Kineski hakeri, odgovorni za upad u baze podataka firme koja proizvodi opremu za američku mornaricu, ukrali su 614 gigabajta podataka u dva odvojena hakerska napada u siječnju i veljači ove godine

Washington Post je ranije objavio, pozivajući se na neimenovane američke izvore, da su kineski hakeri ukrali veliku količinu povjerljivih podataka o podvodnom ratovanju, uključujući i planove za supersoničnu protubrodsku raketu za lansiranje s podmornica.

Hakeri su upali na sistem kompanije koja radi za Centar za podvodno mornaričko ratovanje, sa sjedištem u Newportu na Rhodeu Islandu.

Ne navodi se točno o kojoj se tvrtki radi, ali je New York Times otkrio da se među ukradenim podacima nalazio i projekt Sea Dragon, koji je klasificiran kao “oružje s ofenzivnim kapacitetima koje će biti integrirano u okviru postojećih oružanih sistema na mornaričkim platformama”.

Detalji vezani za projekt bili su do sada tajni, ali prema pisanju američkih medija, od 2015. godine do sada na projekt “Sea Dragon” potrošeno je 300 milijuna dolara, a testiranje je planirano za rujan.

Navodno su hakeri ukrali planove za razvoj supersonične protubrodske rakete, koja bi trebala postati dio podmorničkog arsenala do 2020. godine.
 

(100posto.hr)

Brojna istraživanja pokazala su da veliki dućani koriste čak i psihološke manipulacije za poticanje potrošnje

Svaki put kada uđete u supermarket, vama se manipulira.

Dućani su osmišljeni da sve osnovne namirnice koje krenete samo pokupiti iz dućana nalaze se na suprotnoj strani mora iskušenja: jaja, mlijeko i kruh skrivaju se iza slatkiša, posebnih pakiranja grickalica i izloga primamljivog sira.

Ako to nije dovoljno, vaša djeca su ciljana publika: sve žitarice na razini očiju djeteta koje sjedi u kolicima za kupnju ukrašene su crtanim likovima da im bolje privuče pažnju.

Ali, BBC se pita može li se nama manipulirati na naše dobro? Prosječni proizvođač hrane ima malo razloga da nas preusmjeri od svojih proizvoda s puno masti i šećera.

Ipak, s obzirom na to da smo već pod utjecajem reklama, možemo se pitati hoće li trgovine možda na kraju vidjeti prednost promocije zdrave hrane – možda provođenjem nekih poreznih olakšica – kako bi dio s povrćem postao igralište gdje djeca vrište roditeljima da im kupe kelj.

Čak i unutar trgovina, nije teško nagovoriti ljude da krenu u boljem smjeru, barem kratkoročno.

Esther Papies, profesorica socijalne psihologije na Sveučilištu Utrecht u Nizozemskoj, otkrila je da dijeljenje letaka s receptima na ulazu u trgovinu koji uključuju riječi poput “zdravo” i “niske kalorije” dovode do toga da pretili ljudi ili osobe na dijeti podsvjesno kupuju manje hrane.

Na blagajnu su odnijeli nevjerojatnih 75% manje grickalica od onih koji su primili kontrolni letak, koji nisu spominjali riječi vezane uz zdravlje.

Te riječi aktivirale su postojeće ciljeve ljudi i podsjetili ih na ono što bi sada mogli učiniti kako bi ih ispunili, a da kupci zapravo ni ne shvaća što se događa, kaže Papies.

Ostale trikove predložio je Brian Wansink, profesor ponašanja potrošača u Cornellu koji je poznat po istraživanju psihologije prehrane.

Neki od njegovih najnovijih radova koriste ranije otkriće – da ljudi povećavaju unos voća i povrća za 24% ako im se kaže da bi polovica njihove večere trebala biti rezervirana za ove namirnice – i primjenjuju ga na ponašanje potrošača u supermarketu.

Wansink je utvrdio da dijeljenje košarice s namirnicama u dva, a pola se koristi samo za voće, povrće, mliječne proizvode i meso, uzrokuje da ljudi troše više od dva puta više novca na voće i povrće nego ljudi bez pregrade.

Ideja je da dijeljenje košare podrazumijeva postojanje društvene norme koju potrošači pokušavaju ispuniti.

Anne Escaron, istraživačica javnog zdravstva na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu, surađivala je na preglednom radu o intervencijama u supermarketu za promicanje zdrave kupovine tijekom četiri desetljeća.

Ona kaže da, općenito, što više tema intervencije pokrivaju, to su bile uspješnije u preusmjeravanju navika potrošača.

Na primjer, korištenje znakova na policama koji promiču zdravo kupovanje može pomoći, ako se to kombinira s nekom suptilnom manipulacijom cijene, intervencija će vjerojatno biti učinkovita. “Bilo koji način na koji možete uhvatiti više od jednog impulsa potrošača, više ćete utjecati na izbore potrošača”, kaže ona.

Ipak, intervencije koje bi trgovine mogle ugraditi u dugoročnom razdoblju malo su kompliciranje.

Rušenje cijene zdravih proizvoda dovest će do toga da takvi proizvodi nestanu s polica, kaže Karen Glanz, profesorica epidemiologije na Sveučilištu Pennsylvania. “No, nedostatak je da netko mora platiti za ta smanjenja”, ističe ona.

Također je saznala da nismo svi otvoreni za manipulaciju na isti način. Na primjer, ona je pronašla da će potrošačima u siromašnim područjima isticanje zdravih učinaka nekih proizvoda navesti ih da misle kako isti taj proizvod zapravo ima grozan okus, a neće ih navesti da više kupuju.

Istodobno naglašava da isticanje pozitivnih učinaka proizvoda ne funkcionira posvuda, druge tehnike potiskivanja mogu.

Za studiju objavljenu 2014. Glanz i suradnici promijenili su raspored pića tako da su niskokalorični ili napici bez kalorija kao što je voda zauzimaju više prostora na razini očiju, a mliječni odjeli tako da je obrano mlijeko, a ne punomasno mlijeko, bilo na lijevoj strani hladnjaka, gdje potrošači obično gledaju prvo.

Također su ih obilježili znakovima u boji, iako nije bilo istaknutih podataka o zdravlju. Ove intervencije nisu zahtijevale priming ili rušenje cijena, ali istodobno su potaknuli prodaju obranog mlijeka i vode.
 
(express.hr)

Pri spomenu Dubaija većina pomisli na njegovu glamuroznu stranu, no istina je puno dublja

Velik broj ljudi će vam reći da je Dubai najuzbudljiviji dan na svijetu – sa svim tim luksuznim neboderima, tonama zlata, skupocjenim automobilima, bajkovitim restoranima i ludim noćnim klubovima. No, to je slika koja se servira turistima koji ispijaju koktele kraj bazena prije nego odu u zlatom optočene wc-e… No, Dubai ima i svoju znatno mračniju stranu, a neke od ovih tajni posve su nepoznate javnosti:

1. Radnici rade 14 sati na dan na vrućini od 40-ak Celzijusa

Dubai se razvija nevjerojatnom brzinom, a dok čitate ovaj članak, grad je vjerojatno dodao barem jednu građevinu ili prometnicu u svoj posjed. Iako tamošnji moćnici mogu imati sav novac ovog svijeta, još uvijek trebaju staru i “običnu” radnu snagu da bi gradili stvari tako brzo. Ono u čemu je problem da bogataši misle kako se tu radnu snagu ne bi trebalo tretirati kao druge građane, pa većina njih živi u užasnim uvjetima te se izlažu opasnostima svakog dana.

Primjerice, vlada savjetuje turistima da se nikad ne izlažu direktnom suncu dulje od pet minuta ako temperatura prelazi 40 Celzijusa, dok istovremeno fizički radnici pod normalno rade i do 14 sati na tim uvjetima. Naravno da to uzrokuje zdravstvene probleme, nesreće, pa i smrtne slučajeve, no to se uspješno zataškava.

2. Zatvor zbog ljubljenja u javnosti

Ljudi u Dubaiju su većinom muslimani, što znači da se pravila, a osobito ona o intimnosti, strogo provode. Sve one cool slike s Instagrama lako mogu zavarati prikazujući ga liberalnim mjestom, no to je najveća greška koju čovjek može napraviti prije posjete tamo.

Ne samo da je zabranjeno ljubljenje, već je i ilegalno držati se za ruke u javnosti – a turisti koji prekrše ta pravila plaćaju ogromne kazne. Odluče li se pobuniti, čak im i prijeti kazna zatvorom. Nije potrebno niti isticati kako su seksualni odnosi prije braka zabranjeni u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, pa je i takvo ponašanje velik rizik.

3. Trgovima ljudima

Iako su zakoni strogi po pitanju alkohola, droge i seksa, pravila ne vrijede uvijek. Djevojka se može naći u nevolji samo ako korača ulicom nepokrivenih ruku, no, kad zapadne noć – sve se mijenja. Najstarija profesija na svijetu cvate u Dubaiju – postoji više od 30 tisuća prostitutki koje otvoreno pokazuju svoju kožu i naplaćuju 500 dolara po satu. No, to nije glavni problem.

Najveći je problem što poduzetnici i moćnici podržavaju prostituciju i na tome zarađuju, a bijelo je roblje prljava javna tajna Dubaija na koju policija žmiri. Tako za ženu koja sama stoji navečer u baru će većina pomisliti da se prodaje, pa se ne treba čuditi ako neko biznismen pristupi.

4. Bacanje ogromnih količina pitke vode

Budući da je lociran u pustinju, Dubai mora uvoziti vodu. Sve dok novac tamo raste na drveću, razbacivanje s pitkom vodom ne vide kao problem. Primjerice, tamo postoji velik broj golf igrališta za čije se održavanje trati oko 4 milijuna galona vode na dan, samo kako bi trava ostala zelena.

