Današnja odjevna industrija teška je sedam tisuća milijardi dolara godišnje, a u njezinoj proizvodnji, distribuciji i prodaji upotrebljava se nevjerojatnih osam tisuća sintetskih kemikalija

Potrošači, u zabludi, misle da su sintetska vlakna i boje u odjeći medicinski sigurne. Nažalost, to nije tako.

Ako ste ikad posjetili kineski dućan s odjećom, sigurno ste osjetili neobičan umjetni miris. On dolazi od brojnih kemikalija koje su u Europskoj uniji i SAD-u zabranjene, ali su dopuštene u Kini i drugim azijskim državama, ističe Natural News. Ali, nemojte se zavaravati da ćete kemikalije izbjeći tako što ćete zaobilaziti kineske trgovine i odjeću sa štandova tržnica. Jer, u Kini i širom Azije nalazi se velik dio zapadnjačke proizvodnje.

Kemikalijama je natopljena i odjeća najpoznatijih casual, luksuznih i sportskih brendova. U zemljama trećeg svijeta, propisi koji reguliraju korištenje štetnih tvari u industriji mnogo su blaži, a vlasnici tako prolaze jeftinije. Upravo tamo se proizvodi većina tekstilnih materijala i odjeće, koja se zatim uvozi na Zapad.

Ta roba završava i u našim dućanima, ormarima i naposljetku na našim tijelima. Greenpeace je uspio dokazati da 20 poznatih svjetskih modnih brendova u procesu izrade odjeće koristi i druge, izuzetno opasne kemikalije kojima zagađuje okoliš i ugrožavaju zdravlje ljudi.

Jeste li se ikada zapitali zašto vam se na koži pojavio neobjašnjiv osip, crvenilo, zašto vas muče nesanica ili glavobolja? Možda su za to krivi vaša omiljena majica, suknja, gaćice ili posteljina na kojoj spavate.

Što više sintetske odjeće nosite, to je veći rizik od otrovnih kemikalija i s njima povezanih bolesti. Među njima su kontaktni dermatitis, bolesti dišnih putova, neplodnost pa čak i rak. Kod kupovine odjeće, posteljine i ručnika, obavezno čitajte etikete i nastojte izbjegavati sintetske materijale kao što su rajon, najlon, poliester, akrilik, acetat i triacetat.

Klonite se proizvoda koji se ne gužvaju, ne zahtijevaju peglanje ili se ne skupljaju. Operite i osušite odjeću najmanje dva, a poželjno i tri puta prije prvog nošenja. Prisjetite se, vjerojatno ste i sami puno puta opazili kako tek kupljena majica ima čudan, neugodan miris. Također, klonite se kemijskih čistionica koje koriste perkloroetilen. Ako ga ne koriste, obično će to i istaknuti.

Koža je naš najveći organ, a što dotiče kožu, ulazi u tijelo. Toksini koje naša koža apsorbira prelaze u limfni sustav pa u krv i konačno u jetru. Koža izbacuje dio toksina, no sintetska vlakna guše kožu i blokiraju izlaz pa toksini ostaju u organizmu.

Spoj većeg broja kemikalija može biti otrovniji od svake kemikalije posebno. Otrovi koji u organizam uđu bilo preko kože, završavaju u krvotoku i naposljetku u jetri – organu zaduženom za eliminaciju toksina. Dio tih toksina zatim se iz tijela izlučuje i preko znoja.

Teško je zamisliti količinu otrova kojom veliki igrači na polju tekstila zagađuju okoliš i uništavaju zdravlje ljudi, osobito u Kini gdje se takva roba masovno proizvodi. Odjeća puna ovih kemikalija može najviše pogoditi imunološki sustav, a izaziva i alergije.

Gotovu odjeću proizvođači često izlažu formaldehidu. Neki ljudi zbog toga razviju teže alergijske reakcije na formaldehid. Pamuk umočen u formaldehid, otrovne boje koje izazivaju alergije, opasni nonilfenol etoksilati, kancerogeni ftalati u sintetici – sve su to biokumulativne kemikalije u odjeći koje vas mogu trovati. Proizvođači odjeće u Velikoj Britaniji, recimo, ne moraju deklarirati korištenje kemijskih preparata na etiketama.

