Poljska je danas najavila planove za pooštrenje kazni za seksualno zlostavljanje djece, samo nekoliko dana nakon što je politički vrh te zemlje potresen dokumentarcem o pedofiliji u Katoličkoj crkvi, blisko vezanoj uz vladajuću nacionalističku stranku Pravo i pravda

U samo tri dana otkako je objavljen na YouTubeu, više od 11 milijuna ljudi pogledalo je dokumentarni film “Samo nemoj nikome reći”. Prikazuje Poljake koji su se suočili sa svećenicima za koje kažu da su ih zlostavljali kada su bili djeca, te predstavlja navode o tome kako su poznati pedofili premještani između različitih župa.

Dokumentarac je ubrzo doveo do javnog negodovanja, a odvjetnici i novinari pozvali su policiju na pokretanje kriminalne istrage.

Ljevica htjela projicirati dokumentarac na zgradi

Problem se pojavio u kampanji za izbore za Europski parlament tijekom koje su problemi seksualnosti i religije igrali značajnu ulogu. Pravo i pravda (PiS) katoličku vjeru prikazuje kao ključni element nacionalnog identiteta. Liberali pak tvrde kako je Crkva stekla preveliku moć.

Lijeva progresivna opozicijska stranka Wiosna (Proljeće) planirala je jučer projicirati dokumentarac na zgradi u blizini crkvenog sjedišta. Policija je zaplijenila projektor te su blokirali održavanje događaji.

Kazna za pedofiliju i do 30 godina?

Vlada je najavila promjene u kaznenom pravu kojima bi se kazna za pedofiliju povećala na do 30 godina.

“Mučenje i pedofilija bili su preblago kažnjavani”, rekao je na konferenciji za medije premijer Mateusz Morawiecki.

“Svako degenerirano, odvratno, okrutno društveno ponašanje, a posebice pedofilija, bit će još više stigmatizirano”, poručio je.

U svom je govoru izbjegavao direktno povezivanje s Katoličkom crkvom ili dokumentarcem.

“PiS ne želi govoriti o Crkvi u ovom kontekstu jer Crkva surađuje sa strankom. Brojni svećenici podržavaju članove stranke na svojim misama stoga ne žele naštetiti Crkvi”, komentirala je politologinja s Varšavskog sveučilišta Anna Materska-Sosnowska.

(index.hr)

Seksualna revolucija 1968. i sve veća sekularizacija društva na Zapadu krivi su za krizu s pedofilijom u Katoličkoj Crkvi, ustvrdio je bivši papa Benedikt XVI., u rijetkom javnom istupu

“Među slobodama za koje se revolucija 1968. odlučila boriti bila je ta sveopća seksualna sloboda… Dio fizionomije revolucije 1968. bio je to da je pedofilija tada također bila dijagnosticirana kao dopuštena i primjerena“, napisao je.

“Zašto je pedofilija dosegla tolike razmjere? U konačnici, razlog je odsutnost Boga”, napisao je, izražavajući žaljenje zbog neuspjelih pokušaja da se Boga spomene u Ugovorima o EU, što je po njegovu mišljenju negativan primjer sekularizacije na Zapadu.

Kontroverzna tvrdnja, u kojoj pedofiliju povezuje i s homoseksualnošću i kritizira liberalnu teologiju inspiriranu Drugim vatikanskim koncilom 1960-ih, iznesena je u eseju za Klerusblatt, mjesečni časopis koji se dijeli u bavarskim crkvama.

Bivši papa, koji će 16. travnja napuniti 92 godine, rijetko istupa u javnosti. Živi u vatikanskom samostanu, a kada se 2013. povukao u mirovinu, što je bila prva ostavka jednog pape u gotovo 600 godina, kazao je da će živjeti povučen od svijeta.

Njegov esej prenijelo je nekoliko medija, uključujući talijanski Corriere della Sera i američku Katoličku novinsku agenciju.

Esej je izazvao kritike liberalnih teologa.

“To je neugodno pismo. Ideja da je zlostavljanje djece u Crkvi posljedica 1960-ih, navodnog raspada moralne teologije i poslušnosti koncilu je neugodno pogrešno objašnjenje sustavnog zlostavljanja djece i njegovog prikrivanja”, ocijenio je na Twitteru Brian Franagan, teolog Sveučilišta Marymount u Virginiji.

