Natalie Augustine je bila nizozemski supermodel 1980-ih godina. Danas je ona zatvorena u mentalnoj bolnici, što je klasičan oblik kažnjavanja disidenata

Njen zločin je otkrivanje izopačenosti Iluminata u novoj knjizi “Natalie – Tamna strana modne industrije: Monarch kontrola uma, ropstvo i seksualno zlostavljanje.“

Natalie Augustine je bila model pod kontrolom uma metode MK-Ultra i seksualni rob koji je usluživao političare kao nagradu za njihove usluge superbogatim sotanistima koji kontroliraju svijet.

Njen um je bio podijeljen traumom dok je bila malo dijete, tako da je njene seksusalne usluge izvodio drugi “alter“. Ona ih se nije sjećala, ali je bilo očigledno da ih je pružala.

Ona je dva puta ostala trudna, a se nije sjećala odnosa. Ponuđeni su joj milijuni za bebu, ali je ona umjesto toga odlučila abortirati. Ona je također imala druge psihičke moći i funkcije u podzemlju tajnih agentura i sotanističke elite, piše Henrymakow.com.

Izopačenost Iluminata koju je ona otkrila je u skladu sa otkrićima nizozemskog bankara Ronalda Bernarda. Superbogati i plemići pripadaju sotanističkom kultu i angažirani su u pedofiliji, mučenju i ubojstvima djece i beba, i kanibalizmu, na rutinskom nivou.

Policija i vojne obavještajne službe im omogućavaju ove zločine i da ih prikrivaju. Zviždači bivaju ubijeni ili zatvoreni u mentalnu bolnicu, što je u Natalienom slučaju Psihijatrijska bolnica “Mentrum” u Amsterdamu.

Ona je u prošlosti bila zatvorena dva mjeseca u izolacijskoj ćeliji od strane “nizozemske kontraobavještajne službe“. Oni su je golu vezali za stolicu i ispitivali je o “šiframa“ kojima njena normalna osobnost ne može pristupiti. Zatim su je odveli u “Mentrum” gde su je skinuli golu i davali joj lijekove.

Njenoj knjizi je pomogao Robin de Ruiter, autor knjige “13 sotanističkih krvnih linija: popločavanje puta do pakla“. Njegov uvod pruža objašnjenje metode MK-Ultra ispiranja mozga i tome kako su modne agencije u biti bordeli. Agenti za angažiranje su makroi. Modeli koji se opiru nestaju.

Natalie kaže da je većina top modela iz 1980-ih godina trgovala seksom radi slave i bogatstva. Ona tvrdi da je bila drogirana i silovana od strane glumca Keanu Reevesa. “Većina filmskih zvijezda nisu samo robovi Monarcha, već su mnogi od njih i dreseri robova; i svi žive dvostrukim životom.“

Pedofilski milijarder bi odveo svjetski poznate muškarce na svoj “otok orgija“, gde bi imali seks sa drogiranim maloljetnim djevojčicama. “Dnevnik letenja uključuje princa Alberta, Bill Clintona i Donalda Trumpa, a krajnja svrha je bila – ucjena.”

Natalie je bila na događajima kojima su prisustvovali David Rockefeller i članovi obitelji Rothschild. “Odjednom je nastala neka pomutnja… Jako stara dama je ušla i svi su pravili mjesta da ona prođe. Izgledala je kao da je stara nekoliko stotina godina… Tjelohranitelji su joj pomogli da hoda. Bila je prekrivena draguljima… Došla je do mene i pogladila mi ruku. ‘Čast mi je što sam te upoznala. Imaš prelijepu kožu’”.

Očigledno, ljudi koji imaju sve traže onu jednu stvar koju ne mogu imati. Ona se umirovila iz modelinga 1990-ih godina i postala je istraživač i aktivistica protiv pedofilije.

“Otkrila sam da je incest bio ogroman i da su silovatelji djece teško ikada bili kažnjeni u Nizozemskoj… nizozemski sustav je štitio ova čudovišta… gledala sam stvaranje pedofilskog društva.”

“Europska unija je 2018. godine pripremala dalekosežne planove za legalizaciju i normalizaciju pedofilije i dekriminalizaciju seksa sa djecom širom Europe. Princip minimalnog uzrasta je već odbačen od strane nekoliko europskih zemalja. U ovim zemaljama, odraslima je dozvoljeno da imaju seks sa djecom bilo kojeg uzrasta. Oni neće biti krivično gonjeni za silovanje djece ukoliko žrtva ne može dokazati “prijetnju, nasilje, prinudu.”

Kao što vidite, čovječanstvom djelomično vladaju njegovi najizopačeniji elementi koji nas uvode u njihov sotanistički kult, da nas bolje iskorištavaju. Natalie Augustine je hrabra žena. Treba zahtjevati njezino hitno puštanje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(Kurir.rs/Henrymakow.com)

Hillary Clinton je dio obitelji kriminalca koja je ostavila trag desetaka mrtvih tijela u svojoj krvoločnoj potrazi za moći, prema Mike Tysonu, koji je rekao publici u Las Vegasu da je „Hillary najplodniji američki serijski ubojica”

„Obitelj Manson je nevinašce u usporedbi sa obitelji Clinton”, rekao je Tyson.

„Ted Bundy? John Wayne Gacy? Molim vas … to su dječje igrice„ rekao je Tyson, ističući da je obitelj Manson ubila četiri osobe, dok su Ted Bundy i John Wayne Gacy ubili 35 i 33 ljudi.

Prema 51-godišnjem bivšem prvaku u teškoj kategoriji, koji se zagrijava za sljedeću dionicu svoje turneje pod nazivom “Undisputed Truth 2″, predajući na malom showu u Las Vegasu, ove smrti su čista bijeda u odnosu na broj žrtava koje su upoznale svog stvoritalja kroz ruke Hillary Clinton.

„Ona je ubila svojeg dobrog prijatelja gospodina Vince Fostera. Ona je namjerno pustila veleposlanika Chris Stevensa i još troje Amerikanaca da umru u Bengaziju. Znate li koliko je njezinih osobnih tjelohranitelja umrlo preranom smrću?

“Dvanaest. Dvanaest mladića u neposrednoj blizini Clintona su umrli prerano. Ova informacija je već puštena u javnost. Možete pogledati to sami. Svi ovi tjelohranitelji su uistinu mrtvi i to može biti sve samo ne tragična slučajnost. Ja ne znam za vas, ali ja ne bi htio biti na njezinoj listi suradnika” – rekao je Tyson, prije nego što je savjetovao publiku da googla riječi “Čudne smrti koje okružuju Clintonove” (“Strange deaths surrounding Clintons”).

„Ljudi će se za sto godina od sada osvrnuti i počešati se po glavama govoreći „Uh, stvarno ljudi? Stvarno? Niste mogli vidjeti što je zapravo bilo pred vašim očima?”

„Koliko više svjedoka treba počiniti samoubojstvo sa dva metka u potiljak prije nego svjedoče protiv obitelji Clinton, i prije nego shvatimo i kažemo: ‘Hej, nešto tu svakako smrdi?’

Optužujući Hillary Clinton da doslovno olako prolazi sa ubojstvima, Tyson je rekao: „Tužno, ali istinita stvar je da nikada nećete dobiti pravdu za nju. Mi ljudi nikada neće vidjeti da je pravda zadovoljena. Ona je iznad zakona u zemlji.”

Iako se bivši boksački prvak teške kategorije u velikoj mjeri pokušava udaljiti od politike u svojoj emisiji uživo, njegove primjedbe prema Hillary Clinton nisu izračene prvi put, otkada je ušao, u ono što on naziva „taman svijet.”

U listopadu 2015. godine postao je jedan od prvih slavnih osoba koja je počela navijati za Donalda Trumpa kao predsjednika.

Željezni Mike trenutno drži nastupe u “one-man live show” u Las Vegasu, i brusi svoj materijal do skorijeg nastavka turneje “Undisputed Truth 2″. (Baxter Dmitry,YNW)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pozvali su ih da “žive u savršenom muslimanskom društvu, kakvo bi ono trebalo biti”

Nurshadrina Khairadhania iz Indonezije imala je samo 17 godina kada je nagovorila cijelu obitelj da odu u Siriju i pridruže se ISIS-u, javlja Associated Press.

Sve informacije o ISIS-u pronašla je na internetu, a teroristi su tvrdili da će im “pružiti sve potrebno za život”, uključujući otplaćivanje obiteljskih dugova, besplatnu zdravstvenu njegu za djevojke te obrazovanje.

Većina članova obitelji ostvarila je plan i kroz Tursku stigla u al-Raku, ali su ubrzo nakon toga shvatili da su pogriješili. Slobodne žene i djevojke bile su prisiljene na udaju za teroriste, a svi muškarci su se morali pridružiti borcima.

Khairadhania je u dvije godine pretrpjela smrt bake i strica, a obitelj se razdvojila dok je pokušavala pobjeći. Uspjela je s majkom, dvjema sestrama i njihovim sinovima doći do izbjegličkog kampa koji su otvorili Kurdi. Njezin otac i četvorica bratića zatvoreni su i istražuje ih se zbog povezanosti s ISIS-om.

Khairadhania je ispričala da su muškarci u al-Raki prisiljeni pohađati tečaj o borbi za ISIS, a ako se odbiju pridružiti vojsci završe u zatvoru. Žene i djevojčice smještene su odvojeno od muškaraca te ne smiju kontaktirati ni s muškim članovima obitelji.

