Operacija MI5 na javnoj televiziji bila je tajna za većinu zaposlenih u kompaniji i bila je inspiracija George Orwellu kada je opisivao Ministarstvo istine u svom remek-djelu „1984“

Deseteljećima je Britanska radio-televizijska korporacija BBC negirala da joj je, u želji da izbjegne zapošljavanje „subverzivnih“ pojedinaca, kandidate za radno mjesto „provjeravala“ obavještajna služba MI5

BBC je konačno priznao da su kandidati provjeravani od samog početka sve do devedesetih godina.

Prihvatljivo tridesetih godina

Izvršni direktor BBC-a Alan Downey tajno se sastajao sa šefom MI5 Sir. Vernon Kellom, zato što su obojica bili zabrinuti zbog „komunističkih aktivnosti“ u Velikoj Britaniji i želeli su spriječiti subverzivne elemente koji su jačali u utjecajnim britanskim institucijama.

Do 1935. godine dogovoreno je da će MI5 provjeriti svakog novog člana osoblja, „kako bi se jasno utvrdilo tko podržava ljevičarsku vladu“ u Velikoj Britaniji.

Takva poslovna politika bila je potpuno tajna i usprkos tome što su neki od direktora BBC-a bili gnjevni zbog „provjera“, bili su prisiljeni „prikriti“ takvu praksu, kako bi sačuvali posao (čak su i poslanici i ministri lagali po tom pitanju). Međutim, korporacija se suprotstavila smanjenju i obimu provjera.

Ako bi MI5 „iskopao“ iz prošlosti kandidata bilo što što se tiče politike, kategorizirali bi ih u tri grupe:

Podnositelji zahtjeva za posao kategorije A, za koje je MI 5 preporučio da „ne bi trebali biti zaposleni na poziciji koja nudi direktnu mogućnost utjecaja na emitirani program“; kategorije B, za koje je važila preporuka da se ne zapošljavaju „osim ako nije odlučeno da su druga pitanja prevladavajuća“; kategorije C, o kojima je istraga MI5 otkrila potencijalno zabrinjavajuće informacije, koje ih, međutim, nisu „nužno otpisivale“ kao kandidate za posao.

Ipak, BBC je treba razmotriti „druge aranžmane“ ako pozicija nudi „izuzetnu mogućnost“ za subverziju.

Nije bilo potrebno da podnositelji zahtjeva budu članovi određenih političkih grupa kako bi bilo preporučeno da ih BBC odbije. Za tako nešto dovoljno je bilo da, na primjer, prijatelj ili netko od rodbine bude član takvih grupa.

Sretan Božić!

U teoriji, BBC ne bi nikada zaposlio kandidata kategorije A, mada su neki bili zapošljavani. Kada bi na nekog zaposlenog pala sumnja da se bavi subverzivnom delatnošću ili je naklonjen takvim organizacijama, u njihovom osobnom dosijeu se crtala božićna jelka.

Takvi zaposleni nisu imali mogućnost napredovanja i promjene radnog mjesta u okviru kompanije. Kad bi se pojedinci žalili da su preskakani u redu za unapređenje ili prijetili sudom, jelka ne bi bila uklanjana iz njihovih dosijea.

Operacija MI5 bila je tajna za većinu zaposlenih u kompaniji i bila je inspiracija George Orwellu kada je opisivao Ministarstvo istine u svom remek-djelu „1984“.

U intervjuu „Sunday Timesa“ iz 1968. godine, generalni direktor BBC-a Hugh Green pokušao je sakriti od javnosti politiku zapošljavanja u kompaniji. Rekao je da BBC zapošljava „ljude svih uvjerenja“, uključujući i komuniste, da ga ne zanima koga ima na platnom spisku i da državna televizija nije „vodila inkviziciju o ljudima koji se zapošljavaju“.

Ovo je bila otvorena laž — a dosjei otkrivaju da je Greenovu strategiju tijekom davanja intervjua kreirala upravo MI5.

Štaviše, BBC-jev odjel za tisak predložio je da Green iskoristi intervju kako bi priznao da se vodila spomenuta politika prilikom zapošljavanja i da najavi prekid takve prakse, ali MI5 se čvrsto suprotstavio, inzistirajući da „ne treba direktno priznati provjeru“. Njihov plan je bio da u slučaju da BBC bude natjeran uza zid, prizna da je kompanija imala takvu politiku u svezi sa „ciljevima ratnog planiranja i invazije vanzemaljaca“.

Green je bio potpuno kooperativan i negirao je postojanje takve politike, a i sam je žestoko podržavao provjere.

Otkrivena zavjera

U prosincu 1979. godine BBC-jev administrator za emitiranje programa Hugh Pearce napisao je izvještaj od deset stranica o politici provjere. U izuzetno kritičkom izvještaju predložio je BBC-ju da „odmah napusti“ politiku provjere podnositelja prijava, ograničavajući je samo na najosjetljivija područja. Štaviše, on je upozorio da bi javno izlaganje ovakve prakse rezultiralo rasprostranjenim „ismijevanjem i ponižavanjem“ britanskog javnog servisa.

Njegove preporuke i upozorenja bili su ignorirani i do 1985. godine, a BBC-jev vodič o tome kako odgovarati na optužbe da zaposlene provjerava tajna služba, svodile su se na „držati glavu u pijesku i ne odgovarati na pitanja“. Preporuke i upozorenja bila su nepromenjena 50 godina.

Međutim, kasnije te iste godine, priča o politici provjere je bila objavljena u „Observeru“. Mnoge ugledne karijere stavljene su pod znak pitanja, ako ne i potpuno uništene, zbog strogog nadzora MI5.

Na primjer, filmski redatelj John GOldsmith angažiran je je 1969. godine da snimi film za BBC-jevu omnibus seriju o studentskoj okupaciji Umjetničkog koledža „Hornsey“. Međutim, tijekom snimanja je otkrio da policija provjerava automobil koji je iznajmio i da mu se nadzire kuća. Bez upozorenja i objašnjenja BBC je otkazao njegov film.

Dvije godine kasnije, BBC ga je ponovo angažirao da snimi film, ali kao i prethodnog puta, kad je snimanje već počelo, projekat je prekinut, a posramljeni direktor je rekao da mu „nije dozvoljeno raditi ovdje“.

Zatim je rekao da ga je MI5 stavio na „crnu listu“ BBC-a, zato što je sudjelovao u razmjeni studenata između svog fakulteta i Češke filmske akademije i da je proveo nekoliko tjedana u Čehoslovačkoj. Nikada nije bio komunist.

