S obzirom da su društvene mreže i servisi preplavljeni snimkama policijske brutalnosti, ovaj video stigao je kao pravo osvježenje, pa i ne čudi da ga je na Fejsbuku pogledalo više od pedeset milijuna ljudi

Snimak nadzorne kamere prikazuje kako se potencijalno opasna situacija s malo smirenosti i dobre volje može vrlo lako izbjeći.

Muškarac naoružan nožem upao je u policijsku postaju u Bangkoku na Tajlandu, a onda je umjesto na snažnu ruku pravde naletio na nježan zagrljaj.

Četrdesetpetogodišnji napadač ušetao je s nožem u policijsku postaju u subotu navečer i počeo prijetiti nožem. Policajac Anirut Male, znatno krupniji od napadača, sjeo je preko puta njega, potpuno smireno, što je odavao i govor njegovog tijela. Umjesto da izvuče pištolj, policajac je u vrlo kratkom roku nagovorio napadača da mu preda nož, piše “Daily Mail”.

Nakon toga, Anirut ustaje s raširenim rukama, baca nož na pod, a napadač se povlači do zida u strahu. Međutim, policajac u tom trenu dolazi do njega i grli ga. Njihov zagrljaj traje nekoliko trenutaka dok nisu prišli i ostali policajci.

“Nekad je bio glazbenik, a onda je radio kao čuvar neko vrijeme, ali nije dobio plaću za taj posao. Osim toga, netko mu je ukrao gitaru i jednostavno su mu popustili živci. Čuo sam što govori, bilo mi je žao i rekao sam mu da ja imam jednu gitaru koju mu mogu pokloniti. Predložio sam mu da odemo zajedno na ručak “, ispričao je Anirut.

Neimenovani napadač prebačen je u bolnicu na mentalnu procjenu, ali protiv njega nije podignuta tužba.

Pogledajte video:
 

 
(sputniknews.com)

Vrlo mali broj ljudi u svijetu su upoznati s projektom “V-Star Change The World”. Projekt se provodi u budističkom hramu u Tajlandu, gdje milijun djece meditira za mir u svijetu

Kako bi se postigla pozitivne promjene u vanjskom okruženju, prvo moramo napraviti pozitivnu promjenu u nama. Čistoća ovih milijune srca i njihovih pravih namjera, poput potresa, pozitivan zvuk koji odjekuje kroz dimenzije. Ovaj projekt nas podsjeća da smo svi jedno!

Svaka promjena mora imati djelovanje. Kvaliteta djelovanja dolazi od energije i kvaliteta energije dolazi iz kvalitete misli. Ta energija, kvaliteta, i misli dolaze iz meditacije.

Vrlo mali broj ljudi u svijetu su upoznati s projektom “V-Star Change The World”. On se događa u budističkom hramu u Tajlandu, gdje je milijun djece meditiralo za mir u svijetu.

Mediji nisu pokazati 1 milijun učenika koji meditiraju za mir u svijetu u Phra Shammakaya hramu, iako su kamere tamo dozvoljene.

1.000.000 čistih srca i njihove pozitivne energije mogu biti ono što svi trebamo vidjeti, ali TV prikazuje samo teror i napade koji se javljaju.

“Fokusirajte se na svjetlu, jer ste vi svjetlo”

Pogledajte video:
 

 
(ekspres.co)

Preko 10.000 tona neispravne hrane zapljenjeno u 57 zemalja

Pileća crijeva u formalinu, masline natopljene modrom galicom, meso majmuna – više od 10.000 tona neispravne hrane zaplijenjeno je u 57 zemalja tijekom zajedničkih operacija Interpola i Europola, piše HRT.

Operacija nazvana “Opson V” predstavlja rekord u pogledu zaplijenjenih količina, objavila je međunarodna policijska organizacija u priopćenju. Prošle godine je u toj operaciji zaplijenjeno 2500 tona patvorenih namirnica. Nekoliko uhićena je izvedeno u svijetu, a istrage se nastavljaju, dodaje Interpol koji ne precizira njihov broj.

U Khartumu u Sudanu zaplijenjeno je gotovo devet tona  šećera zagađenog gnojivom. U Italiji je pak policija zaplijenila 85 tona maslina “obojanih” modrom galicom koja im poboljšava izgled, izvijestio je Interpol kojem je sjedište u Lyonu.

U Tajlandu policija je raskrinkala podružnicu tijekom uhićenja osobe koja je prevozila četiri tone mesa ilegalno uvezenog iz Indije. Istražitelji su zatim uništili više od 30 tona goveđeg i bivoljeg mesa neprikladnog za konzumaciju koje se trebalo prodavati u supermarketima.

Carinici zračne luke Zaventem u Belgiji pronašli su nekoliko kilograma mesa majmuna, dok je u Francuskoj zaplijenjeno nekoliko kilograma skakavaca i gusjenica.

Među brojnim primjerima navedenim u priopćenju, Interpol je iznio podatak o zapljeni u Indoneziji 70 kg pilećih crijeva konzerviranih u formalinu, zabranjenom u svojstvu prehrambenog aditiva.

Operacije “Opson” pokrenute 2011. sada uključuju šezdesetak zemalja u cijelom svijetu.

“Patvorena ili nekvalitetna hrana i piće su stvarne prijetnje za zdravlje i sigurnost”, komentirao je Michael Ellis, šef jedinice za borbu protiv trgovine nedozvoljenim namirnicama u Interpolu.
 

 
(zagreb.info/uredio:NSP)

Najveće priznanje 21. stoljeća koji je izgovorio “filantrop” David Rockefeller, bankar i poduzetnik, židov iz Amerike. Izjave Rockefellera su zapravo povijesne činjenice koje više ili manje svi znamo … (veliki intervju za turski haberiumturk.com)

“Turci su se dugi niz godina borili protiv komunizma. 1950. godine u Turskoj je na vlast, zahvaljujući našoj pomoći, došao premijer Adnan Menderes. Zapravo, na samom početku Menderes je s nama uspostavio vrlo dobar dijalog. Zauzvrat, pomoć koju smo mu dali tijekom izborne kampanje uzimao je redovito zaduženje zvano Marshall i ulagao u određene investicije u državi.”

Ali, on je tako neplanski ulagao posuđeni novac, pa, kada dođe dan naplate, umjesto da plati dug on bi bio primoran da se ponovno zadužuje, i tako svaki put iznova. Zauzvrat, mi smo od njega tražili da dozvoli ulazak stranog kapitala i da našim firmam dodijeli posebne koncesije i povlastice, drugim riječima tražili smo od Menderesa prihvatiti slične programe koji su doveli do kapitulacije Osmanskog carstva na što nam je odgovorio da to nikada neće prihvatiti i počeo se udaljavati od nas.

Mada nismo htjeli, ali ipak smo organizirali državni udar i u tom naletu Menderes je zajedno sa svojim radnim kolegama pogubljen. Od te skupine preživio je samo Celal (Dželal) Bajar, zato što je bio mason i zato što je Papa Roncalli (John XXIII) tako zahtijevao.

Državni udar 1980 napravljen je po našem računu

Državni udar 1980., koji se desio u Turskoj, napravljen je po našem naređenju. U to vrijeme na vlast su dolazili čas ljevičari, čas desničari i oni su vodili državnu ekonomsku politiku onako kako smo mi htjeli. Međutim, američko i europsko razvijeno tržište se zasitilo i mi smo došli u poziciju da ne možemo prodati dovoljno robe. Na sve ovo mi smo i nad Turcima, kao i drugim zemljama trećeg svijeta, dakle nerazvijenim zemljama, počeli s primjenom našeg plana i od njih smo tražili takozvanu slobodnu trgovinu i slobodan uvoz roba. Naizgled su prihvatili naš prijedlog, ali u stvarnosti su razvlačili s konkretnim koracima.

Na tisuće mladih Turaka dalo je živote za lažne ideologije

Na kraju ovaj problem smo riješili na nama poznat način, rješili smo to po principu Ordo Ab Chaos (divide et impera). Dakle, prvo stvorimo kaos, a onda uspostavimo red. Naši provokatori započeli su sukob između desničarske i ljevičarske ideologije. Zapravo, nakon što smo prividno odobrili rat na Cipru, uveli smo embargo tako je narodu prelila kap strpljenja, država je zapala u krizu i nije se pošteno moglo kupiti ulja i soli.

I dok su se profiteri i trgovci na crno bogatili narod je zapao u veliku bijedu. Tako da provokatori koje smo poslali nisu imali težak zadatak da zavade narod. Narod se podijelio na desničare i ljevičare i započeli su sukobi. Nemiri su se u tolikoj mjeri proširili da je svakim danom na ulicama ginulo 50-60 ljudi u međusobnim sukobima. Cijela država živjela je u strahu od terorizma. Uveden je policijski sat i ljudi nisu smjeli navečer izlaziti vani.

U svakom trenu neki luđak te mogao uzeti na nišan i ubiti. Na tisuće mladih Turaka dalo je život za lažnu ideologiju. Vlast se mijenjala kao na traci, ali nitko od njih nije mogao zaustaviti nemire. Nakon toga, desio se državni udar i nemiri su kao rukom odneseni. Jadni narod je vidio spas u ovom uspješno urađenom udaru. Zato što je došao kraj teroru i spokoj se vratio u državu. Zapravo, zadatak naših provokatora je zvaršen i oni su maknuti sa scene. Igra koju smo ovdje igrali jeste, zapravo, dovesti narod u bezizlaznu situaciju iu beznađe te im ponuditi “spasioca”, nakon toga taj spasioc što god da uradi narod će to objeručke prihvatiti.

Özal je na naš zahtjev kapije širom otvorio

Vojna vlast je još neko vrijeme vodila državu i predala je vlast osobi koju smo im mi predložili. Ta osoba bio je Turgut Özal. Özal je točno onako kako smo zahtijevali širom otvorio državne kapije. Naše firme su poput vukova navalile na ovo nevino tržište. Prvo su s niskim cijenama potukli domaću konkurenciju. Država se vrlo brzo napunila američkim i europskim proizvodima. I dok su naše industrijske tvrtke trošile zadnje zalihe da bi država uspjela namiriti uvoz, naše financijske tvrtke (banke) polako su uvlačile državu u dužnički krevet s visokim kamatnim stopama.

Na ovaj naćin, mi smo 80-tih godina, skoro sve države u razvoju, s ovim projektom ugušili. Osim što su bogatili naše tvornice kupujući naše proizvode, oni su, da bi platili te proizvode uzimali od nas pozajmice s visokim kamatnim stopama i tako smo ih iz godine u godinu uvlačili u dužničko ropstvo.

U Turskoj je novac stekao ugled, pojmovi kao što su obitelj i prijatelj su zaboravljeni

U međuvremenu, da bi se sve ovo ostvarilo Özal je korak po korak donosio potrebne zakone. Ova država se tako brzo uklopila u sustav divljeg kapitalizma. Nismo mogli ni sanjati da će vrlo brzo otkriti agresivni naćin izvoza. Narod je počeo baviti prijevarama s ciljem da što kraćim i bržim putem dođe do bogatstva. Mito i korupcija, raznorazne intrige državnih banaka, imamo na desetine bankarskih skandala. Pojmovi kao što su obitelj i prijatelji su odavno zaboravljeni i ugledni su postali samo oni koji imaju novac. U svom ovom procesu domaća proizvodnja je na izdisaju, počevši od malih tvrtki do velikih, zahvatio ih je val bankrota koji se velikom brzinom širio. U državna poduzeća na rukovodeća mjesta postavljeni su oni koje smo mi preporučili i koji su tamo samo štetu donosili. Na koncu, te firme ili su ugašene ili su pod isprikom privatizacije po jeftinim cijenama preuzete od strane naših tvrtki.

Prvo smo stvorili pokret kako bi smo oživili projekt kurdske države

Özal, kojem smo isprali mozak, u posao je ušao sa svježim snovima, na poslijetku, kada je uvidio stvarnost ovog sustava i sam se prepustio strastima u vrtlogu kapitalizma. Počeo je bogati svoju obitelj i bliske prijatelje. Došao je u takav položaj da su se pored Ozala počele rađati prinčevi i princeze, a mi smo se zabrinuli da državu ponovno ne vrača u monarhiju.