“Krivim sebe za sve”

Također je izjavila da su žene agresivne te među njima često dolazi i do fizičkih napada, a militanti smiju odabrati bilo koju za suprugu, čak i ako se nisu upoznali. Dodala je da je jednogodišnje dijete njene sestre stavljeno na popis “dostupnih slobodnih supruga”.

“To je ludo. ISIS želi samo tri stvari: žene, novac i moć. Ponašaju se kao bogovi i stvaraju vlastite zakone. Jako su daleko od onoga što islam predstavlja”, rekla je Khairadhania te dodala da se užasno kaje zbog svoje odluke o odlasku u Siriju:

“Bila sam jako glupa i naivna. Krivim sebe za sve. Nadam se da će bog prihvatiti moje pokajanje. Ovaj put nije odlazak na odmor. To je opasan, opasan put”.
 

 
(index.hr)

Znao sam da čovjek može doći u situaciju da riskira život kako bi obranio brata… ali nisam mogao zamisliti da bi masoni koji su časni i poznati u našemu gradu nekome prijetili smrću.

‘Gospodine, ovaj mač koji osjećate na prsima uvijek je spreman podignuti se da bi kaznio izdaju; on je simbol grižnje savjesti koja će vam probosti srce ako izdate red u koji želite stupiti.

Povez koji vam prekriva oči simbol je sljepoće u kojoj se nalazi čovjek kojim vladaju njegove strasti i koji je uronjen u neznanje i praznovjerje. U ovomu hramu u koji tražite pristup neumorno radimo na traganju za istinom, koju nikada ne dostižemo, na proučavanju novoga morala, na prakticiranju solidarnosti u vidu materijalnoga i moralnoga poboljšanja, na intelektualnomu i društvenom usavršavanju čovječanstva.

Ako doista želite steći mudrost majstora, izvolite ispružiti desnu ruku nad Knjigom konstitucija našega reda koje obećavate poštivati, kao i braću koju ćete braniti čak i po cijenu života. Na kraju kušnja kroz koje ćete proći potpisat ćete to obećanje…’

To je tek jedna sličica s primanja u masone koju opisuje Maurice Caillet, francuski liječnik kojemu je u naponu životne snage imponiralo ući u svijet masonskih loža, da bi nakon 15 godina spoznao svoje zablude, otkrio vjeru i Boga i izišao iz tog mističnog svijeta, pa danas živi pod zaštitom u Francuskoj. Kao nekadašnji visokopozicionirani mason, Caillet je napisao knjigu “Bio sam mason – Iz tame lože do svjetla vjere” u kojoj opisuje svoj dramatični životni put koji započinje kad odlučuje raskinuti s tim svijetom.

Bio je uvjereni ateist, aktivan u Socijalističkoj partiji, a kao liječnik ginekolog obavljao je pobačaje i provodio sterilizacije. Privučen obećanjem “dublje spoznaje”, uzvišenoga znanja i željom za sklapanjem utjecajnih poznanstava, ušao je u masonsku ložu u kojoj se tijekom 15 godina uspinjao na ljestvici od šegrta sve do uvaženoga majstora utjecajne lože Velikoga orijenta Francuske, istodobno sve dublje uranjajući u ezoteriju i okultizam.

Iniciran u tajna učenja, postao je dio uskoga kruga odabranih dobivši tako izravan uvid u korupcijsko djelovanje tajne masonske organizacije i njezin skriveni politički utjecaj koji rezultira devastacijom društva, a sve to dirigiraju masoni smješteni na najutjecajnijim mjestima u politici i medijima.

Nakon čudesnog obraćenja u Lourdesu koje također potanko opisuje u ovoj knjizi, odlučio je raskinuti s masonerijom. Od toga trenutka sve više postaje svjestan zla koje je počinio te otkriva snažne sotonističke utjecaje u tajnim masonskim krugovima koji se prikrivaju iza maske filantropije, humanizma i tolerancije. Izlaskom iz lože potpuno se mijenja njegov osobni i profesionalni život i počinju teškoće i pravi progon: šikaniranje, otkazi i stalne zapreke za nastavljanje liječničke karijere, a jedina podrška u borbi protiv moćnih neprijatelja bit će mu novopronađena vjera. Nisu izostale ni prijetnje smrću, zbog kojih i danas živi pod zaštitom.

O svemu tome ekskluzivno progovara u ovoj napetoj životnoj priči ukoričenoj u knjizi “Bio sam mason” iz koje Slobodna Dalmacija, uz odobrenje izdavača Verbuma iz Splita, prenosi dijelove. Caillet vrlo detaljno opisuje svečanost primanja u masone, ali i svoje osjećaje:

“Početkom 1970. pozvali su me na moguću inicijaciju. O onome što me čekalo nisam znao gotovo ništa. Imao sam 36 godina, bio sam slobodan čovjek i nikada nisam pripadao ni jednomu sindikatu ili političkoj stranci. Jedne sam večeri, dakle, u jednoj diskretnoj ulici našega grada pokucao na hramska vrata na čijemu se zabatu nalazila krilata sfinga i trokut s okom u sredini. U prizemlju me dočekao muškarac šezdesetih godina u odijelu i s tamnom kravatom. Rekao mi je: Gospodine, tražili ste da budete primljeni među nas. Je li vaša odluka konačna? Jeste li spremni podnijeti kušnje kroz koje morate proći? Ako je tako, izvolite poći za mnom.”

Kimnuo sam glavom u znak pristanka. Na oči mi je stavio crni povez, uzeo me pod ruku i poveo nekim hodnicima. Dok smo silazili niz stepenice, malo sam krzmao. Osjetio sam zabrinutost, ali prije no što sam stigao shvatiti zašto, čuo sam kako se za nama zatvaraju neka vrata.

Poslije onoga prilično hladna prijama muškarac koji me je vodio nije izrekao ni jednu jedinu riječ. Skinuo mi je povez i u istomu sam trenutku ugledao njegovo lice izobličeno snažnim sjenama koje je bacao tanan plamičak svijeće.

Evo lista papira, rekao mi je, na kojemu ćete napisati svoju filozofsku oporuku, odnosno svoje posljednje riječi za slučaj da morate ubrzo umrijeti. Prije toga mi izvolite predati svu kovinu koju nosite sa sobom: novac, narukvicu, medaljicu, sat – stvari koje simboliziraju sve što sja lažnim sjajem.

Pokorio sam se: na koncu konca, primit ću ‘svjetlo’ koje mi je bilo obećano. Moj je mentor nastavio: Gospodine, ovdje ćete proći kroz kušnju zemlje; ovaj je podrum mjesto vaše simbolične smrti; ostat ćete sami u tišini i mraku; predmeti i slike koje osvjetljuje slabašan plamen ove svijeće imaju simbolično značenje i pozivam vas da ga otkrijete.

Nakon toga napisat ćete svoju filozofsku oporuku odgovarajući na tri pitanja koja su postavljena na ovom papiru i izrazit ćete svoju posljednju volju. Doći ću po to kada za to dođe vrijeme.

Hitro je otišao, a mene je spopala tjeskoba pri pomisli da sam ostao bez sata, da ne znam koliko će ova ‘kušnja’ trajati i da neću moći učiniti ono što se od mene traži. No znao sam da sam već položio mnoge ispite i natječaje, i to prilično uspješno.

Sjeo sam na tronožac za mali stol od gruba drva i nekoliko puta duboko udahnuo kako bih se smirio. Oči su mi se privikle na tamu, pa sam se ogledao oko sebe. Doista, ovaj sobičak oličen crnom mat bojom u koji ne prodire nikakvo svjetlo i koji nema nikakva otvora mogao je podsjećati samo na utrobu Zemlje.

Otkako sam ušao u taj skučeni prostor, izgubio sam svaki osjećaj za protok vremena. Odjednom sam se sav zabrinut sjetio da moram pisati. Prignuo sam se nad papir.

Koje su, po vama, čovjekove dužnosti prema samome sebi, prema obitelji, prema čovječanstvu?

Počeo sam pisati:

1). Dužnosti čovjeka prema sebi jesu povećati svoje znanje, usavršavati se radom, djelovati lucidno i čuvati samopoštovanje, osloboditi se osjećaja krivnje koji je povezan s primljenim odgojem i starim tabuima.

2). Dužnosti čovjeka prema njegovoj obitelji jesu zajamčiti materijalnu sigurnost i sreću svoje žene i svoje djece i istodobno sačuvati svoju osobnu slobodu, pomagati svojoj djeci da postanu slobodna i samostalna, i to tako da im olakša pristup znanju i tjelesnomu razvoju te, na koncu, da pomogne svojim roditeljima u njihovoj poodmakloj dobi.

3). Dužnosti čovjeka prema čovječanstvu jesu poštovati svakoga muškarca i svaku ženu bez obzira na podrijetlo, vrjednote i odabire – pod uvjetom da tim odabirima prihvaćaju i tuđe – i boriti se za demokraciju i slobodu.

Sigurno mi je ostalo vrlo malo vremena za filozofsku oporuku: Nakon što sam umro samome sebi, želim prijeći s neznanja na spoznaju, s ovisnosti na slobodu, s osjećaja krivnje na lucidnost, s podvrgavanja predrasudama i tabuima na nadzor nad samim sobom i svojim životom bez prihvaćanja izvanjskih prisila osim onih zakonskih; jednom riječju – ne priznajem ni Boga ni gospodara!’

