poznato je da su i vitezovi Templari nosili donje rublje i rukavice od janjeće kože.

Puno je, dakle relevantnija tvrdnja da su Masonske lože nastali kao izravan naslijednik jednog dijela templarskog reda, koji se ideološki potpuno odvojio od Katoličke crkve, za razliku od onog dijela Templara koji je prebjegao u Portugal,  i kojeg je godine 1319. Papa Ivan XXII.  ponovo  odobrio bulom “Ad ea ex quibus”, u kojoj se izričito naglašava da je Red Krista jedini legitimni nasljednik Templara. Na jednom drugom otoku su, međutim, njihova dojučerašnja braća  kovala tajni plan osvete, povodeći se za kletvom svog pogubljenog Velikog Meštra. Na dan, naime svoga pogubljenja, templarski meštar Jacques De Molay je prokleo Papu i deset budućih generacija francuskih kraljeva, a to pogubljenje je igralo veliku ulogu i u kasnijoj mržnji masonskih loža prema Katoličkoj crkvi i katoličanstvu u cjelini.

Činjenica da su prve masonske lože nastale  na tlu Velike Britanije nije s povijesnog aspekta nimalo upitna, a niti je službeni masonski dokumenti i knjige uopće pokušavaju pobiti. Prvi javni sastanak četiriju londonskih masonskih loža, koji se dogodio 1717. godine, također je povijesno dokumentirana činjenica. Tada su, naime u londonskom Covent Gardenu, spomenute nezavisne masonske lože objavile ujedinjenje u Veliku ložu (Grand Lodge) Engleske, koja će preuzeti svu povijesnu dokumentaciju i tajne svih londonskih i engleskih loža. Od toga dana, zaprepaštenim Britancima je postalo jasno, da su u njihovoj zemlji već duže vrijeme postojala odlično organizirana i umrežena tajna društva, koja su sada svoje postojanje i javno priznala.

Rad masonskih loža od 1717. do današnjeg dana, bilo je nešto lakše pratiti nego onaj prije toga, a i sami masoni su od početka 18.stoljeća često izlazili u javnost s dokumentima i knjigama kojima objašnjavaju suštinu masonskog poslanja. Utoliko je zanimljivije i intrigantnije upitati se tko i što su bili masoni prije 1717. godine i čime su se bavila ta okultna društva? Odgovor na ovo pitanje nikako ne može biti lakonski kratak i do kraja definiran, ma koliko ga se neki današnji teoretičari zavjere (poglavito oni bliski vatikanskim krugovima) takvim “trsili” prikazati.

U takvim jednostranim analizama prečesto se zaboravlja sam duhovni korijen masonstva, koji seže još u davna povijesna vremena, najranije od početka gradnje Solomonovog hrama, a po mnogim istraživačima ove tematike – još i davno prije toga. Suočeni s toliko opsežnom, prečesto i kontradiktornom dokumentacijom o masonstvu i poznatim masonima, uporni istraživač je osuđen na uspoređivanje raznih izvora i traženje zajedničkog nazivnika svih tih teorija i legendi o tajnim društvima. Iz mog osobnog istraživačkog iskustva, postavio bih na ovom mjestu rado jedan aksiom, koji će nam umnogome pomoći u daljnjem razumijevanju ovog štiva.

Moramo dakle uzeti kao nepobitno, da se masonska tradicija naslanja na mistična iskustva povijesnih filozofa, alkemičara te vjerskih i duhovnih učitelja. Komunikacija s duhovnim svjetovima zajednička je svim tajnim društvima, koja se spominju kao moguće preteče masonstva i masonske ideje o Novom svjetskom poretku. U prošla dva nastavka ovog osvrta, nešto temeljitije je obrađena povijesna poveznica između masonskih loža i Templarskog crkvenog reda, a prije nego krenemo u moderna vremena 19. i 20. stoljeća, bitno je spomenuti i još jednu mističnu organizaciju, koja je itekako poslužila kao izvor duhovne inspiracije današnje masonerije, a to su  tzv. “Rosenkreuzeri”, njemačka bratovština čiji je učenje bilo sinteza hermetičke i alkemističke tradicije.

Ova dva pojma nužno je ukratko i pojasniti, a početi ćemo s hermetizmom, filozofsko-duhovnim pravcim nastalim na raskrižju egipatske i grčke kulture,  koji podučava kako “svemir i ljudsko biće odgovaraju jedno drugom kao refleksije”. Drugim riječima, čovjek je najsavršeniji odraz univerzalnog intelekta (Božansko porijeklo čovjeka) i ogledalo cjelokupne slike svemira u malom.

Ništa manje važna za razumijevanje masonstva nije ni tzv. alkemija, tajno učenje porijeklom iz Egipta, koje je svoj procvat doživjelo za vremena čuvenog švicarskog alkemičara Paracelsusa, člana spomenutog bratstva “Rosenkreuzera”.  Paracelsus se rodio 1493. godine u jednom selu pored Züricha, a veći dio svog života proveo je u avanturističkim lutanjima i putovanjima Europom i Afrikom, na kojima je sticao razna zanimljiva duhovna i mistična iskustva.

Na svojim putovanjima prikupljao je stare narodne recepte za liječenje raznih bolesti, ali i učio o tajnim obredima i tradicijama naroda s kojima je tijekom svojih lutanja povremeno provodio po nekoliko mjeseci ili godina. U današnjem kontekstu, nevjerovatno proročki zvuči njegova misao, kako će  “razvojem intelekta čovječanstvo izgubiti instiktivno znanje o ljekovitim travama”, a Paracelsus se upravo radi tog danas (a i u tim vremenima u dobroj mjeri) tajnog znanja, proslavio po svojim čudesnim ozdravljenima teških i neizliječivih bolesnika.

U suvremenoj  povijesti će ovaj kontroverzni učenjak, ipak  ostati poznat ponajviše po svom bavljenju tajnim znanjem, alkemijom, čiji je cilj službeno bio otkriti proces kojim će se neplemenite kovine moći pretvoriti u zlato. No, iza ovog “mainstream”  objašnjenja alkemije stoji zapravo magijski obred preobrazbe energije, o čemu su stoljećima poslije detaljno pisali Sigmund Freud i Carl Gustav Jung.

Zanimljivo je na ovom mjestu napomenuti kako je Sigmund Freud bio član bečke masonske lože B’nai B’rith, a djed Carla Gustava Junga je bio Veliki meštar masonske lože Švicarske (o tome, kao i o znanjima koje je dobio od djeda progovara sam Jung u svom poznatom djelu “Memories, dreams and reflections”. Uspoređujući neke Paraceslusove tekstove, s onima njegovih dalekih učenika, Freuda i Junga, može se lako primjetiti da je pogrešno alkemiju shvaćati kao kemijsku ili laboratorijsku operaciju; puno prije bi se ona mogla promatrati kao jedna vrsta meditativnog postupka, a zamršeni alkemijski izrazi su zapravo bili metafore za izmijenjena stanja svijesti….

Početak bratovštine  “Rosenkreuzera” navodno se desio početkom 15.stoljeća, a ime su dobili po svom utemeljitelju, njemačkom avanturistu i učenjaku, Christianu Rosencrantzu, no učenje na koje se naslanjala ova bratovština seže još u sredinu 13.stoljeća, a ustanovio ga je mračni njemački mistik, Meister Eckhart. Ideje tog njemačkog teologa dominikanskog reda, vodile su gotovo 200 godina nakon njegove smrti, do velike revolucije u Katoličkoj crkvi, koju danas poznajemo pod imenom – reformacija. Pod reformacijom se danas podrazumijeva duhovni i društveni pokret, koji se starim kontinentom proširio tijekom 16.stoljeća, a pod vodstvom svećenika i doktora teologije, Martina Luthera. 

Na prvi pogled, Lutherov bunt protiv Rima bio je logična reakcija na nepravednu i nekršćansku odluku rimskog Pape iz 1517. godine, kada je odlučeno obnoviti prodaju tzv. “indulgencija” (oprosta od grijeha), zbog izgradnje bazilike Sv.Petra u Rimu. Martin Luther je oštro ustao protiv takve politike rimskog Pape, te na vrata župne crkve u njemačkom Wittenbergu pribio svojih čuvenih “95 teza”, u kojima objašnjava razloge protiv kupovanja pojedinačnog oprosta grijeha.

S ovim Lutherovim postupkom danas svakako simpatizira većina svjetskog stanovništva, te ga smatra opravdanim, a lakonski i površno gledano smatra ga opravdanim i pisac ovog osvrta. No, važno je napomenuti da se na današnjim školama i fakultetima uopće ne spominje i ona druga strana medalje, koja nam govori da je Martin Luther bio itekako upućen u mističnu misao Meistera Eckharta, štoviše, najbliži prijatelj i suradnik Luthera bio je okultist Philip Melanchton, nećak slavnog kabalista Reuchlina. Melanchton je bio poznat kao veliki zagovornik astrološke nauke, a napisao je i opsežnu Faustovu biografiju.

