Poljoprivrednik koji je svjedočio uznemirujućoj nuspojavi nakon što je hranio svoje svinje GMO hranom, sada pomaže ostalim poljoprivrednicima da se prebace na organsku hranu

Jerry Rosman, koji je poljoprivrednik i stočar u američkoj državi Iowa od 1974. godine, dugo je bio sljedbenik najnovijih “tehnologija” u poljoprivredi, a 1997. počeo je proizvoditi GMO usjeve.

Međutim, nakon tri godine hranjenja svinja njegovim genetski modificiranim kukuruznim, krmače su počele doživljavati reproduktivne probleme. Počele su imati “lažne trudnoće”.

To znači da je 80% njegovih ženskih svinja izgledalo trudno, doživjelo sve simptome trudnoće – ali kada su trebale roditi, rodile su vreće vode!

Nakon godina zlostavljanja ili onih s kojima je razgovarao koji su također bili zlostavljani, Rosman je otkrio da nije sam. Ponovno smo rekli po ne znamo koji put da Monsanto i druge kemijske i sjemenske kompanije neprestano krive poljoprivrednike ili ih bacaju pod autobus kada se otkriju da njihovi proizvodi uzrokuju velike probleme.

Kompanije navode da je riječ o problemu upravljanja usjevima – i da poljoprivrednici ne slijede upute, posebno kada je u pitanju uporaba pesticida.

Drugi poljoprivrednici koji su također iskusili slične Rosmanove poljoprivredne gubitke, su odbacili Monsanto. Isto tako, čini se da su zaposlenici Sveučilišta Iowa koji su stacionirani u blizini Monsanta ušutkani zbog “potpore” iz Monsanta.

U 2014. su mediji izvijestili da je jedan danski farmer ušao u studiju kako bi se otkrilo zašto je toliko njegovih prasadi deformirano i mrtvorođeno.

Krivac je bio glifosat – aktivni sastojak u Monsantovom Roundup herbicidu kojeg koristi na svojim usjevima koji su konstruirani da izdrže herbicide koji inače ubijaju usjeve.

Dok je Rosman izgubio farmu svinja i nikad nije oporavio plodnost na farmi, danski seljak uspio je oporaviti svoje svinje kada ih je prebacio na konvencionalnu prehranu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ljudi su evoluirali pomoći prehrane koja je sadržala jako malo šećera, a danas im prijeti epidemija pretilosti upravo zbog njega

Čini se da nijedna druga tvar nije okupirala toliko zemlje, pridonijevši usput toliko malo dobrobiti čovječanstvu, kao šećer.

Prema najnovijim podacima, šećerna trska je treći najvredniji usjev na svijetu, nakon žitarica i riže, te zauzima skoro 29 milijuna hektara zemljišta diljem svijeta. A njezino najveće postignuće, osim ostvarivanja komercijalne dobiti, jest stvaranje globalne javne zdravstvene krize, koja se pripremala stoljećima.

Epidemija pretilosti, koju prate u stopu uz nju povezane bolesti poput karcinoma, demencije, te srčane i šećerne bolesti, proširile su se među svim nacijama u kojima prehrambenom industrijom dominiraju ugljikohidrati koji se temelje na šećeru. A zanimljivo je da on uopće nije bio bitan tijekom ljudske evolucije, koja gotovo uopće nije sadržavala šećer ni prerađene ugljikohidrate u prehrani.

Ustvari, šećer je u našoj prehrani vjerojatno završio sasvim slučajno. Naime, danas postoji vrlo izgledno vjerovanje da se šećerna trska koristila kao stočna hrana, koja je trebala udebljati svinje, a ljudi su je tek povremeno žvakali.

Dokazi iz ostataka biljaka i DNK ukazuju da je šećerna trska evoluirala u jugoistočnoj Aziji. Istražitelji trenutačno traže rane dokaze uzgajanja šećerne trske u Papua Novoj Gvineji , gdje se pripitomljavanje srodnih kultura odvijalo oko 8000 godina prije Krista, da bi se proširio po istoku Tihog i Indijskog oceana tek prije 3500 godina.

Prvi kemijski prerađeni šećer pojavio se u Indiji prije 2500 godina, odakle se proširio u Kinu i prema Perziji i ranom islamskom svijetu, da bi na Mediteran dospio oko 13. stoljeća.

Tijekom Srednjeg vijeka smatrao se rijetkim i skupocjenim začinom, a ne svakodnevnom privilegijom.

Prvo mjesto na kojem se uzgajao za širu proizvodnju, preradu i trgovinu bio je atlantski otok Madeira, krajem 15. stoljeća, nakon čega su Portugalci proširili proizvodnju u Brazilu, gdje su otvorene plantaže s robovima. Kad je brazilska šećerna trska dospjela na Karibe, 1647. godine, industrija je počela rasti, te se šećerom uskoro ‘zarazila’ zapadna Europa.

Ova namirnica, koju nitko nije trebao ali su svi za njom žudjeli, utjecala je na formiranje suvremenog svijeta. Zbog proizvodnje šećera, plantaže su zahtijevale velik broj radnika, što je rezultiralo dovoženjem brodovima 12.5 milijuna robova iz Afrike u obje Amerike, između 1501. i 1867. godine. S tim da bi na svakom putovanju umrlo oko 25 posto putnika.