Benedikt je napisao da su se nakon “nezapamćenog radikalizma” 1960-ih “u raznim sjemeništima formirale klike homoseksualaca, koje su djelovale više ili manje otvoreno i značajno promijenile ozračje u sjemeništima”.

Izrazio je žaljenje također što su “u ne malom broju sjemeništa, studenti koji su čitali njegove knjige bili smatrani neprikladnima za svećeničku službu”. “Moje se knjige skrivalo, poput loše literature, i čitalo ih se samo kriomice”.

Kako navodi, “pitanje pedofilije (u Crkvi), kako se sjećam, postalo je akutno tek u drugoj polovici 1980-ih”, pojavivši se prvo u Sjedinjenim Državama, i u početku je bilo podcijenjeno.

Dodao je da je početni odgovor Vatikana bio previše fokusiran na prava optuženih svećenika, za što krivi liberalna stajališta proizišla iz Drugog vatikanskog koncila, “u mjeri koja je zapravo isključivala bilo kakve presude.”

Prije nego je postao Papom 2005., Benedikt XVI. bio je poznat kao kardinal Joseph Ratzinger. Od 1981. bio je na čelu Kongregacije za nauk vjere, u vrijeme pape Ivana Pavla II.

Katolička Crkva desetljećima je izložena kritikama da ignorira ili aktivno štiti svećenike pedofile. Papa Franjo priznao je na summitu o toj krizi u veljači da je to bila “uobičajena” praksa, ali i obećao da će joj stati na kraj.

(jutarnji.hr)

Papa Franjo usporedio je u nedjelju svećeničko spolno zlostavljanje maloljetnika s ritualima poganskog prinošenja ljudskih žrtava i pozvao sve da “više nikada ne prikrivaju” takve zločine

“Nijedno zlostavljanje ne smije se više nikada prikrivati (kao što se činilo u prošlosti) ni podcjenjivati”, izjavio je papa Franjo zatvarajući u Vatikanu četverodnevni skup, prvi koji se bavio isključivo pitanjem svećeničkog spolnog zlostavljanja djece, zbog čega je ozbiljno narušena vjerodostojnost Crkve te je summit već nazvan povijesnim.

“To me podsjeća na okrutnu vjersku praksu kakva je u prošlosti bila raširena u nekim kulturama, prinošenje ljudskih žrtava – napose djece – kao žrtava u poganskim ritualima”, rekao je Papa.

U svojem zaključnom govoru posebno je inzistirao na zastranjenju pojedinih pripadnika klera “koji su postali instrument u rukama Sotone”.

“U zlostavljanju vidimo ruku zla koja ne štedi čak ni dječju nevinost”, rekao je Papa.

“Vrijeme je da poslušamo odjek zatomljenog krika malenih koji su bili izloženi krvnicima čija su srca anestezirana licemjerjem i moći.”

“Ti užasni zločini moraju nestati s lica zemlje. Mnoge žrtve skrivene u obiteljima i raznim društvenim sredinama to zahtijevaju od nas”, zaključio je Papa.

Kad je riječ o konkretnim potezima, poglavar Katoličke crkve zatražio je jačanje naputaka koje biskupske konferencije diljem svijeta trebaju provoditi.

“To je obično pastoralno blebetanje, okrivljuju đavla”

“Nismo iznenađeni, razočarani smo”, rekao je Švicarac Jean-Marie Fuerbrigner na Trgu sv. Petra u Rimu i ocijenio: “Iskreno, to je obično pastoralno blebetanje, okrivljuju đavla. Vrte se kao mačak oko vruće kaše kako ne bi izravno zagrizli u srž crkvenih problema.”

Papa je posvetio velik dio izlaganja statističkim podacima o zločinima spolnog zlostavljanja u svijetu na svim društvenim razinama, napose u obitelji, školama, sportskim društvima.

“To je univerzalni problem koji nažalost postoji gotovo posvuda”, ustvrdio je.

Papa Franjo u zadnje vrijeme hvalio je doprinos istraživačkog novinarstva koje je razotkrilo brojne skandale svećenika, ali je i upozorio da bi moglo biti i zlonamjernosti.

Crkva mora “biti iznad svih ideoloških polemika i novinarskih politika koje često, iz različitih interesa, ne prezaju instrumentalizirati ni drame koje proživljavaju djeca”, ocijenio je.