Ostao sam sâm još nekoliko minuta koje su mi izgledale jako duge i naćulio sam uši. Diskretno kucanje na vratima. Ušao je moj vodič: Gospodine, izvolite mi uručiti svoju oporuku kako bi se članovi lože s njome mogli upoznati i, zajedno s rezultatima ispitivanja, procijeniti jeste li dostojni biti pripušteni inicijaciji’”, piše Caillet.

Ne propušta navesti ni trenutak jedne kušnje koji ga je iznimno pogodio: “Gospodine, majstori su odlučili nastaviti s kušnjama koje vode vašoj inicijaciji. Pripremit ću vas za to.

Skinuo mi je sako i kravatu i oko vrata mi stavio omču. Zatim mi je razgolitio lijevu ruku i rastvorio košulju s lijeve strane grudi, zavrnuo desnu nogavicu sve do koljena i zatražio da skinem lijevu cipelu.

Mora da sam izgledao potpuno smiješno, ja koji tako pazim na svoj izgled, na kakvoću odijela i kravata! Bolje bi bilo biti obučen kao klaun nego ovako naopako. Bilo je to potpuno poniženje!”…

Caillet je redovito dolazio na sastanke i dobro vršio sve rituale, pa su ga nakon godinu dana predložili za stupanj pomoćnika. Paralelno s time ušao je u politiku gdje je otkrio kako funkcionira bratsko pomaganje među masonima i kako se donose zakoni kad imaš svoje ljude na ključnim mjestima.

Čim je u svibnju 1974. bio izabran za predsjednika i nakon što je imenovaoJacquesa Chiraca za premijera, VGE – kako su zvali Valéryja Giscarda d’Estainga – za osobnoga je savjetnika uzeo Jeana-Pierrea Prouteaua, velikoga majstora Velikoga orijenta Francuske, glavne francuske masonske struje sa sekularističkim sklonostima.

U Ministarstvo zdravlja imenovao je gđu Simone Veil, pravnicu i bivšu logorašicu iz Auschwitza, a za njezina savjetnika postavio dr. Pierrea Simona, velikoga majstora Velike lože Francuske s kojim sam se dopisivao. Političari su bili dobro okruženi našom “Braćom triju točaka” i projekt zakona o pobačaju bio je brzo razrađen” – piše Caillet koji je na lokalnim izborima i sam bio kandidat Socijalističke partije, a Francois Mitterand je njemu i kolegama došao izraziti podršku.

“Početkom listopada bio sam izabran za uvaženoga majstora svoje nove lože i počeo sam nositi plavi okovratnik, simbol svojega autoriteta. Vodio sam radove, istrage i inicijacije. Budući da su u našoj regiji mnogi kandidati bili kršteni i imali temeljno katoličko obrazovanje, uvijek bih ih pitao jesu li spremni dovoditi u pitanje crkvene dogme i prihvatiti masonska načela tolerancije, otvorenosti i sekularnosti.

Bio sam imenovan i za delegata u Konventu, odnosno nacionalnoj zakonodavnoj skupštini Velikog orijenta. Nakon što ga je u studenom prihvatilo vijeće ministara, u prosincu je bio izglasan “Zakon Veil”. Zastupnici i senatori masoni desnice i ljevice jednoglasno su ga izglasali! Pitanje je došlo i pred ustavno vijeće koje je odobrilo taj tekst, pa je zakon stupio na snagu 17. siječnja 1975. U skladu sa svojim javno iznesenim stavovima izrazio sam namjeru da primjenjujem taj novi zakon koji sam zajedno sa svojom braćom priželjkivao i koji je bio pripremljen u ložama.”

Zahvaljujući činjenici da je bio mason Caillet je napredovao i u profesionalnom životu, a svoje profesionalno napredovanje smatrao je normalnim. Gomilanje funkcija doživljavao je kao “slavu ovoga svijeta”. Dospio je 1982. godine do osamnaestog stupnja, postavši vitez ružina križa.

Njegovu je slavu “narušila samo jedna sjena”, kako kaže, “kad mu se 1983. godine razboljela supruga Claude.” Kako jedna nevolja rijetko dolazi sama, tako je i Caillet ubrzo doživio šok kad mu je “prijatelj i brat mason koji mu je ujedno bio i direktor”, ničim neizazvan, rekao: Maurice, gotov si!

Ta je rečenica pala kao oštrica giljotine i tako me slomila da sam jedva razumio što mi je poslije toga još rekao, iako sam se jako trudio utišati kuckanje arterija u ušima i rumenilo koje mi je počelo prekrivati lice.”

Da, izgubio si sav autoritet nad svojim zaposlenicima, čak i svaki kontakt s njima zato što se između tebe i njih navukla zavjesa, razumiješ li me?

Caillet nije znao u čemu je njegova krivnja, a prijatelj i brat mason s kojim su bili kućni prijatelji dao mu je 48 sati za podnošenje ostavke, rekavši da ima hrpu svjedočanstava protiv njega i njegove supruge, ali mu ih nikada nije pokazao.

Više od iznenadnog pada na poslu brinulo ga je zdravlje vlastite supruge koje se stalno pogoršavalo, pa joj je predložio da odu u Lourdes, sjetivši se kako su neki liječnici pacijentima predlagali promjenu klime kad ništa drugo ne bi pomagalo.

Jasno je da nisam vjerovao u nadnaravni i duhovni karakter čudesnih ozdravljenja koja su se dogodila u Lourdesu. Psihološki učinak mojega prijedloga na Claude bio je katastrofalan. Kao medicinska sestra bila je svjesna da je u jako teškom stanju, no nije mogla zamisliti da bi joj njezin muž, liječnik i racionalist, scijentist, mason i antiklerikalac, mogao predložiti uranjanje u čudotvornu lourdesku vodu.

Bila je dovoljno hrabra da u tome trenutku ne kaže ništa, no budući da je u njoj još uvijek živjela diskretna ali čvrsta kršćanska vjera, počela je strahovati od posve drukčije opasnosti. Bojala se da bi neuspjeh te ideje u meni mogao izazvati još veću skepsu i ateizam” – pojašnjava Caillet koji je na tom neočekivanom putovanju doživio čudo.

“Slavila se misa. Nikada nisam bio na euharistiji, odnosno tome nikada nisam pridavao pozornost na svadbama ili pogrebima na koje sam odlazio zbog društvenih obveza. Prije pristupa masoneriji smatrao sam da je misa zastarjeli ritual, neka vrsta praznovjerja kojim si ljudi pokušavaju pribaviti blagonaklonost neba, kao što primitivni narodi vračanjem i bacanjem uroka privlače blagonaklona i tjeraju zla bića.

U masoneriji sam shvatio da u prirodi i u čovjeku postoje neke dimenzije svetoga koje treba poštovati kako bi se očuvao red u odnosu na kaos. Za mene je misa bila ritual kao svaki drugi koji čovjeka može potaknuti da napravi reda u sebi i oko sebe, i ništa više od toga.”

“Slušao sam pažljivo. U jednomu je trenutku svećenik ustao i svečano pročitao: ‘Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se… Riječ je Gospodnja.’”

Bio sam kao gromom ošinut: ta rečenica koju sam čuo kod prve inicijacije i koju sam izgovarao kada sam inicirao profane, to je riječ toga Isusa za kojega sam smatrao da je u najboljemu slučaju mudrac ili veliki inicijat, ali ne Gospodin.

Došao sam iskati, tražiti, kucati, u potpunosti nesvjestan ozbiljnosti svojega poteza. Došao sam k sebi tek u trenutku kada je svećenik podignuo hostiju. Tada sam prvi put u životu prepoznao Isusa u tomu skromnom komadiću kruha, Svjetlo koje sam uzaludno tražio u tolikim inicijacijama.”

Caillet je tako otkrio vjeru, primio krštenje i gorljivo se molio Bogu. “Moja promjena uvjerenja nije prošla bez duhovne borbe: u dva me je navrata probudilo cerekanje tik do uha i vizija nekih mračnih sivo-zelenih vretenastih likova koji su podsjećali na plamene jezike koji se uzdižu iz ognja, samo bez svjetla i bez topline. Od te sam se vizije tresao od užasa i cijelo mi je tijelo drhtalo od hladnoće. Ti su fenomeni u trenu nestajali čim bih se dovoljno sabrao i počeo zazivati pomoć Blažene Djevice Marije molitvom Zdravo, Marijo.”

Na poslu je bio totalno poražen. Ostavku nije dao usprkos ucjeni direktora. Kad se vratio na posao, kolege su ga prestali pozdravljati, a njegove radne obaveze su dodijeljene drugima.

“Bilo je to strmoglavo nazadovanje s obzirom na pravila kolektivnog ugovora. U danima koji su uslijedili cijeli niz službenih dopisa s direktorovim potpisom javljao mi je da više ne mogu predavati ni na fakultetu ni u Nacionalnoj zdravstvenoj školi te da više ne mogu biti član Regionalnoga opservatorija zdravlja.

Prekinuta su sva terenska medicinska istraživanja koja sam na regionalnoj razini obavljao s drugim znanstvenicima. U roku od nekoliko dana shvatio sam da su me gurnuli u zapećak i da me osoblje treba držati u karanteni. Više mi nije stizala nikakva pošta, čak ni strogo medicinski časopisi na koje sam bio pretplaćen. Provodio sam po osam sati u uredu bez ikakva kontakta i s kim.

