Da bismo došli do odgovora tko je bio najbogatiji čovjek ikada, pokušat ćemo računati i uspoređivati prihode iz prošlosti i iz sadašnjosti. To naravno nije lako jer ne postoji tečaj koji može pretvoriti rimski novac u dolare, primjerice.

Štoviše, kako uspoređujemo kupovnu moć? U dalekoj povijesti, usluge su bile relativno jeftine jer su bile niske plaće, a danas, u bogatim zemljama, vrlo skupe.

Da bi vam bilo malo jasnije, objasnit ćemo vam šta znači jednaka kupovna moć. Ako ponesemo u trgovinu određenu sumu novca, neka to bude X rimskih sestertiusa, i kupimo određenu vrstu roba i usluga, to isto bismo mogli učiniti ili kupiti za Y američkih dolara danas.

Ali promijenile su se i vrste usluga I naravno, roba. I zbog toga, smo ograničili paket na robu koja je postojala i tada, a i sada.

Dolazimo do toga, da je najrazumniji pristup uspoređivanja bogastva ljudi, u nekoliko povijesnih razdoblja, da ih smjestimo u isti povijesni konteks, izmjerimo njihove ekonomske moći, u pogledu njihove sposobnosti da kupe ljudski rad, u to vrijeme, i mjesto.

Adam Smith je napisao, prije više od 200 godina: “Osoba će biti bogata, odnosno siromašna po količini rada s kojom je u stanju da zapovijeda”

Najprikladnije mjesto za početak odgovora na ovo pitanje je drevni Rim.

Njihova ekonomija je bila uspješna, za to vrijeme vrlo moderna, i što je najvažnije, štampali su novac.

Postoje podaci da su u Rimu postojali ekstremno bogati individualci. Za naš pokušaj usporedbe, uzećemo tri osobe iz klasičnog rimskog doba.

Prvi je Marcus Crassus, koji je bio basnoslovno bogat trijumvir, i njegovo bogastvo je procijenjeno na oko 200 milijuna sestertiusa (rimski novac),  50.godina prije nove ere BC.

Drugi je Car Oktavijan August, čije je imperijalno kućanstvo zajedno s njegovim bogastvom procijenjeno na 250 milijuna sestertiusa, 14.godina prije nove ere BC.

I treći, ali ne manje važan je Marcus Antonius Palas. Smatra se da je njegovo enormno bogastvo procijenjeno na oko 300 milijuna sestertiusa, 52.godina prije nove ere BC.

Normalna kamatna stopa, za to vrijeme je bila 6 % posto. Iz tog razloga, taj period se zvao “zlatno rimsko doba”.

Prvo ćemo uzeti Crassusa za usporedbu. Sa 200 milijuna sestertiusa i prosječnu godišnju kamatnu stopu od 6 % posto, njegov godišnji prihod bi mogao biti procijenjen na 12 milijuna sestertiusa. Znači, Crassus-ov prihod je bio jednak godišnjim primanjima od oko 32.000 ljudi.

Dozvolite mi sada da napravim istu komparaciju u sadašnjosti. Uradit ćemo isto obrazloženje na tri američke ikone bogastva.

Andrew Carnegie je 1901. godine kupio tvornicu čelika, i njegov udio je bio 225 milijuna dolara. Primjenjujući istu kamatnu stopu iz rimskog doba, od 6 % posto, a koristeći američki bruto osobni dohodak po glavi stanovnika, dolazimo do zaključka da je Carnegiev prihod premašio Crassus-a. Dolazimo do zaključka da je Carnegie, sa svojim godišnjim prihodima mogao kupiti rad od 48.000 ljudi.

Drugi je, Rockefeller čije bogastvo je bilo na vrhuncu 1937.godine, i iznosilo je 1.4 milijardu dolara. Sa svojim godišnjim prihodima mogao je kupiti rad za 116 tisuća ljudi u Americi. Po ovim proračunima, Rockefeller je bio četiri puta bogatiji od Crassus-a, i više od duplo od Carnegie-a.

Kako Bill Gates prolazi u ovoj vrsti usporedbe? Bogastvo našeg trećeg čovjeka za usporedbu, koje je objavljeno 2005.godine, iznosilo je 50 milijardi dolara. Njegovi godišnji prihodi su 3 milijarde dolara, i sa njima može kupiti 75.000 radnika. Ovaj proračun ga stavlja na poziciju između Carnegie-a i Rockefeller-a, ali znatno iznad “siromašnog” Crasus-a.

Da li ste primijetili da u svim ovim kalkulacijama, njihovo bogastvo ostaje netaknuto. Oni jednostavno koriste svoj godišnji prihod ili prinos od svog bogastva za kupnju ljudskog rada.

Ali ova kalkulacija ostavlja otvoreno pitanje. Kako tretirati milijardere poput rusa Mihail Kodorovski i meksikanca Carlos Slim-a? Njihova bogastva, ako možemo tako da se izrazimo su “globalna” i “nacionalna”.