Zapravo, sve je to bila jedna prava komedija. Kako god, da bi smo ispitali reakciju države tražili smo od njega da govori o ideji o stvaranju kurdske države. Ali, ta ideja skupo ga je koštala. Mi smo, da bismo oživjeli projekt osnivanja kurdske države stvorili pokret pod nazivom PKK. I dok su se oni pozabavili s ovim pokretom država je zapala u velike ekonomske gubitke i sada, kada pogledamo na ostatak Osmanskog carstva ostala je samo šaka zemlje na kojoj danas Turska živi, ​​tako da su došli u poziciju da sve što tražimo to i urade.

Turska je za nas veoma bitna … jedan dio važnih vodenih izvora je ovdje

Rockefeller nastavlja sa svojim govorom; Želim se još malo zadržati na Turskoj, zato što ta zemlja ima najvažniji strateški položaj u svijetu i zbog toga je nama vrlo važna. Ako ćemo gledati razloge onda ću reći slijedeće: Kao prvo, važan dio vodenih rezervi velike izraelske države regiji Turskoj. Drugi razlog je da je Turska kao većinski muslimanska država prethodnica demokracije. Ukoliko želimo uništiti islam onda moramo krenuti od Turske. I kao treći razlog je da je Turska most između Europe i Azije.

Ukoliko želimo držati pod kontrolom naftu, prirodni plin, rude i druga prirodna bogatstva onda ova zemlja mora biti u našem vlasništvu. Bliski istok je manje više u našem vlasništvu. U bliskoj budućnosti Kavkaz i druge turske zemlje srednje Azije će se početi gušiti u neredima i sukobima te će tako nama u naručje pasti. Kada bi se ovi Turci ujedinili ne bi postajala sila koja bi ih zaustavila. Zbog te prijetnje naši agenti su konstantno na oprezu. Čim Turci započnu proces zbližavanja, naši ljudi koji se nalaze na ključnim položajima u turskim zemljama istovremeno reagiraju i stvaraju nerede i tako ih sprječavamo u njihovoj namjeri.

Najvažnije od svega jest da su Turci kolijevka civilizacije i da njihovi korijeni potječu od Sumerana

Kao četvrti razlog slobodno ću reći da je Turska najbogatija zemlja na svijetu rudama bora i ova ruda će u bliskoj budućnosti biti važnija od nafte.

Peto i najvažnije je da su Turci kolijevka civilizacije. Turci su 4.000 godina prije nove ere živjeli na području srednje Azije te su nakon velike katastrofe napustili to područje i jedni su otišli u Mezopotamiju dok su drugi preko Rusije stigli u Europu tadašnji Arijevci. Dakle, današnji svijet opće prihvaća činjenicu da su Arijevci prva civilizacija i da Finci i Mađari i drugi narodi Europe vuku korijene od Turaka. Pored toga, velika je vjerojatnost da su civilizacije poput Asiraca i Hitita na prostorima Anadolije u krvnoj vezi s Turcima.

3.500 p.n.e Sumerani koji su živjeli na području Mezopotamije su prvi narod koji je izumio pismo, prvi narod koji je da bi uspostavio pravdu u narodu osnovao sud, prvi narod koji je izmislio novac i koji je prikupljao porez, prvu školu su oni otvorili i oni su izumitelji kotača: dakle, prema povjesničarima i istraživačima, oni su polazna točka civilizacije i to je civilizacija čije korijene nose Turci. Zašto?

Zato što Sumerci nisi bili domaći narod Mezopotamije; prema istraživanjima došli smo do saznanja da mnoge riječi turskog jezika vuku korijen od jezika Sumerana, tako smo došli do brojke od 1000 zajedničkih riječi, a pored toga, Turci danas koriste na stotine poslovica / izreka koje su izvorno naslijeđene od Sumerana. “Polumjesec” bio je simbol Sumerana a danas vidimo da Turci na svojoj zastavi isto imaju simbol polumjeseca. Grci i Rimljani su se u mnogo ćemu okoristili o sumerskoj civilizaciji; primjera radi, ukrasi na njihovim građevinama i božanstva proizlaze iz sumerskih božanstava.

Ali, da bismo ovo sakrili, 2.000 godina p.n.e, dakle i pored činjenice da je 1.500 godina poslije Sumerana oživjela Grčka civilizacija, mi smo istu svijetu predstavili kao prvu svjetsku civilizaciju. Još interesantnija je činjenica da je Egipatska civilizacija starija od Grčke; ali, i Egipćani su tek 1.000 godina poslije Sumerana došli na razinu civilizacije koja je mogla početi s gradnjom piramida. Maje i Inke su također 2.000 godina poslije Sumerana došli na razinu civilizacije koja je mogla početi s gradnjom njihovih piramida.

Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, morali smo to spriječiti

Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, zapravo, učinili smo sasvim suprotno, njihovo historijsko i kuluturno naslijeđe smo ukrali i svijetu smo ih perdstavili kao barbare, narod koji ne poznaju pravo i pravdu iu tome smo vrlo dobro uspjeli. Sumerski kraljevi Urukagina i Urnammu stvorili su narod s mnogoboške vjerom, te su, da bi uspostavili red i spriječili nepravdu osnovali zakone, tako su oni bili preci današnjice, dok današnja Turska je nacija s vjerom u jednog Boga, ali u njoj danas zahvaljujući našim nastojanjima prevladava prostitucija, mito i korupcija, lopovluk, nepravda, nepošteno stjecanje imovine i ogromna razlika u društvu.

Zapravo, da čovjek pročita historijske knjige vidio bi pravu istinu, ali današnjem čovjeku je mrsko čitati i vjeruje u sve ono što čuje.

Čak sam i ja sve do tog momenta vjerovao da su Englezi najcivilizovanija nacija. Htjeo sam promjeniti temu nakon što mi se nije svidjelo ono što sam čuo.

Nije bilo teško srušiti Osmansko carstvo

Pitao sam “Kako mislite preuzeti zemlje svijeta?” Rothschild je sigurnijim stavom od mog započeo govor.

Rothschild: Želim ti pokazati našu snagu tako što ću navesti primjere iz povijesti; u Prvom Svjetskom ratu, mi smo htjeli uništiti carstva koja su bila protiv nas, a najvažnije od svih je bilo da uništimo i rasparčamo Osmansko carstvo kako bismo dobili vlast nad rezervama nafte na Bliskom Istoku i čime bismo otvorili put stvaranja izraelske države.

Osnivač izraelske države Theodor Herlz je otišao tadašnjem sultanu Abdülhamitu II te je uz financijsku potporu naše obitelji ponudio novac u zamjenu za palestinsku zemlju. Ali, sultan nas je odbio. Nama nije bilo teško uništiti Osmansko carstvo. Zato što su se osmanski sultani, umjesto s Turkinjama ženili s djevojkama iz mjesta koja su osvajali, a koje su bile druge vjere i nacije. Naravno, poput sultanije Hurem bilo je sultanija koje su vodile glavnu riječ u državi i one su kao stranci zajedno s drugim strancima vodili rušilačku politiku u državi baš onako kako smo mi htjeli. A sultani su vjerovali da je država u sigurnim rukama i odavali su se raskošu i rahatluku.

Ovako je počelo propadanje Osmanskog carstva. Osmanlije su počele s gubljenjem teritorija nakon što su naše masonske organizacije dizale narod na ustanak. Riznica se neplanski potrošila. Nakon rata bili smo vrlo blizu ostvarenja cilja, ali ispred nas se pojavio lider zvani Ataturk te smo naše planove morali nakratko prolongirati. Dakako, da su desetorostruko ojačali našu financijsku stabilnost i bogatstvo u vojnoj industriji. Krajem Prvog svjetskog rata monarhija kao teza dobila je demokraciju kao antitezu te se ovom sintezom rodio komunizam.

Hitler je uz našu pomoć došao na vlast jer ovdašnji židovi nisu pomogli u stvaranju izraelske države

Glavni razlog za početak Drugog svjetskog rata je, baš kao i sada, svjetska ekonomska kriza dok, s druge strane važno je naglasiti da naša dijaspora, dakle židov koji ne žive na svetoj zemlji nisu pomagali u stvaranju nove izraelske države i nisu se htjeli vratiti u svoju zemlju.

Pozicija na kojoj se našao Hitler i većina njemačke nacije dakako da se dogodilo uz našu financijsku pomoć. Američki financijski giganti poput Harrimana i Guaranty Trusta, uz robnu pomoć njemačkog kralja čelika Thyssen i pomoć organizacije Thule Hitler je dostigao moć da započne svjetski rat. Za ovaj posao odabrali smo Hitlera, zato što je on mrzio židove.

Razlog njegove mržnje jeste da je njegova baka bila služavka kod jednog bogatog židova koja je s ovim gazdom židovom ostala trudna, da bi nakon što je gazdarica kuće to saznala ona bila izbačena iz kuće. Hitlerova nbaka s bebom u naručju, dakle Hitlerovim ocem, nakon što nije našla neki drugi posao vratila se u konzervativno katoličko naselje svome ocu.

Hitler je na vrijeme saznao za ovu priču, te je zbog toga osjećao veliku mržnju prema židovima. Židove koji su odbili da se vrate u svoju domovinu smo žrtvovali s ciljem da ih uplašimo te smo dozvolili nekoliko manjih genocida nad njima, ne u onoj mjeri gdje smo svijetu plasirali priču o milijunima poginulih židova, taj scenarij smo mi smislili. Sada, sa istim scenarijem genocida optužujemo Tursku za genocid nad Armenima. Ova glupa optužba za genocid se svalila na Turke i primorat ćemo Turke platiti odštetu vrijednu milijarde dolara. To će svakako biti težak udarac za tursku ekonomiju.

Atomska bomba nije smjela biti bačena u Njemačku gdje žive židovi, zbog toga je isprovociran Japan

Tadašanje cionistički predsjednik Einstein poslao je pismo predsjedniku Amerike Roosvelt s namjerom da pod nazivom Projekt Manhattan napravi atomsku bombu što je za kratko vrijeme polučilo rezultat. Ali, postojao je jedan problem, ova bomba je vrlo jaka i da bi se probala njena snaga Amerika mora da se uključi u rat.

Međutim, u Njemačkim gradovima živi mnogo židova, tako da tu nismo mogli baciti atomsku bombu. Japan je isporovociran i prije nego li smo proširili vijest o tome, poigrali smo se s emocijama američkog naroda i time smo u smrt poslali stotine tisuća Amerikanaca koji su izginuli, ali na sve ovo smo zažmirili i riješili problem atomske bombe.

Izraelska država se osnovala zahvaljujući velikodušnoj pomoći obitelji Rothschild

I tako je udaren temelj izraelske države 1948. godine koja je preteča za osnivanje Velikog izraelskog carstva, a koja je osnovana od velikodušne financijske pomoći obitelji Rotschild. Ordo Ab Chaos ponovo je bio djelotvoran. U međuvremenu, države koje su bankrotirale u ratu počele su uzimati pozajmice od financijskih organizacija Harriman, Rockefeller, Vanderblit i Rotschild.

Sovjetskom Savezu dodijeljeno je dovoljno zemalja, dali smo im i financijsku potporu

Sovjetski Savez, kao prema Hegelovoj dijalektici stvoren je kao protu sila. Američka International Barnsdall korporacija dala je potrebnu opremu, i opet američka WA Harriman Company i Guaranty Trust dali su financijsku potporu kako bi se istražile rezerve nafte i drugih ruda, i time poboljšala ekonomija. U međuvremenu, svijet je počeo birati strane između kapitalizma i komunizma, mi smo kao braonici kapitalizma Sovjetskom Savezu, kao protu sili, dodjelili dovoljno zemalja i kako bismo ovu igru ​​mogli nastaviti.

Kina još uvijek nije pod našom kontrolom, ali njen doprinos ekonimije Amerike je ogroman

Kina je zahvaljujući tehnologiji i moći mozga koju joj je poklonila američka Bechtel Corporation danas svjetska super sila. Ova država je jedina država svijeta koja nije pod našom kontrolom. Ali, oni su vrlo prisutni u američkoj ekonomiji, zato što je radna snaga jeftina, radnici koji rade za plaću od 30 dolara su slatki san svakog našeg bogataša.

Ratovi u Vijetnamu, Koreji, Kambodži, Tajlandu, Indoneziji, Afganistanu, Iran – Irak, Jugoslaviji pomogli su u usavršavanju i testiranju vojne industrije

Nastavit ću svoj govor tako što ću vam dati kratke primjere iz cijelog svijeta;

Rat u Vijetnamu poslužio je da Sjedinjene Države i Sovjetski Savez testiraju svoje novo vojno oružje koje su proizveli, to je bila prilika koja se ne propušta, a istovremeno smo se rješili starog naoružanja. Kemijsko oružje pod nazivom “Agent Orange” imalo je smrtonosne posljedice na testiranju na biljkama. Ono je jednu državu gurnulo u ekonomsku propast.