Dok je ostatak svijeta okrenut ogromnim nestašicama pitke vode i doista postoje ljudi koji umiru od žeđi, za to ne mare u Dubaiju sve dok mogu na miru igrati golf. Tako ignorantnost, umišljenost i taština savršeno opisuju tu stranu Dubaija.

5. Kad nestane nafte, sve će propasti

Nije teško izgraditi raj usred ničega sve dok imaš obilje “crnog zlata”. Svi znaju da regija Srednjeg istoka značajno ovisi o nafti te im je to jedina uzdanica gospodarstva. No, čini se kako ljudi u UAE-u ne shvaćaju da ništa ne traje vječno, a prognoze otkrivaju kako će nafte vjerojatno ponestati za nekih 20-ak godina.

Tada, ili je neće biti dovoljni, ili će cijena biti tako visoka da će se ljudi prebaciti na druge izvore energije. A što će se onda dogoditi s Dubaijem? Najvjerojatnije je kako će njihov zlatni mjehurić eksplodirati, a skupi troškovi održavanja svega otjerati ih u trošak.

6. Ludi rasizam

U 21. stoljeću većina svijeta ne prihvaća više rasizam kao normu. Ipak, ljudski je rod spreman raditi izliku, pa primjerice nikog nije briga što je rasizam pokretačka sila Dubaija. Grad je brutalno mjesto s divljim pravilima, gdje čovjek vrijedi samo onoliko koliko mu vrijedi putovnica. Primjerice, za isti posao u istom poduzeću Europljani i Amerikanci dobivaju dvostruko veću plaću od kolega iz zemalja trećeg svijeta.

7. Pretvaraju radnike u robove oduzimajući im putovnice

Što se dublje kopa, to više izlazi mračnih priča i kaznenih djela. Tako je Dubai mjesto gdje je ropstvo još uvijek prisutno. Naravno, formalno je sve legalno, no u praksi se ljudi iz zemalja poput Indije, Pakistana i Kine prisiljavaju da rade prekovremeno za gotovo nikakav novac.

Osim toga, mnogi od tih nesretnika ne mogu napustiti Dubai jer im vlada ili kompanije nakon dolaska oduzmu putovnice. To nije scenarij filma, već opaka stvarnost ljudi koji su emigrirali tamo s nadom u bolji život, no uskoro su otkrili da su došli u pakao. Rade u užasnim uvjetima za manje od sto dolara mjesečno, imaju užasan smještaj…

8. Otvoreno uništavaju okoliš

Uz pomoć robovske radne snage Dubai se ubrzano razvija, a svakog dana pojavljuju se novi kompleksi niotkuda. Investitori ne žele čekati na njih, a sa svakog gradilišta dolaze velike količine smeća, kanalizacije i kemijskog otpada. Sustavi za zbrinjavanje ne mogu pratiti tempo razvoja, pa tvrtke svoj otpad bacaju negdje drugdje. To obično podrazumijeva more.

9. Divlje životinje tamo nisu divlje

Bogataši Dubaija imaju toliko novca da iz obijesti više ne znaju na što bi ga trošili. Neki kupuju zlatne automobile, drugi plivaju u mlijeku, no najnoviji je trend nabaviti egzotičnu i divlju životinju kao kućnog ljubimca. Šeici više nisu zadovoljni s psima i mačkama, već radije kupuju tigrove, pantere, lavove i slično. Pri tom plaćaju trenere i dresere koji zlostavljaju životinje kako bi ih civilizirali, a oni bili sigurni.

10. Sloboda govora je mit, a zemlja diktatura

Tko god javno iznosi mišljenje s kojim se moćnici ne slažu, dobiva telefonski poziv od tzv. tajne policije Dubaija. Vrlo direktno, oni daju dva izbora – zašutjeti ili izgubiti sve što imaju.

Osim toga, čak 80 posto stanovnika su useljenici, a zakon je tako kompliciran da se punopravnim građaninom ne može postati bez gomile novca i strpljenja, bez obzira živite li tamo 10 ili 50 godina. Ako stranac progovori nešto loše – jednostavno ga deportiraju.

Teoretski, UAE je federalna monarhija na čelu s predsjednikom Khalifom bin Zayed Al Nahyanom, no zna se kako iza svih odluka stoji šeik Mohammed bin Rashid Al Maktoum – pa tako i iza kontrole ropstva te modernog roblja.
 
(express.hr)

Nije tajna kako je Središnja obavještajna agencija SAD-a puna tajni koje javnost nikada nije smjela doznati

Opasni eksperimenti, tajne operacija, lažiranja, podmetanja i razna druga tajna djelovanja sastavni su dio funkcioniranja CIA-e. 

YouTube kanal All Time 10′s napravio je listu deset najpoznatijih tajnih činjenica o CIA-i koje su zauvijek trebale ostati skrivene. 

1. Operacija “Northwoods”

CIA je planirala izvršiti lažne terorističke napade na SAD kako bi zadobila potporu za rat protiv Kube. Ekspolozija vojnog broda, potapanje broda s izbjeglicama iz Kube, otmice aviona i usmrćivanje američkih građana na ulicama američkih gradova bile su dio tog plana. Lažnim dokazima za sve bi se okrivilo Fidela Castra i to bi bio povod za pokretanje rata. 

2. Operacija “Paperclip”

Procjenjuje se kako je 700 znanstvenika iz nacističke Njemačke “uvezeno” u SAD nakon završetka 2. svjetskog rata kako bi se osigurao tehnološki napredak. Predsjednik Truman naredio je da se ne dovode znanstvenici koji su otvoreno podupirali nacistički režim ili bili članovi Hitlerove stranke, ali time bi Amerika zgubila neke od vodećih znanstvenika koji su im bili iznimno važni. Zbog toga su znanstvenicima prije regrutacije u redove SAD-a “očistili” imidž, stvarale su se lažne biografije i uništavali dosjei koji su ih na bilo koji način povezivali s nacizmom. 

3. Sabotiranje sibirskog cjevovoda

2004. godine pojavili su se dokumenti prema kojima je vidljivo kako je CIA zaslužna za eksploziju u sibirskom cjevovodu koja se dogodila 1982. godine. CIA je saznala kako KGB namjerava ukrasti kanadski software za kontrolu cjevovoda i pobrinula se da SSSR dobije software s greškom koja je uzrokovala masivnu eksploziju. 

4. Operacija “Mongoose”

Nakon neuspjele invazije u Zaljevu svinja 1961. godine koja nije rezultirala zbacivanjem Fidela Castra s vlasti, CIA se na drugi način pokušala riješiti komunističkog vođe. Namjeravali su kontaminirati njegovu odjeću sa supstancama od kojih bi mu ispala brada, posprejati televizijski studio halucinogenim sprejevima prije njegovih govora i u javnost izbaciti fotografije na kojima bi ga predstavili kao morbidno debelu osobu. Najekstremniji planovi uključivali su trovanje njegovog ronilačkog odijela, omiljenih cigara i postavljane eksploziva u školjkama na mjestima gdje je volio roniti. 

5. Operacija “Acoustic Kitty” 

CIA je namjeravala ugrađivati mikrofone u mačje uši i odašiljače radio signala u njihova tijela, i zadužiti ih za “misiju” prisluškivanja komunista. Tijekom prvog i zadnjeg testa CIA je odvela mačku u park kako bi prisluškivala razgovor dvojice muškaraca u parku, ali nestašna mačka ubrzo se našla pod kotačima taksija. 

6. Operacija “Gold”
CIA je u suradnji s britanskom tajnom službom odlučile špijunirati stožer Sovjetske Armije u Berlinu i hakirati njihove telefone. Za tu potrebu izgradili su tunel dugačak 450 metara. Sovjeti su za njihov plan saznali zahvaljujući svom špijunu i godinu dana hranili CIA lažnim informacijama. 

7. Sukarno

Još jedan komunistički vođa koji je došao na pik CIA-e bio je Sukarno, prvi predsjednik Indonezije. Kako bi ga diskreditirali i tako pokušali svrgnuti s vlasti, napravili su lažni porno film u kojem je glumio Sukarnov dvojnik. Suprotno njihovim očekivanjima, film uopće nije naštetio Sukarnovom ugledu u Indoneziji. 

8. Tehnike mučenja

Poznato je kako je CIA tehnike mučenja razvijala uz pomoć psihologa i drugih stručnjaka. Lišavanje mogućnosti sna, hipotermija, waterboarding tj. polijevanja vodom kojim se simulira utapanje samo su neke od tehnika koje su se koristile. Zanimljivo je kako su ispitanike mučili i naslovnom temom serije “Sesame Street”. 

9. Projekt “MKUltra”

U ovom kontroverznom projektu CIA je eksperimentirala i manipulirala mentalnim stanjima ljudi. Na razne načine pokušalo se promijeniti funkcioniranje ljudskog mozga i kontrolirati ljudski um. Projekt se provodio i u javnim institucijama poput fakulteta, bolnica i zatvora. Eksperiment je uključivao i davanje LSD-a ljudima bez njihovog znanja i pristanka što je uzrokovalo nekoliko smrti. Istraživač i biokemičar Frank Olson navodno je počinio samoubojstvo pod utjecajem ove halucinogene droge, a njegova obitelj je tvrdila kako je ubijen. 