Vjera u Isusa Krista davala mi je snagu da se ne dam samo tako slomiti. Usprkos svemu, još sam se uvijek oslanjao na svoje društvene kontakte, napose one masonske”, piše Caillet koji je tada otkrio da se nitko ni od masona ne želi za nj založiti kad je pao u nemilost. “Obratio sam se i nekim drugim masonima, utjecajnim ljudima, no oni su se mudro ispričali pod izgovorom da je riječ o profesionalnome sukobu.

Onda sam potražio jednoga znanca, odvjetnika koji je pripadao Velikoj loži Francuske, i zamolio ga da uloži tužbu sudu koji je zadužen za rješavanje sukoba između zaposlenika i poslodavaca zbog ‘bitne izmjene ugovora o radu’. Htio sam pokazati da je to za mene pitanje časti, pa nisam tražio odštetu, nego da mi se vrate sve moje funkcije.

Tri dana poslije, dok sam kod kuće ležao zbog gripe, Claude i ja doživjeli smo iznenađenje. U posjet nam je došao jedan brat iz Velike lože Francuske, regionalni tajnik sindikata Force Ouvrière i sveučilišni profesor. Hladnokrvno mi je rekao da ako odem na sud, ‘riskiram život’ i da neće moći ništa učiniti kako bi me zaštitio. Bio sam zaprepašten. Znao sam da čovjek može doći u situaciju da riskira život kako bi obranio brata… ali nisam mogao zamisliti da bi masoni koji su časni i poznati u našemu gradu nekome prijetili smrću.

Shvatio sam da postoji veza između te prijetnje i činjenice da su me prije nekoliko mjeseci – u nazočnosti ovoga brata koji mi je sada prijetio – moj direktor i predsjednik upravnoga odbora bili pozvali na neki čudan sastanak. Taj sam sastanak spomenuo ranije navodeći potencijalne razloge za padanje u nemilost.

Pretpostavljam da su ta gospoda s nekim drugim konstituirali divlju ložu koja je predvorje mafijaških poslova. Prijetnju sam shvatio ozbiljno, pa sam već sutradan u sef svoje banke deponirao dopis u kojemu navodim imena ljudi na koje treba sumnjati ako mi se dogodi ‘nehotično samoubojstvo’. Upozorio sam i jednoga od svojih daljnjih rođaka koji je radio u Parizu u tajnoj službi”, piše Caillet.

Paraelno s time, njegov vjerski entuzijazam nije slabio. Svako jutro je rano ustajao kako bi izmolio krunicu i čitao evanđelja. Benediktinski monah kojeg je upoznao bio mu je velika potpora: “Kada sam mu rekao da sam jako revoltiran što me uništio mason, brat i prijatelj, i da mi nitko od najutjecajnije braće nije pritekao u pomoć, pokazao mi je Isusa kojega je Juda izdao, a apostoli napustili: nije tražio moćnu pomoć svojega Oca da izbjegne mučeništvo, nego se uzdao u njegovu volju i ljubav.

Nije to nikakva rezignacija – on mi je savjetovao da iskoristim sva miroljubiva, dakle pravna sredstva kako bih postigao svoja prava – nego prihvaćanje i povjerenje zato što u kušnji nismo sposobni prepoznati Božji plan za naš život: Bog, naime, nikada ne napušta svoju djecu.

Kušnja križa, koji je sablazan za naš ograničeni duh, u konačnici omogućuje čudo uskrsnuća, trijumf istinskoga života, vječni život.”

Iako je odlučio izići iz masona, ipak se vratio u masonsku ložu “da provjeri njihovu slavnu toleranciju i prijateljstvo braće”, pa je održao predavanje pod naslovom “Isus – mitski lik ili inicijat”. Dočekao ga je zid šutnje. Postepeno je prestao ići u ložu, a otvorio je i bolovanje. Uprava mu je uručila otkaz pa se s 54 godine života našao na cesti. Srećom, piše, nisam izgubio povjerenje u Boga!

Obnovio je medicinsku praksu i počeo raditi privatno. Braća masoni ga ni tada nisu puštala na miru: “Tijekom moje obnovljene medicinske prakse u našu ordinaciju u nekoliko navrata dolazila moja bivša braća iz lože pod raznim izlikama, često i bez pravoga razloga, i da bi na kraju pregleda neizbježno bilo postavljeno pitanje: ‘Maurice, zašto se ne vratiš u naše redove? Tvoje obraćenje nije preprjeka za nazočnost u našoj loži. Moj ih je odgovor ostavljao bez riječi: ‘Što bih još mogao naći u loži nakon što sam susreo Isusa Krista?

U početku su nam i neki iscjelitelji slali svoje pacijente. Jedan od njih ispričao nam je kako je njegova grupa bila iznenađena činjenicom da su njihova okultna okupljanja, čija je svrha bila vratiti nas na njihove sastanke, ostajala bez učinka. Jednom drugom prigodom obavijestio nas je da nam više ne će slati svoje bolesnike jer ‘poslije naših molitava više ne može raditi na njima’ (podrazumijeva se da na njima više nisu mogli raditi nikakve okultne prakse). Evanđelja jasno kažu: Isus je pobjednik!”, zaključuje Caillet svoju uzbudljivu ispovijest
 

(vecernji.hr)

Nije riječ o nikakvoj ljubavi prema Sadamu Huseinu. Iračani su osjetili da je dolazak američke “demokracije” gori i od diktature. “Bush i Blair su lažljivci. Razorili su Irak i srozali nas na nulu, na razinu Srednjeg vijeka, možda i niže od toga. Da sam kriminalac, ubio bih ih vlastitim rukama”

U trenucima pada Sadam Huseina pod naletom američko-britanskog ratne mašinerije, svijet je u travnju 2003. obišla fotografija Iračanina kako maljem razbija spomenik iračkom diktatoru.

Više od 13 godina kasnije, Washington Post je pronašao Kadima Sharifa al-Jaborija među milijun izbjeglica u Libanonu, onog istog koji je 2003. snimljen kako razbija spomenik.

Samo što danas kaže da ga njegov čin iz tog razdoblja boli, kao i da ga je zbog toga sramota. Nije riječ o nekakvoj iznenada probuđenoj ljubavi prema pokojnom iračkom doživotnom predsjedniku, nego o tome da je, kako kaže, nakon Huseinovog pada s vlasti život svake sljedeće godine je bio sve gori i gori.

“I tada je bilo korupcije, sukoba, ubijanja, pljački. Bio sam tako sretan kad su ga srušili s vlasti. Ali, Sadam je pao, a na njegovo mjesto došlo je 1000 drugih Sadama”, istresao je dušu pred novinarima čovjek koji bi, kaže, sad više od svega želio da se diktator vrati iz mrtvih na stare pozicije moći.

On je, inače, nekad bio Huseinov osobni mehaničar motocikala, ali zapravo nema razloga da žali osobno za njim.

U jednom trenutku pao je u Huseinovu nemilost i nakratko završio u zatvoru. Sadamov režim pogubio je 15 članova njegove šire rodbine. Ali, od 2003. Irak je zapao u stanje potpune anarhije, stanje za koje su milijuni Iračana koji su to iskusili, danas vide kao neusporedivo gore čak i od brutalne diktature Sadama Huseina.

Irak se podijelio po liniji plemenskih, vjerskih sukoba. Na sve strane se ističu terorističke skupine, od kojih je Al Kaida samo jedna od mnogih, da bi na kraju veliki dio zemlje okupirala ID, koja je u nedavnom bombaškom napadu na trgovački centar u jednom jedinom trenutku pobila više od 250 ljudi usred svetog mjeseca Ramazana, nekad vremena slavlja, sreće, mira, posta i molitve.

Al-Jabori, nekad hrvač i dizač utega, kaže i to da za sadašnje stanje svakako krivi i aktualnu iračku vlast. Ipak … “Bush i Blair su lažljivci. Razorili su Irak i srozali nas na nulu, na razinu Srednjeg vijeka, možda i niže od toga. Da sam kriminalac, ubio bih ih vlastitim rukama”, rekao je novinarima.

S njim je, osim Washington Posta, razgovarao i BBC, što možete pogledati ispod.

Pogledajte video:
 

 
(Express.hr,B92)

“Kondenzacijski trag ili contrail je sličan onome kada izađete van tijekom hladnog dana i izdahnete zrak. Ukoliko pješačite dva kilometra i okrenete se, vidjet ćete iza sebe kondenzacijski trag kroz čitava ta dva kilometra. Naravno to je glupost! I na taj način gledamo u nebo i opisujemo chemtrails tragove”

‘Riječ je o mračnim i crnim operacijama, zato su skriveni od medija’.

Bezbroj puta mogli smo svjedočiti dugim bijelim, često umreženim tragovima na nebu! Iako nas pokušavaju uvjeriti kako ti tragovi postoje od kada postoje i avioni to baš i nije tako. Istina da, avioni su ostavljali trag i ostavljaju ga i danas, no ti tragovi se nevjerojatno razlikuju od tragova koje vidimo danas.

Obični kondenzacijki tragovi nestaju nakon nekoliko minuta, dok tragovi kojima svjedočimo danas ostaju na nebu po cijele dane i raspršuju se u oblake, neprirodne i više nalik nekom prekrivaču nego oblacima na koje smo naviknuli, a kojih je isto u posljednje vrijeme jako malo.