Kako bi se mogli kupiti robovi od afričke elite, bilo je potrebno posjedovati bakar, mesing, rum, odjeću i duhan, pa je počela rasti i proizvodnja i potraga za tim proizvodima, zbog čega se počela razvijati industrijska proizvodnja.

Na mnogo načina su priče o šećeru i duhanu povezane, jer su oba proizvoda prvotno proizvodili robovi, te ih se smatralo zdravima.

I premda oba imaju drevno podrijetlo, tek zahvaljujući njihovoj masivnoj potrošnji, kakva je počela sredinom 17. stoljeća, te je konstantno rasla do danas, oni su postali opasni za zdravlje.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Velika glad u Irskoj, tijekom koje je zbog neuspjelih usjeva krumpira više od milijun muškaraca, žena i djece umrlo od gladi, sada se promatra kao jedan od prvih povijesnih primjera genocida

Ipak, ono što malo tko shvaća jest da je to i jedan od najranijih primjera kada je hrana iskorištena kao oružje za etničko čišćenje i genocid.

U svojoj knjizi “Zavjera o gladi”, irski povjesničar Timothy Patrick “Tim Pat” Coogan objašnjava kako je britanska monarhija dovela Irce do užasne sudbine tako što je iscenirala nestašicu hrane koja je uzela svaki osmi život u Irskoj.

Na temelju definicija SAD o tome što je genocid, tretman Iraca za vrijeme Kraljevske krune sredinom 19. stoljeća služi kao jasan primjer genocida putem hrane.

Prema Cooganovim riječima, tadašnja engleska vlada namjerno nije učinila ništa da pomogne Ircima kada je neobična gljivica počela uništavati usjeve krumpira. Uz visoke tenzije između protestantskih i katoličkih elemenata ove dvije države, Engleska je iskoristila glad kao izgovor da maltretira Irce, trvdeći da su sami sebi donijeli siromaštvo zato što su naginjali ka katoličanstvu.

Englezi su već posjedovali većinu zemlje u Irskoj prije gladi, pri čemu su Irci bili njihovi zakupci. Irci su plaćali velike poreze i prekomjerne zakupe, čak i u teškim vremenima gladi, zbog čega su bili prisiljeni izvoziti većinu svog kukuruza, pšenice, ječma i zobi Velikoj Britaniji. Na kraju su ostali samo krumpiri, koje su pojele gljivice, a Irci su ostali gladni.

“Dok su se druge regije mogle okrenuti alternativnim izvorima hrane, Irci su bili ovisni o krumpiru, a rezultati su bili katastrofalni”, objašnjava se u dokumenti koji je objavio Američki univerzitet u Washington DC-u.

Britanska vlada izazvala glad u Irskoj

Umjesto da pomognu Ircima kada im je to bilo potrebno, Englezi su nastavili tvrdeiti da je Bog kaznio Irce zbog zlodjela, koja uključuju i odbijanje nacionalne religije u Engleskoj. Kako je Coogan naveo u knjizi, mnoge lokalne organizacije su pokušale dopremiti neku vrstu pomoći u Irsku, ali Kruna je osigurala da niti jedan od tih napora ne uspije.

Konvencija Ujedinjenih naroda o prevenciji i kažnjavanju genocida jasno opisuje da takve akcije predstavljaju genocid. U članku 2. tog dokumenta navodi se “namjerno izazivanje uvjeta života koji će proračunato dovesti do fizičkog uništenja u cijelosti ili djelomično” kao jedna definicija. Druga definicija kaže “uzrokovanje ozbiljnog tjelesnog ili umnog oštećenja članovima određene skupine”.

Ako želite kontrolirati stanovništvo, kontrolirajte njihovu hranu

Iako Engleska možda nije sama kreirala gljivicu krumpira, ona je od Irske oduzela sve ostale usjeve od kojih su oni mogli opstati, a ostavila onaj koji je imao potencijal da propadne. Isti ovakav scenarij se danas događa u SAD uz masovnu sadnju genetski modificiranog kukuruza i soje koji potiču nastanak otpornih “superkorova” i “superbuba”.

Cilj je isti – da se unište sve zalihe hrane i da dođe do masovnog uništenja stanovništva.

Mnogi će se složiti da su Indijanci već doživjeli ovakvu sudbinu kada su došli britanski kolonisti, koji su njihove usjeve i tradicionalnu medicinu smatrali “zlim”. Neki povijesni podaci ukazuju na to da su Indijanci istrebljeni, barem dijelom, namjernim uništavanjem različitih biljaka koje su koristili za prehranu i medicinu.

“Jedna od suštinskih metoda genocida bilo je namjerno uništavanje flore i faune koju su Indijanci koristili za prehranu i u druge svrhe”, objašnjava se u jednom dokumentu.

Tomas Gallagher je istaknuo u “Oplakivanju riže” da su tijekom prve zime gladi, 1846.-1847. godine, kada je od gladi umrlo 400.000 Iraca, zemljoposjednici izvozili 8,5 milijuna kilograma pšenice, stoke, svinja, brašna, jaja i peradi najboljeg kvaliteta, a mogli su spriječiti smrti koje su nastale.

Za vrijeme gladi, kako napominje Gallagher, u Irskoj je bilo sasvim dovoljno hrane, ali su zemljoposjednici odlučili izvoziti u inozemstvo.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)