Još jedna žrtva bila je Isabel Hilton, koja nije dobila posao na „BBC Scotland“ 1976. godine. Govorila je kineski jezik, a putevi su joj se križali sa članovima kineske komunističke partije tijekom studiranja na Edinburškom univerzitetu i članstva u škotsko-kineskoj asocijaciji (SCA).

Međutim, Alister Heterington, BBC-jev direktor koji je htio zaposliti Hiltonovu, odbio je prihvatiti odluku i žalio se svim instancama u BBC-ju. Kasnije je Haringtonu otkriveno da je MI5 napravio kardinalnu grešku, tako što su organizaciju SCA zamijenili za maoističku grupu SACU (Društvo anglo-kineskog razumijevanja).

Posle Heteringtonove intervencije, Hiltonovoj je ponuđen posao, ali je ona u međuvremenu tražila posao i na drugim mjestima. Bez obzira na „nesporazum“, ipak se zaposlila na BBC-u kao prezenter „Svijeta danas“ na Radiju 4 tijekom devedesetih i na umjetničkom programu „Noćni valovi“ Radija 3. Primila je Orden britanske imperije za novinarstvo 2009. godine.

Isto tako, jedan od najtalentiranijih diplomiranih pripravnika BBC-ja Michael Rosen bio je na „crnoj listi“ MI5 zbog brojnih „prekršaja“ studentskog aktivizma na Oxfordu, rada na radio-dokumentarcu o francuskom marksisti Regisu Debreu tijekom obuke na BBC-ju i na filmu u kojem su se koristili snimci američkih vojnika dok se testiraju na upotrebu LSD-a. Američka ambasada se žalila zbog ovog projekta na Rosena i BBC-ju i MI5.

Ovi prekršaji su doveli do njegovog otpuštanja 1972. godine. Niti jedan odjel nije htio mu ponuditi posao, iako su mnoga od njih bila zainteresirana za suradnju. On je karijeru nastavio kao uspješan pisac dramskih i dječjih knjiga.

Politika ispred sigurnosti

„Što su BBC i MI5 postigli tajnom kadrovskom politikom? Ssustav je bio nespretan i često vrlo nepošten. Dok je vlada službeno potvrdila provjeru državnih službenika, a one koji su odbijeni informirala o razlozima, BBC-jeva metoda je ostala tajna, nije dozvoljavao žalbu, a često je nanosio štetu i nepravdu pojedincima.

Čak i ako bi se sustav pročistio, samo bi sputavao aktivnosti onih čija su mišljenja radikalnija od rukovodstva. Prave ’krtice‘, ako postoje, zakopane su toliko duboko da bi progovorile o nekompetentnoj politici provjere“, zaključio je „Observer“.

Otkrića medija učinila su politiku odbijanja suvišnom, tako da je BBC na kraju priznao da je sustav postojao. Od Michael Hodera, tadašnjeg BBC-jevog „čovjeka za vezu“ sa MI5, zatraženo je da uništi dokumentaciju. Umjesto toga, on je dokumentaciju prosljedio u BBC-jevu arhivu gde je „ležala sakrivena“, sve dok je sam BBC nije objavio.

Alasdair Milne, tadašnji generalni direktor BBS-ja, bio je prisiljen na neprijatan javni nastup, rekavši da je politika provjere „jedna od onih stvari za koje je znao i zbog kojih se osećao prljavo“, iako je nekoliko mjeseci ranije izjavio da ne može vjerovati da su tvrdnje o sustavu provjere istinite.

Usprkos tome, zvanična politika BBC-ja bila je da korporacija odlučuje tko će zauzeti koju poziciju ili tko primjenjuje proceduru provjere i da nijedna vanjska agencija nema pravo da stavi veto na imenovanje ili angažiranje bilo koga od zaposlenih.

Takve tvrdnje bile su potpuno lažne. Preporuke MI5 bile su konačne, a kada se Heterington izborio za zaposlenje Hiltonove, rečeno mu je da je to što je napravio „bez presedana“.

Prava priroda korporacije i njenih zaposlenih ustanovljena je BBC-jevim memorandumom iz 1971. godine. Pozivajući se na Zakon o službenoj tajni, BBC je ukazao na sudsku odluku iz 1943. godine, u kojoj se navodi da je „službeno gledište da su zaposleni u BBC-ju osobe u službi njezinog veličanstva“ i da su kao takvi „sluge britanske države“ sa svim pravima i obavezama koje proističu iz tog statusa.

Bivši viši izvršni direktor BBC-ja Stewart Hud konstatirao je da je politika provjere prirodna posljedica strukture korporacije i njene prave funkcije.

„Da je BBC pošten prema sebi, priznao bi da mora podržavati liniju centralnog političkog autoriteta putem sustava državnih dozvola, ali korporacija je oduvijek imala tu fantaziju o sebi kao o potpuno nezavisnoj društvenoj organizaciji“, rekao je Hud.

Istovremeno, dok je saznanje o provjerama šokirala javnost, John Le Carre, pisac bestsellera, špijunskih romana i bivši službenik MI5, nije bio iznenađen.

„Oduvijek sam pretpostavljao da provjera postoji. Pitam se šta bi ljudi pomislili ako bi se stvari preokrenule, ako bi član ’subverzivnih grupa‘ pripremao vijesti. Moramo naći način za dobijanje onoga što će biti objektivan način izvještavanja“, rekao je Le Carre.
 
(sputniknews.com)

I opet su Rusi krivi!

Njemačke vlasti su otkrile u četvrtak da su na udaru informatičkog napada bez presedana koji i dalje traje na njezina ministarstva, čiji su autori u Rusiji, javljaju mainstream mediji

Radi se o “tehnički ambicioznom napadu koji je dugo pripreman”, rekao je ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maiziere. “Taj ozbiljan događaj potvrđuje ono što već znamo: razni čimbenici iz različitih razloga prijete informatičkoj sigurnosti zemlje”, dodao je.

“To je pravi kibernetički napad na dio vlade. Taj napad i dalje traje”, rekao je zastupnik konzervativne stranke kancelarke Angele Merkel (CDU) Armin Schuster nakon hitnog sastanka povjerenstva za kontrolu tajnih službi u zastupničkom domu Bundestagu.

Vlasti su dodale da je napad “pod kontrolom i izoliran”.

Zastupnici i vlada ne žele iznijeti pojedinosti kako ne bi kompromitirali napore tajnih službi u pronalaženju tragova pirata.

“Danas ne možemo procijeniti obim šteta, to bi bilo prerano”, dodao je Schuster.

Tu aferu je u srijedu otkrilo nekoliko medija. Njemačka novinska agencija DPA je navela da je napad organizirala skupina ruskih hakera “Snake”.

Skupina je poznata i pod imenima “Turla” i “Uruburos” i smatra se da su piratirali sustave ministarstava obrane i vanjskih poslova tijekom najmanje godinu dana.