Korejski rat je podjelio državu na dva dijela i san o napretku je pao u vodu. Na ovaj naćin državna ekonomija je razorena. Pored toga, u ovoj zemlji smo testirali klica bombe i razne otrovne vrste poput dioksina zajedno s drugim biološkim napravama.

1970. godine Kambodžanski lider Sihanuk odbio je trgovačku suradnju s Amerikom i on je državnim udarom smijenjen i na čelo države, koja se borila s kaosom, došao je Pol Pot i Crveni Kmeri. Na Tajlandu smo također srušili vladu i uveli smo im diktatorski režim. Tajland je godinama radio za nas.

1957-1958. godine predsjednik Indonezije Suharto je nakon što je dobio pomoć u naoružanju od Sjedinjenih Američkih Država okupirao Istočni Timor i dugi niz godina provodio je kaos, na tisuće ljudi je poginulo.

Rat u Afganistanu bio je velika prilika za Rusiju da usavrši svoju vojnu industriju. A i mi smo također dobili ogormnu priliku da vidimo djelovanje našeg oružja. Također, ova zemlja posjeduje ogromna prirodna bogatstva. Vlast u Afganistanu je u cjelosti pod našom kontrolom.

Rat između Irana i Iraka je započeo tako što smo Sadamu dali velika obećanja. Prvi zadatak je bio da jedni drugima bombardiraju naftna postrojenja. Svaka od ove dvije naftom bogate zemlje, da bi dobile rat, počele su s kupnjom našeg oružja čime su doveli svoje države do samog bankrota. Na kraju svi gradovi i naftna postrojenja će biti ponovno sagrađeni s naše strane. To je dakako otvorilo put da se oni ponovno zaduže kod nas.

1990. godine Sadama smo “bocnuli” i započeli rat u Zaljevu, Iračka ekonomija još jednom je doživjela krah. Da bi se Kuvajt obnovio skopljen su ugovori vrijedni milijarde, a američka vojska se zauvjek smjestila u ovo područje. U ovom ratu s ciljem testiranja korištene su bombe s umanjenim uranom. Ove bombe i nakon rata zahvaljujući raširenoj radijaciji po području su ubile na tisuće ljudi, dakako među žrtvama ima i naših vojnika, i dan danas ljudi umiru od utjecaja ovih bombi.

1990-tih godina u ratu u Jugoslaviji koristili smo kasetne bombe. Ovo tehnološko čudo od bombe prije nego li padne na zemlju rasprsne se na stotine malih bombi od kojih svaka ne eksplodira i one uvijek aktivno i spremno čekaju na svoje žrtve.

Rotthschild kže: “Ove države sada su u potpunosti pod našom kontrolom i vjerujem da vam to ne moram detaljno objašnjavati” te napravi pauzu.

Sve države držimo pod kontrolom, inače organizujemo terorističke napade

U europskim zemljama imamo obavještajne organizacije kao na primjer Gladio u Italiji, te zahvaljujući takvim organizacijma i postrojbama cijelu državu držimo pod kontrolom. Napadi na sinagoge u Istanbulu i napadi na željeznice u Madridu mala su prijetnja tim zemljama za njihov neposluh. Rušenje Twin Towers u New Yorku, napad na Pentagon, bombardiranje Kenije i Saudijske Arabije su izvršeni striktno po našem računu i planu. Na kraju sam se zapitao “postoji li zemlja na svijetu u kojoj nisu upleli svoje prste“. Rockefeller me onako, na moje opće iznenađenje pogledao i na iskap popio svoje piće dovrši svoje riječi;

U svijetu nijedna mafija niti ijedan ilegalni posao ne može raditi bez naše dozvole

Između ostalog, sve naše organizacije imaju visoke troškove. Izvor njihovog financiranja jeste novac koji se bez poreza skuplja zahvaljujući donacijama i našim kontaktima s mafijom. Nigdje u svijetu niti jedna mafija ne može djelovati i poslovati u ilegali a da zato država ne zna ili da im država ne dozvoli njihovo djelovanje.

Da bi djelovali jednostavno moraju surađivati ​​s ljudima iz samog vrha države. Takvi državnici su posebno izabrani i to su ljudi koji su gladni novca, i kada se jednom u ove poslove upetljaju više im izlaza nema. U cijelom svijetu mafija radi pod našom kontrolom, posebno pratimo zaradu prodajom droge i oružja, zato što je to najslađe zarađeni novac. S ovim zarađenim novcem mi financiramo naše organizacije koje su naizgled nevine i njihovim djelovanjem mi financiramo naše suradnike i druge vrste korupcije.

Zašto Sjeverna Amerika i zapadna Europa žive u bogatstvu dok ostatak svijeta, njih 5 milijardi radi za 1 milijardu našeg društva

Ovi primjeri su vjerujte mi samo vrh ledenog brijega koji se izvana daju vidjeti. Kao što smo rekli, mi imamo kontrolu u svakom dijelu svijeta. Dakle, uvjerili ste se koliko je samo koristan i uspješan naš cilj vođen Hegelovom dijalektikom. Jeste li se ikada zapitali, zašto stanovnici Sjeverne Amerike i zapadne Europe žive u bogatstvu i obilju dok se ostatak svijeta bori s bijedom, neimaštinom i nemirima?

Zato što je naša rasa odabrana rasa, ostali su samo naši robovi. Ukoliko žele živjeti, cijeli svoj život moraju raditi samo za nas. 5 milijardi ljudi na svijetu radi za 1 milijardu naših ljudi. Sva bogatstva slijevaju se u naše tvrtke i zbog toga su naše zemlje napredne. I dok naše napredne zemlje, svakim danom se sve više i više bogate, u zemljama trećeg svijeta ekonomije propadaju, stanovništvo se bori u izmišljenim ratovima i zapali su u jamu bijede iz koje izlaza nema, dok naši suradnici uživaju u raskoši i bogatstvu i čekaju na naša naređenja.

Naši suradnici će u bliskoj budućnosti pod našim patronatom i upravom voditi novu svjetsku vlast. Stanovništvo zemalja trećeg svijeta će ovisno o statusu obrazovanja raditi za nas kao obični radnici, a razvijeni narodi poput nas će biti iznad njih i upravljat će njima u jednom hijerarhijskom sustavu. Ljudi koji spadaju u ovu klasu će raditi tijekom cijele godine i imat će samo slobodnu subotu dok će svi drugi blagdani biti ukinuti i raditi će za plaću kojom će imati samo za kruh. Za razliku od njih naša klasa ljudi će vrlo malo raditi u jednom danu dok će ostatak vremena provoditi u zadovoljstvu i opuštanju.

Prvobitno sam ovu reportažu shvatio kao jedan san, ipak kada mi na um padnu slike i stanje drugih zemalja svijeta shvaćam da je realizacija ovog sna uvelike počela. I zaista da i pored toga što rijetko gledam televiziju u očima mi naviru vijesti o svakodnevnim scenama ratova, sjetih se ljudi koji su godinama u bijedi i koji su gladni. Ipak sam ja samo novinar i nemam dovoljno vremena da sve ove razloge istražim …<

Ukoliko vam je stalo do mira, a ne do rata, podijelit ćete ovaj članak svakome koga poznajete!
 
(info-ks.net,saff.ba/uredio:nsp)

Unatoč podmuklim pokušajima korporativno-kontroliranih medija da cenzurira priče o smrtonosnim nuspojavama cjepiva, istina ipak ispliva na površinu

Najnovija tragedija u svezi cjepiva je ubila dvije bebe u gradu La Pimienta, Meksiko i poslala više od 37 djece u bolnicu s ozbiljnim reakcijama na otrovne aditive koji se nalaze u cjepivu, piše NaturalNews

“… 14 djece je u teškom stanju, 22 je stabilno, a jedan je u kritičnom stanju”, izjavilo je Chiapas Državno Tajništvo Zdravlja u priopćenju preko Latino.FoxNews.com.

Što je posebno alarmantno je da je ukupno cijepljeno 52 djece, što znači da 75% onih koji su primili cjepivo su sada mrtvi ili u bolnici.

Cjepiva su bila osigurana od strane meksičkog Social Security Instituta, poznatog kao IMSS. IMSS je potvrdio smrtonosne reakcije nakon što su djeca primila injekcije cjepiva za tuberkulozu, rotavirus i hepatitis B – isti virusne sojeve koji su ciljani od strane rutinskih cjepiva koja se primjenjuju na djecu u Sjedinjenim Američkim Državama.

IMSS je povukao cjepivo sa tržišta, a u tijeku su daljnje istrage

Prema Fox News Latino, IMSS je suspendirao cjepiva koja čekaju ishod istrage zašto je toliko djece ubijeno i hospitalizirano.

Prema cjelokupnim mainstream medijima u SAD-u – koje 100% kontroliraju korporativni interesi – cjepiva nikada neće štetiti nikome i savršeno su sigurna kod djece u neograničenim količinama.

Ovo opasno, nečovječno “negiranje posljedica cijepljenja” je rašireno diljem korporativno-kontroliranih medija, što pridonosi smrti nevinih beba i djece, odbijajući priznati istinu da cjepiva ubijaju i ozlijeđuju djecu na regularnoj osnovi.

Samo u zadnje vrijeme, britanska vlada je pristala platiti 90 milijuna dolara žrtvama cjepiva protiv svinjske gripe.

To cjepivo je uzrokovalo trajno oštećenje mozga kod više od 800 djece diljem Europe. Istina je da cjepiva redovito škode, pa čak i ubijaju nevinu djecu, najvjerojatnije zbog toksičnih kemijskih pomoćnih sredstava i konzervansa koje ona još uvijek sadrže.

Kako američki Centar za Kontrolu Bolesti (CDC) otvoreno priznaje, cjepiva su još uvijek namjerno dizajnirana i napunjena sa živom, aluminijem, MSG i formaldehidom.

Neka cjepiva čak koristiti sastojke dobivene iz pobačenog ljudskog fetalnog tkiva. Prošle godine, CDC znanstvenik zviždač je razotkrio znanstvenu prijevaru CDC-a koja je imala cilj prikriti vezu između cjepiva i autizma kod mladih afroameričkih muškaraca.

Probni rad za depopulaciju putem cjepiva?

Kako globalisti sada u potpunosti shvaćaju, cjepiva su daleko najbolji način za “sređivanje” ljudske populacije jer većina ljudi može biti prevarena. Dakle, nema potrebe posegnuti za svim problemima koje su koritili nacisti da bi počinili genocid u Drugom svjetskom ratu, koje su uključivali složenu logistiku željezničkih vozila, plinske komore, izgradnju masovnih grobnica, praćenje zatvorenika putem IBM računalne tehnologije, i tako dalje. (IBM je napravio program praćenja zatvorenika u nacističkim logorima)

Kao što je industrija cjepiva sada došla do zaključka, da je tako puno lakše ubijati ljude kada se dobrovoljno javljaju na cijepljenje. Stoga agresivna medijska propaganda postiže apsolutnu slijepu poslušnost za cijepljenje kod građana, tako da nitko neće postavljati “glupa” pitanja.

Bez cjepiva su rutinski su testirana za depopulacijski programa preko dvije osnovne metode:

# 1) Postići prikrivenu sterilizaciju ciljane populacije kombiniranjem kemikalija za sterilizaciju sa cjepivima. (“Sporo ubiti.”)

# 2) Izravno ubiti primatelje cjepiva kroz namjerno punjenje cjepiva s eutanazirajućim kemikalijama koje uzrokuju smrt. (“Brzo ubiti.”)

Metoda # 1 je više puta bio korišten u cijeloj Africi, Meksiku i Južnoj Americi i nanijela sterilizaciju ciljanim skupinama putem cijepljenja i programa cijepljenja. Samo prošle godine, u stvari, izviješteno je otkriće tajnog programa depopulacije uz pomoć cjepiva koje se provodi u Keniji :

Cjepivo za tetanus koje je dano milijunima mladih žena u Keniji je potvrđeno u laboratoriju da sadržava sterilizacijske kemikalije koja uzrokuje pobačaje, prenosi Kenijska katolička liječnička udruga, organizacija koja je protiv cijepljenja.