Naime, riječ je ovdje o chemtrailsima, odnosno kemijskim tragovima koji su od svjetskih vlada priznati nekoliko puta, preko javno objavljenih dokumenta na njihovim službenim stranicama. O njima se normalno razgovara unutar svjetskih organizacija, no ključnu ulogu u zavaravanju ljudi, kada su chemtrailsi u pitanju, imaju mediji, koji unatoč golemom broju priznanja dostupnim svim ljudima, kao da su plaćeni za “pranje” mozga. Chemtrailse niječu i diskreditiraju do kraja, pa danas postoje mnogi ljudi koji pored “zdravih” očiju ne vjeruju da bi netko (moćnici) mogao trovati čovjeka i planetu Zemlju.

Oni ne znaju zašto bi to netko činio, iako svi ti ljudi koji sudjeluju u tajnim i javnim projektima “trovanja” čovječanstva, javno govore o depopulaciji i zalažu se za istu. Oni javno govore kako ljude treba “poubijati” i to sve u svrhu MIRA na zemlji. U isto vrijeme na ljude ispuštaju goleme količine otrova svakoga dana manipulirajući čovjekom i našim planetom.

Do sada smo objavili dva svjedočanstva pilota koji jasno priznaju chemtrailse.

Jedno svjedočanstvo je svjedočanstvo pilota koji sudjeluje u tajnom vojnom programu, a drugo običnog pilota koji zna za njihovo postojanje. Sada vam donosimo video u kojemu piloti, znanstvenici i doktori iskreno govore o chemtrailsma na konferenciji u Kaliforniji posvećenoj geoinžinjeringu i chemtrailsima – osobno.Nejasno je kako chemtrailsi i dalje ulaze u domenu “teorije zavjere” ako se o njima tako javno govori. Postaje očito da u zataškavanju ovog rata protiv čovjeka sudjeluju i mediji, masovni i od moćnika kontrolirani mediji, koji moraju unatoč brojnim dokazima i dalje prikrivati “istinu”.

Na konferenciji Jeff Nellson, pilot objašnjava razliku između chemtrailsa i contrailsa naglašavajući kako je razlika očigledna, te kako on u svom pilotskom iskustvu ne može vjerovati da netko kondenzacijske tragove poistovjećuje s chemtrailsima! “Kondenzacijski trag na nebu ostaje ne više od minute! No, ovo što sada vidimo, prvo nisam mogao vjerovati pa sam nastavio gledati u nebo. I moram vam reći to nije normalno i prirodno. Nešto se događa! Ja ne znam tko to čini i zašto, ali ja sada svjedočim da ti tragovi nisu normalni, nisu prirodni!” rekao je Nellson koji iza sebe ima 35 godina staža u pilotiranju!

Vojni meterolog (da, i to postoji) Allan Buckman na konferenciji je rekao: “Ovdje sam da vam posvjedočim kako chemtrailsi nisu contrailsi (kondenzacijski tragovi). Chemtrailsi su stvarni, oni postoje i prskaju nas njima gotovo svakoga dana! Ja gledam oblake i gledam kako program prskanja ide dalje svakoga dana. Ja vas moram upozoriti kako je u pitanju velika opasnost zbog otrova koji padaju na na nas! Vojska i njihovi programi odgovorni su za to, kao i za manipulaciju vremenom. Riječ je o mračnim, crnim operacijama, zato su skriveni od medija”.

“Kada vidite na Suncu bijelu izmaglicu, to vam je aluminij koji se raspršuje i pluta po zraku baš tada a dolazi od prskanja” rekao je tehničar industrijske obrane SAD-a.

Član “Union of concerned Scientits” Irija Sivadis svjedoči o velikoj količini aluminija, stroncija i barija koje su pronašli u atmosferi, u zemlji i zraku, a što tvrdi, uopće nije normalno, koliko god vas uvjeravali u suprotno.

Velik broj znanstvenika, pilota i doktora posvjedočio je da su chemtrailsi stvarni, da nas truju sa visina i to sve možete pogledati u priloženom videu.

Pitate se zašto šriti istinu ako se ne može ništa napraviti? Upravo to pitanje plod je pranja mozga, otrovima ili medijima, svejedno je. No, činjenica je da je šutnja razlog zbog kojeg se ne može napraviti ništa. Jer dok ljudi šute, oni su sigurni, jer riječ je ipak o manjini koja kontrolira mase. Ukoliko šutimo činimo upravo ono što njima odgovara. Zbog toga, širite istinu, jer to je najmanje što možete učiniti!
 

 

 
(dnevno.hr)

Jedno sasvim osobno svjedočenje…

Pred nekoliko godina, u foajeu hotela Le Meridien Lav u Podstrani pokraj Splita, sjedio sam na piću s ekipom kadrovika. U toku je bio skup kadrovskih stručnjaka, pa smo nakon programa krenuli u neformalne razgovore, sretni što smo se okupili nakon dužeg vremena.

U jednom trenutku u hotel je ušlo dvadeset do trideset izazovno, ali skupo obučenih djevojaka. Kolegi psihologu, s kojim se dugo poznajem i s kojim otvoreno razgovaram, rekao sam: “Gle, ušla je grupa kurvi”.

“Ne, to su sateliti”, kaže on meni.

“Kakvi sateliti, jesi li ti normalan?”, pitam, a on, očito dobro upućen, kaže: “Samo malo pričekaj, bit će ti uskoro jasnije”.

Djevojke su, kao po komandi, okružile šank, a konobar je bez pitanja otvorio bocu skupog pića i počeo rastakati. Uskoro je u kratkim hlačicama i majici ušao jedan od današnjih uglednika HNS-a, bivši nogometaš, te promotrio situaciju. Jesu li svi na broju?

Za njim su počeli ulaziti nogometni reprezentativci. Tu se našao i poznati dispečer poslova određenog “miljea”, koji se spustio u podrum da provjeri je li kockarnica spremna u skladu s propozicijama.

Na moje pitanje: “Odakle svi oni ovdje?”, odgovoreno mi je da se na Poljudu igrala prijateljska utakmica protiv Ukrajine. Kako je večer odmicala, kockarnicu su klijenti polako napuštali, a po sobama su se strateški rasporedile i satelitske snage.

Kakvom sam to događaju prisustvovao, i što je zapravo nogomet, ili vrhunski sport uopće? U kasnijim razgovorima saznao sam da i u drugim sportovima, ne samo na razini reprezentacije, stvari funkcioniraju na sličan način.

Umjesto da budu uzori, disciplinirani atlete i zrele ličnosti, sportaši su gladijatori čije se niske pobude mora zadovoljiti u sklopu nekog prešutnog dogovora, punog bolesnih suprotnosti.

Ženski časopisi iskorištavaju sportaše na način da pišu romantične priče o njihovom bračnom životu s ljepoticama. “Tamnije žuti” časopisi ih iskorištavaju na način da opisuju njihove ekshibicije i ekstravagancije s prostitutkama, i objavljuju privatne filmiće snimljene mobitelima.

Kriminalni milje im kroz kocku oduzima pare, a jedan mi je dobro upućen čovjek pričao čak i o tome da im, ponekad, menadžeri daju stan i auto, ali to ostave na svoje ime, da nogometaši, “potpuno nezrele ličnosti i propalice”, tu imovinu ne prokockaju u kasinu.

S druge strane, lešinari koji iz internih krugova dobivaju prave informacije, čekaju da nastanu kockarski dugovi, pa za sitne novce otkupe kakav luksuzni auto, zlatni lanac ili se upišu na nekretninu. Ne treba ni spomenuti da se pravosuđe i policija na sve prave blesavi.

I sam ulazak u svijet sporta je vrlo prljav. Na razini manje značajnih klubova, talentirani mladići dobivaju “prilike” da, uz adekvatno mito rukovodstvu, zaigraju na značajnim pozicijama i uđu među prvotimce.

Umjesto da nogomet predstavlja odgojni alat i podršku obrazovanju, od početka se kroz njega šire klasne razlike, korupcija, kriminal i nemoral.

Kada sportaši postignu međunarodnu slavu, oko njih se osim kriminalaca, grupira hrpa organizatora i menadžera. Njihov je zadatak da na legalan način, novcem poreznih obveznika, povećavaju klasne razlike i bogate čine još bogatijima, koristeći tuđi sportski uspjeh kao izgovor.

I sportaši u tome surađuju, naravno, ubirući novac sirotinje s idejom da na to imaju pravo – uostalom, oni su “promovirali Hrvatsku”, a dali su i najbolje godine života, pretvorivši sebe u hodajuću traumatološku kliniku, zanemarivši svoje obrazovanje i normalno, ljudsko sazrijevanje.

Kada sportska karijera bude na zalazu, već brendirane osobe dobivaju političke, poslovne i slične funkcije, pa s pozicije organizatora i menadžera nastavljaju ovaj niz.

Na čemu cijela ta shema počiva? Počiva na navijačima, na ljudima spremnima da mašu, viču “Hrvatska, Hrvatska” zbog nogometne utakmice, spremnima da obojaju lice ili stave na auto zastavice, spremnima da zaborave sve probleme i brige, naročito svoju odgovornost za iste, kada se spomene nogometna utakmica.

