Rita Sozzi, dvadesetšestogodišnja novinarka iz Italije, prošle godine je biciklom obišla Evropu i svoje uzbudljivo putovanje završila u Moskvi

Ovog ljeta se vratila u Rusiju i za dva mjeseca na dva kotača prešla čak 6.000 kilometara.

Privukle su je, kako kaže, prirodne ljepote, pejzaži kojima se divila, od Urala do stepa, od sibirskih planina do Bajkala.

Htjela je osjetiti sve osobitosti kulture u najvećoj zemlji na svijetu, da na toj ogromnoj površini upozna sve primjetne razlike između brojnih naroda koji žive u Rusiji. Vidjela je brojne spomenike Lenjinu, ali isto tako i brojne statue Bude, predivne ikone, mnoga nova lica…

Kako je Vaša obitelj reagirala ovala na ideju da putujete kroz Sibir?

Moja obitelj je odmah jako negativno reagirala na moje planove. Roditelji i prijatelji su se brinuli što putujem sama. Osim toga, kada Europljani čuju reč „Sibir“, odmah pomisle na hladnoću, divlju pustoš, nenaseljena područja.

A još kada kažete: „Idem putovati Sibirom“, oni čuju „Idem u radni logor, gulag. Naravno, sve su to stereotipi protiv kojih sam se morala boriti. Ipak, moji najbliži znaju da, kada sam na biciklu, radim nogama, ali i glavom.

Ispričajte nam nešto o svojim iskustvima, da li ste zadovoljni onim što ste vidjeli i doživjeli?

Moje putovanje je trajalo 65 dana: od toga sam 60 dana bila na teritoriji Rusije, dva dana u Kazahstanu i tri u Mongoliji. Prešla sam 6.200 kilometara.

Počela sam svoje putovanje iz Moskve i dalje sam išla duž Transsibirske železnice, gotovo se uopće nisam odvajala od te trase. Na taj način sam vidjela puno poznatih ruskih gradova: Vladimir, Nižnji Novgorod, Kazanj, Ufu, Čeljabinsk, Kurgan, Omsk, Novosibirsk, Krasnojarsk, Irkutsk i Ulan Ude.

Pred putovanje sam dobro proučila sve karte. Znate, u usporedbi sa Europom, Rusija je zaista ogromna. I tu nema mjesta improvizaciji.

Prešla sam stvarno velika rastojanja i prošla kroz mnoga mjesta koja su gotovo nenaseljena. Tu se mora vrlo pažljivo postupati sa resursima i tačno unapred planirati koliko vode i hrane je potrebno i koliko često i gdje možete stati.

Jako mi se dopalo putovanje po Rusiji. Vidjela sam predivna mjesta, saznala mnogo o povijesti i kulturi naroda koji tu žive ili su nekada živjeli. Upoznala sam divne ljude. Upoznala sam i sebe bolje, shvatila što mogu, a čega se još uvek plašim.

Vaša putovanja na dva kotača uvijek obiluju interesantnim pričama o zanimljivim ljudima i susretima. Koga ste ovog puta upoznali, recite nam nešto o ljudima sa ovog putovanja koji će popuniti Vašu „kolekciju“?

Svakodnevno sam susretala nekog interesantnog. I ranije sam pomalo govorila ruski, a sada sam poboljšala svoje vještine komunikacije.

Na primer, vlasnici kafića i restorana su mi nudili besplatno vrući čaj i oduševljeno slušali o mojim iskustvima i putovanjima. Onda, ako bih prespavala u hostelu i upoznala se sa raznim ljudima, mnogi su me htjeli povesti, ne poimajući da ja želim prijeći svoj put biciklom i da mi ne smetaju kiša i vjetar.

Nezaboravni susret sam doživela na Volgi. Kupila sam kartu da se provozam brodom. Kako bismo skratili vrijeme do polaska broda, mornari su me pitali tko sam i odakle i kad je počeo razgovor ponudili su mi čašicu votke i sušenu ribu.

Poslije je usljedilo još nekoliko čašica, pa smo čak i zapevali. Nisam znala da u Rusiji tako dobro poznaju italijansku pop muziku — Toto Cutugno, Albana, Rominu … Poslije su mi pričali o vremenu kad su služili vojsku i zašto cijene predsjednika Putina i njegovu politiku.

Šta mislite o ruskoj kuhinji?

O, da, veoma su mi se dopala ruska jela. Posebno razne ruske salate sa mnogo majoneze i pavlake, to baš prija kada čoveka čeka veliki fizički napor, jer su teške i masne. Zatim boršč, razne juhe, pečena i sušena riba, crni kruh i palačinke! Iako posebno volim našu, talijansku kuhinju, u Rusiji mi nije nedostajala.
 
(sputniknews.com)