Osim ovih poveznica, postoje i mnoge naznake da je sam Martin Luther bio iniciran u tajna društva. Luther je često s odobravanjem govorio o alkemiji, hvaleći je zbog njene “alegoričnosti i tajnih značenja”,  a osim toga joj je priznavao i ulogu u “usrksnuću ljudskog roda. U nekoliko svojih spisa, Luther je sebe nazvao “meštrom s ispitom”, što je  bio izraz koji se kasnije primjenjivao za masonskog inicijanta na određenom stupnju. Slijedećeg tjedna, kad ćemo radnju ove priče  konačno i trajno preseliti na područje britanskog otoka, predstavit ću i neke, dosad široj javnosti potpuno nepoznate poveznice između rada britanskih tajnih društava i reformatorskog djelovanja Martina Luthera.

Nastanak i agenda masonskih loža neraskidivo su povezane s jednom riječi – SLOBODA. Od zabranjenog voća iz Edenskog vrta, preko Mojsijevog starozavjetnog izlaska iz Egipatskog ropstva, sve do rušenja Berlinskog zida, pojam slobode je iznimno bitan za razumijevanje filozofije spomenutih tajnih društava. Međutim, kao i kod svih ostalih sociološki ključnih pojmova; poput ljubavi, vjere, istine, pravde ili mira, i ovdje nailazimo na  iznimno fleksibilan prostor za različita tumačenja, koji opet otvara mogućnost manipulacije širokim narodnim masama.

U vremenima prije osnivanja srednjovjekovnih tajnih društava, “borba za slobodu” je bio pojam upotrebljavan gotovo izričito u kontekstu oslobođenja nekih etničkih skupina (spomenuli smo već židovsku starozavjetnu predaju), ili pravo na veću administrativnu nezavisnost pojedinih država i gradova. Za shvaćanje semantičkog okvira masonske interpretacije svijeta, ipak je puno bitnije pratiti povijesni razvoj individualnih ljudskih sloboda, koji je danas u zapadnim zemljama uglavnom evoluirao u tzv. “građansko” ili “civilno društvo”.

Kroz povijest se, iz raznoraznih slojeva društva mnogo puta pokušavalo ograničiti carevu ili kraljevu moć, no za našu priču o Velikoj Britaniji kao “majci Novog svjetskog poretka”, ključan je dokument iz 1215. godine, poznat pod imenom “Velika povelja sloboda” (Magna Carta Libertatum). U to vrijeme od plemstva i naroda oštro kritizirani engleski kralj John Lackland (“Ivan bez zemlje”), bio je radi gubitka Normandije praktički prisiljen potpisati ovaj povijesni dokument, koji je dao određene povlastice plemstvu, a slobodni ljudi su dobili određena jamstva protiv samovoljnih kraljevskih postupaka.

“Velika povelja slobode” je preteča onoga što danas podrazumijevamo pod pojmom “Ustav”, a njen integralni tekst će stoljećima kasnije poslužiti kao inspiracija autorima Američke deklaracije o nezavisnosti (1776.) i Francuske deklaracije o ljudskim i građanskim pravima (1789.). Ono što nas u ovom osvrtu posebno zanima je geneza nastanka osnovnih uvjeta za donošenje ove dvije ključne građanske deklaracije, koje su izdane u razmaku od samo 13 godina, nakon što je teren za njihovu realizaciju pripreman stoljećima.

Preduvjeta za donošenje tih deklaracija i uzlet “nove religije građanstva” bilo je dosta, ali najvažnije je  bilo smanjiti utjecaj papinskog Rima  na pojedine kraljevine, u čemu je presudnu ulogu odigrao crkveni reformator Martin Luther. Već smo u prošlom nastavku ove priče spomenuli Lutherove veze i prijateljstva s kabalistima i misticima poput Reuchlina i Melanchtona, te kontinuitet njegove duhovne filozofije  još od tajanstvenog Meistera Eckharta. Još znakovitije i za našu ideju vodilju bitnije su međutim poveznice između Lutherovog nauka, s okultnim eksperimentima člana spomenutog bratstva “Rosenkreuzera”, švicarskog alkemičara Paracelzusa.

Već smo u prošlom nastavku objasnili metaforiku alkemijske nauke te spomenuli da je to tajno učenje nastalo još u starom Egiptu, a zanimljivo je da je Paracelzus prakticirao još jednu mističnu tradiciju, koja korijene vuče također iz vremena velikih egipatskih faraona – Kabala.  Sama riječ “kabbalah” na hebrejskom znači “primati”, a pod “primanjem” se ovdje podrazumijeva apsorbiranje i prihvaćanje tzv. “tajnog znanja” starih kabalističkih majstora. Prema ezoteričnoj tradiciji, koja se umnogome da iščitati i iz biblijskih knjiga “Starog Zavjeta”, ali i iz drugih malobrojnih pisanih izvora iz tog vremena, Kabalu je naučavao i sam Mojsije, veliki povijesni vođa židovskog naroda te utemeljitelj onoga što danas podrazumijevamo pod judaističkom religijom.

Mojsijeva “inicijacija” , ili uvođenje na “viši nivo svijesti” (što su danas standardni termini za prijelazak na viši stupanj masonstva u ložama), vjerovatno se dogodila prilikom njegovog izgnanstva u pustinju, u kojoj je upoznao mudraca po imenu Jitro, koji je u Starom Zavjetu nazvan “visokim svećenikom”. Legenda kaže da je Mojsije u kabalistički nauk uputio samo sedamdeset staraca, koji su kasnije te tajne pažljivo širili u povjerljivom krugu izabranih mladih ljudi. Jedan od zaštitnih znakova kabale, od davnih vrremena je bio numerički simbolizam, ili bolje rečeno – numerički misticizam.

Kabalisti su ogromnu važnost pridavali visoko složenim brojevima (poput Pitagorinog zareza, pi i fi), smatrajući kako su ti brojeve duboko ugrađenu u strukturu svemira, pa su primjerice u četrnaestom poglavlju “Knjige izlaska” u matematičkom nizu kodirana 72 tajna Božja imena. Nadalje, numerička vrijednost hebrejskog imena Edenskog vrta jest 144, što je vrlo zanimljiv podatak ako poznamo stoljećima kasnije napisano “Otkrivenje Ivanovo” i rečenicu od 144.000 onih koji će u vremenima Apokalipse biti “otkupljeni sa zemlje” u Raj (Eden).  Ta “igra brojevima” se u modernim vremenima prilično banalizirala, pa su je tajna društva često koristila kod planiranja nekih povijesnih prevrata, koji su se opet morali dogoditi točno na datum kada je za njih nastupila “najpovoljnija astrološka konstelacija”. O kabali i njenom povijesnom razvoju bismo mogli nadugo i naširoko, no vrijeme je da se vratimo na modernije praktičare te doktrine i njihovoj eventualnoj  povezanosti s reformatorskim naukom Martina Luthera.

U više povijesnih izvora spomenut je, naime podatak da je mladi Paracelsus studirao u njemačkom Würzburgu te bio učenik glasovitog  opata Trithemiusa, koji je u to vrijeme bio učitelj i još  nekolicini poznatih “magičara” iz tog doba, poput Johannesa Reuchlina (ujaka najbližeg Lutherovog suradnika Philipa Melanchthona, od kojeg opet potječe nikad dokazana priča o “pribijanju 95 teza na vrata crkve u Wittenbergu ) i Corneliusa Aggripe.  Taj pak Cornelius Aggripa bio je kasnije pisac u okultističkim krugovima jako cijenjene knjige “De occulta philosophia”, koja je bila pokušaj stvaranja enciklopedijskog prikaza praktične “kršćanske kabale”, s velikim popisom magijskih formula kojime se okultisti služe i u današnjem vremenu kompjutera i interneta. Pokušajem sintetiziranja kršćanske i kabalističke tradicije bavio se i sam Paracelzus, ali i otac evangelizma Martin Luther, također jedan od ljubitelja duhovne filozofije opata Trithemiusa.

Kad se prouče svi dostupni povijesni izvori iz toga vremena, čini se da je upravo Johannes Trithemius bio centralna figura jednog prilično dobro povezanog i organiziranog kruga ljudi; kruga kojem je pripadao i sam Martin Luther, ali i mnogi koje povijest navodi kao začetnike i glavne ideologe reformatorskog pokreta, poput spomenutih  Philipa Melanchthona i Johannes Reuchlina. Taj krug ljudi možemo, radi više iznesenih razloga i poveznica, s potpunim pravom nazvati nastavljačima tradicije Rosenkreuzera.

