Stvarni čelnik tog pokreta turski je sultan, a opasniji su i od džihadista ISIL-a i Al-Kaide, tvrde njemački obavještajci

Dok je svijet usredotočen na borbu protiv vehabijsko-selefijskog pokreta čiju ideologiju njeguju islamističke terorističke organizacije poput Islamske države i Al-Kaide, pokret Muslimansko bratstvo munjevito se širi diljem svijeta.

Sve to zahvaljujući dvojici moćnika, katarskom emiru Tamimu bin Hamadu Al-Thaniju i turskom predsjedniku Tayyipu Erdoganu, te duhovnom vođi Yusefu Al-Qaradawiju koji danas živi u Kataru i koji je “pozdravljao napade bombaša samoubojica na Izraelce, a Hitlera je nazivao Božjim djelom da kazni Židove”, kako govori profesorica Susanne Schröter, direktorica frankfurtskog istraživačkog centra Globalni islam.

Katarski emir Bin Hamad Al-Thani i turski predsjednik Erdogan danas su postali glavni ideolozi tog pokreta koji je poput hobotnice pustio svoje pipke diljem svijeta.

Geneza razvoja pokreta

Za eksperte i analitičare pokret Muslimansko bratstvo nije ništa manje opasan od vehabijskih i selefijskih pokreta s obzirom na to da su se iz tog pokreta rodile mnoge terorističke organizacije.

Naime, njemački Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka (BfV) nakon dublje analize došao je zaključka te izdao upozorenje kako najveća opasnost u Njemačkoj i Europi ne prijeti od džihadista iz terorističke organizacije Islamske države i Al-Kaide nego upravo od Muslimanskog bratstva.

- Njihov je cilj uspostava islamske Božje države diljem svijeta, pa tako i u Njemačkoj – upozorava Burkhard Freier, čelnik BfV-a za Sjevernu Rajnu Vestfaliju, napominjući da je Muslimansko bratstvo opasnije od ISIL-a i Al-Kaide jer ga vode puno obrazovaniji ljudi koji imaju znatno veću financijsku potporu iz zemalja Arapskog poluotoka.

Prema izvještaju BfV-a, u Europi je središnje tijelo Muslimanskog bratstva Islamsko društvo u Njemačkoj (IGD) sa sjedištem u Kölnu gdje djeluje središnji ured mreže Muslimanskog bratstva.

- Svojim stremljenjima da uspostave društveni i politički sustav utemeljen na šerijatu suprotstavljaju se slobodarskom demokratskom poretku – komentirali su iz BfV-a za njemački Focus.

Muslimansko bratstvo osnovano je 1929. godine kada je mladi egipatski učitelj Hassan al-Bana sa skupinom radnika osnovao taj pokret. Iako u početku malobrojan, do trenutka ubojstva Hassana al-Bane 1949. godine pokret se jako proširio.

Program Muslimanskog bratstva tada nije bio nasilan, već su najveće napore ulagali u obrazovanje, ali ipak je postojalo i paravojno krilo koje je bilo uključeno u političko nasilje u Egiptu 1949., pa je organizacija zabranjena, a Al-Bana ubijen. U vrijeme kada je osnovano Muslimansko bratstvo islamski svijet bio je u previranju.

Kemal Ataturk ukinuo je otomanski kalifat u Istanbulu, a nakon Prvog svjetskog rata i propasti Osmanskog Carstva muslimanske zemlje bile su podijeljene između zapadnih sila. Glavni cilj Muslimanskog bratstva bila je reafirmacija političkog islama i uspostava novog kalifata temeljenog na šerijatu i Kuranu.

Daljnja radikalizacija nakon Drugog svjetskog rata pripisuje se učenjima Sayida Qutba. Bratstvo se uskoro proširilo diljem arapskog svijeta i, slično kao u Egiptu, ulazi u sukob sa sekularnim režimima koji svoju ideologiju temelje na panarapskom nacionalizmu.

Taj će sukob u Egiptu kulminirati ubojstvom predsjednika Anwara el-Sadata 1979. godine. Povod tom atentatu bilo je potpisivanje mirovnog sporazuma u Camp Davidu između Izraela i Egipta. Uskoro se sličan scenarij ponovio i u Siriji gdje je 1982. godine pokušan atentat na sirijskog predsjednika Hafeza al-Asada koji nije uspio.

U naknadnim sukobima i akcijama sirijskih sigurnosnih snaga ubijene su tisuće ljudi. Najkrvavija epizoda bio je masakr u Hami u kojemu je ubijeno oko 20.000 stanovnika tog sirijskog grada.

Iz Muslimanskog bratstva potekle su brojne terorističke organizacije, među ostalima i palestinski Hamas, a velik je broj pristaša te organizacije nakon čistki u Egiptu i Siriji otišao u Afganistan u rat protiv SSSR-a 1980-ih.