Njemačke obavještajne službe su otkrile napad u prosincu, ali su odlučile da ništa neće objaviti kako bi identificirale počinitelje, a tu strategiju danas mnogi kritiziraju.

Njemački obavještajci su sumnjali prošle godine da se izvode kibernetički napadi koji mogu utjecati na parlamentarne izbore 24. rujna.

Oni su više puta optužili ruske tajne službe da izvode međunarodne informatičke napade sa svrhom špijuniranja i sabotiranja, posebice 2015. na Bundestag, što je Moskva zanijekala.
 
(jutarnji.hr)

U Australiji je pokrenuta istraga koja bi trebala otkriti kako su povjerljivi dokumenti tajne službe završili u „second hand“ trgovini, prenosi BBC

Najprije je australijska TV mreža ABC počela objavljivati seriju tajnih dokimenata, navodeći da su izvori dokumenti iz kabineta sadašnje, ali i prošlih vlada. Zatim je objavljeno i da su svi povjerljivi podaci u stvari nađeni u jednoj „second hand“ trgovini u Canberri.

Čim se saznalo za to, vlasti su naredile hitnu istragu.

Iz ABC-a kažu da je ovo najaveće “curenje” obavještajnoj sustava australske vlade i dodaju da je u pronađenom „paketu“ na stotine dokumenata, od kojih je većina klasificirana kao „službena tajna“.

Gdje su pronađeni dokumenti? ABC je objavio da su poverljivi dokumenti pronađeni u trgovini u kojoj se, po jeftinoj cijeni, prodaje rabljeni namještaj iz kancelarija australske vlade. Taj namještaj, kako kažu, postaje još jeftiniji ako je pretežak, ili ako je, na primer, na prodaju ormar za kojeg u trgovini ne postoji ključ.

Iz ABC-a nisu htjeli otkriti o kojoj se trgovini radi niti tko im je donio fascikle sa dokumentima, očigledno nakon što je provalio u jeftino kupljen ormarić.

BBC navodi da, prema australskom zakonu, vlada i tajne službe čuvaju sve povjerljive dokumente zapečaćene 20 godina, nakon čega imaju pravo da s njih skinu oznaku tajnosti.

Dokumenti koji su završili u ladici u „second hand“ trgovini „mlađi su“ od 20 godina, odnosno radi se o dokumentima, podacima, izveštajima iz posljednjih deset godina.
 

Top-secret Australian files 'left at second-hand shop' https://t.co/76dKs2rFlc

— BBC News (World) (@BBCWorld) January 31, 2018

 
(sputniknews.com)

Država u sjeni je pokazala još jednom da predsjednik ne upravlja Amerikom, a predsjendik tvrdi da se SAD u Siriji bave samo uništavanjem ISIS-a

Donald Tramp neizravno je odbacio optužbe da Sjedinjene Države u Siriji već danima pomoću helikoptera spašavaju ‘zapovjednike’ Islamske države.

Na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji sa emirom Kuvajta – Sabahom al-Ahmedom al-Jaber as-Sabahom – istupio je s tvrdnjom:

“Sjedinjene Države se u Siriji bave isključivo uništavanje bojovnika terorističke grupacije Islamska država”.

Još je dodao: “Vodeći računa o strahovanjima Sirije, mi samo uništavamo Islamsku državu. Da, mi se tamo samo time bavimo. I, u tome smo vrlo uspješni”.

Glasnogovornik američke koalicije na Bliskom Istoku, Brett McGurk, bio je puno direktniji. Podaci o evakuaciji helikopterima sa više od 20 “oficira” Islamske države iz okoline Deir-ez-Zora nazvao je “lažnim”.

I Trump i McGurk, blago rečeno, ne govore istinu. A istina je mnogo gora. Čak njeno ružno lice nije od jučer.

Šef ruske diplomacije Sergej Lavrov, još 31. svibnja je od Amerikanaca javno zatražio da se izjasne povodom tvrdnji afganistanskih zastupnika da iznad teritorija njihove zemlje koje su pod kontrolom Islamske države lete helikopteri bez oznaka koji u tu zonu dovoze cijele grupe vojnika, oružja i streljiva.

Još ranije, u prosincu 2015., potpredsjednik donjeg doma parlamenta Afganistana, Abdul Zahir Kadir, otkrio je da raspolaže pouzdanim informacijama da tajne službe Pakistana i pojedinci iz okruženja predsjednika Afganistana Asraf Ganija, sudjeluju u prebacivanju pripadnika ID iz takozvane “zone plemena” (između Afganistana i Pakistana) u kampove za vojnu obuku na sjeveru njegove zemlje.

Potom je registrirano da bijeli helikopteri bez oznaka, kao i Mi-8 u maskirnim bojama, kakve ima državna sigurnost Afganistana, prebacuju bojovnike na teritorij pod kontrolom Islamske države. Plus: hranu i streljivo.

Bilo je slučajeva da takvi helikopteri – za vrijeme borbi Talibana s Islamskom državom – djeluju u korist ovih drugih.

Umirovljeni afganistanski general, Javid Kohistan, otkrio je prošle godine da “neke strane snage” sudjeluju u prebacivanju pripadnika Islamske države na sjever njegove zemlje. Čak je dodao da u tome sudjeluju i “nepozanti zrakoplovi”.

Ruski specijalni prestavnik za Afganistan, Zamir Kabulov, osumnjičio je Amerikance da samo glume bespoštednu borbu protiv Islamske države. Čak je ukazao: da se u logorima za obuku govori ruski i da američki zrakoplovi bombardiraju talibanske jedinice koje odbijaju surađivati​s Islamskom državom.

I jedan “ozbiljan insajder” je potvrdio da Amerikanci pripadnike Islamske države “bez prekida prebacuju u Afganistan”.

Islamska država na sjeveru Afganistana potrebna je Washingtonu radi dalje prodora na sjever. U bivšu sovjetsku središnju Aziju. Međutim, Rusija, iako se to nje formalno ne tiče neposredno, uvelike se priprema za daljnji razvoj događaja.

Još prošle godine je u jednom svom “objektu” na jugu zemlje počela mobilizirati stručnjake za ratovanje u planinskim uvjetima.

Neki od njih su upravo iz bivših republika SSSR iz Centralne Azije.

**Amerikanci iz Deir-ez-Zora spasili više od 20 zapovijednika ISIS-a

Ponovo su oživjele više nego osnovane sumnje da je Islamska država američka tvorevina i da to i ostaje i danas kada je postalo jasno da neće uspjeti ostvariti glavni postavljeni zadatak – uništenje Sirije.