Znakovit je i podatak kako je najveći Lutherov zaštitnik u redovima Katoličke crkve bio upravo nadbiskup Würzburga, Lorenz von Bibra, koji je u Würzburg i doveo opata Trithemiusa, bivaju kroz cijelo jedno desetljeće veliki pokrovitelj svih istraživanja koje je taj genijalni um provodio u tišini svog samostana. U kontekstu kabalističkog numeričkog simbolizma, spomenimo još samo da je opat Trithemius bio jedan od pionira na polju istraživanja tajnih biblijskih kodova i dešifriranja skrivenih poruka koje su se nalazile u biblijskim tekstovima. Trithemius je važio za najvećeg poznavatelja okultne mistike brojeva u svom vremenu, a njegove knjige o poligrafiji bile su prva tiskana djela o kriptografiji uopće.

Kada se sjetimo početka ove naše priče, u kojem smo preko Rosenkreuzera povijesni kontinuitet masonskih loža tražili u vitezovima Templarima iz Škotske, nimalo nas ne treba iznenaditi ime samostana u kojem je stolovao opat Trithemius. Naime, to je bio samostan kojeg su osnovali škotski i irski misionari, a dobio je ime Samostan Sv.Jakova od Škotske, ili, kako su ga svi u gradu popularno zvali – Škotski samostan.

Ako Veliku Britaniju s razlogom nazovemo “majkom Novog svjetskog poretka”, bit ćemo strahovito nepravedni ne dodijelivši Nijemcima očinstvo nad tim projektom, i to ne samo radi činjenice da su “Rosenkreuzeri” nastali na tlu Njemačke, već i radi čitavog niza Germana koji su bili istaknuti članovi raznoraznih mističnih tajnih društava te buduća inspiracija inicijanata u masonske lože.  Osim u prošlim kolumnama spominjanih Meistera Eckharta, Opata Trithemiusa, Paracelsusa,Corneliusa Agrippe, Philipa Melanchthona i Johannesa Reuchlina ( a vjerovatno u tu skupinu možemo ubrojati i Martina Luthera), postoji još čitav niz zanimljivih imena, koja su djelovala nadahnuta doktrinama “Reda Ruže i Križa”.

Nabrojimo samo one najeminentnije: Johan Sebastian Bach, Johannes Tauler, Jakob Böhme, Albrecht Dürer, Johannes Kepler itd. U Italiji su pak ideje hermetizma  pronosili čuveni Giordano Bruno i Gallieo Gallilei, koji je unaprijedio i dokazao Kopernikovo heliocentrično učenje, što je početkom 17.stoljeća bilo u suprotnosti s crkvenim astrološkim premisama, pa je Gallilei samo zahvaljujući svom javnom pokajanju izbjegao inkvizicijsku lomaču.  Papinska vatra je ipak progutala njegovog suvremenika Giordana Bruna, kojeg je inkvizicija osudila zbog njegovog zalaganja za heliocentrizam, no pravi razlog je bio taj što je Bruno prakticirao drevne rituale starih Egipćana, iz čijih je zapisa sačuvanih u arhivi bratstva “Rosenkreuzera” i saznao da se Zemlja okreće oko Sunca. O tim spisima su naravno znali i Vatikanski oci, kao što su mnogi od njih znali da je su Galileo i Giordano Bruno bili u pravu, no njihova karizma i omiljenost u narodu su označavali konkretnu opasnost za crkvenu hijerarhiju, te su kao takvi bili ubrzo upisani u “knjigu nepoželjnih”.

No ne kaže se uzalud kako je “samo jedna majka”, pa se radije vratimo na područje Velike Britanije, u kojoj je tih dramatičnih godina s prijelaza iz 16. u 17. stoljeće djelovalo nekoliko istaknutih “Rosenkreuzera”, a najpoznatiji među njima je svakako bio filozof, državnik i znanstvenik Francis Bacon. Bacon je bio član tajnog društva zvanog “Order of Helmet” (Red kacige”), a dio njegovog nevjerovatno širokog stvaralačkog opusa bile su knjige koje su dominirale intelektualnim životom njegovog doba. Najpoznatije njegovo djelo je svakako “Novi Organon”, u kojem je predložio radikalno nov pristup znanstvenom razmišljanju, ali za ovu našu priču je možda još značajnije njegovo utopističko djelo “Nova Atlantida” (Nova Atlantis), u kojem Bacon predstavlja viziju budućeg “Novog svjetskog poretka”.

Ovo izvanredno važno književno djelo, sasvim nepravedno se izbjegava ozbiljnije spomenuti u modernim analizama geneze Novog svjetskog poretka, pa na ovom mjestu svakako moram opisati sadržaj i osnovnu misao ove Baconove utopističke vizije. Naime, za razliku od svog povijesnog prethodnika Thomasa Morusa, koji je svoju poznatu “Utopiju” napisao također inspiriran Platonovom utopističkom idejom, Bacon se u svom djelu još konkretnije naslanja na Platonovu “Atlantidu” te uzima postojanje mitske Atlantide kao dokazanu povijesnu činjenicu. Knjiga je u javnost izašla tek 1627., točno godinu dana nakon smrti Francisa Bacona, a u ezoteričnim  krugovima je ubrzo postigla kultni status.

Najintrigantniji dio knjige u kontekstu Novog svjetskog poretka, u kojem danas nedvojbeno živimo, svakako je onaj u kojem Bacon kao “Novu Atlantidu” predstavlja novi kontinent – Ameriku. Ako znamo povijesnu činjenicu da je Francis Bacon dolaskom Jamesa I. (istog onog  kralja koji je na izradi svoje autorizirane verzije Biblije uposlio velikog kabalista Roberta Fludda) na britansko prijestolje postao kancelarom, a jedna od njegovih dužnosti je bila upravo raspodjela zemlje u “Novom svijetu”, onda ćemo lako shvatiti da je Baconova “Nova Atlantida” bila mnogo više od puke utopističke vizije.

Njegovo djelo poslužilo je kao ideja vodilja mnogim budućim političkim odlukama na tlu Amerike, a ostalo je i trajnom inspiracijom modernih utopista poput H.G.Wellsa ili Aldousa Huxleya, o kojima ćemo detaljnije prozboriti u posljednjem, sedmom nastavku ove zanimljive priče. Kada govorimo o Baconu, važno je spomenuti da je ovaj svestrani genij bio fasciniran tajnim kodovima i numerološkim šiframa. Na tzv. “bilateralnoj šifri”, koju je Bacon analizirao u svom drugom dijelu “Unaprjeđenje znanja”, kasnije će se temeljiti Morseova abeceda. Baconovo omiljeno tajno pismo je bila drevna “kabalistička šifra”, prema kojoj je ime “Bacon” imalo numeričku vrijednost trideset tri, a tu šifru nalazimo na naslovnoj stranici ili važnim stranicama mnogih njegovih djela.

Posebno je zanimljivo da iste te šifre, kojima su se koristili i njemački “Rosenkreuzeri”, nalazimo i u posvetama mnogih Shakespearovih izdanja, kao i na Shakespearovom spomeniku u njegovom rodnom gradu, Stratford-upon-Avenu. Mnogi istraživači britanske kulturne povijesti danas smatraju da je pravi autor Shakespearovih drama zapravo bio baš Francis Bacon, na što nas navode brojne indicije i povijesna saznanja, no pravih dokaza za takve tvrdnje još uvijek nema.

Nedvojbeno je, međutim da su ova dva velika uma bila vođena istim duhovnim  putokazima, koje su im u naslijeđe ostavili njihovi povijesni prethodnici: Meister Eckhart, Christian Rosencrantz, Paracelsus, Cornelius Agrippa itd., a ti putokazi nas uglavnom upućuju na putovanje “izmjenjenim stanjima svijesti”. I zaista, Shaekspeare je više no ijedan svjetski pisac pridonio stvaranju naše kolektivne predodžbe o bićima i pojavama iz duhovnih svjetova, te njihovom povremenom “izbijanju” u materijalni svijet.