10. Nanda Devi

1965. godine CIA je na indijsku planinu Nanda Devi željela postaviti uređaj na nuklearni pogon koji će presretati signale kineskih raketnih testiranja. Uređaj je uništila lavina i njegovi opasni ostaci nikada nisu pronađeni.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr,youtube.com/preveo:NSP)

Blackrock je najveći upravitelj imovinom na svijetu. Ali taj divovski i moćni koncern je obavijen velom tajne. Sada je objavljena prva knjiga koja zaviruje iza kulisa njegovog djelovanja

Riječ je o prvoj knjizi na svijetu koja je ikada napisana o “Crnoj stijeni” iz New Yorka. Ime Blackrock je poznato često samo pozornim čitateljima gospodarskih rubrika. I njemačka dopisnica iz SAD-a Heike Buchter, specijalizirana za gospodarstvo, na njega je počela češće nailaziti tek tijekom svojih istraživanja u zadnjih nekoliko godina. “Neki bankari su pričali o njemu. Ili bi se, kada se govorilo o provjeri portfelja središnjih banaka, spominjalo ime Larryja Finka”, sjeća se novinarka koja već preko 10 godina izvještava s Wall Streeta.

“Odjednom se to ime počelo svuda pojavljivati”

“To mi ime prije financijske krize uopće nije bilo poznato, a nakon nje se svugdje moglo čuti. Svugdje!”, priča. Prilikom razgovora s jednim informantom ovaj ju je zamolio da govori tiho s objašnjenjem da vjeruje kako je u kuhinji netko iz Blackrocka tko bi im mogao “pljunuti u juhu”. Ona u svojoj knjizi Blackrock naziva “najmoćnijim koncernom koji nitko ne poznaje”. Blackrock u svojim fondovima upravlja vrijednošću od 4,7 bilijuna dolara, tj. 4700 milijardi dolara. Preko platformi ovoga koncerna za analize i trgovanje se okrene preko 14 bilijuna dolara. No, utjecaj Blackrocka je čak i veći nego vrijednost tih investicija i vrijednosnica.

Financijska mreža oko čitavog svijeta

“Blackrock savjetuje središnje banke pa i ministre financija, baš kao i velike ulagače i državne fondove. Isto tako i mirovinske fondove ovdje u SAD-u, osiguranja i zaklade”, objašnjava Buchter. A preko obveznica i dionica financiraju i poduzeća. “Zapravo nema ničega na tržištu financija u čemu Blackrock na neki način nema svoje prste,” dodaje Buchter.

Iz jednog neupadljivog nebodera na Manhattanu šef Blackrocka Larry Fink i njegovi ljudi pletu mrežu oko svijeta. Ta financijska institucija je tako na primjer i veliki dioničar u vodećim američkim bankama baš kao što drži veliki udio dionica i u naftnim koncernima i industriji oružja. Fondovi Blackrocka su, ukupno gledano, i najveći vlasnici poduzeća koji čine njemački indeks Dax.

To samo po sebi nije opasno, ukazuje Buchter, ali je vrlo znakovito i predstavlja veliki potencijal moći: “U današnje vrijeme si već moćan kad držiš četiri, pet ili šest posto dionica nekog poduzeća. Možeš nazvati i šef će osobno trčati na telefon. A to možeš i očekivati.”

Kada se u Njemačkoj automobili kotrljaju sa pokretne trake ili rudari u Južnoj Americi vade rudu, fondovi Blackrocka ostvaruju dobit, a time i njegovi klijenti. Baš kao i kad američki znanstvenici razvijaju nove lijekove ili se u Africi iz rudnika vadi zlato. Heike Buchter kaže kako nitko ne može točno reći gdje se tu može pojaviti problem, jer obzirom da je Blackrock svugdje upleten, uvijek postoji mogućnost da se na nekom mjestu pojavi sukob interesa.

Tako na primjer neka tvrtka može imati vrijednosnice koje je izdao Blackrock dok su istovremeno njene dionice pak u vlasništvu Blackrocka. “A tko će se usuditi zamjeriti jednom od najvećih i najutjecajnijih velikih dioničara koji je pritom još i tvoj vjerovnik”, kaže Heike Buchter.

Larry Fink

Uspon Larryja Finka

Sve je počelo u kasnim 1980-im kao “dodatni” poslić jednog private equity društva. Tada je Larry Fink – koji je prije toga kao mešetar investicijske banke First Boston zbog krivih prognoza razvoja kamata i gubitka od 100 milijuna dolara bio uništio svoju reputaciju – angažiran za posao s vrijednosnicama i obveznicama.

Buchter o Finku piše u svojoj knjizi sljedeće: “Najutjecajniji čovjek modernog svijeta financija izgleda na prvi pogled kao njegov vlastiti računovođa”. Larryu Finku je, prema njezinom mišljenju, uspjelo nešto što nije nikome drugome u vremenu u kojemu živimo: “On si je izgradio vlastito carstvo na Wall Streetu. I to u manje od tri desetljeća.” A za to je potreban prilično jak ego i nevjerojatno puno ambicije, zaključuje novinarka.

“Ghostbusters” Wall Streeta

Zanimljivo je da je upravo financijska kriza inicirana bankrotom investicijske banke Lehman Brothers bila katalizator uspjeha poslova Blackrocka. On je bio poznat po svojoj ekspertizi u rasčlambi i “razvezivanju” portfelja hipotekarnih papira kako bi se šteta barem ograničila. Od malog upravitelja imovinom postali su tako “spasioci” i “ghostbustersi” Wall Streeta, piše Buchter u svojoj knjizi. Uslijedili su telefonski pozivi iz Fed-a, američke središnje banke. Tadašnji ministar financija Tim Geithner je šefa Blackrocka oslovljavao imenom.

“Bilo bi dobro sve to malo podrobnije pogledati”, mišljenja je Buchter. Ona, doduše, smatra da u reguliranju tržišta do sada nije nedostajalo dobre volje, ali problem je u kompleksnosti situacije i činjenici da Blackrock svugdje ima svoje prste. “Svako područje ponaosob nije problem”, kaže novinarka, ali dodaje da kada se svi zajedno zbroje, onda odjednom imamo sliku koja nameće pitanje: koju smo neman zapravo ovdje stvorili?

Blackrock-mozaik

Heike Buchter je malo bolje pogledala i ispisala 280 stranica o koncernu. Na njima je nastao mozaik informacija široke palete – od suvlasništva Blackrocka nad njemačkim poduzećima pa sve do savjetovanja u spašavanju Grčke. Pritom njezin cilj, kaže, nije bio upirati prstom i optuživati nego prosvjetljivati i skrenuti pozornost javnosti na ovoga financijskog diva koji je u neku ruku i proizvod načina na koji funkcionira financijski svijet.

“Ljudi bi uvijek da je i u tom sektoru kao i svugdje drugdje – da se točno zna tko je tko i kako sve funkcionira”, rezimira Buchter. Ali to nije tako i to ljude uvijek jako ljuti. Ona je tijekom svojih istraživanja pak došla do zaključka da se “financijski sustav stalno mijenja i da je stalno u pokretu. I da se ne može uvijek jasno prepoznati tko ima koju ulogu.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dw.de,youtube/uredio:nsp)

Sedes sacrorum – etimologija

Sedes sacrorum iliti Sveta stolica predstavlja grb države Vatikan.

“Rimski kult” (skupina krvožednih sotonista iz sjene umiješana u žrtvovanje djece i paljenje ljudi) koji kontrolira katoličku crkvu tvrdi da je prva osoba koja je upotrijebila koncept Svete stolice bio Sveti Petar.

To je, naravno, nemoguće, pošto etimologija riječi “Sedes” i značenje koje joj se pripisuje nisu postojali do sto godina nakon usmrćivanja Svetog Petra u 70. godini nove ere za vrijeme opsade Jeruzalema.

Još od 1. stoljeća prije nove ere, visoki svećenici poznati kao “Pontifi” – nasljedna funkcija koju je kontrolirala šačica drevnih obitelji – uveli su drevnu titulu Pontifeks maksimus po ugledu na rimske careve kulta Magna Mater.

Pošto su ljubomorno čuvale pogansko nasljeđe i pravo za žrtvovanje ljudi svojim demonskim bogovima, svećeničke obitelji su protjerane iz Rima više od jedanput uz zatvaranje Vatikanskog hrama.

Međutim, tijekom burnih razdoblja u rimskoj povijesti nakon raspada Rimskog carstva, poganski visoki svećenici su preuzeli ulogu lidera zajednice u Rimu i tijekom više od jednog razdoblja su se otvoreno vraćali svojim poganskim praksama žrtvovanja djece, kanibalizmu i obožavanju demona.

Pod papom Inokentijem VIII, uloga inkvizicije i inkvizitora se promijenila i oni su ostvarili legalan spiritualni autoritet u raščišćavanju “heretika”.

Oko 1483. godine, Thomas de Torquemada je imenovan za inkvizitora Aragona, Valencije i Katalonije. Njegovi mučioci i specijalna vojska su blagoslovljeni time što su postali zakleti članovi najvišeg svetog reda Rimskog kulta – SS ili Vitezova Sedes Sacrorum-a.

Ovi vitezovi, koji su predstavljali primarni vojni red rimokatoličke crkve, dobili su pravno naređenje rimskog pontifa u ime glavne crkve voditi stalnu svetu inkviziciju protiv svih “heretika”, uključujući ubojstva, mučenje i zaštitu Svete rimokatoličke crkve, ali i izravno predstavljanje interesa Svete stolice (Sedes Sacrorum – SS).

Kao spiritualni red rimokatoličke crkve, SS je dobio nevjerojatni blagoslov rimokatoličke crkve i oprost svih smrtnih grijeha (što je značilo da mogu otići u raj), što je bilo značajno kako bi red mogao izvršavati svoja naređenja.