Navijači su ljudi koji si, na vlastitu štetu, dozvoljavaju biti instrument tuđe manipulacije. Jedni šalju Facebook statuse da idu na misu, a koji dan kasnije navijaju za ljude za koje znaju i kako su došli do nogometnog statusa, te kako izgleda njihovo sportsko okruženje.

Neki iz kruga meni bliskih osoba pobjesne na objave kriminala, kad vide navodnu listu s računima iz Raiffeisenbanke, pozivaju na revoluciju, “čišćenje”,… svašta, kao da prije nisu znali da političari kradu.

Istovremeno se ne pitaju iz kojih se fondova plaćaju “djevojke sateliti”, niti ih zanima da li, možda, novac za sponzorstva takvog miljea dolazi iz privrede koja bi, umjesto reklamiranja na valu masovne histerije, mogla podijeliti veće plaće radnicima?

Kolege psiholozi, spremni na demonstracije zbog kurikularne reforme, nemaju ni riječi kritike za ovakve društvene anomalije. Na sam spomen, neki stave i prst na usta, jet to su teme koje nije zgodno dirati, a neki se i nakite navijačkim rekvizitima, pa sretno kliču domovini.

Prijatelj, koji boravi u Francuskoj kao navijač, upravo mi se javio da je dobro i zdravo, da na utakmici nije imao problema, ali da mu je nogomet izgovor za putovanje, gdje obilaze dvorce, pjevaju, zabavljaju se.

Poznajemo se dugo godina i siguran sam da ne pravi nerede, ali bi trebao uzeti u obzir da je i njihov izgovor zapravo izgovor političarima, da u sektor navijačke privrede i navijačke psihologije i dalje ulažu novac nastao tuđom mukom.

Zanimaju vas revolucionarne društvene promjene? Eto vam prilike, okrenite leđa masovnoj manipulaciji i smirite svoju euforiju.

Budite uvjereni da će političari takav postupak, ako dobije masovnost, odmah doživjeti kao revoluciju. Tada ćete doista dobiti riječ, tada će pažljivo slušati vašu tišinu i pratiti svaki vaš pogled.
 
(altermainstreaminfo.com.hr)

Tajni časnik CIA-e za borbu protiv terorizma, Amaryllis Fox, koja je trenutno u procesu razotkrivanja, prvi put je javno govorila za kanal Al Jazeera Plus ( AJ +) u svezi svog iskustva kao agent u borbi protiv terorizma

Fox je radila kao specijalist za protuterorizam i obavještajne službe CIA-ine tajne opreracije, i bila je stacionirana po cijelom svijetu skoro jedno desetljeće tijekom 2000-ih.

“Ako sam naučila jednu lekciju iz mog vremena s CIA-om, to je ovo: svi vjeruju da su oni dobri momci”, rekla je Fox.

Bivši tajni agent CIA-e objašnjava kako moćni interesi potiču obje strane sukoba prihvaćanjem lažne naracije koja obogaćuje mali broj članova elite kako u Zapadnom tako i u Islamskom svijetu na štetu većine.

“Ako ste ikada hodali niz ulicu u Iraku ili Siriji i pitali bilo koga zašto Amerika baca bombe, možete dobiti odgovor: “Oni vode rat na islamom”, Fox objašnjava.

U SAD-u, kada pitate Amerikance zašto su napadnuti na 9/11, možete čuti zajednički odgovor: “oni nas mrze jer smo slobodni.”

Problem s ovim razmišljanjima je da oni ne uspijevaju riješiti temeljne probleme s američkom vanjskom politikom koja stvara ove povratne petlje nasilja.

“To su priče koje proizvodi zaista mali broj ljudi s obje strane koji imaju veliku moć i bogatstvo uvjeravajući nas ostale da ubijamo jedni druge … “

“Mislim da pitanje koje se moramo pitati, je kako Amerikanci ispituju svoju vanjsku politiku, i da li doljevaju benzin na vatru. Jedini pravi način da se razoružaju neprijatelji je slušati ih.
 

 
Ako ih saslušate, ako ste dovoljno hrabri da stvarno slušate njihove priče, možete vidjeti da bi i vi više puta možda napravili neke iste izbore ako bi živjeli njihov ​​život, umjesto svoj … “

“Borac Al-Qaide je rekao jednom tijekom davanja povratnih informacija”, Fox se prisjetila. “On je rekao da svi ti filmovi koje Amerika snima – kao Dan nezavisnosti, Igre gladi i Star Wars – se zapravo rade o maloj bandi pobunjenika, koji će učiniti sve u njihovoj moći s ograničenim resursima na raspolaganju da izbace vanjskog, tehnološki naprednijeg osvajača. “A ono što ne shvaćaju”, rekao je, “vi ste carstvo, a mi smo Luke i Han. Vi ste vanzemaljci, a mi smo Will Smith …”

“Istina je da kada razgovarate s ljudima koji se stvarno bore na terenu, na obje strane, i pitati ih zašto su tamo, oni odgovore da to rade s nadom za svoju djecu, posebnim mjerama za koje oni misle da su okrutne ili nepravedne”, rekla je Fox.

“I dok može biti lakše odbaciti svojeg neprijatelja kao zlog, moramo ih slušati, i sve dok su naši neprijatelji neljudski psihopati, dotle će vas oni napadati, i to nikada neće svršiti. Ali ako je to vaša neprijateljska politika, onda s njezinom promjenom možemo srediti puno stvari”.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jusef Mosab Hasan, bivši lider Islamske omladine Palestine i sin šeika Hasana Jusefa, jednog od osnivača Hamasa, radikalne islamističke terorističke organizacije, postao je kršćanin. I ne samo da se obratio, već je dao intervju u kojem je oštro progovorio protiv islama, osudivši ga da je nasilna religija!

Intervju koji je 2008. dao za The Telegraph ponovo kruži internetom. Evo što tamo kaže o islamu i muslimanima.

“Problem je u samom islamskom Bogu. To je šokantno. On je bog mučenja i obmane, to je ono što on govori o sebi“, izjavio je Hasan.

Na konstataciju novinara da će takvom izjavom vrlo razbjesniti milijune muslimana diljem svijeta, odgovorio je da ne želi uvrijediti muslimane, jer su oni i njegova obitelj.

“Neki će se uvrijediti, ali siguran sam da će se neki probuditi“, rekao je .

A na opasku novinara da će ga “neki pokušati ubiti“, odgovorio je:

“Moguće. Ubit će moje tijelo, ali što je s mojom dušom i mojim idejama, mojim vjerovanjima koje dijelim sa svima? Da li će moći to ubiti? Ne vjerujem.”

Još je rekao da je svaki musliman koji vjeruje da je ono što piše u Kuranu došlo od Boga “bolestan i da mu treba pomoć”.

“Vjerujem da Islam već propada. Izvana izgleda kao da raste, ali iznutra propada. On ne pomaže ljudima. Za 10 godina ga neće biti”, zaključio je Mosab Hasan.

Progovorio je i o Hamasu, rekavši da u toj organizaciji svatko u svakoga sumnja.

“Hamas počinje sumnjati u sve. U same sebe, svoje žene, u svoju djecu, sve Oni muče i ubijaju vlastite ljude. Zabadaju im igle pod nokte”, rekao je, optuživši vođe Hamasa kao najodgovornije za mučenje vlastitih ljudi.

On tvrdi da Islam najviše od svih religija proturječi samom sebi, a da religiozni i drugi lideri koriste određene dijelove Kurana, kako im odgovara u određenom političkom trenutku.

“Zavolio sam Isusa jer je rekao: “Ljubite neprijatelje svoje”. To je nešto što me je dirnulo i promijenilo mi život zauvijek. To mi je bilo kao lijek. Kuran je bio kao droga”.

Kad je objavio knjigu “Sin Hamasa”, njegov otac, šeik Jusef Hasan ga se javno odrekao.

“Zamolit ću vas da se molite za moju obitelj. Ja znam njihova srca, oni su dobri ljudi. Ali, nažalost, njihov Bog ne posjeduje ni minimum humanosti, on želi da budu zvijeri. Naš problem je u njihovom Bogu, u njihovoj ideologiji. Treba napraviti razliku između muslimana i Islama. Muslimani su divni ljudi. Problem je u islamskom Bogu. Ovo govorim kao autoritet koji točno zna što je Islam. Moje mišljenje je da je to najveća laž u povijesti “, kazao je Mosab Hasan.

On navodi da je najveći problem što četvrtina stanovništva misli da je to religija od Boga.

“Problem nisu muslimani. Oni su veliki i divni ljudi . Oni su moj narod i ja razumijem njihovu tugu, poznajem njihovu patnju i njihova srca. Kad odete bilo gdje na Bliski Istok, kod muslimana, vidjeti ćete njihovu strast, njihovu gostoljubivost i bit ćete zbunjeni. Oni su bolji od mnogih kršćana. Ali ne uspoređujemo ljude nego ideologije. Otvorite Kuran, sura 9, stih 5 i vidjeti ćete što bog Kurana traži od svih nas da činimo prema drugima…“ i dodao:

“Nisu muslimani krivi što su rođeni u takvoj kulturi, ali oni trebaju priznati činjenice, a ja izgledam kao izdajica zato što dajem mom narodu ono što im treba, a ne ono što žele.”

Pogledajte svjedočanstvo:
 

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:NSP)

“U Norveškoj djeci u jaslicama čitaju bajke o princu koji se zaljubio u kralja”. 