Mnogi teatrolozi i danas vjeruju da “Macbeth” sadrži opasne okultne formule zbog čega njegova izvedba ima snagu magijskog obreda, a i ostali arhetipski likovi iz Shakespearovih drama, poput Falstaffa, Othella, Kralja Leara te pogotovo Romea i Julije, imali su nevjerovatan utjecaj na duhovni razvoj modernog društva. Posebno je zanimljiv lik vojvode Prospera, iz “Oluje”, koji je stvoren po uzoru na Elizabetinog dvorskog astrologa, čuvenog Johna Deeja, poznatijeg kao  Dr.Dee.  Spomenuti Dr.Dee je bio veliki engleski mag i kabalist iz 16.stoljeća, čijim su životom i naukom podjednako bili inspirirani i Shaekspeare i Francis Bacon. Dee je vjerovao u skup matematičkih načela, za koja je smatrao da su temelj svemira, a svoje učenje o tome je sažeo u svom djelu zvanom “Monas hieroglyfica”. Malo je poznato da je kraljica Elizabeta I. toliko cjenila spomenutog okultista, da ga je čak pozvala da na temelju astroloških proračuna izabere datum za njenu krunidbu.

Dee je pridonio i usmjeravanju Elizabetine vanjske politike, a pogotovo kada je riječ bila o naseljavanju Amerike. Dokumentirana je povijesna činjenica da je Dr.Dee na vrhuncu svoje moći dobio u vlasništvo golemo zemljište zvano Kanada, te da je njegova vizija Britanskog carstva ( tu je sintagmu skovao baš on) potaknula i povela istraživačka osvajanja britanske krune. Njegove snove o “velikom britanskom imperiju”, Dee je ostavio u “zavjet” svom učeniku Francisu Baconu, koji će tu viziju  kao što smo već gore spomenuli, sažeti u svom poznatom djelu “Nova Atlantida”.

Vjerovatno se moderni povjesničari ne bi složili sa mnom, ali po mom mišljenju je upravo tajanstveni Dr.Dee ideološki oblikovao i duhovno usmjerio ono što će u britanskoj i svjetskoj povijesti ostati zabilježeno kao  “zlatna Elizabetina era”. Treba spomenuti da je upravo Elizabeta I. ponovo i zauvijek uvela protestantizam kao službenu religiju Engleza, u čemu je presudnu ulogu svojom ceremonijalnom magijom odigrao opet Dr.Dee. Ako bismo stoga anglikanski protestantizam trebali opisati u dvije riječi, možda bi najrealniji i najprecizniji termin na kraju glasio – kristijanizirana kabala.

Smrću Elizabete I. (24.ožujka 1603.), završila je  zlatna era britanskog kraljevstva, a započelo je stoljeće ratova, nesigurnosti i tektonskih geopolitičkih promjena na tlu “starog kontinenta”. Netrpeljivost zmeđu katolika i protestanata doživljavala je nevjerovatnu progresiju, što je rezultiralo tzv. “Tridesetogodišnjim ratom”. Formalni povod za taj krvavi sukob bio je događaj koji će u europskoj povijesti ostati upamćen kao “Praška defenestracija”, a naziv je sasvim prikladan, jer su u proljeće 1618. protestantski pobunjenici doslovno izbacili kroz prozor nekoliko istaknutih carskih savjetnika, sljedbenika katoličkih Habsburgovaca.

Taj događaj zapalio je iskru ratnog plamena, koji je u nadolazećih tridesetak godina prepolovio stanovništvo Njemačke, a cijelu Europu unazadio u duhovnom i moralnom smislu. Predvodnik “Katoličke lige” u tom sukobu je bila Habsburška Austrija, na čijoj se strani borilo i hrvatsko plemstvo. Habsburški vojskovođa Wallenstein je u svojoj armiji imao čak 19 pukovnija hrvatske lake konjice (oko 30000 konjanika), koje su tridesetih godina 17.stoljeća osvojile važna političko-upravna središta, Prag i Leipzig. Zanimljivo je da su Hrvati, kao dio svoje tradicionalne odore, na sebi svojstven način vezali oko vrata slikovite rupce. Ovaj lijepi “hrvatski stil” osvojio je probirljive Parižane u vrijeme Louisa XIV i oni su usvojili novi modni predmet koji se nosio “a la Croate” (na hrvatski način). Taj izraz ubrzo je postao korijenom nove francuske riječi “cravate”.

No vratimo se poanti ove cijele priče, koja se manje bazira na “školskoj interpretaciji” povijesti, a puno više na duhovne i intelektualne “sive eminencije”, koje su svojim vizijama nadahnjivale europske vladare i ratnike. Moć, novac i status uvijek su naravno bili važni za motivaciju pokretača velikih oružanih sukoba, no unatoč tome možemo zaključiti kako je iznad svih povijesnih prevrata uvijek stajala jedna metafizička i iracionalna misija. Sama ideja “Svetog Rimskog Carstva”, kojeg je godine 800. osnovao Karlo Veliki, bila je bazirana na idealu svjetskog vođe, koji bi s Papinim blagoslovom držao na okupu kršćanski svijet, braneći katoličku vjeru i pokrštavajući “krivovjerne”.

Reformatorski pokret, Tridesetogodišnji rat i pogotovo jačanje engleske krune, doveli su naposlijetku do propasti ideje o “Europi ujedinjenoj pod rimskim carem”. Trebalo je nakon toga proteći čak nekoliko stoljeća, dok se na tlu Europe nije etablirala jedna slična globalna vizija – Europska unija…. U jednom od prošlih nastavaka ove serije kolumni, već sam napomenuo kako bi, u slučaju da Veliku Britaniju nazovemo “NWO majkom”, očinstvo moderne ideje o Novom svjetskom poretku svakako trebalo pripisati Njemačkoj.

A što se tiče uloge Vatikana i Rima u cijelom tom projektu, potrebno je samo između redova iščitati povijest antičkog Rimskog carstva, s naglaskom na godine 313. (kad je “Milanskim ediktom” označen kraj vjerskih progona u Italiji) i 380. (kada će uredbom cara Teodozija I.  kršćanstvo postati službena religija u cijelom Rimskom carstvu). O tim događajima se baš previše ne uči u vjeronaučnim klupama, a oni su kasnije odredili tok moderne europske povijesti te na neki način “fuzionirali” dotada nepomirljivo;  religiju starih Rimljana s izvornim oblikom kršćanstva koje su pronosili Isusovi apostoli…

Katolička crkva se stoljećima trsila da ideju Novog svjetskog poretka pripiše isključivo Britaniji, no kad malo bolje razmislimo, u pitanju je zapravo stoljetna borba između dvije inačice Novog svjetskog poretka, one “očinske” (pod vodstvom Vatikana i Njemačke)  ili “majčinske” (pod patronatom Velike Britanije). Prevlast u zadnjh nekoliko stoljeća, koju je boljim pozicioniranjem snaga na “Novoj Atlantidi” (Amerika) izvojevala Engleska, stvorila je dojam kako su upravo Englezi ti koji su jedini imali viziju globalne svjetske države. No povijest, ali i sadašnjost nam jasno govori kako je riječ o dvije suprostavljene vizije, s jednakim ciljem koji se zove  – duhovna kontrola čovječanstva… Sve te osobine roditelja su se  logičnim razvojem događaja manifestirale i na “odgoju” zajedničkog djeteta, nad kojim se i danas vodi borba za “skrbništvo”, a riječ je o Sjedinjenim Američkim Državama.

Već smo u prošlom nastavku napomenuli kako je naseljavanje novog kontinenta bio proces u kojem su jako aktivno sudjelovali i “duhovno-intelektualni  gurui” engleskih vladara, John Dee i Francis Bacon. Poznavajući duhovnu pozadinu spomenutog dvojca (s kormilarom), ne treba nas nimalo čuditi da je povijest kao jedan od ključnih događaja američke rane povijesti zapamtila uplovljavanje jedrenjaka “Mayflower” (1620.) u luku iz koje se razvio današnji grad Massachusetts. Taj brod je, naime prevozio radikalne kalvinističke misionare (Pilgrims), koji su početkom 17.stoljeća bili nezadovoljni engleskom verzijom reformacije, smatrajući je nedoslijednom. Spomen na susret i zajednički domjenak tih engleskih doseljenika s domorodačkim indijanskim plemenom, koje im je pomoglo preživjeti u surovim zimskim uvjetima, i danas se u Americi slavi pod imenom “Thanksgiving day”.

Bitno je reći da američka djeca danas uče znatno “uljepšanu” verziju vlastite povijesti, koja spomenute događaje opisuje prilično šturo i nepotpuno, a ponekad i sasvim netočno. Recimo samo da većina Amerikanaca danas pripadnike posade “Mayflowera” percipira kao izrazito pozitivne povijesne ličnosti, koji su prijateljevali s američkim indijancima, a bili u izrazitoj nemilosti engleske države, koja ih je progonila, protjerivala i ubijala. Nije li, s obzirom na tu službenu verziju, u najmanju ruku čudno da je vođa te sekte Edward Winslow, samo 13 godina nakon uplovljavanja “Mayflowera”, postao (od engleskog kralja službeno postavljen) guverner novoosnovanog naselja Plymouth?