Drugim riječima, vojska velikog inkvizitora Tomasa de Torquemade je bila prvi religiozni vojni red koji je dobio “imunitet” od pape bez obzira na mučenje, teror i zlo koje je sijala.

Posljednje otvorene sotonske ritualne žrtve Svete inkvizicije odvijale su se početkom 19. stoljeća. Do početka 20. stoljeća, bilo je manje od par stotina SS vojnika u Svetoj inkviziciji.

Međutim, kada je Heinrich Himmler 1929. godine dospio na čelo nacističke stranke u Njemačkoj, formirana je nova nacistička SS (Vitezovi Sedes Sacrorum-a) vojska s oko nekoliko stotina tisuća ljudi do 1939. godine koja je izvela najveću inkviziciju koju je ikad izvršio Rimski kult, ubivši preko 18 milijuna nevinih ljudi, spaljivajući ih žive u pećima u Rusiji i Poljskoj.

Njemački SS je rasformiran na kraju Drugog svjetskog rata, a rimski svitak SS-a je predan SS-u SAD (Secret Service – Tajna služba) do 1945. godine. SS SAD je službeno kreiran kao vojna / spiritualna sila nakon ubojstva predsjednika William McKinley-a 1901. godine.

Skriveni kod SS-a

Karakteristično za grb SS-a i grb papa Franje jeste papinska mitra u centru, odjevni predmet za glavu koji su nosili kardinali, pape i svećenici još prije 4.500 godina.

Mitra sa strane izgleda kao riblja glava otvorenih usta i upravo to i predstavlja. Ona se odnosi na obožavanje ribljeg “boga” koji je došao iz vode i donio veliko znanje ljudima. “Kršćanski” riblji logo predstavlja “boga” Dagona.

“Dagon ili Oan je bio riblji bog koji je ljudima donio veliko znanje. On ih je naučio kako da sagrade gradove. Također ih je naučio matematičkim i geometrijskim zakonima.

On bi se po noći vraćao u more da tamo provede noć pošto je bio vodozemac. Imao je glavu čovjeka, prekrivenu glavom ribe, tijelo čovjeka, ali je bio prekriven krljuštima i imao je rep poput ribe” – Beros.

Prema navodima “Izgubljene knjige Enkija”, riblji “bog” je u stvari bio Ea (poznat kasnije kao Enki), koji se svojim svemirskim brodom spustio na vodu, a zatim uspostavio prvo naselje Anunakija na Zemlji (Enki je vjerojatno nosio svemirsko odijelo ili je oslikan u neljudskom obliku). On je to naselje nazvao Edin (biblijski Eden – Rajski vrt), što je značilo “Dom Bogova”.

U Edinu je uspostavljen grad Eridu, što je značilo “dom iz daleka”. To ime se kasnije promijenilo u različita imena u drugim kulturama, Erde na njemačkom, Erc na kurdskom, Erec na hebrejskom i Erde na srednjeengleskom. To znači da se naša planeta i danas na engleskom naziva “dom iz daleka”.

Osnivač ove religije bio je Nimrod – kralj sinar i praunuk Noja / Ziusudre, koji je bio Enkijev sin – te otud “kraljevska” krv Anunakija. Mnoge današnje “kraljevske” loze su potomci Nimroda.

Ključevi koji se uočavaju na oba logoa i način na koji su postavljeni, odnose se na marljivo čuvanu tajnu. U simbolizmu, ključ predstavlja zaključano znanje ili čuvanu tajnu. Ali kakve je tajne Vatikan čuvao? Način na koji su ključevi postavljeni je samo mali trag, nedokučiv običnim ljudima.

Srećom, skriveni kod Vatikana je razbio pisac i istraživač Wayne Herschel, koji je zasnovao svoje istraživanje na zagonetki pronađenoj u rukopisima “Ključa Solomona”.

Ključ Solomona rješava misteriju koja se krije iza zviježđa “bogova”, konkretno Orionovog pojasa i Plejada, dva zviježđa koja su sve napredne civilizacije smatrale domom bogova.

Daljnjim dešifriranjem tajni SS-a dolazi se do križa, koji vjerojatno predstavlja križ koji formiraju zvijezde u zviježđu Oriona. Druga teorija navodi da križ predstavlja još jedan od njihovih domova, Nibiru (u doslovnom značenju, planeta križanja).

Običnim ljudima, križ predstavlja omaž Isusu Kristu i njegovoj velikoj žrtvi, ali kao što sada možete zaključiti, križ se pojavio oko tisućljeće prije raspeća Krista.

Na grbu papa Franje također se mogu uočiti sunce, osmokraka zvijezda i šišarka.

Sunce vjerojatno predstavlja zvijezdu bogova.

Osmokraka zvijezda predstavlja Melhisedeka, kralja Salema i svećenika “najviših bogova”. Neki teolozi su pretpostavili da je to Šem, sin Noja / Ziusudre i Nimrodov djed. Melkisedek se među masonima povezuje s visokim stupnjem svećenstva (visokom razinom masona).

Šišarka je simbol epifize, koja je još poznata i kao treće oko i egipatsko oko Horusa.

Sama žlijezda nevjerojatno podsjeća na šišarku, koja se spominje kao simbol vrhovnog znanja u mnogim drevnim kulturama (babilonska i egipatska kultura), a Rimski kult (tajno društvo koje kontrolira Vatikan) ga vrlo poštuje. U unutarnjem dvorištu Vatikana se nalazi džinovska statua šišarke.

Da zaključimo, Vatikan nije mjesto ljubavi i mira kao što običan svijet misli. To je mjesto mračnih rituala i velike tajnosti.

Njegova svrha je da zarobi ljudsku vrstu kroz indoktrinaciju, strah i kontrolu.

Upravo zato što se ljudi plaše onoga što ne mogu razumjeti, utjecaj Vatikana i katoličke crkve je mnogo veći nego utjecaj vojske, tiranina ili vlasti.

Vatikan je ujedno i najveća financijska sila na Zemlji i nastavit će širiti svoj utjecaj dok god ljudska vrsta to bude dozvoljavala.
 

 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Kada u New Orleans-u uđete u supermarket, osim namirnica, možete “kupiti” i poštenje. Na pultu se nalazi mala, skrivena, crna kutija koja vam nudi baš to – poštenje.

Iz nje se čuje neprestani šapat, koji je toliko tih da mnogi kupci ni ne primećuju. “Ja sam pošten i neću krasti”, šapuće kutijica. Da li je zbog toga ili ne, u svakom slučaju, poslovođe tvrde da je poruka ostvarila cilj. Samo u jednom lancu prodavnica, kupci i prodavci su krali hrane za više od sto tisuća dolara godišnje. Sada to više nije slučaj, zahvaljujući nesvjesnoj percepciji. Čak ni djevojke koje pomažu na kasama više ne kradu po neki dolar od svakog računa.

Kako danas izgleda jedna od vrsta sublimiranih  poruka, najbolji je primjer naslovna strana danas sveprisutnog Facebook-a.

Mislite da se “Coca cola” slučajno našla na prstenu iz “Gospodara prstenova” na naslovnoj slici?

Kandidat za švedskog vojnog pilota mora gledati u sliku koja se mijenja svakih 0,004 sekundi. Mada teško može išta primjetiti, on odmah mora interpretirati značenje slike. To što je kandidat vidio od velike je važnosti da li će postati pilot. Ukoliko njegova podsvjest nije sposobna da sliku registrira i prenese njen smisao, onda nije podoban za letelje. Šveđani smatraju da će tako sačuvati mnogo života i opreme, pa takvo ispitivanje podsvjesti u Švedskoj polako postaje rutinski dio kandidacijskog postupka.

U Sauthemptonu u Engleskoj, postoji filmska sala  gde se prikazuju filmovi koje obična publika ne može  vidjeti. Gledatelji su bolesnici od agorafobije, straha od otvorenog prostora, a takvo gledanje je dio njihovog liječenja. Pojedini studenti matematike u Izraelu su pokazali mnogo bolje rezultate na testovima pošto su im, tajno, pokazivane velikom brzinom poruke dizajnirane tako da se osjete lijepo i sigurno. Na Univerzitetskoj bolnici u New York-u je na isti način efikasno vršeno mršavljenje kod žena.

Kako nešto može biti ostvareno pomoću šaputanja u ljudsko uho ili treptaja u ljudsko oko? Poslovni ljudi, vlade i naučnici pokušavaju uspostaviti direktnu vezu sa našom posvješću dodirujući rub naše svijesti. Namjera im je prenijeti sublimirane poruke, toliko brzo i nečujno da i ne osjetimo da nam se neko uvukao u mozak. U nedobronamjernim rukama ovakva tehnologija se može manipulirati diskutabilnim sugestijama i komandama u mozak drugih, a da to niko ne primjeti. Naučnici su, kao i obično, prilično sumnjičavi prema uspjesima takvih metoda. Istovremeno, vjerojatno da nema razvijene zemlje gde se takva mogućnost ozbiljnije ne proučava.

Prva primjena sublimirane percepcije je sredinom pedesetih godina u Americi. Vlasnik kino mreže, Forg Li, iz New Jersey-a je u munjevitom blicu preko prelepe Kim Novak, za vreme prikazivanja filma “Piknik”, pustio natpis: “Pijte Coca-Colu”. Inicijator takve reklame bio je James Vikari, stručnjak za prodaju coca-cole. Samo ta reklama sa Kim Novak donijela je povećanje prodaje za čak 58%. Ipak, vrlo brzo digla se velika prašina – čak je jedan kongresmen zahtjevao saveznu istragu. Raznorazna ženska udruženja žestoko su osudila takav postupak plašeći se za mladi naraštaj. Svi su se bojali da bi političari mogli utjecati na birače. Istražujući takvu bojazan, list “Saturday review” je u uvodniku pisao da sublimirana tehnika može biti “umješana u sam centar kontrole nuklearnog oružja u svrhu testiranja, ali i da izazove nekontroliranu upotrebu istog oružja”.