A nevjerojatnih 2,3 milijuna mladih djevojaka i žena je u procesu primanja cjepiva, koje progurava UNICEF-a i Svjetska zdravstvena organizacija.

Metoda # 2 Sada se čini da je u tijeku u Meksiku i 75% cijepljene djece je sada mrtvo ili u bolnici.

Cjepivom izazvana depopulacija je pokušana u Meksiku 1974. godine

Plan depopulacije je smišljan, te objavljen kroz Nacionalni Sigurnosni Memorandum 200 koji je naglasio problem globalne populacije i načina na koji će vlade riješiti taj problem da bi reducirali globalnu populaciju.

Koncentracija na taj “problem” (misli se na pretjerani rast populacije i plan depopulacije) kako bi se smanjila populacija je planirana u 13 ključnih zemalja: Indija, Bangladeš, Pakistan, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Brazil, Filipini, Tajland, Egipat, Turska, Etiopija i Kolumbija.

Od onih koje je dokument izdvojio je Meksiko kao zemlju sa najvišom (i stoga zabrinjavajuće) stopom rasta od svih navedenih. Citat u dokumentu govori: “Možda najznačajniji trend populacije iz perspektive SAD-a je vjerojatnost da će se meksičko stanovništvo povećati od 50 milijuna u 1970, godini na preko 130 milijuna do 2000. godine”

Za borbu protiv ovog problema, “medicinski duhovi” – koje gotovo sigurno SAD financira kroz depopulacijska cjepiva – su počeli ubrizgavanjem cjepiva u žene diljem Meksika protiv plodnosti.

Drugim riječima, iako sterilizacijski timovi trče okolo po Meksiku, ubrizgavajući kemikalija u ljude kao dio plana depopulacije, svaka osoba koja ističe ovo je odmah žigosana kao “anti-znanostvena” i se ismijavaju kao “neznalica”.

Vrlo malo toga se promijenilo u četiri desetljeća, ista taktika se danas koristi, čak i dok se djeca ubijaju ili ozlijeđuju svaki dan zbog toksičnih sastojaka koji se koriste u cjepivima.

Dno dna? Ne vjerujte industriji cjepiva

Što je realizacija iz svega ovoga? Cjepiva su i dalje će se koristiti kao pokriće za prisilne depopulacijske programe koji uključuju kemikalije za sterilizaciju ili eutanaziju.

Poslušnost cijepljenju omogućuje depopulacijskim timovima u pratnji naoružanih policije da zastraši ljude u prihvaćanju tekućine koju žele staviti u špricu. Ta tekućina može biti cjepivo, ili to može biti sterilizacijska kemilaija ili čak eutanazijska kemikalija.

Svako stanovništvo koje je indoktrinirano vjerujući industriji cjepiva – industriji koja je ogrezla u ponovljenim kriminalnim aktivnostima u kombinaciji s ukupnom nebrigom za ljudski život – zrelo je za udar zbog depopulacije.

Uostalom, zašto ići kroz probleme izgradnje plinskih komora i zatvarati ljude za masovno uništenje, kada možete postići isti rezultat bez ikakvog otpora kroz cjepiva?
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Do sredine 1990-ih, neoliberalizam se proširio na čitav svijet.

Najveći dio starog socijalističkog svijeta apsorbiran je u kapitalističku svjetsku ekonomiju, bilo kroz reforme “velikog praska” ili, u slučaju Kine i Vijetnama, postepenim ali konstantnim otvaranjem i deregulacijom. Do tada su otvaranje tržišta i liberalizacija dosta odmakli i u većini zemalja u razvoju. Ovo se najčešće odigravalo brzo, ali bilo je i drugih slučajeva gdje se odvijalo postupno kroz dobrovoljnu promjenu politike, primjerice u Indiji.

Otprilike u to vrijeme, potpisani su neki važni međunarodni sporazumi koji su označili novu eru globalnih integracija. Godine 1994, sporazum NAFTA (North American Free Trade Agreement) potpisali su SAD, Kanada i Meksiko. To je bio prvi veliki sporazum o slobodnoj trgovini između razvijenih zemalja i neke zemlje u razvoju. Godine 1995, zaključena je Urugvajska runda pregovora o GATT-u, što je dovelo do prerastanja GATT-a u WTO (Svjetsku trgovinsku organizaciju).

WTO obuhvaća mnogo više područja (npr. zaštitu intelektualnog vlasništva, kao što su patenti i žigovi i trgovina uslugama) i ima veće ovlasti nego GATT. U EU je napredovala ekonomska integracija, sa završetkom projekta “jedinstvenog tržišta” 1993. godine (s takozvane “četiri slobode kretanja” – roba, usluga, ljudi i novca) i 1995. pristupanjem Švedske, Finske i Austrije. Krajnji rezultat je bio stvaranje međunarodnog trgovinskog sustava koji je bio mnogo naklonjeniji slobodnijoj (iako ne potpuno slobodnoj) trgovini.

Također, ideja globalizacije bila je ključni koncept tog doba. Međunarodna ekonomska integracija se, naravno, odvijala od šesnaestog stoljeća, ali prema novom globalizacijskom narativu ovaj proces je sada ušao u potpuno novu fazu.

To je omogućila revolucija u komunikaciji (internet) i transportu (avio-promet, kontejnerski transport), koji su doveli do “odumiranja udaljenosti”.

Prema tvrdnjama globalizatora, države više nisu imale drugog izbora osim prihvatiti novu realnost i potpuno se otvore za međunarodnu trgovinu i investicije, istovremeno liberalizujući domaće gospodarstvo. Oni koji su se opirali ismijavani su kao “savremeni ludisti” koji misle da mogu vratiti davno prošlo vrijeme i preokrenu tehnološki napredak. Knjige s naslovima Svijet bez granica, Svijet je ravan i Jedan svijet, spremni ili ne odražavale su suštinu ovog novog diskursa.

Početak kraja: Azijska financijska kriza

Euforija s kraja osamdesetih i početka devedesetih nije potrajala. Prvi znak da u “vrlom novom svijetu” nije sve kako treba pojavio se s financijskom krizom u Meksiku 1995. Previše ljudi je investiralo u meksičke financijske vrijednosne papire očekujući da će ova zemlja, pošto je bezrezervno prihvatila tržišnu politiku i potpisala sporazum NAFTA, postati najnovije ekonomsko čudo. Meksiko su spasile vlade SAD i Kanade (koje nisu željele da se njihov novi slobodnotržišni partner sruši) kao i MMF.

Godine 1997, uslijedio je veći udar s azijskom financijskom krizom. Neke dotad uspješne azijske zemlje – takozvane “MIT ekonomije” (Malezija, Indonezija i Tajland) i Južna Koreja – zapale su u financijske nevolje. Uzrok je bilo pucanje mjehura aktive (cijene aktive porasle su iznad svog realnog razine, na temelju nerealnih očekivanja).

Iako su bile opreznije od drugih zemalja u razvoju u otvaranju svojih ekonomija, ove države su prilično drastično otvorile svoja financijska tržišta krajem 1980-ih i početkom 1990-ih. Pošto više nisu imale tolika ograničenja, njihove banke su se agresivno zaduživale kod bogatih zemalja s nižim kamatnim stopama. Banke bogatih zemalja smatrale su da nije rizično kreditirati države sa višedesetljetnim odličnim ekonomskim uspjehom.

Kako se prilivalo sve više stranog kapitala, cijene aktive su skočile, što je poduzećima i kućanstvima u azijskim zemljama omogućilo da se još više zaduže, koristeći svoju sada vredniju imovinu kao kolateralu. Ovaj proces se uskoro pretvorio u samo-ispunjeno proročanstvo, budući da su rastuće cijene aktive opravdavale dodatno zaduživanje i posuđivanje. Kada je postalo jasno da su takve cijene aktive neodržive, novac je povučen i uslijedila je financijska kriza.

Azijska kriza ozbiljno je pogodila ove države. U gospodarstvima gdje se rast od 5 posto (po glavi stanovnika) smatra recesijom, proizvodnja je 1998. pala za 16 posto u Indoneziji i 6-7 posto u ostalim zemljama. Desetine milijuna ljudi ostalo je bez posla u društvu gdje nezaposlenost podrazumijeva bijedu, imajući u vidu slabu socijalnu državu.

U zamjenu za novčanu pomoć MMF-a i bogatih zemalja, pogođene azijske zemlje morale su pristati na velike promjene – sve u pravcu liberalizacije svog tržišta, naročito financijskog. Iako je gurnula azijske ekonomije u smjeru tržišta, azijska kriza – poput brazilske i ruske koje su odmah za njom uslijedile – posijala je prvo sjeme nepovjerenja u posthladnoratovski tržišni trijumfalizam.

Počelo se ozbiljno govoriti o reformi globalnog financijskog sustava, a diskusije su bile vrlo slične onima poslije globalne financijske krize 2008. Čak su i mnogi vodeći zagovornici globalizacije, poput kolumniste lista Financial Times Martina Wolfa i tržišnog ekonomiste Jagdish Bagvatija, počeli preispitivati mudrost dozvoljavanja slobodnog međunarodnog protoka kapitala. Globalna ekonomija nije bila u sjajnom stanju.

Lažna zora: od internet buma do velikog stišavanja

Kada su krize zauzdane, razgovor o globalnoj financijskoj reformi je zamro. U Americi, velika Kontrareakcija nastupila je 1999. ukidanjem legendarnog njudilovskog Glass Steagall zakona, koji je strukturno razdvojio komercijalno i investicijsko bankarstvo.

U 2000 uslijedila je nova panika, kada je internet mjehur – pošto su akcije internet kompanija, bez ikakvog izgleda da će u doglednoj budućnosti postati profitabilne, narasle do apsurdno visoke razine – pukao u SAD. Panika je ubrzo popustila, pošto su Federalne rezerve intervenirale i agresivno smanjile kamatne stope, što su ubrzo učinile i središnje banke drugih bogatih zemalja.

Od tada, činilo se da prve godine tisućljeća protiču glatko u bogatim zemljama, naročito u SAD. Rast je bio konstantan, iako ne baš spektakularan. Izgledalo je da će cijene aktive (cijene nekretnina, dionica itd..) Zauvijek rasti. Inflacija je i dalje bila niska.

Ekonomisti – uključujući Ben Bernankea, predsjednika upravnog odbora Federalnih rezervi od veljače 2006. do siječnja 2014. – govorili su o “velikom stišavanju”, jer je ekonomska znanost konačno savladala nagli rast i pad. Alan Greenspan, predsjednik upravnog odbora Federalnih rezervi od kolovoza 1987. do siječnja 2006, zvali su “maestro” (što je ovjekovječeno u naslovu njegove biografije autora Bob Woodward, poznatog po Watergate-u) jer je skoro kao alkemičar mogao upravljati permanentnim ekonomskim bumom, a da ne potakne inflaciju ili financijski potres.

Polovicom prvog desetljeća 2000-ih, ostatak svijeta je konačno počeo osjećati “čudesni” rast Kine iz prethodna dva desetljeća. Godine 1978, na početku ekonomskih reformi, kineska ekonomija činila je samo 2,5 posto svjetske ekonomije. Kina je imala minimalan utjecaj na ostatak svijeta – njen udio u svjetskom izvozu robe iznosio je samo 0,8 posto. Do 2007. ove brojke su porasle na 6 i 8,7 posto. Sa relativno malo prirodnih resursa a zaprepašćujuće brzim rastom, Kina je počela usisavati hranu, rude i gorivo iz ostatka svijeta, a efekt njenog značaja počeo se sve jače osjećati.

Ovo je pomoglo afričkim i latinoameričkim izvoznicima sirovina, omogućivši konačno ovim gospodarstvima da nadoknade vrijeme koje su izgubile 80-ih i 90-ih. Kina je pritom postala veliki vjerovnik i investitor u nekim afričkim zemljama, što je ovima dalo prostora u pregovorima s institucijama Breton Woodsa i tradicionalnim donatorima pomoći kao što su SAD i europske države. U slučaju latinoameričkih zemalja, ovaj period je obilježilo napuštanje neoliberalne politike koja je napravila toliku štetu u mnogim zemljama. Brazil (Lula), Bolivija (Morales), Venezuela (Chavez), Argentina (Kirchner), Ekvador (Korea) i Urugvaj (Vasquez) su najistaknutiji primjeri.

Pukotina u zidu: globalna financijska kriza 2008.