S engleskom krunom je odlično surađivao i njegov sin i nasljednik na guvernerskoj poziciji, Josiah Winslow, koji je 1675. proglašen za vrhovnog zapovjednika svih britanskih vojnih snaga u “Novom svijetu”. Upravo u tom razdoblju bilježimo i najveće pokolje američkih Indijanaca, koji su masovnim naseljavanjem britanskih emigranata silom postali gosti u vlastitoj zemlji.

Prešućuje se i činjenica da je u razdoblju od 1617.-1619. godine (dakle neposredno prije “opjevanog” uplovljavanja “Mayflowera”), indijanska plemena zahvatila dotad nezapamćena epidemija nepoznate smrtonosne bolesti, od koje je pomrlo i obolilo više od polovice indijanskog stanovništva na istočnoj obali Amerike. Je li virus uzročnik te tajanstvene pandemije namjerno donešen jednim od engleskih trgovačkih brodova? Je li to sve skupa  zapravo predstavljalo “pripremu terena” za jedno od najvećih etničkih čišćenja u povijesti čovječanstva? Precizne odgovore na ova pitanja nažalost nećemo nikada dobiti, no ostaje dokumentirana činjenica kako je od 1492., kad je Kolumbo prvi put stao na tlo američkog kontineta, do raznih kolonizacija europskih osvajača, ubijeno između 15 i 20 milijuna američkih Indijanaca.

Genocid je to radi kojeg nitko nikada nije krivično odgovarao, niti će ikada odgovarati, a “hollywoodska tvornica snova” će se pobrinuti za to da u svjetskoj kolektivnoj svijesti stvori snažnu sliku “simpatičnog cowboya”, nasuprot “divljeg i vječito pijanog indijanca”. Ni prva ni zadnja besramna falsifikacija američke i svjetske povijesti.

U razdoblju od samo šest godina, između 1660 i 1666. (uvijek te šestice), na području grada Londona su se dogodile ogromne promjene, koje su označile početak povijesnog razdoblja organiziranog masonstva. Tajna društva koja su dotada djelovala ilegalno, zatražila su od kralja Charlesa II. dozvolu za javno djelovanje (no u javnost će otvoreno izaći tek pedesetak godina kasnije), a 1662. je osnovano “Kraljevsko londonsko društvo za usavršavanje prirodnog znanja” (The Royal Society of London for the improvement of Natural Knowledge), institucija koja će do dana današnjeg zadržati ogroman utjecaj na znanstvena i politička zbivanja diljem svijeta. Spomenute godine 1666., u Londonu je buknuo veliki požar  koji je tijekom četiri dana u prah i pepeo pretvorio tri četvrtine tadašnjeg Londona.

Tko stoji iza podmetanja tog požara, možemo samo pretpostaviti, ali kad znamo da je glavni arhitekt u ponovnoj izgradnji britanske prijestolnice bio jedan od najutjecajnijih masona tog  vremena, arhitekt Christopher Wren, nije teško pretpostaviti čijim je interesirama odgovarala nova arhitektonska slika  Londona. Izgrađeni “novi London” bio je grad prepun masonskih i okultnih simbola, što je i simbolički označilo početak nove globalne ere te implementacije onoga što danas poznajemo pod pojmom NWO.

Možda je najbolji primjer za ove tvrdnje, analiza lokacije crkve Sv.Pavla u Londonu (St.Paul’s Church), koja se nalazi u tzv. “Tifferetu”, tj. centru “kabalističkog Stabla života”. Naime, Christopher Wren je kralju Charlesu II. podnio novi ulični plan Londona, iz kojeg su izbacili sve stare i krivudave ulice, a nove ulice položili u skladu sa spomenutim kabalističkim simbolom. Inače, vatra koja će progutati London počela je 2. rujna 1666. u pekarni Thomasa Farrinera, u srcu staroga Londona, današnjem Cityju. To mjesto je i danas obilježeno spomenikom što ga je nakon požara projektirao Christopher Wren, nazvanim jednostavno “Monument”.

Ovaj spomenik, izgrađen između 1671. i 1677. visok je 61 metar, a nalazi se navodno na točno tolikoj udaljenosti od nekadašnje lokacije Farrinerove kobne pekarnice. Ideološki cilj ponovne izgradnje Londona bio je jasan, “raskrstiti” sa starim naslijeđem iz doba vladavine Svetog Rimskog Carstva te simbolički objaviti početak “nove političke ere”. Ideja vodilja novog društvenog poretka potječe dakle nedvojbeno iz “rosenkreuzerske” tradicije, potaknuta ponajviše ostavštinom Francisa Bacona i njegovim monumentalnim djelom – Nova Atlantida.

Od tog trenutka, do dana današnjeg, cilj masonskih loža je bio potaknuti razvoj društvenih odnosa koji će ljude dovesti do stanja razvoja u kojem će postati spremni na “inicijaciju”. Masoni su radili i rade na stvaranju “snošljivog i naprednog društva”, sa stanovitom mjerom društvenih i ekonomskih sloboda, a koje će ljudima omogućiti uspješnije istraživanje “vanjskog i unutrašnjeg svemira”. Takva će evolucija neminovno za sobom povući mnoge promjene, koje je u svojoj “Novoj Atlantidi” nevjerovatno m preciznošću predvidio i Francis Bacon. Osnivanje “Royal Society of London” značilo je, u metafizičkom smislu napuštanje ideja baziranih na vjeri i idealizmu, u korist materijalizma i znanstvenog napretka.

No, sve navedeno ne znači da je masonstvo u svojoj suštini ateističko, iako ga mnogi iz crkvenih redova danas takvim apostrofiraju. Naprotiv, masoni se u svojoj inicijaciji tradicionalno zaklinju da će “proučavati skrivene tajne naravi i znanosti, kako bi što bolje upoznali Velikog Arhitekta Svemira. Isto tako je manje poznato, kako su se mnogi slobodni zidari iz osamnaestog stoljeća, a koje danas povijesna znanost ubraja u ateiste, bavili alkemijom i sudjelovali u magijskim obredima. Viši redovi masonstva i danas teže izravnom i osobnom doživljaju duhovnih svjetova, tj. “izmjenjenim stanjima svijesti”. Zbog svega ovoga, ali i svega što smo kroz ovu priču naučili o tradiciji Rosenkreuzera, bilo bi potpuno pogrešno nazivati masone ateistima, a mnogi ljudi koji sukob crkve i masonstva na taj način trivijaliziraju, nikad neće shvatiti bit i smisao masonstva, koja korijene vuče sve do vremena kralja Salomona.

Uostalom, ateisti nisu bili ni osnivači Sjedinjenih Američkih Država, ali su svi redom bili pripadnici engleskih masonskih loža, a većina potpisnika američke Deklaracije o nezavisnosti su u službnim dokumentima kao svoju religiju naveli  – Deizam. Za one koji nisu upoznati s pojmom deizma, reći ćemo samo kratko da je “deizam” filozofsko učenje koje potječe od grčkog filozofa Aristotela, a zasniva se na premisi da “izvan spoznatljivoga svijeta postoji Bog koji je stvorio svijet po svojim zakonima, ali ne sudjeluje u razvoju i povijesti svog djela”. 

Godine 1774. se Benjamin Franklin u jednoj londonskoj loži upoznao s vodećim engleskim intelektualcem tog vremena, Thomasom Paineom. Paine je bio jedan od ideoloških nasljednika Francisa Bacona, a baš od njega i potječe ideja za stvaranje federacije američkih kolonija, koju je on već 1774. nazvao – Sjedinjene Američke Države. Potpisivanjem Deklaracije o nezavisnosti 1776., i službeno je ostvaren masonski plan o stvaranju Nove Atlantide, ili kako bi je nazvao “moderni Rosenkreuzer” Aldous Huxley – “Vrlog novog svijeta”…

*Kraj ove priče o Velikoj Britaniji kao “majci Novog svjetskog poretka”, ujedno je i početak jedne još zanimljivije i dinamičnije priče o političkom i duhovnog razvoju njenog američkog djeteta. Možda ću i tu priču, ispričanu opet iz svog posebnog ugla gledanja, jednom ispričati na stranicama ovog bloga ili čak i u obliku neke zanimljive knjižice. Zahvaljujem se svim čitateljima koji su ovu priču pratili bez predrasuda i nepotrebnog ironiziranja, a posebno onima koji su je svojim zanimljivim komentarima proširili i obogatili. Hvala i svim autorima, iz čijih sam knjiga crpio inspiraciju i korisne informacije za sastavljanje ovog sedmodijelnog teksta, a skromno im se odužujem objavom literature koju sam koristio proteklih tjedana:

1. Francis Bacon – “Nova Atlantis”

2. Baal Hasulam – “Uvod u knjigu Zohar”

3. Roland Goetschel – “Kabala”

4. Theophrastus Paracelsus  – “Živa baština”

5. Philippe Walter  – “Kršćanska mitologija”

6. Jolande Jacobi – “Psihologija C.G.Junga”

7. Aldous Huxley – “Vrli novi svijet”

8. Ludwig Hertling – “Povijest Katoličke crkve”

9. Cyril Aydon – “Povijest čovječanstva”

10. Joel Levy – “Tajna povijest”

11. Wolfgang Bauer – “Leksikon simbola”

12. Cornelius Agrippa – “Četvrta knjiga okultne filozofije”

13. Coyote Cardo – “Ezoterijska fizika”

14. John Salza – “Masonstvo bez maske”

15. Ivan Mužić – “Masonstvo u Hrvata”

16. Mladen Lojkić – “Vladari svijeta”

17. Razni autori – “Dvadeset prekretnica britanske povijesti”

18. John O’Farrel – “Krajnje nepristrana povijest Velike Britanije”

I naravno, povijesna enciklopedija te knjiga svih knjiga – Biblija…
 
(blog.vecernji.hr/uredio:nsp)

Po definiciji, teorija zavjere je pokušaj da se objasni krajnji razlog nekog društvenog, političkog ili povijesnog događaja kao tajni plan tajnog udruženja moćnih osoba, često opisanih kao “moćna elita”, uz negiranje da je događaj rezultat izravne aktivnosti sudionika.

Termin “teorija zavjere” ili konspirativna teorija ponekad može imati i negativnu konotaciju, u smislu paranoičnog i neosnovanog vjerovanja u neku neosnovanu tvrdnju. Psiholozi kažu da se stvaranje teorija zavjera objašnjava ljudskom potrebom da se krivnja prenosi na nekog drugog ili da se objasne događaji o kojima čovjek nema dovoljno vjerodostojnih podataka.

Neki od njih čak tvrde i da se po broju teorija zavjere koje kruže u narodu točno zna koliko je nestabilno društvo u kojem se raspredaju takve priče. Na taj način, kažu, prazni se nagomilana agresija i traži žrtveni jarac. Svijetom ne vladaju građani preko vlasti u svojim zemljama … Barack Obama i Vladimir Putin nisu to što u stvari jesu, već tek pijuni … Ujedinjeni Narodi koje nitko ne pita ni za šta … samo su neke od aktualnih tema pristalica teorije zavjere. Koliko ste samo puta čuli ove ili slične teorije zavjere? Vjerujem da ni sami ne znate točan broj istih.
 

 
Najčešći predmet rasprava u teorijama zavjere su masoni, jedna od najstarijih bratskih organizacija na svijetu čija je prva Velika Loža nastala u XVIII stoljeću u Engleskoj, i iluminati čije se značenje u suvremeno doba odnosi na tajnu organizaciju čije aktivnosti dolaze kao vlada iz sjene.

Jedni vjeruju da iluminati navodno izazivaju krize diljem planeta preko vlada i korporacija i vrlo često se uzimaju kao referenca za Novi svjetski poredak. Drugi tvrde da svijetom upravljaju masoni iz nekih mračnih podruma gdje igraju partiju dobrog šaha sa sudbinama svih nas. Ili, ako ne masoni, poteze vuku razni svjetski moćnici iz bankarskih, naftnih i farmaceutskih fotelja.

Mnoge današnje teorije zavjere vjeruju da iluminati, kao gospodari uma, predstavljaju vođe u vladi Novog svjetskog poretka (Novus Ordo Mundi). U njemu, mnogi značajni događaji prouzrokovani su od strane vrlo moćne organizacije s primarnim ciljem da se ovlada svijetom. Kovanje zavjere prema konačnoj svjetskoj dominaciji preko autonomne svjetske vlade koja će zamijeniti suverenost država i donijeti drukčiju diobu vlasti u borbi za svjetsku vlast, glavna je teorija zavjere vezana za iluminate.

Iako je Vatikan najmanja neovisna država na svijetu u kojoj je sjedište poglavara Rimokatoličke crkve Pape, mnoge teorije zavjere vezanu su izravno za ovog jedinog apsolutnog monarha u Europi. Stručnjaci grupe Skrinijum proveli su čitavih sedam godina na proučavanju originalnih zapisnika o suđenju templarima, iz čega je kasnije nastala knjiga “Processus contra Templarios”. Kažu da ovo nije prva, a neće biti ni posljednja knjiga u otkrivanju svih vatikanskih tajni. Po nekim tvrdnjama, trenutno se radi na otkrivanju reformističkih ideja pape Rodrigo de Borgia-e (1431-1503).

Iz svjetskih teorija zavjere nije izuzet ni glavni stožer Ministarstva obrane SAD-a, Pentagon, koji je bio cilj terorističkog napada 11.rujna 2001. godine. Mnogi suvremeni zagovornici teorija zavjere vjeruju da je upravo u ovom napadu svoje prste uplela tadašnja amerilka vlada na čelu sa George Bush-em mlađim. Svoje sumnje pravdaju činjenicom da je Bin Laden predugo na slobodi. S obzirom na to a je on u mladosti bio “američki čovjek”, zagovornici ove teorije kažu da bi bilo malo naivno povjerovati u službenu verziju o terorističkom napadu na Pentagon i “tornjeva blizanaca” u New York-u.

Postoji, dakle, vrlo duga tradicija da se pribjegava teorijama zavjere da bi se bilo što objasnilo. Uvijek se kuje neka mračna zavjera u nekoj stranoj uredu i uvijek se spominju neke opskurne sile koje iz ko zna kojih razloga manipuliraju događajima i ljudima. Izgleda da su takve stvari neodvojivi dio ljudskog uma na koje ni mi, Hrvati i stanovnici ovih prostora, nismo ostali imuni.

Za mnoge zagovornike teorije zavjere upravo smo mi školski primjer. I to ne teorije zavjere, kako kažu, već prave zavjere stranih sila pod izgovorom ljudskih prava, pravde, istine, dobrote i milosrđa. Spominje se da je rat u bivšoj Jugoslaviji rezultat planiranja tajne službe CIA. Slična priča, kažu, čula se i u susjednoj Rumunjskoj nakon što je Ceausescu zbačen s vlasti. U istom tonu, političari, premijeri, predsjednici i zastupnici u današnjoj Hrvatskoj, Srbiji, Bosni… puke su marionete nekoliko najmoćnijih i najbogatijih ljudi u državi koji, svojim novcem, drže sve poluge vlasti. Ako im se netko zamjeri, sklanjaju ga i “izmišljaju” nove ljude, pa čak i cijele partije, kako bi čvrsto držali vlast u svojim rukama.

Ovo je priča koju ćete najčešće čuti po kuloarima današnje Hrvatske. Po ovoj teoriji zavjere, politički život u Hrvatskoj je samo privid. Ljuti politički neprijatelji, takozvana oporba, samo su igrači na političkoj pozornici, dok su redatelji i scenaristi svemoćni biznismeni (moderno nazvani tajkunima) koji donose odluke o svemu što je zaista bitno u zemlji. Teoretičari zavjere tvrde da u Hrvatskoj nema ideologije, nema ideala i nema “borbe za narod”. Svi su tu samo da bi održavali privid da se “nešto događa” u državi nedođiji.

Svi političari su samo dobri glumci koji uzimaju ogromne provizije od svojih tajkunskih mentora. Hrvatski narod je, dakle, žrtva teorije zavjere skuhane u loncu ko zna kojih tajkuna. Upravo zbog toga ne treba čuditi ni nastanak teorije zavjere u kojoj se svi u Hrvatskoj – prisluškuju! “Moram nešto važno da ti kažem, izvadi bateriju iz mobitela, prisluškuju nas!” – Ovim riječima, kažu, počinje sve više “povjerljivih” razgovora u Hrvatskoj i na Balkanu. Svi su čuli da ih netko uvijek prisluškuje i da se svaki razgovor snima. Zbog toga se “važne stvari” ne govore preko fiksnih ni preko mobitela. Nokia i Sony Ericsson postali su toliko sumnjivi da mnogi danas vjeruju da se u njima kriju mikrofoni koji mogu snimati korisnika čak i kada on nije na vezi! “Jedini siguran lijek je vađenje baterije iz telefona”, kažu oni koji odlično “poznavaju” stvari. “Špijunski uređaji”, “mikrofonski telefoni” ili “zidovi puni bubica” samo su neki od mitova koji su rasplamsali paranoju pojedinaca čije su sumnje u teoriju zavjere išle toliko daleko da su, kako kažu, neke povjerljive sastanke zakazivali daleko izvan gradova i bez mobilnih telefona, naravno.