Mnogi psiholozi, u ime etike, napali su istraživanje o podsvjesnoj percepciji i tražili uvođenje moratorijuma na dalje naučno proučavanje. Njihova kampanja je uspjela pa su fondovi za dalja istraživanja presušili. Međutim, odmah poslije toga, malo po malo, raste interesiranje za sublimiranu percepciju i njenu praktičnu primenu.
Istraživanja psihologa i neurologa su osnažila “teoriju pažnje” – modele preko kojih mozak prihvaća količinu upotrebljivih informacija kao i one informacije koje se, nepotrebne ili tuđe, stalno ubacuju u slobodan prostor. U stvari, mozak sortira stimulativno i selektivno važne elemente informacija prema svjesti za “specijalnu pažnju”. Istina, i ostale informacije mozak sortira, ali ih odlaže u posebne rafove podsvjesti.

Pomoću posebnih osobnih šifri, osoba može prizvati u svjest poneku od tih informacija duboko sortiranu u podsvjesti. Koliko je kompletno to “sortiranje” pokazuje slijedeća usporedba: ako ste na bučnom koktelu, može vam se desiti da čujete neko interesantno ime ili dio razgovora vođenog na drugoj strani prostorije. Kod takvih slučajeva, znate i sami, broj decibela određenog zvuka ne igra važnu ulogu u tome da li ćete to čuti i razumjeti.

Mogu li sublimirane kontrole natjerati nekoga da postane dobrovoljni rob? Zašto da ne, ukoliko određenu osobu dovoljno dugo “bombardirate” sa određenom porukom. U neku ruku, danas ima mnogo takvih “robova” koji, na primer, kupuju ono što im se servira sublimiranim porukama, a da oni o tome nemaju pojma.

Doktor Hall Baker je predsednik Korporacije Behavioral Engineering iz Melarija u Luisiani, u Americi. Ova kompanija pokušava dizajnirati bilo čije ponašanje. Travnja 1979. godine on je ponudio tržištu proizvod poznat kao “Bekerova crna kutija”: to je traka sa lijepom muzikom u koju je umetnuta sublimirana poruka. Prve trake su bile za “poštenjačine”, kao što sam rekla na početku ovog članka. Kasnije je napravio 35 različitih crnih kutija, uz ukupnu zaradu od nekoliko miliona dolara. Baker je tada tvrdio da će kazete sa ovakvim porukama biti sastavni dio svakog odgojnog procesa. Jer, tamo gdje obitelji, škole i crkve nisu uspjele, sublimirana komunikacija je spremna da preuzme odgojna zadatke. Slušajući Bakerove trake izgleda vrlo jednostavno biti uspješan i sretan.
Kako na primeru izgledaju sublimirane poruke u oglasima, možete vidjeti na primjeru slika dole.

Beker je tada govorio: “Kada budemo koristili trake po tvornicama, profit će biti povećan. To će, takođe, pomoći zaposlenima da shvate koliko su važni, ne samo za sebe već i za svoje poslodavce. Kad bismo koristili sublimirane poruke na televiziji, mogli bismo da reduciramo broj žrtava na autoputevima tako što bi sugerirali ljudima da pažljivije voze.”
Međutim, nisu svi Bakerovi potencijalni klijenti imali iste želje. Susretao je on pohlepne političare i religiozne fanatike koji su željeli potlačiti svet. Zbog toga je govorio: “Ne jurim ja da napravim traku čim mi to neko naruči. Biram one čiji je kredibilitet i integritet takav da ja u njih imam povjerenja. Uvjek se trudim da shvatim kako će određena aplikacija djelovati, jer dobro znam koliko je ovo moćno oružje”.
Interesantno je da mnogi kupci njegovih traka ne žele publicitet jer se boje da bi ih njihovi klijenti bojkotovali kada bi znali za ove “trikove”. Najveći broj poslodavaca “zaboravlja” objasniti svojih zaposlenim radnicima i službenicima da su pod uticajem “sublimiranih poruka”.

Naravno, danas sve televizije prešućuju kakvom bombardiranju sublimiranim porukama su izloženi njihovi gledatelji.
Tabu koji je bio prešućen vezan za “čeprkanje” po mozgu počeo je nestajati, bar kad je komercijalna upotreba u pitanju. Prva takva poruka, u vidu reklamnog spota, bila je emitirana na američkoj televiziji 1973. godine. Radilo se o igrački pod nazivom “Huster – Do” i sublimiranoj komandi “Get It” – Uzmite je. Godine 1978. na američkoj televiziji pokušali su, u okviru reportaže o ubojstvu, poslati poruku ubojici: “Javi se policiji”. Ubojica to nije učinio. Normalno, moglo se desiti da ubojica taj program uopće i ne gleda!
Hollywood se takođe bavi takvim porukama: u filmu “Egzorcist” prikazuje se sublimirani snimak “mrtvačke maske” u snu starog svećenika. Interesantno je da je kompanija “Warner Bros”, poslije tog filma priznala da se koristi podsvjesnom manipulacijom. Sublimirane poruke u filmovima strave i užasa mogu biti vrlo efikasne. To je zbog toga što gledatelji dolaze da bi bili uplašeni i što je tada podsvest mnogo osetljivija i prihvaća sve što se preporučuje kao obrana od straha.
Kada su filmovi u pitanju i sublimirane poruke u njima, nezaobilazno je ime Walt Disney, Da, da, baš toga Walt Disney-a čije smo filmove obožavali gledati i čitati stripove sa njegovim junacima, a i danas ih ljudi preporučuju kao nešto izvanredno za djecu, čisto i bezopasno. Kakva zabluda! Danas se zna da je Walt Disney obožavao umetati svakojake sublimirane poruke u svoje filmove, pogotovo one “nastrane”, a danas sa tom praksom nastavljaju njegovi nasljednici u njegovim studijima.

Da li su te poruke djelotvorne? Apsolutno da jesu! Uvek je postojala neizvesnost da li možete promjeniti ljudski stav. Teoretski, vi to ne možete uraditi. Ali, poruke su ipak djelotvorne i dugotrajno djelovanje, mada nedovoljno ispitano, može na neki način izmeniti predispozicije i eventualno, posredno, čak promeniti stav.
Čudni su efekti sublimiranih poruka. Poznat je slučaj u Americi lansirane sublimirane poruke “Jedi govedinu” koja nije povećala potrošnju govedine, ali je znatno uvećala potrošnju svih vrsta sendviča. Efekti sublimiranih poruka se obično proširuju na sve slične produkte.

Sublimirani inženjering, poput mnogih tehnologija, opasan je onoliko koliko je opasna osoba koja ga pusti u pogon. Neke ideje o načinu upotrebe te tehnologije došle su, kao što se moglo i očekivati, od vojska raznih zemalja. Oficiri se smatraju vrlo konzervativnim prema novim idejama i tu, na primjer, ni Švedska nije izuzetak, ali je ipak takav inženjering kod njih stekao pravo građanstva. Psiholog Ulf Krauf je sublimirani test za selekciju pilota predložio još 1960. godine, a prihvaćen je tek deset godina kasnije. Test se sastoji od brze izmjene slika na ekranu. Jedna, na primer, pokazuje dječaka koji svira violinu, a njega vreba čovek sa luđačkom facom. U istom momentu kada je slika prikazana, kandidatova podsvjest transformira sliku u cilju da zaštiti dečaka.

Njegova reakcija odaje informacije o vlastitom obrambenom mehanizmu. Ironija je u tome da dobar obrambeni mehanizam predstavlja, u stvari, lošu ocjenu. Naime, kako je Krauf otkrio, upravo oni koji demonstriraju visoki stupanj obrambenog mehanizma padaju na kasnijim ispitima, ruše avione i ginu!
Prema Loyd Silverman-u, profesoru psihologije na Univerzitetu New York, pomoću sublimiranih poruka se efikasno liječi strah od otvorenog prostora, pušenje, prekomjerna težina, a ponekad i razni oblici šizofrenije. Istovremeno, on ističe i probleme jer se nikad ne zna kako će pojedinac reagirati, čak i kad je poruka sasvim neutralna. U Rusiji se mnogo radi na sublimiranim testovima i porukama za svemirski program, ali nema informacija o stupnju njihove uspješnosti.
A da li smo mi opsjednuti seksom, pa ga svuda vidimo, ili smo toliko bombardirani porukama da smo zbog toga postali opsjednuti, pitanje je za diskusiju.

Skoro svaka propagandna poruka ima pažljivo isplanirani cilj. Izuzetno je teško povući liniju između prikrivenih poruka u reklamama i sublimiranih poruka, jer su oba tipa vješto prikrivena i izmiču svesti. U stvari, bili mi svesni toga ili ne, poruke nam svakodnevno utiču na ponašanje i raspoloženje. One se ponavljaju sve dok suština tih poruka neosjetno ne sklizne u svjesni dio našeg mozga. Kad se to desi, pitanje da li se može uticati na ljude, izgleda sasvim deplasirano.
Očigledno, to nam se sve vrijeme dešava.
 
/stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”/

 

 
(uslikaj.wordpress.com)

“CIA je teroristička organizacija sponzorirana od države. Oni ne gledaju na ljude kao na ljudska bića. Oni nisu ništa drugo nego pijuni na šahovskoj ploči.”- Verne Lyon, bivši agent CIA-e u razotkriva tajne u dokumentarnom filmu “Tajne CIA-e”

“Tajne CIA-e” otkriva 45-ak minuta Turner Home Entertainment dokumentarac dostupan svima.
U ovom detaljnom razotkrivanju, pet bivših agenata CIA-e opisuje kako se njihov ponos i početni entuzijazam u služenju svojem narodu ,okrenuo boli i kajanja, kad su shvatili da oni služe zapravo za potkopavanje demokracije i ubijanje nevinih civila, i sve to u ime “nacionalne sigurnosti” i promicanje stranih političkih planova.

Nogometna zvijezda “Notre Dame”-a , viši svemirski inženjer u državi Iowa, diplomant atraktivne visoke škole, mladi domoljub i olimpijski prvak u streljaštvu, svi oni su bili regrutirani od strane CIA-e u mladoj dobi.

Ovih pet hrabrih pojedinaca su rizikovali odmazdu u otkrivanju priče o postupnom razočaranju i konačni bijeg iz CIA-e, kako su oni na kraju postali uvjereni izvan svake sumnje da nisu posluživali ni demokraciju, ni narod svoje zemlje.

Patriot donosi svoje duboko kajanje za svoje izravne odgovornosti za smrt brojnih nevinih ljudi kojima on nikada neće nadoknaditi štetu.

Diplomant atraktivne visoke škole opisuje kako je početna ovisnost o moći i intrigama, preko noći okrenuto u gađenje i užas. Ovaj moćni dokumentarac je rijetki i izvanredan pogled na rezultate neobuzdane tajnosti koju neki elementi u vladi provode kako bi se postigli upitni vanjskopolitički ciljevi.
 

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8187"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Malo ću vam pisati o svojoj knjizi “Sve piše u novinama…(a ponešto i ne)” čiju naslovnicu već par mjeseci vidite sa strane. Baš se jučer nekako dogodilo da sam je punih pet minuta predstavljao u emisiji ‘Hrvatska uživo’, što je bio početak moje velike propaganda kampanje, a ujedno i njezin kraj (kampanje, ne knjige).

Pa prije nego kampanja završi, evo par riječi o (a i iz) knjige.

Naime, malo ljudi se neće složiti s tvrdnjama da je život sve teži i neizvjesniji, hrana sve nekvalitetnija, svijet sve nesigurniji, centralizacija globalne vlasti i kontrole u porastu. Pitanje oko čijeg odgovora se neće svi složiti jest je li takav trend događaja posljedica neke namjere ili tek nekog unutrašnjeg, sustavu prirođenog mehanizma.

Moja razmišljanja već se par godina kreću se u smjeru ove prve mogućnosti. Gorivo za takva razmišljanja predstavlja barem desetak tisuća stranica knjiga koje se bave raznim temama, pa tekstova poput onih iz časopisa Nexus, pa informativnih i zanimljivih razgovora i dijeljenja mišljenja tijekom druženja s ljudima koji imaju slični pogled na stvari ili smo ga čak zajedno stvarali tijekom višegodišnjeg druženja.

Dakle, pričam o nekom dugoročnom totalitarističkom planu za sticanje apsolutne kontrole nad resursima i ljudima ovog planeta, nad njihovim životima i financijama, kao i nad njihovim mislima i uvjerenjima. Jer totalitarizam upravo to i jest, sustav u kojem se (pomoću programiranja i staha) potpuno vlada ljudskim životima i, po mogućnosti, ljudskim mislima. Svaki totalitaristički sustav tijekom povijesti bio je takav. Ili se barem trudio biti.

Misao da se upravo nešto takvo zbiva sada, i to na globalnoj razini, a da mi to i ne primjećujemo, zvuču fantastično, prefantastično štoviše. Ali postoje podaci da je upravo tako. Nećete ih spaziti ako ste tek prosječno informirani iz novina ili s televizije, pa čak niti ako ste obrazovaniji od prosjeka, ali nikad niste naučeno propitkivali iz samog korijena, koji se, kao i svaki, nalazi pod zemljom i nevidljiv je, ali ipak hrani cijelo stablo.

Taj plan nadilazi dnevnu politiku, pa i mjesečnu i godišnju. Iz te je perspektive poprilično nevidljiv, kako je i zamišljeno da bude. Njegove dvije glavne taktike odlično je sažeo David Icke. Prva je ‚problem-reakcija-rješenje’. Stvori neki problem, da uslijedi reakcija ljudi da se nešto mora učiniti po tom pitanju, i onda, na njihov zahtjev,  uvedi rješenje koje već otprije čeka u ladici, a koje ti daje veću moć, zbog čega ga nitko ne bi prihvatio u normalnim okolnostima. Druga taktika je ‚metoda malih koraka’. Ako želiš stići od točke A do točke B, zadrži to za sebe i neprekidno radi sićušne korake u tom smjeru. Svaki od tih malih koraka podrži nekim objašnjenjem koje zvuči logično i kao da je usmjereno u dobrobit ljudi. I tako stvori povijest po svom ukusu.

Kombinacija tih dviju taktika vrlo je moćna.

Kako bih mogao sam provjeriti te tvrdnje, neovisno o podacima koji su mi do tad predočeni? Nisam tajni agent pa da se šuljam do sefova s tajnim dokumentima, prelijen sam i s previše svakodnevnih obaveza da bih se bacio na višemjesečni terenski rad da bih razotkrio neku pojedinu temu, a osim toga, da bih  potvrdio ove teze, bilo bi potrebno razotkriti desetke tema i pronaći im međusobne veze. I još osim toga, to su razni autori već napravili. Neki su se bavili samo jednim područjem, a neki su povezivali više područja u novu sliku. Svima sma ih vrlo zahvalan zbog toga. Pa sam odlučio okrenuti se nečemu što mi je često pri ruci i što ne zahtijeva nikakav dodatni napor.

Novinama.

Nemojte misliti da sam postao redoviti čitatelj koji opsesivno traži nešto što je zamislio da će naći. Uopće ne. Novine zapravo uopće ne čitam, a još manje kupujem. No, svakih par dana, a ponekad bi prošao i cijeli tjedan ili više, listao bih ih u kafićima uz kavu. Zapravo, isprva ih nisam uzimao u ruke s nekom posebnom namjerom. Ali sam, i ne htijući, neke vijesti odjednom počeo vidjeti drugim očima. Sad sam u njima uočavao pozadinu događaja i što se njima želi, spin koji su mnoge vijesti sadržavale ukazivao mi se kristalnom bistrinom, a ono što je u njima bilo neizrečeno, što bi bacilo potpuno drugo svjetlo, zvonilo je glasnije o onoga što je bio rečeno. Potom bih izvadio svoj švicarski nož i kriomice od konobara u dva poteza izrezao tekst koji mi je privukao pažnju. Koliko je samo izrezanih novina ostalo iza mene u kafićima!   

Knjigu “Sve piše u novinama” možete shvatiti i kao mentalni eksperiment. Više od svega bih volio da zaista sve zaključeno predstavlja moju utvaru. Uostalom, neki koji čitaju ove retke već će sada zaključiti da je to baš tako, da je riječ samo o još jednoj paranoičnoj teoriji urote.

Neka i jest.

Ali ipak postoji postoji mogućnost da svi ti podaci i posljedični zaključci točni. Sve ovisi o tome koliko si dopustite duboko ući u materiju.

U tom slučaju, stvar postaje preozbiljna da bismo je odbacili bez razmatranja, samo zato jer se nekome čini glupa.

Samo zato jer netko neinformiran tako misli, netko tko govori napamet ili s pozicije autoriteta ili na temelju unaprijed stvorenih zaključaka i predrasuda, a ne na temelju upućenosti Takve misli doista ne vrijede ništa. Također, ako je priča točna, onda se ista grupacija potrudila zamaskirati svoje korake i napraviti da plan ne bude vidljiv na prvi pogled.

Smatram da bi svaki čovjek trebao biti upoznat sa svim tim informacijama i sam razmotriti što sve to znači. Ili neka se o toj temi povede javna rasprava (što je samo hipotetski prijedlog, u ovom svijetu dirigiranih medija i programiranih ili unovačenih ljudi) i tako dođe do zaključka.

Ako se sve te teorije o uroti pokažu netočnima, bit ću prvi koji će ih zgužvati i s veseljem šutnuti u najbliži kontejner.

Uostalom, malo drugačijeg razmišljanja o svijetu svakako ne može naškoditi.

Što se tiče knjiga koje otkrivaju globalnu urotu, u svojoj glavi sam ih podijelio na dvije vrste. U prvu sam stavio one koje se obično nazivaju ‘teorijama urote’, mada je to bezveze, to su jednostavno knjige koje iznose pozadinu nekih događaja, ukazujući na skrivenu ruku svjetske elite koja je upravljala događajima. Spomenuo bih autora i istraživača Williama Engdahla koji je u tri knjige obradio tri poluge moći globalne elite – naftu, GMO i novac. To su knjige Stoljeće rata, Sjeme uništenja i Bogovi novca . Daniel Estulin bavio se skupinom o kojoj je napisao knjigu pod naslovom Istinita priča o družbi Bilderberg. Vrlo kvalitetni autor je i Jim Marrs, koji je napisao kod nas neobjavljene knjige Rule by Secrecy i The Rise of Fourth Riech. Među ove knjige spada i po pitanju mnogih detalja vrlo informativna  knjiga Nevidljiva ruka Ralpha Eppersona. Pa onda fenomenalni Jeffrey Grupp s knjigom Korporatizam. Od svih tih autora, najdalje u istraživanju, a to znači najbliže istine, po mojoj je procjeni stigao David Icke, čijih je pet odličnih knjiga do sad objavljeno kod nas. Njega je  istraživanje odvelo i dalje od granica koje neki od gornjih autora nisu mogli preći pa tako niti suvislo odgovoriti na neka pitanja, sve do pitanja što je prava priroda stvarnosti, u čemu se po svemu sudeći krije ključ rješenja kako stati uroti na kraj.