Jedan vojno-diplomatski izvor je otkrio ruskoj državnoj novinskoj agenciji RIA Novosti da je američka avijacija krajem kolovoza iz okoline Deir-ez-Zora evakuirala više od 20 komandira Islamske države, zajedno sa džihadistima koji su im bili važni.

Isti izvor je naglasio da Pentagon i CIA imaju namjeru da ih iskoriste na “nekom drugom mjestu”.

Za primjer je naveo: “Amerikanci su 26. kolovoza noću helikopterima iz okoline naselja Trejf, koje se nalazi sjeverozapadno od Deir-ez-Zora, evakuirali dvojicu zapovijednika Islamske države, zajedno s članovima njihovih obitelji. Obojica su nearapskog, odnosno europskog podrijetla.”

Dva dana kasnije su iz okoline Albu-Lejla, koji je jugoistočno od Deir-ez-Zora, helikopterima su odvezli oko 20 zapovjenika Islamske države. Prebacili su ih na sjever Sirije.

Izvor RIA Novosti je istaknuo da je to dodatno oslabilo borbenu sposobnost terorista i olakšalo vladinim snagama deblokadu velikog grada na Eufratu.

Taj izvor je posebno naglasio: “Što teroristi oko Deir-ez-Zora trpe veće poraze – to se više množe svjedočanstva da su tajne službe zemalja iz američke koalicije dubinski uključene u podržavanje Islamske države i svih koji ratuju pod njezinim vodstvom.

Zarobljeni pripadnici ISIS-a u iskazima koje daju potvrđuju da su imali potporu i Baracka Obame, a da je imaju i sada od administracije Donalda Trumpa.

Kako se i moglo očekivati, ovo što se dogodilo krajem kolovoza – uopće nije bilo prvi put.

Neki komandiri ID su iz Deir-ez-Zora bili evakuirani i u svibnju. A u lipnju i srpnju su slične evakuacije izvedene u sirijskoj pokrajini Raka. Opet su glavni posao odradili Amerikanci.

Američka koalicija je, naravno, ova senzacionalna otkrića nazvala “lažnim”.

Moskovski vojni stručnjak Igor Korotčenko povodom “bombe” jer rekao:

“Donald Trump mora istupiti i priopćiti: je li on naredio evakuaciju komandira terorističke Islamske države ili je to napravljeno bez njegovog znanja i odobrenja. Ako on naredio, onda on mora i preuzeti odgovornost za to. A ako je to provedeno tajno i od njega – tada mora naručiti istragu protiv onih koji su to naredili i organizirali!”
 
(fakti.org)

‘Kraljica popa’ Madonna je trenutno pod istragom tajne službe nakon što je javno poticala na domaći terorizam protiv američke vlade

Pop zvijezda Madona je pokušavala opravdati svoj govor na protestu “Marš žena” u Washingtonu uz izjavu da je “razmišljala o tome da raznese Belu kuću”, navodeći da se samo metaforično izrazila.

‘Kraljica popa’ Madonna je trenutno pod istragom tajne službe nakon što je javno poticala na domaći terorizam protiv američke vlade.

Nakon Madonine prijetnje da će “dignuti Bijelu kuću u zrak”, na “Ženskom Maršu” na Washington u subotu, tajna služba je potvrdila pokretanje istrage, a rezultati će biti doneseni u Uredu državnog odvjetništva na pregled.

Madona je iza “dizanja u zrak Bijele kuće” citirala i stihove poznatog pjesnika sa početka 2. Svjetkog rata, sugerirajući da je valjda rat blizu.

Dailymail.co.uk izvještava da je portal TGWP potvrdio da je glasnogovornik tajne službe rekao da su ‘svjesni’ Madoninih komentara i da će otvoriti istragu, ali konačnu odluku hoće li je ili ne procesuirati će odlučiti Ured američkog državnog odvjetništva.

Tajna služba je odbila daljnje komentira u svezi tog pitanja.

Madonna je počela svoj strastveni govor: “Ja sam ljuta. Da, ja sam bijesna. Da, ja sam mislila puno o tome da dignem Bijelu kuću u zrak. Ali znam da to neće ništa promijeniti.”

“Mi ne možemo pasti u očaj. Kao što je pjesnik W.H. Auden jednom napisao uoči Drugog svjetskog rata, “Moramo ljubiti jedan drugoga ili umrijeti.” Biram ljubav. Jeste sa mnom?, rekla je Madona.

Njezin govor je bio popraćen promuklim pljeskom gomile procijenjene na oko pola milijuna ljudi.

Hollywoodska glumica i pop zvijezda odstupila je od općeg duha uključenosti te pozivom na uzajamno poštovanje među građanima napala osobno ne samo Trumpa već i njegovu obitelj, uključujući i kći Ivanku.

‘Osjećam Hitlera na ovim ulicama, brkove trguje za periku”, rekla je.

‘Ja sam gadna žena’, nastavila je – misleći na poznati Trumpov napad na Hillary Clinton.

‘Ja nisam tako gadna kao kada vi svoje vlastite kćeri pokušavate doživjeti kao omiljeni seks-simbol, vaše mokre snove prožete vašim genima”.

‘Revolucija počinje ovdje, borba za pravo da budemo slobodni, da se ono što jesmo, da budemo jednaki, da omogućimo marš zajedno kroz ovaj mrak i svakim korakom znamo da se ne bojimo.”

“Da nismo sami, da nećemo odustati, da je snaga u našem jedinstvu, te da niti jedna sila nam ne smije stati na put istinske solidarnosti.”

“I našim klevetnicima koji inzistiraju da ovaj Marš nikad neće promijeniti ništa,” “Jeb*** se!”, rekla je ona.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Švicarci u nedjelju odlučuju hoće li pristati na to da tajne službe nadziru njihovu privatnu komunikaciju, a prema anketama čini se da su tome skloni zbog rasta terorističkih prijetnji i kibernetičkog kriminala

Švicarske tajne službe zasad mogu nadzirati informacije u javnoj domeni, ali novi zakonski prijedlog zadire u privatnu sferu i ako su ankete točne, poduprijet će ga između 53 i 58 posto birača.

Tajne službe moći će tako prisluškivati sve međunarodne komunikacije koje prolaze švicarskom kablovskom mrežom te slušati, snimati i analizirati privatne telefonske i internetske komunikacije.

Ako ih Švicarci prihvate, mjere će biti politički nadzirane i njihovu će primjenu kontrolirati Savezni upravni sud.

Ministar obrane Guy Parmelin objasnio je na konferenciji za novinare da se ne radi o masovnom prisluškivanju već je cilj novog zakona preventivno nadzirati najopasnije pojedince, primjerice u području terorističkih prijetnji.