Početkom 2007. primjećuju se prvi znaci panike oko otplate hipotekarnih kredita koji se eufemistički nazivaju “drugorazrednim” (čitaj “s većom mogućnošću da ne budu vraćeni”). Ove kredite su davale američke financijske tvrtke u prethodnom razdoblju rasta nekretnina.

Ljudima bez stabilnog prihoda, sa sumnjivom kreditnom poviješću, pozajmljivan je novac koji nisu mogli priuštiti, pod pretpostavkom da će cijene nekretnina nastaviti rasti. Računalo se da će oni, ako se nešto dogodi, moći vrate kredit prodajom kuće. Pri tom, tisuće ili čak stotine tisuća ovih visokorizičnih hipotekarnih kredita spojeni su u “kompozitne” financijske proizvode, zvane MBS i CDO, koji su prodavani kao niskorizične hartije, pod pretpostavkom da su šanse da veliki broj dužnika istovremeno zapadne u nevolju sigurno mnogo manje nego s pojedinačnim dužnicima.

U početku, problematični stambeni krediti u SAD procjenjivani su na 50-100 milijardi dolara – što nije mala suma, ali sustav lako je apsorbira (kako su tada mnogi tvrdili). Međutim, kriza je izbila punom snagom u ljeto 2008, kolapsom investicijskih banaka Bear Stearns i Lehmann Brothers. Ogroman val financijske panike preplavio je svijet. Otkriveno je da su neka od najpoznatijih imena u financijskoj industriji u velikoj nevolji, jer su stvorila i kupovala ogromne količine sumnjivih kompozitnih financijskih proizvoda.

“Kejnzijansko proljeće” i povratak tržišne ortodoksije – s osvetom

Prvobitna reakcija velikih ekonomija bila je sasvim drugačija od reakcije poslije Velike depresije. Makroekonomske mjere bile su kejnzijanske utoliko što su dozvolile da se napravi veliki proračunski deficit – makar tako što nisu smanjivale potrošnju usporedo s padom poreznih prihoda i u nekim slučajevima povećavajući državnu potrošnju (Kina je to uradila najagresivnije).

Velike financijske institucije (npr. Kraljevska banka Škotske u Velikoj Britaniji) i industrijske tvrtke (npr. GM i Chrysler u SAD) spašene su društvenim novcem. Centralne banke spustile su kamatne stope na povijesni minimum – recimo, Banka Engleske smanjila je kamatnu stopu na najnižu razinu od svog osnutka 1694. Kada više nisu mogle spuštaju kamatne stope, upotrijebile su takozvano kvantitativno popuštanje – što praktično znači da centralna banka stvara novac ni iz čega i pušta ga u ekonomiju, najčešće kupujući državne obveznice.

Međutim, tržišna ortodoksija ubrzo se vratila s osvetom. Svibanj 2010. je bio prekretnica. Pobjeda konzervativaca u Velikoj Britaniji i nametanje programa pomoći Grčkoj signalizirali su povratak stare doktrine proračunske ravnoteže.

Štedljivi proračuni, gdje se potrošnja drastično kreše, nametnuti su u Velikoj Britaniji i takozvanim PIIGS gospodarstvima (Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska). U Americi, republikanci su uspjeli natjerati Obaminu vladu da prihvati ogroman program kresanja potrošnje 2011. Uz potvrdu antideficitarnog opredeljenja središnjih europskih zemalja u vidu europskog Sporazuma o fiskalnoj stabilnosti iz 2012, to je označilo nastavak kretanja u tom pravcu. U svim ovim zemljama, naročito u Velikoj Britaniji, politička desnica koristi argument uravnoteženja proračuna kao izgovor da ozbiljno razgradi socijalnu državu, što joj je oduvijek bio cilj.

Posljedica: Izgubljena desetljeća?

Kriza 2008. donijela je katastrofalne posljedice, a kraj se još uvijek ne vidi. Četiri godine nakon izbijanja krize, krajem 2012, proizvodnja po glavi stanovnika ostala je niža nego 2007. u dvadeset dvije od trideset četiri članice OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj), kluba bogatih zemalja (i šačice zemalja u razvoju) sa sjedištem u Parizu.

BDP po glavi stanovnika 2012 kada se izuzme efekt inflacije, bio je 26 posto niži nego 2007. u Grčkoj 12 posto niži u Irskoj 7 posto niži u Španjolskoj i 6 posto niži u Velikoj Britaniji. Čak i u Americi, koja se uspješnije oporavila od krize nego druge zemlje, prihod po glavi stanovnika 2012. bio je 1,4 posto niži nego 2007.

Sa štedljivim proračunom, izgledi za gospodarski oporavak u mnogim ovim zemljama su slabi. Problem je u tome što radikalno kresanje državne potrošnje u stagnantnoj (ili čak opadajućoj) ekonomiji koči oporavak. To smo već vidjeli tijekom Velike depresije. Posljedica je da će najvjerojatnije proći dobar dio desetljeća prije nego što se mnoge od ovih zemalja vrate na razinu iz 2007. One se trenutno vjerojatno nalaze na polovici “izgubljene desetljeća”, kakvu su imali Japan (devedesetih) i Latinska Amerika (osamdesetih).

Procjenjuje se da je kriza ukupno proizvela 80 milijuna novih nezaposlenih ljudi diljem svijeta. U Španjolskoj i Grčkoj, nezaposlenost je skočila s oko 8 posto prije krize na 26 posto i 28 posto u ljeto 2013. Nezaposlenost mladih premašuje 55 posto. Hrvatska ih slijedi u korak. Čak i u zemljama s “blažom” nazaposlenošću, kao što su SAD i Velika Britanija, službena stopa nezaposlenosti dostigla je 8-10 posto.

Premalo i prekasno? Izgledi za reformu

Unatoč razmjerima krize, reforme su bile spore. Unatoč činjenici da se uzrok krize krije u pretjeranoj liberalizaciji financijskog tržišta, financijske reforme su bile prilično blage i uvodile su se vrlo sporo (tijekom nekoliko godina, dok su američke banke u vrijeme New Deal-a imale rok od godinu dana da svoje poslovanje usklade sa mnogo oštrijim reformama). U nekim financijskim područjima, poput trgovine kompleksinim financijskim proizvodima, nije bilo nikakvih reformi.

Naravno, ovaj trend bi se mogao preokrenuti. Uostalom, u SAD i Švedskoj poslije Velike depresije, reforme su uvedene tek nekoliko godina nakon ekonomske krize i poteškoća. Birači u Nizozemskoj, Francuskoj i Grčkoj otjerali su s vlasti zagovornike štednje u proljeće 2012; talijanski birači su to isto učinili 2013. EU je uvela neke financijske propise, ozbiljnije nego što su mnogi vjerovali da je moguće (npr. porez na financijske transakcije, ograničenje na bonuse u financijskom sektoru).

Švicarska, koja se često smatra utočištem superbogatih, usvojila je 2013. zakon koji zabranjuje visoke nagrade za najviše rukovodioce sa osrednjim performansama. Iako još mnogo toga ostaje da se napravi u vezi s financijskom reformom, ovakvi propisi bi se smatrali nemogućim prije krize.
 
(pescanik/uredio: nsp)

Predstavljamo vam dokumentarac američke redateljice Irene Salina „Voda – esencija života“ (Flow: For Love of Water) iz 2008. koja tu problematiku propituje iz drugačijeg kuta.

Ratovi za vodu, koja je osnova života na Zemlji, već odavno traju – prvo su ih ekonomski pokrenule najmoćnije kompanije koje su u businessu s vodom, a kroz svoje ‘poslovanje’ su ugrozile na stotine tisuća života. Osim što je pohlepa i želja za profitom u pojedinim dijelovima svijeta ograničila ili u potpunosti onemogućila pristup izvorima vode, privatizacija vode dovodi do apsurdnih situacija kada se polaže pravo na kišnicu, odnosno sve vode u nekom području gdje je došlo do privatizacije ili je dodjeljena ‘koncesija’.

Uz sve to naš odnos prema vodama u svijetu donosi i stalno zagađenje i uništavanje izvora pitke vode, a sve to dodatno pogoduje businessu oko vode, koji sada prodaje nevjerojatne količne flaširane i navodno čiste i zdrave vode. No, film ‘VODA – Esencija života’ otkriva kako je tu riječ o zabludi te da flaširana voda nije ništa bolja ili zdravija od one iz one iz vodovoda.

Na takvu politiku kompanija i država, lokalne zajednice u različitim dijelovima svijeta odgovorile su svojim rješenjima, prikupljanjem i filtriranjem vode, izgradnjom komunalne infrastrukture i borbom za život. Odgovor države i kompanija je bio da to ne smiju raditi jer ‘voda nije njihovo vlasništvo’. Može li voda uopće biti nečije vlasništvo? Može li to sutra biti zrak?

O dokumentarnom filmu

Predstavljamo vam dokumentarac američke redateljice Irene Salina „Voda – esencija života“ (Flow: For Love of Water) iz 2008. koja tu problematiku propituje iz drugačijeg kuta.

Nagrađivani dokumentarac Irene Saline istražuje ono što stručnjaci smatraju najvažnijim političkim i ekološkim problemom 21. stoljeća – svjetskom krizom vode. Salina daje argumente protiv rastuće privatizacije pitke vode u svijetu, nepokolebljivo se usredotočujući na politiku, zagađenje, ljudska prava i sve dominantniji svjetski vodeni kartel. Razgovori sa znanstvenicima i aktivistima na inteligentan način razotkrivaju sve veću krizu, kako na globalnoj, tako i na individualnoj razini, a film prikazuje mnoge državne i korporacijske zločince koji stoje iza otimačine vode, pitajući se može li itko doista posjedovati vodu. Osim isticanja tog problema, ovaj uzbudljivi dokumentarac upoznaje gledatelje s ljudima i institucijama koje pronalaze praktična rješenja za krizu vode.

O redateljici: Irena Salina rođena je u Francuskoj, gdje je započela karijeru kao radijska novinarka u Parizu. Radila je kao producentica brojnih filmova u SAD-u, a zatim se fokusirala na prvi kratki film See You on Monday. Njezin dokumentarac Ghost Bird: The Life and Art of Judith Deim iz 2000. godine dobitnik je brojnih nagrada na filmskim festivalima širom svijeta, kao što su Sundance Film Festival, Fort Lauderdale Film Festival i Ajijic Film Festival.

Danas uvelike shvaćamo kako situacija s vodom nije blistava i da već predstavlja veliki problem diljem svijeta, no nismo niti približno svjesni koliko je to zaista velik i kompleksan problem. A brojke su već sada porazne.

Više od dva milijuna ljudi godišnje umire u svijetu zbog zagađenosti ili nedostatka vode, a većina njih su djeca mlađa od pet godina.

O bolestima se i ne vodi evidencija pa se tako u SAD-u smatra da godišnje od tih bolesti, povezanih s vodom, oboli između 500.000 i 7,000.000 ljudi. To nije problem samo nerazvijenih i siromašnih zemalja, jer voda predstavlja krvotok cjelokupnog planeta i u biti povezuje cijeli planet u jedan živi organizam. Zbog toga se zagađivanje vode bilo gdje u svijetu tiče i svih nas ostalih. A tu je situacija, nakon uvođenja kemije u poljoprivredu (tj. industrijalizacije iste) gotovo tragična.

Zbog velike uporabe pesticida plodnost tla je u padu diljem EU, a petogodišnje istraživanje Seine u Francuskoj pokazuje kako ribe mijenjaju spol tj. većinom su ženke. U Teksasu pak toksikolozi nalaze visoke razine Prozaca u tkivu svake ispitane ribe, a industrijski otrovi rasprostiru se kroz sve vodotoke i oceane te su nađeni u tuljanima, kitovima, polarnim medvjedima, pa čak i u majčinu mlijeku Inuita. Sve se to događa zato jer danas u industrijskoj poljoprivredi trošimo 5 do 10 puta više vode za istu količinu hrane nego prije industrijalizacije, a 70% ukupne potrošnje vode odnosi se na tu poljoprivredu, 20% na ostatak industrije, a 10% na osobnu uporabu.

Na cijelu tu količinu industrijskog zagađenja nadovezuje se nebriga vladinih organizacija prema tome koliko velike korporacije pretjerano iskorištavaju vodu i prema upravljanju vlastitim resursima u pojedinim zemljama. Uz to, čak i Svjetska banka ima svoju ulogu jer je, na primjer, bolivijsku vladu prisilila na privatizaciju vode zaprijetivši ukidanjem financijske pomoći 1997. godine, što je dovelo do demonstracija, pa čak i fizičkih obračuna u La Pazu i Cochabambi, što se smatra prvim ratom za vodu, koji su u ovom slučaju vodili bolivijska vojska i policija protiv vlastita naroda (2007. godine bolivijska vlada prekinula je ugovor s Bechtelom i vratila vodoprivredu ljudima).