Icke je predstavio skoro zastrašujuću gomilu podataka, koji se pred čitateljem povezuju sami od sebe, a nije ga bilo strah uhvatiti se u koštac čak i s onim naizgled fantastičnim. Sjećam se kad je jedan čovjek, koji se smatra vrlo racionalnim i inteligentim, na preporuku počeo čitati jednu Ickeovu knjigu i odustao u trenutku kad je pročitao da je ovaj, dokazujući neke svoje navode,  napisao da George Bush direktni potomak krvoločnog vladara Vlada Tepeša Drakule. U tom trenutku je taj čovjek odustao od daljnjeg čitanja, zgrožen nevjerojatnošću tog podatka. Icke je za njega bio potpuna budala.

No, nekom igrom sudbine, samo tjedan dana nakon njegova odustajanja, neki su naši portali prenijeli vijest-zanimljivost iz New York Timesa koja je govorila da je… Bush  potomak Vlada Tepeša Drakule! Koliko god to nevjerojatno zvučalo. Podatak je pribavljen iz službene institucije koja se bavi genealoških istraživanjima američkih predsjednika. Ne treba reći da to svejedno nije vratilo kredibilitet Davoda Ickea u očima onog nesuđenog čitatelja, no to zaista nije ni važno. Istina je koja je, bez obzira što bilo tko, uključujući i mene, vjerovao.

Knjigu sam napisao najviše inspiran upravo knjigama Davida Ickea, kao i njegovim kolumnama u časopisu Nexus. U kojem sam, usput rečeno, čitao i odlične tekstove puno autora o raznim temama, od mikročipiranja, nadzornih kamera i codexa alimentarius do tekstova o manipulacijama farmaceutske ili vojne industrije, koje su bacale dodatno svjetlo na mehanizme urote.

U drugu vrstu knjiga u svojoj mentalnoj podjeli stavljam one koje su detaljno razotkrile neki određeni segment, ponekad bez razmišljanja o širem kontekstu ili bez traganja za vrhom piramide. Te knjige se u općem poimanju ne svrstavaju u žanr ‘teorije urote’.  O manipulacijama GMO-om nezaobilaznu, vrlo detaljnu i informativnu knjigu napisao je Jeff Smith, pod naslovom Sjeme obmane, a isto su učinili i dr.sc. Marijan Jošt i Thomas S. Cox u knjizi Intelektualni izazov tehnologije samouništenja. Pod naslovom Velika obmana- tajna povijest Europske Unije britanski su novinari Christopher Booker i Richard North napisali zapanjujuće detaljan prikaz svih koraka koji su doveli do stvaranja Europske Unije i rasvijetlili uloge nekih ljude za koje jedva da ste i čuli, a koji su manipulirali tim procesom otpočetka s namjerom da bez znanja i dozvole ljudi navedu države da se odreknu suvereniteta u korist neizabrane europske birokratske diktature.  U knjizi Lijekovi ili priča o obmani zagrebačka je liječnica Lidija Gajski dala neoboriv prikaz laži i manipulacija farmaceutske industrije vezanih uz statistike, podmićivanje liječnika, insrumentaliziranje udruga pacijenata, reklamiranje lijekova i stvaranje novih ‘bolesti’ mijenjanjem kriterija i parametara toga što je zdravlje. Richard S. Hoagland i Mike Barra pokazali su pravo lice američke svemirske agencije, njenu obrambenu (a ne civilnu, kako se obično smatra, mada njen statut tvrdi drugačije) prirodu, način kako je nastala, kako je ustrojena, koje grupacije njome vladaju i njenu ulogu u zataškavanju mnogih otkrića u knjizi Tajna misija – skrivena povijest NASA-e.

Profesor Jeffrey Grupp, kojega sam već spomenuo kao autora odlične knjigu Korporatizam – tajna vlada Novog svjetskog poretka, u kojoj je napisao da će doći trenutak kad ćemo se svi morati ispričati istraživačima urote što ih se toliko dugo ismijavalo, a istaknuo je i istraživanje Davida Ickea.    

Sve se ove knjige (kao i one iz brojnih drugih područja, koje nisam sad spomenuo) i istraživanja napravljena neovisno jedna od drugih preklapaju i potvrđuju. U mojoj svijesti sve te knjige su tek jedna velika knjiga.  

Nakon što sam se za svoju knjigu inspirirao novinama, mogu savjetovati  slijedeće: nemojte čitati novine, ako ne možete iz njih iščitavati što se doista zbiva i što od nas žele ti reklamni bilteni zvani dnevni tisak. Nije zdravo. Samo ćete se dezinformirati i živcirati, a one će vam zarobiti misli i uvući vas tamo gdje uopće ne želite biti. Do točnijih zaključaka možda ćete doći intuicijom, jasnija slika neke situacije ukazat će vam se ispred očiju pogledom izdaleka, a ne izbliza.

Zapravo je ironija sudbine što sam napisao knjigu na temelju novina (i vijesti generalno). Još sam u srednjoj školi bio vlasnik slave sumnjive kvalitete, glasovit po tome što nisam čitao novine, nisam gledao Dnevnik, nisam slušao vijesti na radiju (uglavnom sam slušao ploče) pa nisam imao pojma ni o čemu što se zbiva. Sjećam se neke grozne nesreće u u nekom rudniku, još tamo krajem osamdesetih, o kojoj su tog dana baš svi pričali u autobusu do škole. Riječ je bila o tragediji i baš svi su suosjećali i bili upućeni. Osim mene. Ja nisam ni čuo za to, a bih bio izvrgnut i puno većem ruglu da moji prijatelji nisu već bili naučeni na stupanj moje medijske lobotomije. I kasnije sam, i za vrijeme faksa i poslije,  nebrojeno puta ispao vrlo neuk kad su se spominjala imena poznatih političara, sportaša, manifestacija, politike, uopće bilo kakvih događaja o kojima je informiran čovjek koji sluša radio u autu ili samo prolista novine ili jednim uhom čuje dnevnik iz druge sobe. Moj je ponor bio tako dubok da mi je, tamo negdje sredinom devedesetih, urednica na radiju na kojem sam radio zapovijedila da svaki dan izvolim pročitati novine, a ne da sramotim struku.

Pa sam ih počeo čitati i bilo je zabavno. Kad novine čitaš svaki dan,  postaje napeto, kao da čekaš novi nastavak nekog krimića. Uđeš u priču, poistovjećuješ se s likovima i uživljavaš u fabulu. Sad kad razmišljam, shvaćam da se događa i slijedeće: počneš živjeti tuđe misli i situacije. To znam jer se sjećam onog vremena kad nisam imao pojma što se zbiva po novinama, niti sam ikada osjetio ikakve posljedice toga u svom svakodnevnom životu, imajući neke svoje prioritete i interese.

A ovako, kad sam se svaki dan izlagao vijestima, one su na mene počele imati emocionalni učinak. Novinski naslovi bi me razljutili, razveselili, rastužili…najčešće bi me ipak ispunili nekim strahom ili nemoćnom ljutnjom, a bez ikakvog stvarnog razloga. A od svega toga ništa korisnoga za mene. Ako se i zbivalo išta vrijedno ikakvog pamćenja, zbivalo bi se i bez da sam se ja živcirao zbog toga. O onom nebitnom da i ne pričam.

Par godina kasnije vratio sam se u prvobitno stanje amebe i prestao pratiti vijesti. I opet mi se ništa nije dogodilo. Ponekad sam imao priliku uvidjeti očiglednu besmislenost uvučenosti u vijesti, kad bih u prolazu čuo umirovljenike na ulici kako raspravljaju o tezama koje mi nikako nisu zvučale njihove, već je bilo lako prepoznati otisak glavne novinske teze toga dana. Naravno, sve informacije koje su imali nisu nadilazile ono što je pisalo u vijesti, pa tako niti zaključci nisu bili drugačiji od onih koje su mediji plasirali.

A zaključci bi trebali biti drugačiji. Ali onda ste već na opasnom terenu, neusklađeni s okolinom. Primjerice, prije nekog vremena neki mi je prijatelj proslijedio kritiku nekog čovjeka na to što sam dao u par emisija dao prostora Davidu Ickeu, „bolesnom čovjeku koji vidi gmazolike izvanzemaljce”. Ne znam otkud mu to da je bolestan, jer ja sam Ickea sreo par puta i činio mi se potpuno normalan i vrlo pristojan čovjek. Ne znam ni otkud mu to da Icke “vidi gmazolike izvanzemaljce”, jer on nikada nije rekao da ih je vidio. No, više desetaka ljudi, neovisno jedni o drugima, opisivali su mu čudnu pojavu da se neki čovjek pred njihovim očima preobratio u gmaza i natrag u čovjeka, a Icke je prenio te priče i zaključio da tu nečeg mora biti, otkuda inače svim tim ljudima baš to iskustvo (u ono vrijeme kad još nitko nije ni čuo ni spominjao gmazove). Pa je njihove tragove pronašao i u prošlosti, i u predajama afričkih šamana itd.        