Neke od popularnih teorija zavjere u Hrvatskoj vezane su i za male zelene ET-je koji, kako kažu “poznavaoci”, postoje, ali tajna svjetska “elita” to uporno krije daleko od očiju javnosti. Zagovornici ove teorije zavjere tvrde da vanzemaljci nisu proizvod Hollywood-a ni naše mašte već realna bića čije postojanje i prisutnost na Zemlji zataškavaju tajna društva, jer im je potrebna vanzemaljska tehnologija kako bi mogli upravljati svijetom. Kao referencu za ovu tvrdnju navode čuveni “slučaj Roswell” iz 1947. godine kada je (navodno) u američkom gradiću Roswell u Novom Meksiku pala izvanzemaljska letjelica. Tadašnja vlada SAD-a je prvo potvrdila da se srušio leteći tanjur nepoznatog porijekla, a ubrzo zatim promijenila je izjavu i objavila da se srušio meteorološki balon. Događaj je brzo zaboravljen sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a onda se planetom proširila priča o sakrivenim tijelima vanzemaljaca koji su pali kod Roswella. Danas je čak moguće pronaći i “arhivske” videozapise na youtube-u koji govore upravo o ovim malim vanzemaljskim bićima.

Najnovija i najaktualnija teorija zavjere vezana je upravo za svinjsku gripu, viruse “SARS” i H7N9. Mnogi tvrde da je ovaj virus nastao kao rezultat obračuna velikih magnata. Kažu, zavjera je počela s govedinom, kada su proizvođači mesa peradi izmislili ideju o ludim kravama, a sada su se farmaceutske kuće ponovo dosjetile kako brzo i lako profitiraju na ljudskoj nesreći. Da li su one izmislile kompletan svinjsku gripu ili samo “napumpale” priče o opasnostima od istog, to tvorcima teorije zavjere još uvijek nije jasno, ali im je jasno da su proizvođači lijekova i cjepiva debelo profitirali.

Jedni tvrde da virus svinjske gripe nema, drugi da je cjepivo protiv njega opasna po zdravlje ljudi, a treći da je planeta Zemlja postala previše “tijesna”, pa se moralo nekako stati na put prenapučenim ljudima. I kako bi se poduprla ova teorija zavjere, sve se više po kuloarima spominje tajanstveni “farmaceut” čiji su e-mailovi punili inbox poštu mnogih korisnika interneta. U tom pismu, ovaj samozvani “kvalificirani farmaceut” (bez identiteta) tvrdio je da cjepivo protiv svinjske gripe sadrži opasne spojeve koja se vezuju za receptore u mozgu i uzrokuju njegovo oštećenje (thimerosolu) i varaju imunološki sustav čovjeka stvarajući auto-imune bolesti (Squalene). Bez toga da se uopće i zapitaju koliko je štetnih i kancerogenih tvari u duhanu koje pušači svakodnevno unose u organizam ili što se sve veže za stanice mozga i uništava ga u slučaju uporabe alkohola ili eventualno marihuane, pristalice ove teorije zavjere neprestalno su pozivale na bojkot cijepljenja.

Kako se ispostavilo, ova teorija zavjere imala je masovni znak koji je izravno utjecao na ljude da prelome u svojim glavama i odbiju primiti cjepivo. Epilog ove teorije zavjere vidjet ćemo na Europskom sudu za ljudska prava. Kako je smanjen broj oboljelih od tuberkuloze? Koliki bi bio broj umrlih da nije bila obvezno cijepljenje protiv velikih boginja? Kako je pojava bjesnoće gotovo iskorijenjena? Zašto je difterija danas nepoznata pojava u suvremenom svijetu? To su neka od pitanja na koje pristalice teorije zavjere zvane Svinjska gripa ne žele dati odgovor … ili ga, jednostavno, ne znaju.

Bilo kako bilo, sveopće prisutna teorija zavjere kod nas i u svijetu i dalje otvara više pitanja nego što daje odgovore. Ako se po broju teorija zavjere koje kruže u narodu točno zna koliko je nestabilno društvo u kojem se raspredaju takve priče, onda je i više nego očito da je cijela planeta u velikoj krizi. Ili je, možda, pravo vrijeme da se zapitamo nije li najveća teorija zavjere upravo uvjeravanje ljudi da postoji teorija zavjere?!? No najveće je pitanje, zašto nas elite uništavaju, truju, jedno govore, drugo rade.

Bilo kako bilo, u zadnje vrijeme sve više teorija zavjere prelazi u ISTINU, i razotkrivaju se sve više skrivenih stvari koje elita ne želi da mi vidimo. Ustrajmo u teorijama zavjere u potrazi za istinom, jer pametan čovjek traga za istinom, a manje pametan istu zanemaruje.
 
(vanjabor.wordpress.com, youtube.com/uredio: nsp)

Vitezovi Malte, jedan od najčudnovatijih osebujnih organizacija u svijetu, obilježila je svoj 900. rođendan u subotu kroz šareni mimohod na Trgu Svetog Petra u, na misi u bazilici i audijencije s papom Benediktom XVI., nekadašnjim članom viteškog reda koji je nastao iz europskog plemstva.

Glavna poluga rimske crkve i medjunarodnih institucija su Malteški vitezovi, tajno društvo iz ogranka jezuitske organizacije. Članovi Malteškog Reda polažu zakletvu Papi na vjernost, pripadnici su NATO-a, Ujedinjenih Naroda i institucija Europske Unije. U dobroj mjeri kontroliraju vojnu industriju, dobro su infiltrirani u masoneriju i ostala tajna društva, aktivni su u uspostavljanju ekumenskog dijaloga. Prvi čovjek Malteških vitezova u Americi je newyorkški kardinal Edward Egan, kada su srušeni neboderi Blizanci 11. rujna bio je šef Malteških vitezova u Americi.

Tadašnji direktor CIA-e George Tenet bio je također član reda, podređen kardinalu Edward Egan-u. Vjeruje se da je CIA tada o svemu bila upoznata, a zna se da postoje brojne sumnje da je spomenuti događaj bio isceniran. Suština je da su ljudi pod kontrolom Rimske crkve vodili cijeli proces. Rimska crkva svjesno ubacuje svoje ljude u tu službu jer se preko nje provodi politika izmjene demografske strukture Amerike.

Veliki Majstor vitezova Malteškog Reda, Matthew Festing čita svoju poruku za papu Benedikta XVI. na kraju mise koja se slavila u povodu 900. obljetnice Reda, 9 veljača 2013 u Vatikanu.

Danas su Španjolci (useljenici iz Južne Amerike koji govore španjolskim jezikom, uglavnom Meksikanci) moćna glasačka mašinerija u Americi (ima ih više nego crnaca u Americi), a skoro svi su katolici. Važan član Malteških vitezova je španjolski kralj Juan Carlos, pod čijom kontrolom je između ostalog i Španjolac Javier Solana, visoki dužnosnik EU, koji je bio šef NATO-a u vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji. Američka supersila postaje glavno oružje u ​​rukama rimske crke tako treba uskoro očekivati ​​napad na Izrael od NATO-a, islamskih vojski i Europskih institucija

Vitezovi zajedno čine Rimokatolički vjerski red, skupina potpore koja radi u pučkima kuhinjama, bolnicama i hitnim pomoćima širom svijeta, i suvereni entitet koji ispisuje svoje putovnice i uživa diplomatske odnose sa 104 zemalja u svijetu – još nema zemlju koju će zvati svojom.

Oko 4.000 ljudi – volonteri u neonsko narančastom civilnom zaštitnom odijelu, djeca sa crvenim beretkama i članova svaki zamotan u crni plašt s bijelim, sa osmo-šiljastim malteškim križem na prednjoj strani – svi zajedno u procesiji kroz Trg Svetog Petra, u baziliku na misu obilježavanja 900. obljetnice Reda priznatog od strane Svete Stolice.

Nakon mise, koju je predvodio vatikanski Broj 2, Benedikt XVI. je došao do bazilike za publiku tijekom koje je zahvalio Redu za svoje “zasluge” i pozvao na nastavak pružanja zdravstvene zaštite za svjetski najpotrebnijima, ostajući vjerni svojim kršćanskim idealima .

Rad Malteškog Reda, rekao je, “nije jednostavno čovjekoljublje, već učinkovit izraz i proživljavanje svjedočanstva evanđeoske ljubavi.”

Papa Benedikt XVI. pozdravlja Velikog majstora vitezova Malteškog Reda, Matthew Festing-a na kraju mise koja se slavi povodom 900. obljetnice Reda, 9 veljača 2013 u Vatikanu.