Zakon je prihvaćen u parlamentu 2015., no Stranka socijalista, Zeleni i organizacije kao što su Piratska stranka inzistirale su na referendumu strahujući od svekontrolirajuće države. Na to ih je potaknuo skandal iz 1989. godine kada je 900.000 Švicaraca doznalo da ima “policijski dosje” u koji su unesena njihova politička i sindikalna stajališta i slično.

Nakon te afere, sastavljanje policijskih dosjea strogo je regulirano i transparentnije.

Organizacije za ljudska prava kao što je Amnesty International smatraju da će novi zakon, ako prođe, omogućiti “nesrazmjerne mjere prisluškivanja”.

Amnesty ističe da se metapodaci – tko, gdje, kada i s kim komunicira, već čuvaju za sve osobe u Švicarskoj u trajanju šest mjeseci i policija u njih ima uvida u slučaju prijestupa.

Dragovoljni pristanak većine Švicaraca da budu prisluškivani politolozi tumače ozračjem nesigurnosti koje je zavladalo nakon terorističkih atentata u Parizu i Bruxellesu, a s druge strane strahom od cyberkriminala.

U nedjelju će se Švicarci izjašnjavati i o prijedlogu da se za 10 posto poveća starosno osiguranje, renta za starost koja bi trebala pokriti troškove vitalnih potreba umirovljenika.

Vlada se tom prijedlogu protivi jer bi to značilo da mora izdvojiti četiri milijarde švicarskih franaka (3,6 mlijarda eura) za 2018. godinu. Ankete ukazuju na to da inicijativa neće proći.

Treći prijedlog o kojem će se Švicarci izjašnjavati u nedjelju odnosi se na “gospodarski održiv razvoj”, kojim se od vlasti zahtijeva umjerena uporaba prirodnih resursa, no prema ocjeni vlade prijedlog je “preambiciozan”, a prema anketama birači su po tom pitanju podijeljeni.
 
(jutarnji.hr)

Koje su poveznice između tajnih službi, država i terorizma, postoji li rezon iza teorija o tajnim društvima i njihovom utjecaju na čovječanstvo, te koje manipulacijske alate koriste vladari s vrha piramide – neka su od pitanja sinoćnje emisije

Gosti su tako bili Ivan Pernar – autor knjige ‘Kako je nastao novac’, Marko Francišković – autor knjige ‘Fejsijada i Odiseja’, Zoran Grgić – neovisni analitičar i Ivana Šimac – kolumnistica Brodportala.

U početku emisije komentirana je anketa kao i trenutno prilično popularna invazija Pokemona. Zatim je na red došla geopolitička situacija i veliki medijski obrat u kojem ‘False Flag’ napad više nije ‘suluda teorija zavjere’ nego jedna od regularnih teorija, no samo kada se piše o medijski nepopularnim političarima.

Na red su došla tajna društva, tajne službe i interesni karteli te je njihov način djelovanja skriven, a upravo su teroristički napadi i imigrantska linija bez selekcije plod zakulisnih igara.

Novac i upravljanje njegovim tokom jedan su od temeljnih alata globalne manipulacije, te se i oko toga povela poduža rasprava.

Društveni inženjering je pak najaktualniji u medijima i njihovoj interpretaciji raznih globalnih događanja.

Propaganda, distrakcija i zaglupljivanje dio su te manipulacije koja se šire provlači kroz razne udruge, organizacije i integracije.

Još oštrija forma držanja u ‘toru’ je standardizacija i medikalizacija masa, kao i pokreti eugenike i transhumanizma koji niti su ugašeni niti su samo teorijske osnove.

Iz svega proizlazi tzv. ‘Novi svjetski poredak’ pod osnovom korporatizma i bankizma, a zanimljivo – na samom kraju emisije svaki gost je dao drugačiji stav o tome tko vlada svijetom.

Gledatelji su pak gotovo konsenzusno u 92%-tnom obimu glasali za ‘tajna društva i skrivene moćnike’ dok se svega 8% opredijelilo za ‘političke i interesne elite’.
 

 

(nexus-svjetlost.com)

Što je više napada zapadnih sila na kalifat, to će biti više napada na gradove Zapada. No ako prestanemo napadati, kalifat će se širiti pa nemamo izbora

Imamo posla s teroristima čija je fundamentalna ideja osvojiti cijeli svijet i riješiti se svih onih koji su po njihovu mišljenju u nevjernici. U njihovim očima svi mi smo njihovi neprijatelji, govori nam Tony Schiena

Kada Tony Schiena kaže da u stvarnom životu špijuni nemaju sličnosti s idejom koju smo stvorili na temelju holivudskih filmova, trebala bih mu vjerovati jer iza sebe ima dvadeset godina karijere u svijetu tajnih službi. Ipak, ne mogu a da ga ne vidim upravo kao utjelovljenje kakvog heroja u akcijskom filmu koji spašava cijeli svijet a da ne trepne i ne uprlja odijelo i putem osvoji dvije, tri dugonoge ljepotice.

Dok sjedi ispred mene u savršeno krojenom tamnom odijelu, s izražajnim crtama lica i smirenim pokretima, istovremeno je elegantan i opasan, pričljiv i misteriozan. Njegov glas je dubok, muževan, govori polako i elokventno, neodređenim engleskim jezikom koji ne otkriva ni specifičan naglasak njegove rodne Južnoafričke Republike niti prevladava zvukom njegove aktualne domovine SAD-a.

Kad sluša moja pitanja, gleda me tako da me istovremeno uvjerava i hipnotizira, pogledom koji sigurno zbunjuje njegove sugovornike. Filmski magnati mogu završiti potragu za novim Bondom jer ja sam ga pronašla. Jedan od problema pri angažmanu mogla bi biti činjenica da je stvarni život Tonyja Schiene kudikamo uzbudljiviji od fikcije Jamesa Bonda. Drugi, Tony Schiena, zaista nema vremena.

Četrdesetjednogodišnji Schiena za potrebe razgovora s Nedjeljnim Jutarnjim predstavlja se prije svega kao konzultant za sigurnost, no bilo bi površno ne predstaviti njegove ostale prošle i aktualne karijere. Špijun. Izbacivač. Prvak karatea. Plaćenik. Glumac. Producent.

U istome tjednu Tony Schiena je komentirao prijetnju od terorizma za Financial Times, bio na naslovnici časopisa o karateu i pojavio se u rubrici holivudskih tračeva u jednom američkom tabloidu. U London je stigao na dan-dva, govori neodređeno, stilom nekoga tko ne planira unaprijed niti se običava dugo zadržavati na istom mjestu. Nalazimo se u cigar baru jednog luksuznog londonskog hotela, gdje Tony Schiena upravo završava sastanak s raznolikom skupinom muškaraca i žena. Nakon što me poziva da se pridružim za stolom, predstavlja ih kao “vjerojatno najzanimljivije društvo u Londonu”.