U vrijeme kada je bio najbogatiji čovjek u Rusiji, Kodorovski je bio procijenjen na 24 milijarde dolara. Bez dodirivanja niti jedne pare od svog bogastva i samo od jednog godišnjeg prihoda, mogao je kupiti vojsku od četvrt milijuna ljudi. Mihail je bio bogatiji, a potencijalno i moćniji od Rockefellera. Zamislite da je on pregovarao na “državnoj razini”, s Amerikom i Kinom, o izgradnji novog plinovoda i naftovoda. Jedan čovjek!

2009. godine, bogastvo Carlos Slim-a je procijenjeno na više od 53 milijarde dolara. Koristeći isti proračun, vidjet ćemo da Slim može kupiti 440 tisuća Meksikanaca. Na lokalnoj razini, Carlos Slim je najbogatiji od svih!

Možemo li sada reći tko je bio najbogatiji čovjek na svijetu?

Vjerojatno je bio Rockefeller. On je bio u stanju da komandira sa najvećim brojem radnih jedinica u tada najbogatijoj zemlji na svijetu.

Još jedna stvar, kada bogati odluče igrati političke igre u svojim zemljama, čak i ako su te zemlje siromašne, kao Rusija i Meksiko, tada njihova moć može prevladati čak i najmoćnijeg u sustavu globalno bogatih.

Najbogatiji ljudi u Americi u povijesti

 
 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio:nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Kako je američki kongres izglasao povijesnu legislativu HR459, koja je poznata pod nazivom “Revizija FED-a”, suradnik me zapitao ovo pitanje… “Kako će sve to utjecati na moj život?” To je dobro pitanje , ali najprije moramo razumijeti šta je to FED i šta je to Banka Federalnih Rezervi poznata pod nazivom FED koja je nastala 1913. aktom američkog kongresa.

Ali stvarno, da li je Kongresu dozvoljeno stvoriti Banku Federalnih Rezervi, ali akt FED-a, je povučen u veliku tajnost, ali ne od strane Kongresa već od strane veoma utjecajnih i moćnih ljudi na sastanku koji se desio u mjestu Jekyll Island. Čovjek koji je zastupao taj sastanak je bio J.P.Morgan, W.Rockefeller i bankarska obitelj Rothschild. Bogatstvo tih pet obitelji koje je predstavljeno na tom sastanku je u ono vrijeme predstavljalo 1/4 (četvrtinu) svjetskog bogatstva.

Ako niste čitali knjigu “Čudovište sa otoka Jekyll”, trebali bi. Ona objašnjava puno detalja kako je nastao FED, to je jako čudna priča.

Krične značajke ciljeva FED-a kroz desetljeća:

1. Zaustaviti konkurenciju u novim bankama, pogotovo sa zapadne strane SAD-a
2. Pridobiti ovlasti i franšizu za stvaranje novca iz NIČEGA u svrhu posuđivanja
3. Pridobiti kontrolu nad svim rezervama ostalih banaka, tako da te nemarne banke ne mogu biti pregažene ili preuzete
4. Premjestiti gubitke sa banaka na porezne obveznike – građane
5. Uvjeriti Kongres da je smisao svega, ZAŠTITITI JAVNOST

Tako to funkcionira. Ako slučajno Vlada želi novca, SAD riznica ga printa, ali ga treba poslati u javnost, i tada FED nastupa.
FED će uzeti taj novoprintani novac koji je stvoren iz NIČEGA, i dati će drugim bankama, banke posuđuju novac vama, i mi plaćamo kamate, a te kamate koje plaćamo idu nazad u banke i u SAD riznicu.
I gdje leži problem?

FED nije odgovoran nikome, ni Kongresu, ni Predsjedniku, i najvažnije…. nije odgovoran prema građanima.

U 2011. GAO je proveo istraživanje prakse posuđivanja novaca FED-a.

Prvo istraživanje ikada o FED-ovoj praksi posuđivanja novaca nakonkrize 2008. godine, i prema kongresmenu Vermonta, Bernie Sanders-u, “Kao rezultat ovog istraživanja, sada znamo da je FED omogućio preko16 biliona dolara ($ 1.000.000.000.000) totalne financijske pomoći nekim od najvećih financijskih institucija i korporacija u Americi i diljem svijeta.

Istraživanjem je isto tako pronađeno da nema procesa kojim bi FED spriječio sukob interesa, npr. William Dudley, CEO banke J.P.Morgan je služio u Upravnom odboru FED-a u New York-u u isto vrijeme u kojem je njegova banka primila financijsku pomoć od 398 milijarde dolara. 19. rujna 2008.,  koji je trenutno predsjednik FED-a u New York-u, odobrio je odricanje kojim je održao investirnje u firme AIG i General Electric u isto vrijeme kad istima dana sredstva financijskog spašavanja.
 

 
izvor: youtube.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10002"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]