Jedan od najistaknutijih članova Muslimanskog bratstva koji je otišao u Afganistan bio je Ayman al-Zawahiri. Tamo je upoznao Osamu bin Ladena s kojim je osnovao organizaciju koja je postala zametak današnje Al-Kaide.

Muslimansko bratstvo smatra da je Kuran odredio savršen način života i društvenog uređenja, stoga su za svoj slogan uzeli: “Kuran je naš ustav.”

Muslimansko bratstvo izražava svoju interpretaciju islama kroz striktno religijski pristup socijalnim pitanjima kao što je uloga žene u društvu i vjeruje da islam potiče ljude da teže socijalnoj pravdi, iskorjenjivanju siromaštva i korupcije te političkim slobodama koje garantira islamska država.

Bratstvo se uvijek protivilo i nastavlja se žestoko protiviti svim oblicima kolonijalizma i bilo je važan faktor u borbi protiv zapadne vojne i ekonomske dominacije u Egiptu i ostalim muslimanskim državama tijekom dvadesetog stoljeća.

Cilj Muslimanskog bratstva, koji je zacrtao njegov osnivač Hassan al-Bana, jest doktrina povratka islamske očigledne sudbine: carstvo, osnovano u sedmom stoljeću, koje se prostiralo od Španjolske pa sve do Indonezije. Formalni lider egipatskog Muslimanskog bratstva, 75-godišnji Mohammed Badie, i još nekoliko dužnosnika te zabranjene grupe osuđeni su na doživotni zatvor u Egiptu zbog nasilja i poticanje na mržnju i terorizam.

Iako i vehabijski pokret i Muslimansko bratstvo smatraju da je Kuran njihov ustav, između njih postoji veliki antagonizam i neprijateljstvo. Vehabizam je pokret koji je dobio ime po svom začetniku Muhammedu ibn Abdulu Vehabu, a u biti se temelji na redukcionističkim i izvornim idejama o islamu. Taj pokret nastoji zadržati muslimane na izvornoj interpretaciji islama bez daljnjih znanstvenih, teorijskih i ostalih posredovanja u interpretaciji.

S druge strane, Muslimansko bratstvo ostvarilo je prodor i veliki utjecaj na političko mišljenje i islamske pokrete u arapskim zemljama i Turskoj, ali i u Europi i na području Balkana. Nisu samo Tayyip Erdogan i njegova politička stranka simpatizeri Muslimanskog bratstva već su ostali ogranci te organizacije u zemljama Bliskog istoka, Africi, pa čak i u Europi u ekspanziji tako da znatan broj muslimana Balkana, Srednje Azije i Kavkaza vjerojatno misli da je Muslimansko bratstvo nositelj pravoga islama te da se trebaju vratiti njegovoj ideologiji.

Muslimansko bratstvo djeluje u arapskim zemljama i Turskoj. Pritom se unutar sebe žestoko razilazi u temeljnim pitanjima i u tom smislu razlikuju se dva ogranka: umjereni i ekstremni. Mali dio ovog pokreta krenuo je putem ekstremizma – u Egiptu, Siriji, Libiji postoje ekstremne skupine. S druge strane djeluje i umjereno krilo, posebno u Kataru, Turskoj, Kuvajtu i Jordanu.

Ideju Hassana al-Bane, utemeljitelja Muslimanskog bratstva, danas nastavljaju provoditi katarski emir Tamim bin Hamad Al-Thani i turski predsjednik Tayyip Erdogan. Erdogan, koji sebe danas smatra vođom i zaštitnikom muslimanskih sunita u svijetu, s većim žarom od prijašnjih turskih vladara širio je utjecaj na području bivšeg Osmanskog Carstva: u Makedoniji, BiH, Crnoj Gori, Kosovu i šire.

Širi se utjecaj Turske

Financijskom i svakom drugom vrstom pomoći Turska pokušava utjecati na politike europskih država te promicati radikalnu islamizaciju Europske unije. Ankara planski iskorištava svoje državljane i one koji pozdravljaju turske inicijative za domaće političke svrhe.

U zemljama EU djeluju 24 organizacije koje su povezane s vlastima Turske. Uz njih, tu su i one u zemljama bivše Jugoslavije tako da tom broju treba dodati džamiju u Ljubljani te po jednu organizaciju u Sarajevu, Novom Pazaru i Skoplju.

Da se pokret Muslimanskog bratstva već znatno proširio na zemlje Balkana, dokazuje i činjenica da Erdogan, za vrijeme posjeta islamskim zajednicama u zemljama bivše Jugoslavije, pozdravlja tako da mu je palac sastavljen s dlanom, a četiri su prsta u zraku, što je simbol Muslimanskog bratstva. Pozdrav se zove “rabia”.

Zadnji put kada je bio u Sarajevu te se susreo s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem, Erdogan je mahao pozdravom ove organizacije.

Zanimljivo je da Erdogan istim znakom nije pozdravio za posjeta Srbiji, gdje je okupljenoj masi u Novom Pazaru, u društvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, mahao sa svih pet prstiju.