I unatoč tome što su testovi na Novom Zelandu otkrili da je razina formaldehida u nekim markama odjeće koja se izvozi iz Kine i do 900 puta veća od propisane sigurnosne granice, slična testiranja nisu provedena i u Velikoj Britaniji.

Elizabeth Salter Green, direktorica svjetski poznate udruge CHEM Trust, upozorava na ftalate koji se koriste kako bi plastika bila fleksibilnija i elastična. ‘Ftalati, koji su povezani s hormonskim poremećajima, kao što su smanjenje muških spermija, nalaze se u brojnim odjevnim predmetima koji na sebi imaju plastične logotipe. Osjetite li plastičan miris novih cipela, morate znati da su puni ftalata’, kaže Salter Green.

‘I tkanine tretirane brominiranim retardantima plamena (BFR), koji se često koriste u noćnoj odjeći za djecu, također zabrinjavaju.’

Prije dvije godine, uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu provedeno je istraživanje koje je obuhvatilo sportsku opremu troje poznatih proizvođača. Dokazalo se kako štetnih kemikalija ima u proizvodima sve te tri kompanije. U neovisnim laboratorijima testirane su kopačke, golmanske rukavice i nogometna lopta kupljene u nizu država širom svijeta, uključujući i Hrvatsku, a najgorima su se pokazale jedne kopačke u kojima je količina toksičnog spoja bila čak 14 puta viša od ograničenja koje je postavio sam proizvođač.

Boje za tkanine su poseban problem. U najvećem broju slučajeva toksične su, kancerogene, čak i zapaljive, a osim bojenja, tkaninama se dodaju kemikalije za izravnavanje, otpornost na mrlje, protiv zapaljenja, za smanjenje elektriciteta, protiv plijesni, bakterija, mirisa…

Neke poznate marke odjeće, svjesne problema, najavile su kako planiraju uklanjanje opasnih kemikalija iz svojih proizvoda najkasnije do 2020. godine.

Na mnogu se odjeću nakon izrade nanosi konzervans formaldehid, da se ne bi gužvala ili upljesnivila u prijevozu. U odjeći proizvedenoj u Kini i Jugoistočnoj Aziji istražitelji su pronašli 100 do 500 puta više formaldehida od medicinski sigurne količine. U posteljini i pidžamama mogu se naći i retardanti – sredstva protiv zapaljenja. Nonilfenol etoksilat (NPE) još je jedna kemikalija često korištena u izradi odjeće.

Zabranjena je u većini razvijenih zemalja, ali četrnaest velikih robnih marki pribavlja odjeću iz pogona u kojima se rabi nonilfenol etoksilat, supstancija koja služi za pranje odjeće nakon bojenja. Nonilfenol etoksilat nije biološki razgradiv i može se nagomilati u tkivu živućeg organizma, vrlo je otrovan za vodene organizme i kod prerade ne smije dospijevati u otpadne vode, a opasnost za ljude jest u tome što taj spoj može poremetiti hormonski sustav.

Vidite li na etiketi napomenu da se dotični odjevni predmet ne gužva, vjerojatno su prilikom proizvodnje upotrijebljene perfluorirane kemikalije (PFC). Crna boja za tekstil i kožu često zadrži p-Fenilenediamin (PPD) koji može izazvati alergijske reakcije.

Držite se prirodnih materijala

Pamuk – i dalje je jedan od najkvalitetnijih i za zdravlje najsigurnijih izbora, posebno organski pamuk, no njega je teže pronaći budući da čini jedan posto svjetske proizvodnje pamuka

Lan – jedno od najčvršćih prirodnih vlakana.

Konoplja – prirodno je otporna na insekte, pa u uzgoju nisu potrebni fungicidi, herbicidi ili pesticidi. Vlakna konoplje čak su četiri puta čvršća od pamučnih vlakana.

Svila – kraljica tkanina pouzdan je prirodan izbor, no pripazite je li obrađena sintetskim bojama.

Vuna – većina vune danas je zagađena kemikalijama, poput pesticida koji se koriste za uništavanje nametnika. Srećom, vuna iz organskog uzgoja sve je raširenija pa nastojte odabrati predmete izrađene od nje.
 
(slobodnadalmacija.hr)