Diljem svijeta, od Južne Afrike, Indije, Tajlanda pa sve do SAD-a zabilježeni su katastrofalni učinci privatizacije vodoprivrede te je svugdje došlo do istog rezultata – uskraćivanja slobodnog pristupa vodi, pretjeranog iscrpljivanja izvora i ostavljanja industrijskog otpada lokalnim zajednicama.

Istodobno, svjetska organizacija za upravljanje vodnim resursima – WWC (World Water Council), osnovan 1997. godine, nalazi se pod direktnom kontrolom istih korporacija koje diljem svijeta iskorištavaju i ostvaruju ogromne profite na pretjeranom iscrpljivanju vodnih resursa. Na taj način, nastoje vodu i politiku vodoprivrede svesti isključivo na tržišna načela te pretvoriti vodu u običnu robu.

U filmu se također prikazuje neprilično

U filmu se također prikazuje nepriličnost rješavanja problema zaliha vode putem velikih brana i akumulacijskih jezera, koje potiče Svjetska banka, jer stvaraju više problema nego što donose koristi. O raseljavanju lokalnih zajednica i da ne govorimo. Na kraju, ta ista voda ne dolazi do onih zbog kojih su te brane i jezera napravljena.
Iz filma se jasno vidi da se riješenje problema vode nalazi večinom u solidarnosti, razumijevanju i znanju lokalnih zajednica o upravljanju vodom.

Najviše od svega, bitno je shvaćanje vode kao javnog dobra, a privatizacija ne smije i ne može biti riješenje ni u jednom pogledu.

Mi u Hrvatskoj bi ovo morali ozbiljno shvatiti, kako ne bi morali izlaziti na ulice kao u nekim zemljama svijeta ( Tajland, Meksiko, Ekvador, Argentina itd). Ozbiljnost ovog upozorenja možemo podkrijepiti i činjenicom da je vodoprivreda u ovome trenutku, treća industrijska grana u svijetu iza nafte i elektroprivrede. Velike svjetske korporacije nemaju namjeru prepustiti upravljanje vodnim resursima narodu i vladama.
 
VODA – Esencija života (Flow: For Love of Water)

 
 
(mag. spec. Alfred Bošković,youtube.com/uredio:nsp)

Postoje neke nevjerojatne stvari koje vam na medijima nisu rekli o nestalom zrakoplovu Malaysia Airlines let 370, let koji je jednostavno nestao na području tajlandskog zaljeva zajedno sa 239 ljudi.

Misterij iznenadnog i potpunog nestanka je svjetski vrh sigurnosnog gafa zračnih vlasti. “Sigurnost zračnog prometa i antiterističke vlasti na dva kontinenta su zastale na činjenici u kojem smjeru treba poduzeti potragu”, prenosi Wall Street Journal.

Wall Street Journal ovako izvještava:

“Za sada, čini se jednostavno neobjašnjivo”, rekao je Paul Hayes, direktor sigurnosti i osiguranja tvrtke Ascend Worldwide, britanske tvrtke koja daje savjete i podatke u zrakoplovstvu.

Dok su istražitelji zbunjeni, mainstream mediji vam ne govore cijelu priču, također. Skupili smo ovu kolekciju činjenica koje bi trebale postaviti ozbiljna pitanja u svijesti svakoga tko razmišlja o ovoj situaciji.

• Činjenica # 1: Svi Boeing 777 komercijalni zrakoplovi su opremljeni crnim kutijama – snimačima koji su vrlo otporni na ekplozije

Nema eksplozije koja sama može uništiti crnu kutiju. Oni su dizajnirane da izdrže eksploziju bombe, a mogu pohraniti digitalne snimke razgovora u kokpitu, kao i detaljne podatke leta i podatke kontrolne površine.

• Činjenica # 2: Svaka crna kutija prenosi signal lokator najmanje 30 dana nakon što je pao u ocean

Ipak crna kutija iz konkretnog incidenta nije uopće otkrivena. To je razlog zašto istražitelji imaju takve probleme u pronalaženju iste. Normalno, ono što im je potrebno je “samo” signal crne kutije, odašiljač signala. No, u ovom slučaju, izostanak signala znači da sama crna kutija – objekt namijenjen za opstanak snažne eksplozije – ili je nestala, ili je u kvaru ili je izbrisana od strane moćne sile – najgoreg straha zrakoplovnih projektanata.

• Činjenica # 3: Mnogi dijelovi uništenog zrakoplova prirodno je da plove i plutaju na vodi

U posljednjim slučajevima zrakoplovnih nesreća koje su se desile iznad oceana ili je zrakoplov pao u ocean, krhotine su uvijek bile uočene da plutaju na površini vode. To je zato – kao što se može citirati iz sigurnosnog brifinga kojeg ste naučili ignorirati – “vaša sjedeća površina može se koristiti kao sredstvo koje pluta”

Da, sjedeći jastuci plutaju. Dakle, koliko ima ostalih nemetalnih dijelova zrakoplova. Ako je Let 370 srušen od eksplozije neke vrste, ne bi postojale masivni ostaci koji plutaju na oceanu, i da te krhotine ne bi bilo teško uočiti. Činjenica da ostaci zrakoplova još uvijek nisu uočeni samo dodaje još veću snagu mistariji kako je Let 370 čini se, doslovno nestao s lica Zemlje.

• Činjenica # 4: Ako je projektil uništio Let 370, projektil bi ostavio radarski potpis

Jedna od teorija koja trenutno kruži na internetu je da je projektil srušio zrakoplov, na naki način razarajući zrakoplov i sav njegov sadržaji na “paramparčad” – što znači vrlo sitne komadiće materije koje su nemjerljive kao krhotine.

Problem s ovom teorijom je da ne postoji poznati projektil zemlja-zrak ili zrak-zrak s takvom mogućnošću. Svi poznati projektili stvaraju ogromne krhotine kad eksplodiraju na cilju. Obje vrste projektila i krhotine koje proizvode stvaraju vrlo očite radarske zapise koji bi bilo lako uočljivi vojnim plovilima i vlastima zračnog prometa.

• Činjenica # 5: Lokacija nestanka zrakoplova nije tajna

Kontrolori zračnog prometa imaju sve podatke o gotovo točnoj lokaciji gdje je zrakoplov bio u trenutku kad je nestao. Znaju mjesto, elevaciju i brzine leta – tri vrste informacija, koje se mogu koristiti za procjenu vjerojatnog mjesta pada i lokacije ostataka.

Zapamtite: istražitelji zračne sigurnosti nisu glupi ljudi. Oni si u prije viđali eksplozije u zraku, i oni znaju kako krhotine padaju. Postoji značajan skup podataka zrakoplovnih eksplozija i nesreća u zraku iz kojih istražitelji mogu napraviti stručna nagađanja o tome gdje bi se trebale naći krhotine. Pa ipak, čak i opremljeni sa svim ovim iskustavima i informacijama, oni su ostali potpuno zbunjeni o tome što se dogodilo na letu 370.

• Činjenica # 6: Ako je Let 370 bio otet, onda bi nestao s radara

Otmica aviona ne uzrokuje da on jednostavno nestane s radara. Čak i ako je transponder onemogućen u zrakoplovu, radari na tlu još uvijek mogu lako pratiti lokaciju zrakoplova pomoću tzv. “pasivnih” radara (klasični zemaljski radarski sustavi koji emitiraju signal i prate njihov odraz).

Dakle, teorija da je let bio otet nema nikakvog smisla. Kad se avion otme, on magično ne nestane s radara.

Zaključak: Let 370 nije eksplodirao, ona je nestao

Nameće se zaključak iz onoga što znamo do sada da Let 370 izgleda kao da je potpuno neobjašnjivo nestao. Očito da nije bio otet (osim ako postoje zataškavanja podataka u vezi radara), i svi mi možemo biti sigurni da nije bila zračna eksplozija (osim ako se krhotine zrakoplova iznenada ne pojave).

Nameće se zaključak da je Let 370 jednostavno nestao na neki način i da mi još ne razumijemo kako. To je ono što trenutno daje poticaj svim vrstama bizarnih teorija diljem interneta, uključujući i razgovore o mogućim tajnim testovima vojnog oružja, Bermudski trokut, pa čak i nagađanja da je vamzemaljska tehnologija možda teleportirala avion daleko.

Najvjerojatnije objašnjenje do sada jest da ostaci zrakoplova jednostavno još nisu pronađeni, jer je pao na područje koje je nekako izvan zone za pretraživanje. No, kao svaki dan prolazi, čak i ovo objašnjenje postaje sve teže i teže progutati.

Zastrašujući dio svega toga nije da ćemo naći ostatke Leta 370, nego da nećemo. Ako se ostaci zrakoplova nikada ne pronađu, to znači da je neka sasvim nova, tajnovita i moćna sila na djelu na našem planetu koja može oteti zrakoplove iz neba bez ostavljanja ni trunke dokaza.

Ako postoji oružje s takvim sposobnostima, onaj tko ga kontrolira, već bi imao sposobnost da dominira svim Zemljskim nacijama uz pomoć strašnog vojnog oružja nezamislive moći. Ta misao je puno više zastrašujuća od ideje da je zrakoplov imao kobni mehanički kvar.
 

 
 
(novi-svjetski-poredak.com)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16996"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Glavni dio afganistanskog heroina (više od 70%) ide u Europu preko Kosova

• Prema tvrdnji direktora Federalne službe RF za kontrolu i promet narkotika, Viktora Ivanova, na teritoriju Kosova djeluje oko 15 krupnih narko-kartela. Oni osiguravaju tranzit u Europu kako afganistanskog, tako i latinoameričkog kokaina
• Poseban značaj u isporuci narkotika u Europu ima balkanska ruta iz Afganistana za koju je Kosovo ključni tranzitni čvor. Tu se odvija priprema za predprodaju i pakiranje heroina za narednu isporuku u europske zemlje
• Kilogram heroina košta 1000-2000 eura na granici Tadžikistana i Afganistana, na Kosovu 10.000 eura, a u zemljama Zapadne Europe je njegova cijena dostizala 150.000 eura
• Profesor Peter Dale Scott, bivši kanadski diplomat: “Osnovni izvor svjetskih problema s narkoticima ne nalazi u Kabulu, nego u Washingtonu”

CIA se bavi teškim i opasnim poslom. Jedan od zadataka paladina Imperije Dobra sastoji se u tome da sustavno traže, love, ubijaju i vješaju svoje bivše kolege koji su stali na put izdaje. Tako rade sve službe sa svojim odmetnicima.

Međutim, vanjska politika Sjedinjenih država ima jednu zanimljivu specifičnost. Na primjer, čim je Washingtonu bilo potrebno da u Afganistanu uglavi “demokraciju”, tu je odmah otkriven agent CIA, Osama bin Laden, koji je obznanio da je borba s Imperijom Dobra cilj njegovog života. Gospodina Osamu su uhvatili i ubili, a ekspedicijske snage US Army, kako su u Afganistanu bile, tako su i ostale.

Reklo bi se da je zadatak izvršen, zločinci poraženi, američki ratnici mogu pakirati osobne stvari i da se pozdrave sa afganistanskim prijateljima. A, eto, nije. Ništa od toga.

Da, brojno stanje kontingenta se smanjuje, troškovi za njegovo održavanje se umanjuju i to je apsolutno razuman potez s obzirom na nestabilnu financijsku situaciju SAD. Ipak, to ne znači da Amerikanci namjeravaju odlaze iz Afganistana. Možda će se to nekada i dogoditi, ali u bližoj budućnosti neće.

Zašto Washington ne gori od želje da svoje trupe ukloni iz Afganistana? Za odgovor na ovo pitanje treba postaviti drugo pitanje: što je realni razlog upada SAD u tu zemlju?

Pogledajmo neke brojke: Prema podacima bivšeg suradnika agencija Tadžikistana za kontrolu narkotika, Aydara Mahmadijeva, u Afganistanu je 1999. proizvedeno 4565 tona sirovog opijuma, 2000. godine. (U srpnju te godine Talibani su zabranili uzgajanje maka) proizvedeno je 3276 tona; 2001. (Godina trajanja zabrane) – 185 tona; 2002. (Nakon napada SAD na Afganistan i pada talibanskog režima) – 2.700 tona. Godine 2003. – 3.400 tona; 2004. – 4.200 tona; 2005. – 4.100 tona; 2007. – 8.200 tona, itd..