I dok čitav svijet ISIL i Al-Kaidu smatra terorističkim organizacijama, pokret Muslimansko bratstvo još je uvijek, za sada, legalan, no terorističkom organizacijom proglašen je u Egiptu, UAE i Saudijskoj Arabiji, a i američki predsjednik Donald Trump u proceduru je uputio zahtjev o proglašenju pokreta terorističkom organizacijom.

(vecernji.hr)

Turski predsjednik Tayyip Erdogan u studenom je zaprijetio da će Europu preplaviti migrantima ukoliko mu čelnici Europske unije ne ponude bolji sporazum kako bi pomogla u upravljanju bliskoistočnom izbjegličkom krizom, izvješćuje grčki informativni portal euro2day.gr

Objavljujući zapisnik vrlo napetog razgovora iz studenoga prošle godine, grčki portal vijesti otkriva duboko međusobno nepovjerenje i netrpeljivost na razgovorima između Erdogana i dvojice visokih europskih dužnosnika, predsjednika Europske komisije i člana Bilderberg grupe Jean-Claude Junckera i predsjednika Europskog vijeća Donald Tuska.

“Možemo otvoriti vrata prema Grčkoj i Bugarskoj bilo kada i ukrcati izbjeglice na autobuse (…) I kako ćete izaći na kraj s izbjeglicama bez sporazuma? Ubiti ih?”, prenosi portal Erdoganove riječi koje se nalaze u prijepisu zapisnika tog sastanka. Prema istom izvoru, Erdogan je od EU-a zatražio šest milijardi eura tijekom dvogodišnjeg razdoblja, a kada je Juncker kazao da je u ponudi samo polovicu iznosa, odgovorio mu je da Turska novac EU-a ionako ne treba.

Europska unija pomaže s tri milijarde eura

EU je na kraju dogovorio fond pomoći od tri milijarde eura za poboljšanje prihvata izbjeglica u Turskoj. U užarenoj raspravi, kako pokazuje dokument, Erdogan je često prekidao Junckera, bivšeg luksemburškog premijera, i Tuska optužujući EU da je prevarila Tursku te Junckera optužio za neuljuđeno ponašanje prema njemu osobno. Erdogan mu je, kako navodi euro2day.gr, rekao da bi trebao pokazati više poštovanja prema zemlji od 80 milijuna stanovnika te da je “Luxembourg tek kao običan gradić u Turskoj”.

Bruxelles u međuvremenu ponavlja da se priljev migranata iz Turske nije znatnije smanjio od summita dviju strana u Ankari u studenom kada je i dogovorena pomoć Turskoj za zbrinjavanje migranata.

Spomenuti sastanak na kojem se nisu birale riječi je najvjerojatnije održan 16. studenoga u Antaliji, nakon summita G20, tvrdi grčki portal.

Na tursku granicu stiže 600.000 izbjeglica?

Trenutno Turska strahuje da će zbog borba koje se trenutačno vode u okolici sirijskog grada Alepa na njenu granicu stići 600.000 novih izbjeglica, rekao je u ponedjeljak potpredsjednik vlade Numan Kurtulmus nakon sjednice vlade.

“Najgori scenarij koji bi se kratkoročno mogao dogoditi na tom području je dolazak još 600.000 izbjeglica na tursku granicu”, rekao je novinarima glasnogovornik turske vlade.

Ofenziva protiv pobunjenika u okolici grada Alepa koja je počela prije tjedan dana a vodi je vojska vjerna sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu uz potporu ruskih zračnih snaga, nagnala je desetke tisuća civila na egzodus.

“Zbog takve situacije (u okolici Alepa), vidimo da je 200.000 ljudi prisiljeno na egzodus, od kojih 65.000 u smjeru Turske a 135.000 unutar Sirije”, dodao je Kurtulmus.

Tridesetak tisuća njih, uglavnom žene i djeca, natiskalo se, na hladnoći i u iznimno neizvjesnim okolnostima, na turskom graničnom prijelazu Oncupinaru, koji turska vlada zasad drži zatvorenim.

“Naš je cilj zasad što je više moguće zadržati taj migrantski val dalje od turskih granica i ondje im pružiti potrebne usluge”, rekao je premijer.

Turske vlasti već nekoliko dana opetuju da se njihova politika “otvorenih vrata” prema Sirijcima nije mijenjala i da su spremne, bude li potrebno, prihvatiti i ovaj novi val.

“Jasno da ćemo kao i dosad priteći u pomoć našoj sirijskoj braći i primiti ih kada to bude potrebno”, rekao je u ponedjeljak premijer Ahmet Davutoglu nakon razgovora s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Ankari.

Davutoglu je ipak jasno upozorio da njegova zemlja, koja je već prihvatila 2,7 milijuna Sirijaca, neće moći sama nositi “sav teret” prihvata izbjeglica.
 
(index.hr/uredio:NSP)