No, korisno je dati prostora Ickeu i drugim istraživačima urote. U proteklih par godina po novinama sam pratio što su o nekoj temi, recimo,  globalnom zatopljenju, pričale novine, a što Icke i drugi. Razvoj događaja je pokazao da je taj „bolestan čovjek“, a i drugi ‘bolesni’ ljudi, sve točno rekao, a da su novine i drugi mediji sustavno i strastveno prenosili njima servirane neistine. Pa sam onda čitao što je taj „bolestan čovjek“ pisao o lažnoj epidemiji gripe, a čitao sam i što se izjavljivalo po  novinama. Pa se opet pokazalo da je on govorio istinu, a one ne. I tako dalje, i tako dalje. Novinama je obično trebalo par godina da se tu i tamo pojavi neka vijest koja je govorila istinu, ali obično u vrijeme kad to više i nije bilo važno. U isto vrijeme, često sam u novinama viđao kako se netko, suočen s nezgodnim pitanjima o nekoj temi, izvlači da je to ‘teorija urote’.

Razmišljao sam i o tom pojmu, zapravo besmislenoj etiketi, pa sam i sam smislio jedna pojam, da bih stvari stavio na svoje mjesto. Već sam ga spominjao. Taj pojam je: ‘teorija spontanog razvoja događaja’.

Jer pozicija s koje se odbacuje teorija urote (pri tom mislim na točno određenu urotu jedne globalne elite koja za cilj ima uvođenje svjetske jednostranačke države, svjetske vlade, svjetske vojske, svjetske središnje banke i elektroničkog novca te mikročipiranje stanovništva) je isto samo teorija, temeljena na određenim interpretacijama jednog dijela podataka. Ta teorija (spontanog razvoja događaja) tvrdi da se stvari zbivaju kaotično i spontano, zbog neke svoje unutarnje logike te da nisu manipulirane, a pogotovo ne s tako dramatičnim krajnjim ciljem.

Ta druga teorija, teorija spontanog razvoja događaja, stalno se pravi da predstavlja realan i razuman prikaz stvari, dok teoriju urotu otpisuje kao tek psihološki fenomen. S obzirom da je većina nas  neinformirana o većini stvari, najčešće kao ‚normalno’ ili ‚istinito’ uzimamo ono što je dio općeg znanja, zapravo, ono što (naizgled) predstavlja koncenzus. U stvarnosti koncenzusa nikad nema, ali se stvari predstavljaju kao da on postoji oko puno pitanja. I zato svi znaju isto, i zato svi misle isto i zato istina o mnogim stvarima dobiva žig ‚teorije urote’. Općeprihvaćeni pogled na povijest i događaje oko nas, kao i prirodu svijeta u kojem živimo, isto je samo teorija. On nije stvarnost, već samo nečija stvarnost, možda i nametnuta stvarnost, koja ne predstavlja pravo stanje stvari, već samo predstavljeno stanje stvari.

Za one koji nisu upoznati sa sadržajem teze o uroti, evo ukratko opisa na temelju istraživanja Davida Ickea koja su trajala više od dvadeset godina, jer je on dao najcjelovitiju priču, koja zapravo sadrži sve ostale. Postoji mreža obitelji, krvnih loza, koje tisućljećima manipuliraju svijetom kroz mrežu tajnih društava, a cilj im je uvesti totalitarnu diktaturu. Ima ih vrlo malo pa to čine tajno. Oni uvijek stoje iza svih strana u sukobima i politici, kojima manipuliraju da bi se stigli do svog cilja. Prije su njihovi predstavnici bili kraljevi raznih monarhija, ali kad su se ljudi počeli buniti protiv tih vidljivih diktatura, stvorili su ‘demokraciju’ kako ljudi više ne bi bili očigledno svjesni diktature. Danas ta mreža obitelji stoje iza ‘demokratski’ izabranih vlasti, zahvaljujući raznim društvima i organizacijama kao što su Vijeće za vanjske odnose, družba Bilderberg, Trilateralna komisijca, Malteški vitezovi, Rimski klub, ali i UN, WHO, NATO…popis ide unedogled. Veliki događaji koji su bili prekretnice, kao i mnoge velike ideje tijekom povijesti, bili su aranžirani iz pozadine. No, čini se da urota ima i svoj metafizičku stranu (ako gledamo iz perspektive današnjeg redukcionističkog i mehanicističkog pogleda na svijet). Prema Ickeu, čini se da su neki od svjetskih manipulatora križanci s određenim gmazovima, koji se hrane ljudskim emocijama, poglavito strahom. Iza zemaljske piramide moći stoje gmazovski entiteti iz neke druge dimenzije (potpuno freaky,zar ne? Bar na temelju onog što smo o svijetu naučili kroz obrazovanje i na temelju toga kako mainstream suvremene znanstvene misli interpretira svijet), a s našim svijetom i ljudsko-gmazovskim hibridima povezuju se kroz razne sotonističke rituale i žrtvovanja. To je, dakle, ta urota na kojoj se radi već vrlo dugo, vjerojatno i tisućljećima, a posebno intenzivno u ovo današnje vrijeme, kad bi njihov veliki projekt trebao stići do kraja.

Radi slikovitosti, evo citata bivšeg CIA-inog operativca Victora Marchettija koji je i sam iskusio ono što Icke naziva svjetski sotonistički kult, kojega su, prema Ickeu,  stvorili gmazovski križanci i njihovi gospodari s drugih dimenzija, a koji djeluje kroz međusobno povezana tajna društva i skupine koje djeluju u svakoj zemlji, a odgovorne su samo jednom zapovjednom središtu. Prema Ickeu, na taj način koordiniraju djelovanja između raznih država, rasa, religija, političkih stranaka i korporacija. Marchetti je i sam sve to iskusio te dio toga iznio na vidjelo u svojoj knjizi objavljenoj 1973. godine pod naslovom CIA i kult obavještajne agencije te napisao ovo: „U našem današnjem svijetu postoji jedan moćan i opasan kult. Taj kult podupiru i štite najviši državni dužnosnici u svijetu. Njegovo se članstvo sastoji od osoba iz centara moći u strukturama vlasti, industriji, trgovini, financijama i radništvu. On manipulira pojedincima u važnim sferama javnog utjecaja, uključujući intelektualni svijet i masovne medije. Taj tajni kult je svjetsko bratstvo političke aristokracije čija je svrha ostvarivanje političkih namjera nepoznatih osoba ili organizacija. Djeluje nezakonito, u tajnosti.“   

U knjizi sam obradio i nezaobilazne teme kao što su subliminalne poruke, kronologiju razotkrivanja climategate, a posebnu količinu prostora dao sam chemtrailovima, od kojih do sada već imam stotine slika koje sam sam uslikao iznad raznih hrvatskig gradova, a najviše, naravno (jer tu živim), iznad Zagreba. Zaprepašćujuć je intenzitet zaprašivanja kojem smo izloženi. Mada najvidljivi dio djelovanja korporatista, to je ujedno i dio kojega je možda najteže prihvatiti kao realnog. Ali gledajte nebo i sami, imate oči.

Do sad ste već shvatili, ovu sam knjigu pisao kao razgovor s onima koji su već upoznati s podacima, principima i tezama o postojanju spomenute globane urote. Zapravo, kad sam je dovršio, ispalo je ona zapravo govori o programiranju i da sam u njoj predstavio vlastito uočavanje programiranja stvarnosti i koraka urote u novinama i generalno kroz vijesti, ali ne samo to, već i svoja razmišljanja, događaje i susrete koji su mi se za to vrijeme dogodili, na temelju kojih sam zaključio da je ključ igre sustavno programiranje umova. Mislite da je teško programirati umove ljudi? Ne baš toliko. Dapače, jednom kad se stroj zahukta, stvari idu same od sebe. Mediji u tome igraju jednu od ključnih uloga.

Putovanje kroz vijesti je okosnica, kičma knjige, od koje se živci granaju na razne strane. Možemo reći da knjiga predstavlja moje osobno putovanje kroz temu urote. No, pretpostavljam da može imati smisla i onima koji prvi put čuju za sve to, jer se u najvećoj mjeri bavi stvarima koje svakodnevno vidimo oko sebe, tu u Hrvatskoj, a ne u Americi ili Velikoj Britaniji ili Aziji, i koje se tiču našeg svakodnevnog života. Uostalom, i Europska Unija nam je sve bliža, a i mnogi segmenti društva već direktno ili indirektno počinju osjećati utjecaj uvođenja ‘pravne stečevine EU’.

Prije sam rekao da sam počeo testirati tu fantastičnu priču o uroti i promatrajući svijet oko sebe vidjeti zbiva li se doista. Što sam ustanovio?

Odgovor naslućujete.

Da je bio negativan, to bih vam javio SMS-om sadržaja ‘all clear’. Ovako, svoje sam dojmove nabacao u ovoj knjizi. Ona predstavlja tek djelić djelića slagalice, većim dijelom baš onaj koji se tiče nas u Hrvatskoj, ali sam se potrudio biti što informativniji. Jer, kao što pokazuje debljine Ickeovih knjiga, slaganje cjelovite slike o uroti je baš poput slaganja puzzlei. Na svakom djeliću slagalice nalazi se nacrtano nešto što jasno vidite. Ali u isto vrijeme svaki djelić puzzle je izrezan tako da pruža pipke u raznim smjerovima, pipke za koje postoje točno određeni djelić slagalice u koji savršeno liježu. Možete reći da djelići puzzli i sami predstavljaju sličice, jer na jednom djeliću je oko, na drugom se jasno vidi noga, na trećoj se bez svake sumnje nalazi oblak, a četvrta prikazuje kamenčić na tlu. Ali iz svakog pojedinačnog djelića ne možete saznati ništa o cijeloj slici. Tek kad ih sve ili bar veći dio spojite, počet ćete naslućivati što ona prikazuje. A tih puzzli ima taaako puno…  

Ja sam neke od njih potražio u novinama. Novine su zapravo odličan izvor informacija. Sve piše u njima, kad stavite prave naočale. Kupujte knjige

autor NSP.com, preneseno sa 4dportal.com