Kako vuče svoju povijest još od 11. stoljeća kroz ambulantu u Jeruzalemu koju je postavio fratar da bi brinuo za svoje hodočasnike koji su posjećivali Svetu zemlju. Tijekom Križarskih ratova, humanitarni napori Malteškog reda su se proširili, da bi u vojnoj ulozi zaštitili hodočasnike i kršćanstvo kao cjelinu od muslimanskih napada. U veljači 1113. godine Papa Paschal II priznaje nalog s papinskom bulom o osnivanju suverenog statusa Malteškog Reda rekavši da će ona biti neovisna od oba – svjetovnih i drugih vjerskih vlasti.

Tijekom svog vrhunca, njihovi članovi su morali dokazati plemstvo kroz svih osam moćnih pradjedova. Takvi zahtjevi su sada uglavnom povučeni osim u nekim europskim zemljama. Ipak, prema Redu, članovi su izvučeni i potiču iz nekih od najvećih svjetskih najbogatijih katolika, koji financiraju svoje vlastite zdravstvene klinike, pomažu beskućnike i staračke domove u 120 zemalja, te zborove za specijalne namjene u vremenima katastrofa.

Šezdeset od 13.500 članova su takozvani “zavjetnim vitezovima”, koji su se zavjetovali siromaštvu, čistoći i poslušnosti  i žive kao redovnici, iako nisu zaređeni svećenici.

Međunarodni pravni status Malteškog Reda je posve jedinstven, to je suvereni entitet koji ispisuje svoje vlastite poštanske marke, kovanice, registarske tablice i putovnice, ali nema teritorij nad kojim ima prava. Njegove snage su jednom zauzele Cipar, Rodos i Maltu, ali kada je Napoleon protjeran iz Reda po nalogu, iz Malte u 1798., lišavajući ga zemljišta kojim je vladao.

Ipak, Malteški Red Vitezove još uvijek uživa mnoge raskoši male zemlje: UN status promatrača i diplomatskih odnosa sa 104 zemlje, od kojih je većina u svijetu u razvoju gdje takve veze mogu olakšati dostavu humanitarne pomoći. No, Sjedinjene Američke Države, nema vezu s Redom, upravo zato što je država bez državljanstva (ili teritorija).

U svom govoru u subotu, Benedikt 16. je suvereno potvrdio status kojeg Malteški Red uživa. On je priznao njihovu neobičnu narav, govoreći o njihovom duhu koji ih vodi “ima za cilj da ne vježba moć i utjecaj svjetovnog karaktera, već u potpunoj slobodi kako bi ostvarili svoju misiju za integralnu dobrobit čovjeka, duha i tijela … s posebnim naglaskom na one čija je potreba za nadom i ljubavi veća.”
 

 
 
(life.nationalpost.com, youtube.com/uredio:nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Dok su brojne knjige napisane u posljednjih 500 godina na temu Kristofora Kolumba, pitanja i dalje ostaju: Tko je bio taj čovjek i otkuda je došao? Čak i sada -  više od 516 godina nakon njegovog slavnog putovanja i gotovo 502 godina nakon njegove smrti – znanstvenici i istraživači se ne slažu oko njegova pravog podrijetla, pravog identiteta i njegovih otkrića.

Kristofer Kolumbus nije ime čovjeka koji je plovio u Novi svijet. Različiti prijevodi su doprinijeli tome, njegovo izabrano ime je bilo Kristoval Kolon ili Kolom (Christoval Colon), a ime koje mu je dano po rođenju je još uvijek nepoznato.

Kristofer Kolumbus je bio duboko povezan s unutarnjim krugom portugalskog kralja Ivan II (John II) kroz brak davno prije bilo kakvih važnih akcija. Članovi obitelji supruge Kolumbus, Filipa Moniz Perestrelo, svi su bili dio dvora kralja Ivana II i kraljevskog dvora, uključujući kraljevu ljubavnicu, Lord Chamberlain i tjelohranitelja.

Mnogi od njih su bili  unuci i drugi potomci kraljeva Španjolske, Francuske i Portugala – veza koja je otkrivena prije samo nekoliko godina.

Talijan imenom Kristofor Kolumbo (Kristofor Kolumbus), se dugo pretpostavljalo da je on legendarni istraživač, Kristobal Kolon bio samo siromašni tkalac vune  u Genovi kao što je tvrdio svaki povjesničar i dokumenati. Njemu je nedostajalo plemenite krvi potrebne da se oženi plemstvo, kao što je to napravio istraživač Colon davno prije njegova povijesnog putovanja. Nema nepobitnog dokaza da je istraživač znao govoriti talijanski, ili da li je imao bilo kakve značajnije veze s tom zemljom.

Kolumbov zagonetan potpis “XpoFERENS Colon” kao što smo odgonetnuli, ukazuje na to da je on bio član super tajnovitog  Vojnog Reda Kristovih templara, koje je imalo uporište u Portugalu u vrijeme kad je vodio svoje putovanje. On kao član, kao i njegov tast i zet, bio je posvećen riješavanju svijeta od muslimana, koji su zauzeli njegovu zemlju nekoliko stoljeća prije.

Iako nam povijest govori da je Kolumbo bio ljut i izdan kada je kralj Ivan II od Portugala odbio financirati njegovo putovanje, Kristofor Kolumbo kontinuirano je bio u tajnom sporazumu s Portugalom nakon navodnog odbijanja. To je zato što je on bio poslan u Španjolsku da vodi španjolske istraživače prema zapadu i odvesti Španjolsku daleko od portugalskog monopola.

Kristofer Kolumbovi napori su pomaknuli španjolski fokus daleko od portugalskog prestižnog istočnog plovnog puta do Indije, sa svojim obećanjima zlata, začina i drugih bogatstva. Columbus continued to communicate with the King of Portugal during his voyages. Columbus je nastavio komunicirati s kraljem Portugala tijekom njegovih putovanja. On je stalno lagao španjolske kraljeve, a  pomogao portugalske i navigirao s tajnim sunčevim kartama naručenim od strane portugalskog kralja.

Kolumbo-vi potomci su nastavili lagati i skrivati ​​istinu od kraljeva Španjolske uz pomoć svojih dobro povezane rodbine.

Nećemo raspravljati o poznatim činjenicama oko putovanja prema Zapadu. Umjesto toga nudimo paradigme. Nakon što je Kolubova akcija sjela u potpunom kontekstu njegova doba, ona je poprimila novi oblik i otkrila novi smisao. Događaji jednom smatrani, bitni za Kolumbovu priču prikazani su kao maske koje skrivaju dublje motivacije. Objašnjenja koja su stvorili povjesničari da bi smjestili anomalije oko Kristofor Kolumba su se pokazala kao umjetni i glomazni pokušaj da se napravi svoj ​​pogled na događaje. Nudimo rješenje koje pruža najviše, naravno dolikuje današnjem vremenu i otkrivenim dokazima: Kristofor Kolumbo je bio portugalski dvostruki agent koji je radio za kralja Ivana II, kojem je bio cilj omesti Španjolsku od svog monopola trgovine afričkog zlata i  plovnog puta oko Afrike do Indije.

Tajna Karta drevnog svijeta: Naša Zemlja prije 4000 godina?

Istraživačica Charlotte Harris Rees raspravlja o kartama Azije koje datiraju još prije 4.000 godina koje pokazuju obalu Amerike !!! Ona, koja je kartu dobila od njezina oca koji je prikupio ove karte, je sugerirala da su drevni Kinezi znali za pomorstvo i otputovali u Ameriku daleko prije Kolumbo-vog dolaska. Kao dodatni dokaz, ona navodi genetske markere koji se dijele samo kod Azijata i Indijanaca.

Pozadina priče
Charlotte Harris Rees, autor tajnih zemljovida antičkog svijeta krenula je na uzbudljivo putovanje nakon otkrića da je saznala da je njezin pokojni otac, dr. Hendon Harris Jr. (autor knjige Asiatic Fathers of America), bio u pravu: Kinezi su bili u Americi tisućama godina prije Kolumba. Charlotte-ina knjiga izlaže nepobitan dokaz (uključujući i DNK testove) u potporu očevih zaključaka.

Godinama nakon njegove smrti u 1981. godini, dr. Harris zbirka karata je ležala zaboravljena u kutiji pod sinovomkrevetu. Nadajući se da će provjeriti njihovu točnost, Charlotte i njezin brat su uzeli karte u Kongresnu knjižnicu u 2003., gdje su studirali

U ovom uzbudljivom segmentu, Charlotte nam govori kako DNK uzorak može otkriti cijelu migracijsku povijest jednog naroda, prepričava svoja iskustva u Kongresnoj knjižnici.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)