*
“U Švicarskoj dječake treba dovoditi u vrtiće u haljinama”.
*
“U Danskoj na stupovima stoje oglasi: “Iznajmljuje se konj zbog intimnih odnosa”.
*
“U Njemačkoj u jednom gradiću legalno funkcionira 10 zoo-bordela“.
*
“U Americi se provode izbori ljepote među transvestitima-dječacima od 6 godina”.
*
“U Kanadi su legalizirani eksperimenti na djeci: sterilizacija, lobotomija”.
*
“U Švicarskoj je 30 000 djece oduzeto tradicionalnim roditeljima i već predano istospolnim”.
*
“U Norveškoj će se u školskom programu za prvašiće pojaviti predmet “incest”.
*
“U Kanadi je pedofilija – službeno priznata seksualna orijentacija”.
*
“2013. god. su u svim školama u Francuskoj zamijenili “dječake” i “djevojčice”.
*
“U Nizozemskoj legalno postoji stranka pedofila, a također je prisutna i infantofilija, onosno odnosi s novorođenima.”

U kolovozu 2012. u Rusiji, točnije u Moskvi održana je konferencija pod nazivom ‘Uništenje obitelji i spola novim svjetskim poretkom’. Konferenciju je organizirao ruski kršćanski preporod u suradnji s međunarodnim pokretom pod nazivom ‘Ruske majke’.

Glavna gošća konferencije bila je Irina Berset, Ruskinja koja je 45 godina živjela u Norveškoj i koja je nakon što joj je norveški sud oduzeo djecu jer nije bila tolerantna na pedofiliju potrošila godine istražujući i skupljajući dokumentaciju i razna svjedočanstva kako bi ruskoj tradicionalnoj javnosti prikazala koji je pravi cilj Novoga svjetskog poretka u odnosu na obitelj. Hrvatska je na sreću tek ove godine primljena u Europsku uniju pa stoga malo kasni s mnogim zakonima zapada koji imaju u cilju potpuno uništenje obitelji

U nastavku možete pročitati cijeli govor Irine Bereset koja se svim snagama suprotstavlja Novom svjetskom poretku i njegovim nehumanim planovima.

“Dobar dan,

Zovem Irina Berset.
Ja sam danas ovdje da bih svjedočila o toj kugi trećeg milenijuma, s kojom se susrela moja obitelj na zapadu. I ne samo moja obitelj osobno. Danas, međunarodna organizacija ruskih roditelja – majki, očeva, djedova i baka pod nazivom – “Ruske majke”, broji obitelji iz više od 30 zemalja svijeta, koje su nastradale od nasilnog razdvajanja od rođene djece u inozemstvu. Te obitelji su živi svjedoci toga što se događa s ruskom djecom izvan Rusije. Ja skupljam svjedočanstva i dokumente na tu temu posljednje dvije godine. Za to vrijeme, na raznim jezicima svijeta, meni su slali publikacije zapadnih medija, video-svjedočanstva, TV-reportaže, filmove, knjige, znanstvena istraživanja. Sakupivši te dokumente, ja ću vam u sažetom obliku reći kako se vrši uništenje porodice i spola na zapadu.

Moj zadatak nije bio da ocjenjujem to što se tamo događa. Ja sam se samo trudila da skupim činjenice, dokumente i svjedočanstva. S jednim jedinstvenim ciljem, da privučem pažnju javnosti u Rusiji i ostatku kršćanskog svijeta, ruskih znanstvenika i specijalista, povjesničara, sociologa, teologa, kriminalista, politologa, psihologa i dr., a također, želim privući vašu pažnju, uvaženi gosti današnje konferencije i upozoriti vas o činjenici da je cijeli svijet danas obuhvaćen idejom uništenja prirodnog spola i idejom uništenja obitelji.

Meni je osobno dječja policija Norveške pod prijetnjom pištoljima, odvela u zarobljeništvo moja dva rođena sina. 8. travnja 2011. u moj norveški stan upala su dva suradnika socijalne službe i dva policajca. Ti službenici oteli su moju djecu i odveli ih na skrivenu adresu, skrivajući ih od mene, njihovog roditelja. Pitanje je zašto?

Ja znam zašto. Radi se o tome što sam se ja dan prije toga događaja obratila policijskoj stanici u selu gdje živimo s pritužbom na to da su norveški građani s mojim mlađim četvorogodišnjim sinom, kako mi se tada činilo, vršili nezakonite bludne radnje. Sud Norveške me je tada proglasio netolerantnom ženom prema norveškom moralu. I zato su mi oduzeli djecu.

Djecu su predali tolerantnijim roditeljima br. 3 i 4. Ti iznajmljeni roditelji nisu imali ništa protiv da se mojoj djeci u norveškom vrtiću i školi predaju osnove netradicionalnih tjelesnih odnosa. Kažete da je to nemoguće?

Ja također tada nisam znala, ali sada znam, da se u Norveškoj već mnogo godina realizira državni program promjene djece iz običnih dječaka i djevojčica u druge osobe. Kakve?

To je pitanje nad pitanjima. S gledišta običnog čovijeka, postoje samo dva prirodna spola – muški i ženski. Je li tako? Ali, sva nesreća je u tome što je za sav ostali zapadni svijet taj pogled davno zastario. Novi moderni psiholozi, sociolozi pa čak i psihijatri prodaju lažnu ideju, da prirodni spol uopće ne postoji i nikad nije ni postojao. Govore kako je to samo jedna od velikih kršćanskih zabluda. Neljudi tvrde da ustvari spolova ima mnogo više. Prvo je bilo rečeno kako tih spolova ima 6 ili 7. Ali sada, ta je brojka porasla nekoliko puta i broji oko 20 raznih spolova. Ludilo, kažete?

Ne. To je realna druga ideologija. I ta druga ideologija je sastavljena na paradigmi ne prirodnog i normalnog, već nekog “neprirodnog” socijalnog spola. To jest, ona je napravljena na ideji da spol, ne samo da se može mijenjati već se i mijenja isključivo iz nekih čisto socijalnih razloga ili socijalnih uloga. Autori ideje velikog broja spolova bili su izopačenici. Svaki novi spol oni su počeli povezivati s drugim vidom izopačenosti. Prosto govoreći, izopačenici su predstavili ideju da se spol određuje prema objektu s kojim se vrši tjelesni odnos. Izopačenici su riječ “spol” zamijenili seksualnom orijentacijom.

Ako je izopačenik seksualno orijentiran na djecu, to je njegov spol “pedofil”. Ako je izopačenik seksualno orijentiran na životinje to je njegov spol “zoofil”. Tako to izgleda u grubo. Postoje među izopačenicima oni koji su odmah orjentirani i na djecu i na životinje. Takve osobe su sami izopačenici nazvali kvir što znaći uvrnut ili izopačen.

Da se ne bi miješalo sa tradicionalnim spolovima, izopačenici su riješili da samu riječ “spol” proglase kao “zastarjelu” i tako su ga izbacili u povijest. Socijalni stručnjaci pojačali su uništenje spola u zapadnoj kulturi nadgrobnim spomenikom, na kome su napisali novi izraz gender. Osim toga, u engleskom jeziku riječ “gender” još označava potpuno i kategoriju “roda”: muški rod, ženski rod i srednji rod.

I eto, ti sotonski “genderi” počeli su se množiti danonoćno i danas ih ima na tisuće. U početku su potrošili 20 – 30 godina na to da bi usadili u svijest čovječanstva i u cjelokupnoj zapadnoj kulturi, zapadnoj glazbi, zapadne književnosti i zapadnoj umjetnosti da su “muškarci” i “žene” izumrli kao dinosauri, a tamo postoje samo “homo”, “lezbijke”, “biseksualci”, “transvestiti” i “transgenderi”. Usput, pod parolom “prava čovjeka na izopačenost” – prirodni spol prestao se zvati prirodnim i normalnim

Na taj način proizvedena je “lingvistička čistka”, uništenje nas – “muškaraca” i “žena” iz kulturne sredine. Zato nije ni čudo što su se tradicionalni “muškarci” i “žene” u zapadnom svijetu, postepeno počeli promtrati kao rudimenti, ostatci starog, zastarjelog učenja, odnosno ljudi “druge vrste”.

Znate li kako nas normalne ljude nazivaju na zapadu? Već odavno se riječ “prirodno” za sve nas se ne koristi. Umjesto njega ubačena je druga riječ – “straight”, što znači doslovno – “pravi”. To jest, vi i ja smo “strejteri”. Što je to? Ništa. Praznina. “Straight” je zbir zvukova koji ništa ne znače, bez ikakvog smisla, bez korijena, bez materijalnog ekvivalenta. Danas se može zaključiti da se to izvještačeno lingvističko izbacivanje prirodnog spola u zapadnom svijetu izvršilo i uskoro će biti završeno.