Kako uskoro zaključujem, u pravu je. Tu je jedan od urednika Financial Timesa, bivši agent MI6, poznati britanski odvjetnik za ljudska prava, ugledna spisateljica i jedan vojnik. Teme razgovora su sjećanja na dane IRA-e od kojih svatko za stolom ima pokoju anegdotu u ich formi. Schiena se ispričava što se intervju dijelom poklapa s njegovim privatnim druženjem, no takvo nešto teško je izbjeći jer je njegov raspored uvijek zgusnut.

Dan ranije vratio se iz Lahorea, prije toga bio je u Vatikanu, Dubaiju i New Yorku, a u Londonu se izvanredno zadržao dan duže kako bi za britanske medije komentirao teroristički napad u Bruxellesu. Govori da je čak i po njegovim izvanserijskim standardima aktivnosti i putovanja – koji uključuju 43 međunarodna leta u godinu dana – posljednjih nekoliko dana osobito hektično. Kada opisuje gdje je bio i što je radio – od konferencije za borbu protiv trgovine ljudima u Vatikanu, druženja s predstavnicima dviju vlada, tri intervjua, obučavanja jedne bliskoistočne vojske, utemeljenja softverske kompanije, do dvodnevnog odmora u svojoj vikendici u Italiji – pitam se kada spava. Valjda u avionu.

Tajnovit i ozbiljan

Iako ga sumnjičavi novinari vole predstavljati kao tajnovitog, a očarane novinarke kao presliku Ramba, u svijetu sigurnosnih agencija čijem kondenziranom obliku upravo svjedočim, Tony Schiena je ozbiljan i respektabilan lik. Privatna sigurnosna tvrtka MOSAIC, čija je čelna osoba, pruža sigurnosne usluge u opasnim zonama, obuku za borbu protiv terorizma, krizno komuniciranje i sigurnosnu tehnologiju.

Lista klijenata MOSAIC-a uključuje njujoršku policiju NYPD, kurdske specijalne jedinice pešmerga u borbi protiv ISIS-a, NATO, francusku Legiju stranaca i specijalce Afganistana, Mongolije, Latvije, Italije i Hrvatske. Savjetovao je mnoge svjetske vlade i vladine organizacije po pitanju terorizma i obučavao njihove specijalne jedinice.

Stoga ne čudi da se njegovi radni dani nerijetko odvijaju u zonama rata, konflikta, terorizma, histerije. Više od svega navedenog plašilo bi ga i umaralo da radi nešto što ne pridonosi boljitku svijeta, govori. Dok opisuje svoje nedavne projekte, o njima govoreći s otvorenim entuzijazmom pokazuje mi fotografije u svom telefonu koje izgledaju poput reklamnih skica kakvog akcijskog filma.

Vrti mi se u glavi od količine informacija o prošlim i aktualnim konfliktima na Bliskom istoku. Stoga ga zaustavljam i vraćam u prošlost, u vrijeme prije njegova života heroja iz akcijskih filmova, kad je bio tek zgodan i naivan student prava i međunarodne trgovine u Južnoafričkoj Republici, gdje je rođen u obitelji talijanskih imigranata i gdje je sanjao o tome da jednog dana postane pilot.

“Nema sumnje da bi moj život bio posve drukčiji da se na fakultetu nisam susreo s jednim profesorom. Fascinirala me njegova pojava i priče i vrlo brzo smo postali vrlo bliski. U nekoliko mjeseci on me polako uvlačio u svoj svijet i uskoro sam bio predstavljen tajnim službama Južnoafričke Republike i CIA-e i postao njihov agent”, govori Tony Schiena.

Mlad, ambiciozan i oduševljen svijetom čijim je dijelom odjednom postao, tada osamnaestogodišnji Schiena igrao je ključnu ulogu u zamršenoj i nasilnoj političkoj svakodnevici Južnoafričke Republike i tvrdi da je zajedno s kolegama zaslužan za ishod situacije i završetak apartheida. “Bio sam dječak, a već sam bio usred nasilja ekstremista s ljevice i ekstremista s desnice.

Vrlo rano počeo sam razumijevati način na koji funkcionira terorizam i način na koji funkcioniraju sigurnosne agencije”, govori. Tek danas, dvadeset godina kasnije, svjestan je koliko je opasna bila situacija u kojoj se nalazio.

“Preživio sam iako tada nisam znao u koliko sam opasnosti bio uvučen. Moglo je biti kobno. Bio sam mlad, hrabar i željan slave, zato su me pronašle tajne službe. Danas sam sretan što sam prošao to iskustvo, ali sretan sam i zato što sam mogao otići na vrijeme”, govori. Kad je projekt bio završen, a u Južnoafričkoj Republici formirala se nova vlada, u želji da se riješe ostatka starog sustava mogao je relativno jednostavno napustiti špijunski svijet.

Terorizam se promijenio

Iako nikada do kraja. “Danas sam i dalje sam u sličnom okruženju, s tim da se terorizam uvelike promijenio. Formiran u obliku kalifata, odakle se širi ideologija, on je opasniji nego ikada. Prije nego što situacija postane bolja, bit će daleko gora”, govori.

“Za naših života terorizam koji provodi ISIS neće se povući. ISIS danas ima svoje ljude u gotovo svim velikim gradovima svijeta, to je dio njihove agende. Što je više napada zapadnih sila na kalifat, to će biti više napada na gradove Zapada. No ako prestanemo napadati, kalifat će se širiti pa nemamo izbora. Imamo posla s teroristima čija je fundamentalna ideja osvojiti cijeli svijet i riješiti se svih onih koji su po njihovu mišljenju nevjernici. U njihovim očima svi mi smo njihovi neprijatelji”, govori.

Teroristički napad u Bruxellesu nekoliko dana prije našeg razgovora pokrenuo je kritike da službe zemalja koje su na meti terorizma ne čine dovoljno kako bi spriječile napade i zaštitile svoje građane. “Teško je točno reći koliko je toga što tajne službe uspiju spriječiti, a da ne objave javnosti jer procijene da je to dio veće strategije pa zataškaju ono što bi mogla biti mala pobjeda kako ona ne bi ugrozila moguću veliku pobjedu”, govori. Jasno mi je da želi zaštititi svoje kolege i klijente, ali smatra li da je učinjeno sve što je moglo biti učinjeno, inzistiram.