Najindikativniji datum u ovom nizu je 2001. kada je odlukom rukovodstva pokreta Talibana praktično obustavljena proizvodnja opijuma u Afganistanu. Što se zatim dogodilo?

Svima su poznati slučaj sa rušenjem WTC-a (blizanaca) u New Yorku 11. rujna 2001. i različite verzije o tome tko je stajao iza terorističkog napada. George Bush Jr. izjavio je da su to učinili Osama i Al-Kaida (koja se danas bori za demokraciju u Siriji) i od Talibana zahtijevao njihovo isporučivanje, ali, ili su Talibani stvarno odbacili zahtjev Busha mlađeg ili jednostavno nisu znali gdje se svi ti ljudi nalaze, uglavnom, 7. listopada 2001. krenule su krstareće rakete, strateški bombarderi i super teške bombe Daisy Cutter.

Sve te sprave su praskale, grmile, zavijale, fijukale i emitirale razne strašne zvukove. Afganistanski seljaci bili su zadivljeni impozantnošću Amerike.

Naravno, talibanska konjica nije se mogla oduprijeti udarnoj mega moći SAD. Priča se da su Talibani imali avijaciju, PVO i tenkove na kojima su se voljeli fotografirati. U svakom slučaju, uspješno je izvršena jedna od najvećih operacija u povijesti Sjedinjenih Država u otpisivanju zastarjelog i ispitivanja najnovijeg naoružanja.

Režim Talibana je poražen, a američka vojska je vikala – hura! Afganistanski trudbenici nadahnuti demokracijom, povećali su normu u proizvodnji sirovog opijuma. U samom Afganistanu također je porasla potrošnja heroina.

Prema tvrdnji dopisnika Russia Today, Gajane Čičjakan, danas u Afganistanu 300.000 djece uzima narkotike.

Glavni dio afganistanskog heroina (više od 70%) ide u Europu preko Kosova.

Prema tvrdnji direktora Federalne službe RF za kontrolu i promet narkotika, Viktora Ivanova, na teritoriju Kosova djeluje oko 15 krupnih narko kartela. Oni osiguravaju tranzit u Europu kako afganistanskog, tako i latinoameričkog kokaina. Poseban značaj u isporuci narkotika u Europu ima balkanska ruta iz Afganistana za koju je Kosovo ključni tranzitni čvor. Tu se odvija priprema za predprodaju i pakiranje heroina za narednu isporuku u europske zemlje.

Na Kosovu je 2011. kilogram heroina koštao oko 10.000 eura, u zemljama Zapadne Europe njegova cijena dostizala je 150.000 eura (od 1000-2000 eura na granici Tadžikistana i Afganistana).

Od trgovine narkoticima kosovski mafijaši ne dobivaju veliki novac, (relativno, naravno), njihov prihod se procjenjuje na 3 milijarde dolara godišnje, a da bi sačuvali svoje prihode, od njih se zahtjeva da revnosno služe svoje gospodare i ne ponavljaju pogreške Medelinskog kartela. Ali, tko je pravi gazda albanskih “revolveraša”?

Pogledajmo neke činjenice.

Godine 2008. kosovski Albanci su jednostrano (naravno, uz podršku SAD i EU) proglasili neovisnost Kosova od Srbije. Na taj način je policiji Srbije onemogućen pristup za izvođenje operacija u toj regiji. Ipak, stvar nije čak ni u tome.

Novoformirani “narkobanditistan” nema vojne snage i bilo kakav politički utjecaj. Njegov takozvani suverenitet se održava na izravnoj vojnoj podršci Sjedinjenih Država.

Možda je to stil washingtonskog humora, ali prva država koja je priznala neovisnost Kosova bio je Afganistan, prije Kostarike, ako se računa razlika u satnim zonama. Očito su se mule umorile od predugog stajanja pod svežnjevima natovarenog heroina i trebalo je jadne životinje hitno rastovariti.

Sjedinjene Države imaju na Kosovu dvije vojne baze. Prva je Bondsteel (Camp Bondsteel), jedna od najvećih u Europi i nalazi se blizu Uroševca, koju su počeli graditi još 1999. U njoj se nalazi sjedište Multinacionalne operativne skupine “Istok” pod zapovjedništvom SAD. Druga baza je Monteith (Camp Monteith).

Predstavnik Rusije pri NATO-u, Dmitrij Rogozin, u intervjuu za “Rusku gazetu” 2008. g.. – Odgovarajući na pitanje “zašto se ispostavilo da je za Amerikance Kosovo najvažnija regija” – odgovorio je iskreno i emotivno: “Ni ja ne razumijem. Zašto ne Baskijci, ne Korzika, ne Kurdi, ne kavkaske republike, ne Sjeverna Irska, ni Tibet … zašto kosovski Albanci “?

Sve je vrlo jednostavno. O čemu god se vodio razgovor, uvijek se govori o novcu.

Razmislite, ima li Bijela kuća planove ili ona djeluje u okviru poimanja jednostaničnog stvorenja? Dakle, “projekt Kosovo” – to je projekt izgradnje i organizacije najvećeg u Europi narko-dozatora!

Kosovo – to su stotine milijardi dolara od trgovine narkoticima i to bez popunjavanja porezne deklaracije. Što je tu komplicirano?

Da donekle rezimiramo. Po riječima profesor Petera Dail Scotta, bivšeg kanadskog diplomata, napori CIA u promoviranju Afganistana za vodeću poziciju u svjetskoj trgovini heroinom bili su repriza onoga što se ranije dogodilo u Burmi, Laosu i Tajlandu u razdoblju od kraja 1940.-ih do 1970.-ih godina.

Zahvaljujući podršci od strane CIA te zemlje su postale najveći sudionici trgovine narkoticima. “Osnovni izvor svjetskih problema s narkoticima se ne nalazi u Kabulu, nego u Washingtonu” – tako tvrdi Peter Dale Scott.

Dakle, zapitajmo se još jednom: kakva je uloga SAD u organizaciji svjetske trgovine narkoticima?
 
(fakti.org, Konstantin Penzev, pisac, povjesničar (prevela Ksenija Trajković)/uredio: nsp)

“U Norveškoj djeci u jaslicama čitaju bajke o princu koji se zaljubio u kralja”. 

*
“U Švicarskoj dječake treba dovoditi u vrtiće u haljinama”.
*
“U Danskoj na stupovima stoje oglasi: “Iznajmljuje se konj zbog intimnih odnosa”.
*
“U Njemačkoj u jednom gradiću legalno funkcionira 10 zoo-bordela“.
*
“U Americi se provode izbori ljepote među transvestitima-dječacima od 6 godina”.
*
“U Kanadi su legalizirani eksperimenti na djeci: sterilizacija, lobotomija”.
*
“U Švicarskoj je 30 000 djece oduzeto tradicionalnim roditeljima i već predano istospolnim”.
*
“U Norveškoj će se u školskom programu za prvašiće pojaviti predmet “incest”.
*
“U Kanadi je pedofilija – službeno priznata seksualna orijentacija”.
*
“2013. god. su u svim školama u Francuskoj zamijenili “dječake” i “djevojčice”.
*
“U Nizozemskoj legalno postoji stranka pedofila, a također je prisutna i infantofilija, onosno odnosi s novorođenima.”

U kolovozu 2012. u Rusiji, točnije u Moskvi održana je konferencija pod nazivom ‘Uništenje obitelji i spola novim svjetskim poretkom’. Konferenciju je organizirao ruski kršćanski preporod u suradnji s međunarodnim pokretom pod nazivom ‘Ruske majke’.

Glavna gošća konferencije bila je Irina Berset, Ruskinja koja je 45 godina živjela u Norveškoj i koja je nakon što joj je norveški sud oduzeo djecu jer nije bila tolerantna na pedofiliju potrošila godine istražujući i skupljajući dokumentaciju i razna svjedočanstva kako bi ruskoj tradicionalnoj javnosti prikazala koji je pravi cilj Novoga svjetskog poretka u odnosu na obitelj. Hrvatska je na sreću tek ove godine primljena u Europsku uniju pa stoga malo kasni s mnogim zakonima zapada koji imaju u cilju potpuno uništenje obitelji

U nastavku možete pročitati cijeli govor Irine Bereset koja se svim snagama suprotstavlja Novom svjetskom poretku i njegovim nehumanim planovima.

“Dobar dan,

Zovem Irina Berset.
Ja sam danas ovdje da bih svjedočila o toj kugi trećeg milenijuma, s kojom se susrela moja obitelj na zapadu. I ne samo moja obitelj osobno. Danas, međunarodna organizacija ruskih roditelja – majki, očeva, djedova i baka pod nazivom – “Ruske majke”, broji obitelji iz više od 30 zemalja svijeta, koje su nastradale od nasilnog razdvajanja od rođene djece u inozemstvu. Te obitelji su živi svjedoci toga što se događa s ruskom djecom izvan Rusije. Ja skupljam svjedočanstva i dokumente na tu temu posljednje dvije godine. Za to vrijeme, na raznim jezicima svijeta, meni su slali publikacije zapadnih medija, video-svjedočanstva, TV-reportaže, filmove, knjige, znanstvena istraživanja. Sakupivši te dokumente, ja ću vam u sažetom obliku reći kako se vrši uništenje porodice i spola na zapadu.

Moj zadatak nije bio da ocjenjujem to što se tamo događa. Ja sam se samo trudila da skupim činjenice, dokumente i svjedočanstva. S jednim jedinstvenim ciljem, da privučem pažnju javnosti u Rusiji i ostatku kršćanskog svijeta, ruskih znanstvenika i specijalista, povjesničara, sociologa, teologa, kriminalista, politologa, psihologa i dr., a također, želim privući vašu pažnju, uvaženi gosti današnje konferencije i upozoriti vas o činjenici da je cijeli svijet danas obuhvaćen idejom uništenja prirodnog spola i idejom uništenja obitelji.

Meni je osobno dječja policija Norveške pod prijetnjom pištoljima, odvela u zarobljeništvo moja dva rođena sina. 8. travnja 2011. u moj norveški stan upala su dva suradnika socijalne službe i dva policajca. Ti službenici oteli su moju djecu i odveli ih na skrivenu adresu, skrivajući ih od mene, njihovog roditelja. Pitanje je zašto?

Ja znam zašto. Radi se o tome što sam se ja dan prije toga događaja obratila policijskoj stanici u selu gdje živimo s pritužbom na to da su norveški građani s mojim mlađim četvorogodišnjim sinom, kako mi se tada činilo, vršili nezakonite bludne radnje. Sud Norveške me je tada proglasio netolerantnom ženom prema norveškom moralu. I zato su mi oduzeli djecu.

Djecu su predali tolerantnijim roditeljima br. 3 i 4. Ti iznajmljeni roditelji nisu imali ništa protiv da se mojoj djeci u norveškom vrtiću i školi predaju osnove netradicionalnih tjelesnih odnosa. Kažete da je to nemoguće?

Ja također tada nisam znala, ali sada znam, da se u Norveškoj već mnogo godina realizira državni program promjene djece iz običnih dječaka i djevojčica u druge osobe. Kakve?

To je pitanje nad pitanjima. S gledišta običnog čovijeka, postoje samo dva prirodna spola – muški i ženski. Je li tako? Ali, sva nesreća je u tome što je za sav ostali zapadni svijet taj pogled davno zastario. Novi moderni psiholozi, sociolozi pa čak i psihijatri prodaju lažnu ideju, da prirodni spol uopće ne postoji i nikad nije ni postojao. Govore kako je to samo jedna od velikih kršćanskih zabluda. Neljudi tvrde da ustvari spolova ima mnogo više. Prvo je bilo rečeno kako tih spolova ima 6 ili 7. Ali sada, ta je brojka porasla nekoliko puta i broji oko 20 raznih spolova. Ludilo, kažete?

Ne. To je realna druga ideologija. I ta druga ideologija je sastavljena na paradigmi ne prirodnog i normalnog, već nekog “neprirodnog” socijalnog spola. To jest, ona je napravljena na ideji da spol, ne samo da se može mijenjati već se i mijenja isključivo iz nekih čisto socijalnih razloga ili socijalnih uloga. Autori ideje velikog broja spolova bili su izopačenici. Svaki novi spol oni su počeli povezivati s drugim vidom izopačenosti. Prosto govoreći, izopačenici su predstavili ideju da se spol određuje prema objektu s kojim se vrši tjelesni odnos. Izopačenici su riječ “spol” zamijenili seksualnom orijentacijom.