Moji zaključci proizlaze iz realnosti. U tolerantnoj Europi, u Kanadi, SAD-u, Novom Zelandu, Australiji, ako budete morali izraziti svoju seksualnu orijentaciju (na primjer u bračnoj agenciji) predložit će vam da postavite kvačicu u polje: “strejter”, “homo”, lezbijka”, “biseksualac”, “transvestit” ili “transgender”. Danas bismo mi trebali staviti kvačicu u polje “strejter”. I ja i vi. Mi prekrasno shvaćamo da mi nismo nikakvi “strejteri”, mi smo muškarci i žene. Ali nas i vas tamo nema. Nas su očistili. Lingvistički. Uništili. Satrli. Otpisali…

Uništenje prirodnog spola na lingvističkoj razini

Uništenje prirodnog spola na lingvističkoj razini – to je bio prvi korak zapada. Drugi korak zapada je uništenje prirodnog spola u osobnim dokumentima. Da, da. Multitolerantni zapadnjaci su napravili drugi korak za izbacivanje prirodnog spola iz svih osobnih papira. A prije svega iz putovnice. Do nekoliko godina unazad nitko u Rusiji nije primijetio kako je u Australiji i Novom Zelandu, kao probni svjetski projekt bio uveden treći spol. Što je to? Do tog trenutka u putovnici, u polju ” spol”, bile su samo dijve mogućnosti – “muški” i “ženski” spol, tj. bila su dva polja i u jednom od njih je stajala oznaka. A sada ima tri kvadrata. Treći kvadrat obilježen je slovom “X”.

Taj treći spol su osim u navedene dvije države, uveli na Tajlandu, a od 1. studenog 2013., to treće polje će se pojaviti u putovnicama, prvo Njemačke, a zatim ubrzo i u zemljama svih drugih država Eurozone. Nakon toga će u vrlo kratkom roku, to polje “X” spola potpuno izbaciti naš i vaš prirodni spol iz osobne dokumentacije cijelog zapada.

Prvo će svi izopačenici biti zapisani u trećem polju “X”. Zatim, oni neće biti zadovoljni time što u njihovoj putovnici stoji apstraktno slovo “X”. I onda će izopačenici svih vrsta zavikati na cijeli svijet o svojim tkz. “pravima čovijeka” zbog svog slova, svoje seksualne orijentacije. I onda će se u trećem polju naći slova “l”, “g”, “b”, “t”, a zatim i drugih “grupa” seksualne orijentacije, koje se množe ne dnevno, nego satima. A s obzirom na to da putovnica nije promjenjiva, to će naše i vaše kvadratiće “m” i “ž” jednog dana potpuno izbaciti iz upotrebe. Ili će oni sami nestati kao nepotrebni. Ili će ih izbaciti iz bilo kojeg drugog razloga. Nije bitan scenarij, bitan je kraj – uništenje našeg i vašeg prirodnog spola iz osobnih dokumenata.

Treći ciklus uništenja spola je fizičko poravnavanje

Treći ciklus uništenja spola je fizičko poravnavanje. Zapad napada našu djecu, trudeći se da im usadi netradicionalnu orijentaciju od rođenja. Ako roditelji nisu pokorni i protive se tome, zapad je smislio odstranjenje roditelja iz procesa odgoja potomstva. Oduzimanje djece u modernoj Europi i po cijelom zapadu sada je riješeno tako da se obavlja odmah od dna rođenja. Pomoću te jedinstvene kazne, prisilna predaja potomstva državi – likvidirana je kategorija roditelja i uništena je obitelj kao stup društva.

Sada funkciju odgoja djece preuzimaju osobe tolerantne na izopačenosti. Na zapadu su napravljeni posebni programi u tom pravcu za jaslice, vrtići, škole i sveučilište. Čudit ćete se, ali napisana je i predstavljena nova dječja književnost tolerantna na izopačenosti. Ona je osmišljena za sve uzraste: od nule do 1. godine, od godine do dvije, od dvije do četiri, od četiri do šest, itd.

U prosincu 2012. godine, istaknute feministkinje u Europskom parlamentu dale su prijedlog za izglasavanje zakona koji zabranjuje svu klasičnu dječju književnost u Europi. Takva književna inkvizicija samo što nije uvedena. Istina, nedostajalo im je samo nekoliko glasova pri glasanju u Europarlamentu i svoje su prvo vrijeme neoinkvizitori tada izgubili. Ali zato su u Francuskoj uspjeli. Tamo sada potpuno legalno prvačići u školi uče novu prozu: “Tata nosi haljinu”. Ta knjiga je svojevrsna francuska azbuka homoseksualnosti. On priča djeci o tome da Maša nije djevojčica, a Vasja – nije dječak.

O svemu ovome sam prvi put saznala iz pisama Rusa koji žive u Australiji, Švicarskoj, Novom Zelandu, SAD, Kanadi ili u Europi. Ruski roditelji u svojim pismima opisuju, s gledišta ruskog čovjeka, činjenice i pojave suvremenog zapada. Evo nekoliko kratkih citata iz pisama:

“U Norveškoj djeci u jaslama djeci čitaju bajke o princu koji se zaljubio u kralja”.

“U Švicarskoj dječake treba dovoditi u vrtiće u haljinama”. “U Danskoj na banderama stoje oglasi: “Iznajmljuje se konj zbog intimnih odnosa”. “U Njemačkoj u jednom gradiću legalno funkcionira 10 zoo-bordela”.”U Americi se provode izbori ljepote među transvestitima-dječacima od 6 godina”.”U Kanadi su legalizirani eksperimenti na djeci: sterilizacija, lobotomija”. “U Švicarskoj je 30 000 djece oduzeto tradicionalnim roditeljima i već predano istospolnim”.” U Norveškoj će se u školskom programu za prvačiće pojaviti predmet “incest”. “U Kanadi je pedofilija – službeno priznata seksualna orijentacija”. “2013. god. su u svim školama u Francuskoj zamijenili “dječake” i “djevojčice”. “U Nizozemskoj legalno postoji stranka pedofila, a također prisutna je i infantofilija, odnosno odnosi s novorođenima.

U posljednje se svjedočanstvo ne može povjerovati bez dokaza. Zato smo to provjerili i  na nizozemskom jeziku našli mnoštvo novinskih materijala i TV emisija o krivičnom procesu koji je privukao najviše pažnje 2012./13. godine.

Radi se o tome da je jedan nizozemski homoseksualac koji je živio u istopolnom braku silovao preko stotinu djece. Njegova najmlađa žrtva imala je samo 9 dana od rođenja. A najstarija dvije i pol godine. Dobro ste čuli, riječ je o novorođenčadi i maloj djeci. O masovnoj rasprostanjenosti infantofilije u Eurozoni govori činjenica koju su spomenuli u mnogim medijima čak i na ruskom jeziku, da su kod tog zadržanog infantofila našli gigantske količine neuništenih foto i videomaterijala. Toliko velike količine da njima možete napuniti cijeli interne.

U Nizemskoj je obitelj odavno uništena

Ali, ono što je još više poražavajuće – tu djecu nije nitko zaštitio. U Nizemskoj je obitelj odavno uništena. Roditelji te djece po zakonima Europe nisu imali nikakvo pravo da svjedoče o nasilju nad svojom djecom. Zato što nizozemski sud nije bio sklon da to nazove aktom “nasilja”. Jer se sve te žrtve – dojenčad, nisu nikad ni na koji način protivile. Došlo je čak do toga da su stručnjaci ustvrdili da je uzrok toga što se dogodilo “hiperseksualnost” tog homoseksualnog amoralnog subjekta.

Ma kako neverojatno vam to sada zvuči, sve su to činjenice. I sve to možete sami pronaći ako unesete u Google pojmove ‘zvijer infatofil’ i sl. Ovi interesi najviše su rasprostranjeni među ženama. Da, da, dobro ste čuli. Pedofilija, incestofilija i infantofilija – to su i ženski poroci suvremenog zapada.

Naime, ruski roditelji koji danas žive na zapadu na udaru su globalne svjetske politike. Njihova svjedočanstva govore o namjernom uništenju tradicionalne obitelji, tradicionalnih vrijednosti, a također i o prisilnoj promjeni spola kod djece – to je upozorenje za Rusiju i ostatak kršćanskog svijeta. Ja sam pobjegla iz Norveške čim sam mogla. Morala sam ostaviti sve: stan, dom, auto, imovinu i sve osobne stvari stečene tijekom 45 godina života. Od dvojice sinova uspjela sam spasiti samo jednog. Drugog mog sina sada kriju u šumama Norveške na tajnoj adresi. Tajnoj samo za majku, za mene.

Kako i slijedi iz zakona suvremene Europe, tradicionalna majka danas “neprijatelj je broj jedan” za svako dijete. Upravo zato su svi sudovi, uključujući i Viši sud Norveške, ustanovili da lišavaju mene, majku, svim kontaktima s rođenim sinom, oduzetim u Norveškoj. To jest, netolerantinima kako nas nazivaju danas je zabranjeno apsolutno sve: prijepiska, čestitke, telefonski razgovori, čak i skype. Netolerantni čak nemaju ljudska prava. Nikakva.

Već dvije godine nema ni vijesti od svog sina. Kada su ga odveli pod cijevima pištolja u zarobljeništvo, moj Miša imao je samo 4 godine. U tom pedofilnom zarobljeništvu je već dvije godine. To jest, on sad ima već 6 godina. On je u Norveškoj išao u vrtić gdje su mu odgajiteljice, lezbijke čitale bajke o gejevima i transvestitima. A ove godine je krenuo u norvešku školu. Tamo ga učitelji homoseksualci obučavaju azbuci ljubavi na satu pod nazivom “incest”. I to je sve čista istina, nije san i nije horor film.

Čuvajte svoju obitelj i širite dalje ovu istinu!
 
(facebook,dnevno/uredio: nsp)