“Ako me pitate je li scenarij Bruxellesa zabrinjavajući, moj odgovor je: apsolutno. Ako me pitate trebaju li vlade zemalja nešto promijeniti kako bi se spriječili takvi napadi? Apsolutno”, govori. “Jedan je od problema to što je premalo ljudi na terenu. Kada pogledate gradove kao što su Pariz ili London, trebalo bi poslati milijun špijuna na ulice koji bi kontrolirali što se događa. No to jednostavno nije tako i nije moguće da bude tako. Osim toga, tajni agenti danas nisu onakvi kakvi su bili u moje vrijeme”, govori.

Moderni špijun

Kako izgleda moderni špijun, pitam ga.

“Moderni špijun nema sličnosti s Jamesom Bondom. Danas su to prije svega jako dobri analitičari, ljudi koji veći dio dana provode u uredima, tražeći podatke, često provode sate i sate čekajući ili skupljajući dosadne detalje. To nije osobito uzbudljiv posao. Puno njih gotovo nikada ne izađe na teren. Današnji špijuni uglavnom su štreberi. Ja sam bio staromodni špijun.

Bio sam na terenu, bio sam infiltriran u terorističku skupinu i doista sam riskirao svoj život kako bih došao do korisnih informacija. Osim toga, za svoju ulogu bio sam vrlo dobro pripremljen, prošao sam obuku kod specijalnih jedinica, obuku koja je bila vrlo teška i pripremila me za sve vrste opasnih situacija. Danas to nije tako.

Danas se tajne službe više fokusiraju na tehnologiju nego na tjelesne sposobnosti. Moje je mišljenje da ne postoji sofisticirani softver koji bi uistinu mogao kompenzirati manjak dobrih ljudi na terenu”, govori.

Iako se MOSAIC (naziv je skraćenica engleskog naziva Multi Operational Security Agency Intelligence Company, op. a.) dijelom bavi “sofisticiranim softverima”, Schiena je u srži tradicionalni plaćenik kao i njegovi kolege koji su bivši agenti CIA-e i MI6, britanskog SAS-a i američkog Navy Seals, dostupni svima i u cijelom svijetu za određenu cijenu. Ne čudi da se na takve kompanije katkad gleda sa sumnjom ne samo zato što njihove operacije nerijetko uključuju ljudske žrtve; tanka je crta između potreba klijenata i njihovih nemoralnih ciljeva. Pitam ga stoga je li ikada odbio posao.

“Da. Bilo je nekoliko država u Africi koje su željele da za njih radimo, no odbili smo ih. Kod jedne je slučaj bio da su se otvoreno ugrožavala ljudska prava. U drugoj je bilo sveprisutna trgovina ljudima koju je vlada ili ignorirala ili dopuštala. Iako su predsjednici tih zemalja željeli sastanak s nama, odbio sam ih. Prednost činjenice da smo privatna tvrtka omogućuje nam da izaberemo poslove koje ćemo raditi i da donesemo odluku o tome smatramo li da je njihov moralni kompas postavljen u pravom smjeru.

Kada si vojnik neke države nemaš izbora, jer moraš biti lojalan državi kojoj služiš. Mi imamo izbora”, govori. Unatoč prirodi svoga posla, koja ima element okrutnog i nemilosrdnog, Schiena se voli prikazati kao “dobar dečko”, ne samo time što je pristojan i džentlmen nego i činjenicom da velik dio svog oskudnog slobodnog vremena posvećuje svojoj nevladinoj organizaciji za borbu protiv trgovine ljudima.

Oaza mira u Italiji

Nakon što smo se složili sa zaključkom da spava uglavnom u avionu, pitam ga što ga uistinu odmara, gdje pronalazi oazu mira nakon suzbijanja međunarodnih konflikata. Jedno je mjesto Italija, govori, gdje svako malo pobjegne u svoju vikendicu u jednom autohtonom selu i u posjet obitelji, na maminu kuhinju. Ipak, daleko neizglednije mjesto gdje se opušta i koje naziva domom je Hollywood.

Tko god je ikada bio u Los Angelesu složit će se da je teško naći mjesto s manje dubine. Pokušam zamisliti što Tonyja Schienu koji želi raditi samo stvari koje čine razliku privlači u Los Angeles, osim možda lijepog vremena. “Odlazim u Los Angeles kako bih se opustio, kako bih se iz nečeg izrazito ozbiljnog našao u okruženju Hollywooda koji je… gomila gluposti, bullshit koje je teško shvatiti ozbiljno ako se baviš stvarnim svijetom…” govori.

No ako zamišljate da se u Kaliforniji sunča i ispija koktele, varate se. Naime, kad ne obučava specijalne jedinice, Schiena izvodi svoje karate vratolomije ispred kamere. Glumio je u nekoliko filmova, uglavnom sporedne uloge u kojima su u prvom planu bile njegove karate vještine. Ove godine pak izlazi njegov film Darc koji je napisao, režirao i u njemu tumači ulogu.

Holivudska karijera

“Nisam siguran hoću li ulagati puno vremena u svoju holivudsku karijeru. Ako i ostane na tome da sam napravio jedan film, što malo kome uspijeva, bit ću zadovoljan postignutim”, govori. Nakon našeg susreta Schiena se vraća u Los Angeles i smije se kada ga pitam kako se privikne na razlike u atmosferi, mentalitetu, svakodnevici.

“Samo slušam sve te ljude, smješkam se i mislim si kako nemaju veze s onim što su doista problemi. Na taj se način oslabađam od teških stvari koje su dio moga posla”, govori.

Našao se tako u bezbroj apsurdnih situacija, kad je primjerice dogovarao poslove vojne obuke na terasi s pogledom na ocean ili o kemijskom oružju telefonom razgovarao u dvorištu Boticellijeve vile u Italiji. I samog Schienu, čini se, zabavlja takav način života, iako nema hvalisanja u njegovu glasu, čak kada ga pitam za njegova postignuća – bio je svjetski prvak u karateu te dobio činove generala mađarske nacionalne vojske, šerifa savezne države Virginije i zapovjednika jedinice internetskog kriminala nad djecom.

“Toliko je ludila u svijetu da sam sretan što imam prilike barem malo pridonijeti borbi protiv zla. Dobar je osjećaj da ono što radim može napraviti razliku.” Više od nagrada i činova, njegov su kapital ljudi, govori, a svojim poslom formira sjajna poznanstva i velika prijateljstva.

“Obučavao sam i hrvatske vojnike u sjevernom Afganistanu kad sam bio angažiran od NATO-a. Hrvati su poznati kao snažni, predani vojnici i doista su svi bili snažni momci i vrlo kompetentni, uživao sam raditi s njima”, govori. Kasno je i privodim razgovor kraju kako bi se Schiena mogao odmoriti. Ispostavlja se da ima još jedan kasnovečernji sastanak.