Ako je izopačenik seksualno orijentiran na djecu, to je njegov spol “pedofil”. Ako je izopačenik seksualno orijentiran na životinje to je njegov spol “zoofil”. Tako to izgleda u grubo. Postoje među izopačenicima oni koji su odmah orjentirani i na djecu i na životinje. Takve osobe su sami izopačenici nazvali kvir što znaći uvrnut ili izopačen.

Da se ne bi miješalo sa tradicionalnim spolovima, izopačenici su riješili da samu riječ “spol” proglase kao “zastarjelu” i tako su ga izbacili u povijest. Socijalni stručnjaci pojačali su uništenje spola u zapadnoj kulturi nadgrobnim spomenikom, na kome su napisali novi izraz gender. Osim toga, u engleskom jeziku riječ “gender” još označava potpuno i kategoriju “roda”: muški rod, ženski rod i srednji rod.

I eto, ti sotonski “genderi” počeli su se množiti danonoćno i danas ih ima na tisuće. U početku su potrošili 20 – 30 godina na to da bi usadili u svijest čovječanstva i u cjelokupnoj zapadnoj kulturi, zapadnoj glazbi, zapadne književnosti i zapadnoj umjetnosti da su “muškarci” i “žene” izumrli kao dinosauri, a tamo postoje samo “homo”, “lezbijke”, “biseksualci”, “transvestiti” i “transgenderi”. Usput, pod parolom “prava čovjeka na izopačenost” – prirodni spol prestao se zvati prirodnim i normalnim

Na taj način proizvedena je “lingvistička čistka”, uništenje nas – “muškaraca” i “žena” iz kulturne sredine. Zato nije ni čudo što su se tradicionalni “muškarci” i “žene” u zapadnom svijetu, postepeno počeli promtrati kao rudimenti, ostatci starog, zastarjelog učenja, odnosno ljudi “druge vrste”.

Znate li kako nas normalne ljude nazivaju na zapadu? Već odavno se riječ “prirodno” za sve nas se ne koristi. Umjesto njega ubačena je druga riječ – “straight”, što znači doslovno – “pravi”. To jest, vi i ja smo “strejteri”. Što je to? Ništa. Praznina. “Straight” je zbir zvukova koji ništa ne znače, bez ikakvog smisla, bez korijena, bez materijalnog ekvivalenta. Danas se može zaključiti da se to izvještačeno lingvističko izbacivanje prirodnog spola u zapadnom svijetu izvršilo i uskoro će biti završeno.

Moji zaključci proizlaze iz realnosti. U tolerantnoj Europi, u Kanadi, SAD-u, Novom Zelandu, Australiji, ako budete morali izraziti svoju seksualnu orijentaciju (na primjer u bračnoj agenciji) predložit će vam da postavite kvačicu u polje: “strejter”, “homo”, lezbijka”, “biseksualac”, “transvestit” ili “transgender”. Danas bismo mi trebali staviti kvačicu u polje “strejter”. I ja i vi. Mi prekrasno shvaćamo da mi nismo nikakvi “strejteri”, mi smo muškarci i žene. Ali nas i vas tamo nema. Nas su očistili. Lingvistički. Uništili. Satrli. Otpisali…

Uništenje prirodnog spola na lingvističkoj razini

Uništenje prirodnog spola na lingvističkoj razini – to je bio prvi korak zapada. Drugi korak zapada je uništenje prirodnog spola u osobnim dokumentima. Da, da. Multitolerantni zapadnjaci su napravili drugi korak za izbacivanje prirodnog spola iz svih osobnih papira. A prije svega iz putovnice. Do nekoliko godina unazad nitko u Rusiji nije primijetio kako je u Australiji i Novom Zelandu, kao probni svjetski projekt bio uveden treći spol. Što je to? Do tog trenutka u putovnici, u polju ” spol”, bile su samo dijve mogućnosti – “muški” i “ženski” spol, tj. bila su dva polja i u jednom od njih je stajala oznaka. A sada ima tri kvadrata. Treći kvadrat obilježen je slovom “X”.

Taj treći spol su osim u navedene dvije države, uveli na Tajlandu, a od 1. studenog 2013., to treće polje će se pojaviti u putovnicama, prvo Njemačke, a zatim ubrzo i u zemljama svih drugih država Eurozone. Nakon toga će u vrlo kratkom roku, to polje “X” spola potpuno izbaciti naš i vaš prirodni spol iz osobne dokumentacije cijelog zapada.

Prvo će svi izopačenici biti zapisani u trećem polju “X”. Zatim, oni neće biti zadovoljni time što u njihovoj putovnici stoji apstraktno slovo “X”. I onda će izopačenici svih vrsta zavikati na cijeli svijet o svojim tkz. “pravima čovijeka” zbog svog slova, svoje seksualne orijentacije. I onda će se u trećem polju naći slova “l”, “g”, “b”, “t”, a zatim i drugih “grupa” seksualne orijentacije, koje se množe ne dnevno, nego satima. A s obzirom na to da putovnica nije promjenjiva, to će naše i vaše kvadratiće “m” i “ž” jednog dana potpuno izbaciti iz upotrebe. Ili će oni sami nestati kao nepotrebni. Ili će ih izbaciti iz bilo kojeg drugog razloga. Nije bitan scenarij, bitan je kraj – uništenje našeg i vašeg prirodnog spola iz osobnih dokumenata.

Treći ciklus uništenja spola je fizičko poravnavanje

Treći ciklus uništenja spola je fizičko poravnavanje. Zapad napada našu djecu, trudeći se da im usadi netradicionalnu orijentaciju od rođenja. Ako roditelji nisu pokorni i protive se tome, zapad je smislio odstranjenje roditelja iz procesa odgoja potomstva. Oduzimanje djece u modernoj Europi i po cijelom zapadu sada je riješeno tako da se obavlja odmah od dna rođenja. Pomoću te jedinstvene kazne, prisilna predaja potomstva državi – likvidirana je kategorija roditelja i uništena je obitelj kao stup društva.

Sada funkciju odgoja djece preuzimaju osobe tolerantne na izopačenosti. Na zapadu su napravljeni posebni programi u tom pravcu za jaslice, vrtići, škole i sveučilište. Čudit ćete se, ali napisana je i predstavljena nova dječja književnost tolerantna na izopačenosti. Ona je osmišljena za sve uzraste: od nule do 1. godine, od godine do dvije, od dvije do četiri, od četiri do šest, itd.

U prosincu 2012. godine, istaknute feministkinje u Europskom parlamentu dale su prijedlog za izglasavanje zakona koji zabranjuje svu klasičnu dječju književnost u Europi. Takva književna inkvizicija samo što nije uvedena. Istina, nedostajalo im je samo nekoliko glasova pri glasanju u Europarlamentu i svoje su prvo vrijeme neoinkvizitori tada izgubili. Ali zato su u Francuskoj uspjeli. Tamo sada potpuno legalno prvačići u školi uče novu prozu: “Tata nosi haljinu”. Ta knjiga je svojevrsna francuska azbuka homoseksualnosti. On priča djeci o tome da Maša nije djevojčica, a Vasja – nije dječak.

O svemu ovome sam prvi put saznala iz pisama Rusa koji žive u Australiji, Švicarskoj, Novom Zelandu, SAD, Kanadi ili u Europi. Ruski roditelji u svojim pismima opisuju, s gledišta ruskog čovjeka, činjenice i pojave suvremenog zapada. Evo nekoliko kratkih citata iz pisama:

“U Norveškoj djeci u jaslama djeci čitaju bajke o princu koji se zaljubio u kralja”.

“U Švicarskoj dječake treba dovoditi u vrtiće u haljinama”. “U Danskoj na banderama stoje oglasi: “Iznajmljuje se konj zbog intimnih odnosa”. “U Njemačkoj u jednom gradiću legalno funkcionira 10 zoo-bordela”.”U Americi se provode izbori ljepote među transvestitima-dječacima od 6 godina”.”U Kanadi su legalizirani eksperimenti na djeci: sterilizacija, lobotomija”. “U Švicarskoj je 30 000 djece oduzeto tradicionalnim roditeljima i već predano istospolnim”.” U Norveškoj će se u školskom programu za prvačiće pojaviti predmet “incest”. “U Kanadi je pedofilija – službeno priznata seksualna orijentacija”. “2013. god. su u svim školama u Francuskoj zamijenili “dječake” i “djevojčice”. “U Nizozemskoj legalno postoji stranka pedofila, a također prisutna je i infantofilija, odnosno odnosi s novorođenima.

U posljednje se svjedočanstvo ne može povjerovati bez dokaza. Zato smo to provjerili i  na nizozemskom jeziku našli mnoštvo novinskih materijala i TV emisija o krivičnom procesu koji je privukao najviše pažnje 2012./13. godine.

Radi se o tome da je jedan nizozemski homoseksualac koji je živio u istopolnom braku silovao preko stotinu djece. Njegova najmlađa žrtva imala je samo 9 dana od rođenja. A najstarija dvije i pol godine. Dobro ste čuli, riječ je o novorođenčadi i maloj djeci. O masovnoj rasprostanjenosti infantofilije u Eurozoni govori činjenica koju su spomenuli u mnogim medijima čak i na ruskom jeziku, da su kod tog zadržanog infantofila našli gigantske količine neuništenih foto i videomaterijala. Toliko velike količine da njima možete napuniti cijeli interne.

U Nizemskoj je obitelj odavno uništena

Ali, ono što je još više poražavajuće – tu djecu nije nitko zaštitio. U Nizemskoj je obitelj odavno uništena. Roditelji te djece po zakonima Europe nisu imali nikakvo pravo da svjedoče o nasilju nad svojom djecom. Zato što nizozemski sud nije bio sklon da to nazove aktom “nasilja”. Jer se sve te žrtve – dojenčad, nisu nikad ni na koji način protivile. Došlo je čak do toga da su stručnjaci ustvrdili da je uzrok toga što se dogodilo “hiperseksualnost” tog homoseksualnog amoralnog subjekta.

Ma kako neverojatno vam to sada zvuči, sve su to činjenice. I sve to možete sami pronaći ako unesete u Google pojmove ‘zvijer infatofil’ i sl. Ovi interesi najviše su rasprostranjeni među ženama. Da, da, dobro ste čuli. Pedofilija, incestofilija i infantofilija – to su i ženski poroci suvremenog zapada.

Naime, ruski roditelji koji danas žive na zapadu na udaru su globalne svjetske politike. Njihova svjedočanstva govore o namjernom uništenju tradicionalne obitelji, tradicionalnih vrijednosti, a također i o prisilnoj promjeni spola kod djece – to je upozorenje za Rusiju i ostatak kršćanskog svijeta. Ja sam pobjegla iz Norveške čim sam mogla. Morala sam ostaviti sve: stan, dom, auto, imovinu i sve osobne stvari stečene tijekom 45 godina života. Od dvojice sinova uspjela sam spasiti samo jednog. Drugog mog sina sada kriju u šumama Norveške na tajnoj adresi. Tajnoj samo za majku, za mene.

Kako i slijedi iz zakona suvremene Europe, tradicionalna majka danas “neprijatelj je broj jedan” za svako dijete. Upravo zato su svi sudovi, uključujući i Viši sud Norveške, ustanovili da lišavaju mene, majku, svim kontaktima s rođenim sinom, oduzetim u Norveškoj. To jest, netolerantinima kako nas nazivaju danas je zabranjeno apsolutno sve: prijepiska, čestitke, telefonski razgovori, čak i skype. Netolerantni čak nemaju ljudska prava. Nikakva.

Već dvije godine nema ni vijesti od svog sina. Kada su ga odveli pod cijevima pištolja u zarobljeništvo, moj Miša imao je samo 4 godine. U tom pedofilnom zarobljeništvu je već dvije godine. To jest, on sad ima već 6 godina. On je u Norveškoj išao u vrtić gdje su mu odgajiteljice, lezbijke čitale bajke o gejevima i transvestitima. A ove godine je krenuo u norvešku školu. Tamo ga učitelji homoseksualci obučavaju azbuci ljubavi na satu pod nazivom “incest”. I to je sve čista istina, nije san i nije horor film.

Čuvajte svoju obitelj i širite dalje ovu istinu!
 
(facebook,dnevno/uredio: nsp)