Na odlasku, govori mi da planira skori posjet Hrvatskoj. Alarmantnim glasom pitam je li u tijeku neka prijetnja ili operacija?! Ne, uvjerava me, nego svi govore da su Hrvatice prelijepe žene pa ide provjeriti. Rekla sam vam da sam pronašla Jamesa Bonda.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

Era cenzure odavno je završila, smatraju mnogi stručnjaci – danas je na paleti era autocenzure

A da je tomu tako potvrđuje i studija u kojoj su se kao parametri uzeli nadzor tajnih službi i dijeljenje sadržaja putem društvenih mreža.

Naime, ljudi sve više kalkuliraju u postanju kontroverznih stavova, tabu tema i potencijalnih sukoba razmišljanja, a razlog tomu je potencijalni nadzor od strane države.

Ova opasna praksa potvrda je ranije predviđanih stavova kritičara CNE-a iliti ‘Computer Network Exploitation’ kompleksa koji dopušta špijunažu pametnih telefona i računalnih mreža. Elizabeth Stoycheff s Wayne State Sveučilišta razvila je teoriju ‘Spirala šutnje’ u kojoj je i potvrdila navedeno.

Ljudi su sve skloniji šutnji kada unaprijed znaju da su njihova stajališta drugačija od onih koje razvija većina. Nalazi su bazirani na online anketama provođenima od strane sudionika u studiji – neka od pitanja bila su vezana uz medije, političke stavove i osobne stavove.

Svatko je u ovoj studiji morao objaviti članak o bombardiranju ISIS-a u Iraku, a uz to su trebali i staviti vlastito mišljenje o sudioništvu SAD-a u tim sukobima. Kada se navelo da će sve biti nadzirano, korisnici su značajno umanjili kritički stav o situaciji.

Zaključak studije objavljene u ‘Journalism and Mass Communication Quarterly’ bio je da su korisnici društvenih mreža koji prakticiraju i promiču konformizam najčešće upravo oni koji podržavaju Vladinu politiku masovnog nadzora pod argumentom da ‘tko ne griješi nema što niti skrivati’.

Oni najčešće pribjegavaju i autocenzuri ukoliko znaju da će im se mišljenje kositi s većinom, te ga propagiraju kada idu ‘niz vodu’. Teza da je demokracija hakirana i prigušena sada dobiva i akademske konture.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)

MORA BITI HITNO USPOSTAVLJENA KONTROLA KRETANJA I KOMUNIKACIJE KOJE KORISTE TERORISTI

Eksplozije u Bruxellesu prirodni su razvoj terorističkih akcija u Europi koje su posljedice onoga što se dogodilo na Bliskom Istoku, a i procesa u samoj Europi tijekom posljednjih 10-20 godina.

Sve veći broj terorističkih akata, koji uspijevaju izvesti teroristi, sve uvjerljivije svjedoče da Europa nije nimalo spremna da se zaštiti od terorističkih prijetnji.

Danas se na teritoriju Europe nalazi više nego dovoljno onih koji su potekli iz terorističkih organizacija, onih koji su potencijalni teroristi. Njih praktično nitko ne kontrolira, sustav upozoravanja na terorističke akte u Europi ne funkcionira ili funkcionira vrlo slabo.

Od ranije se znalo da se sprema teroristički akt u Bruxellesu. O tome su čak i mediji pisali. Međutim, europske specijalne službe nisu mogle na potreban način i pravodobno odreagirati na tu prijetnju, pa terorističke napade nisu uspjele osujetiti.

Smatrale su da do napada neće ni doći, pa se za njih nisu ni pripremale ozbiljno.

Na potreban način nisu bile organizirane ni policija ni specijalne službe.

U Europi nisu shvatili kakav značaj imaju milijuni imigranata u Europi. Nisu shvatili da je pojava u samoj Europi terorističkih organizacija koje prave zvjerstva na Bliskom Istoku – samo pitanje vremena.

Europa se neozbiljno ponijela i povodom toga što tisuće njezinih građana ulazi u terorističke organizacije. Vjerovali su da će sve to ostati u granicama Sirije, Libije ili Izraela. Sada plaćaju ceh svoje opuštenosti. U suštini: to je prestupni nemar.

Koliko znam, Rusija je upozorila vlasti Belgije da se priprema teroristički akt.

Zbog svega, Europa je sada na pragu sve većih i sve krvavijih terorističkih napada. Ne samo u Bruxellesu i ne samo u Belgiji, već – na cijeloj europskom teritoriju.

Teroristi dosljedno realiziraju svoje ciljeve. Prvenstveno žele destabilizirati situaciju, posijati strah i paniku u Europi, a potom raditi i na – ozbiljnijim rezultatima.

Zato sada europske specijalne službe i strukture sile zemalja koje se još nisu suočile, ali se mogu suočiti s terorističkom prijetnjom, moraju u prvom redu osigurati potpunu kontrolu nad svim potencijalnim skupinama stanovništva u kojima ima terorista. Moraju se kontrolirati teritorija na kojima žive. Moraju se kontrolirati svi mogući načini njihovog kretanja.

Drugo, mora se vrlo brzo – i što je moguće brže – uspostaviti učinkovita kontrola nad svim sredstvima veze koje mogu koristiti teroristi.

Treće, moraju biti poduzete mjere, da tako kažem, aktivne sigurnosti koje podrazumijevaju pojačani monitoring, znatno povećanje brojnosti policije i službi sigurnosti i “dodavanje gasa” u agenturnom djelovanju među potencijalnim teroristima.

Potencijalne teroriste treba otkrivati ​​što je moguće brže i što je moguće učinkovitije. Metode koje računaju s uporabom sile – o kojima se govori u ovom kontekstu – to su problemi koji su povezani u većoj mjeri s obavještajnim radom usmjerenim na osujećivanje terorističkih aktivnosti. Stvar je u tome što teroristi ne sjede u bazama, što nitko ne zna gdje se nalaze.

Ima, naravno, i poneka baza, a kad baza terorista bude otkrivena – u nju treba upasti što brže, neutralizirati i pohapsiti sve koji se zateknu, ali – to je završna etapa. Najteže i najkompliciranije u svemu je – otkriti potencijalne teroriste.

U ovome se ne može bez međunarodne suradnje, osobito u Europi, gdje teroristi spokojno iz Belgije prelaze u Francusku, iz Francuske u Belgiju, a odatle u Nizozemsku.

Ako specijalne službe ne budu međusobno surađivale i koordinirale poteze – teroristi će prelaziti iz jedne zemlje u drugu, odnosno – njihova baza može biti u jednoj zemlji, a teroristički akt organiziran i izveden u drugoj.

Jakov Kedma , bivši šef izraelske specijalne službe “Nativ” (1992-1999)
 
(fakti.org/uredio:NSP)