U četiri dana konferencije Papa je želio da 190 sudionika sa svih kontinenata shvati da snose pojedinačnu i kolektivnu “odgovornost” pred tim skandalima.

Ozbiljno potkopana vjerodostojnost Crkve

Vjerodostojnost Katoličke crkve, već ozbiljno potkopana brojnim aferama, dodatno je narušena u 2018. otkrićem novih skandala u Čileu, Sjedinjenim Državama i Njemačkoj.

Predsjednike 114 biskupskih konferencija Papa je pozvao na “konkretan” rad tako što im je već u četvrtak podijelio smjernice postupanja koje sadrže 21 točku.

Organizatori su ponavljali da će biti doneseni akcijski planovi na kraju summita, svojevrstan “vademekum” s jasno popisanim koracima u postupku kod spolnog uznemiravanja i napada.

Tri člana Rimske kurije govorila su o mogućnosti ukidanja “pontifikalne tajne” kad je riječ o svećeničkom spolnom zlostavljanju. Oni traže više transparentnosti u sudskim postupcima koje provodi Crkva.

Navode da žrtve koje istupaju kao svjedoci nakon davanja iskaza nikada ne dobiju povratnu informaciju o tijeku procesa.

(index.hr)

Phil Saviono, čovjek čije je svjedočanstvo o zlostavljanju svećenika otvorilo Pandorinu kutiju i potaknulo objavu serije priča o ovoj temi u Boston Globeu, nakon koje je snimljen i film Spotlight

On je za N1 televiziju iznio svjedočanstvo o zlostavljanju koje je kao 12-godišnji dječak doživio od lokalnog svećenika.

Papa Franjo jučer je otvorio četverodnevni summit u Vatikanu o borbi protiv svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece na kojemu se okupilo oko 190 visokih predstavnika Katoličke Crkve iz svih dijelova svijeta.

Papa je jučer iznio plan od 21 točke za borbu protiv seksualnog zlostavljanja u Crkvi koji bi žrtvama omogućio pojednostavljenu proceduru prijavljivanja zlostavljanja i u unutarnje crkvene istrage uključio svjetovne stručnjake. Papa međutim nije ispunio ključni zahtjev žrtava zlostavljanja – da se svi svećenici predatori i biskupi koji su prikrivali njihova nedjela trebaju isključiti iz klera.

Danas će se održati rasprave na kojima će se postavljati pitanja i davati odgovori te dalje iznositi svjedočenja žrtava seksualnog zlostavljanja koje su počinili članovi Crkve.

Ovaj summit bez presedana sazvan je kao odgovor na novi niz optužbi za seksualno zlostavljanje, među ostalima u SAD-u, Čileu i Australiji, koji je samo pogoršao krizu zbog seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi koja traje više desetljeća.

To je ključni test vodstva pape Franje, budući da se njegova borba protiv zlostavljanja pomno prati u jeku kritike njegova papinskog mandata koja ne prestaje u konzervativnim krugovima.

Intervju sa žrtvom zlostavljanja prenosimo u cijelosti.

Što se dogodilo, kako je cijela priča počela?

Živio sam u Massachusettsu, raznosio sam novine i župni dvor je bio jedno od mjesta gdje sam nosio novine. Dolazim iz katoličke obitelji. Kad sam prvi put upoznao tog svećenika, znao se spustiti na razinu djece. Puno se šalio, izvodio trikove s kartama i obraćao pozornost na mene i mog prijatelja ministranta. Bio sam vrlo sretan jer se tako ugodan čovjek zanima za mene. Nisam znao da ulazim u potencijalno katastrofalnu situaciju. Upoznao je moju obitelj i prijatelje. Prvi znak da će doći do problema bio je kad nam je pokazivao trikove s kartama na kojima su bile pornografske slike. Moj prijatelj i ja htjeli smo vidjeti te slike jer takvo nešto nismo dotad vidjeli. Rekao nam je da je to naša tajna i osjećali smo se posebno.

Uslijedilo je zlostavljanje koje je trajalo preko godinu dana. Morali smo masturbirati, oralno ga zadovoljavati. Bilo je zastrašujuće i ogavno i nismo znali kako to zaustaviti. Znao bih reći da se moram vratiti kući na večeru, ali on bi me povukao natrag. Nije prihvaćao odbijanje, a zbog razlike u moći nikada nisam smogao snage udariti ga ili vikati. On je bio predstavnik Boga i nisam imao snage reći ‘ne’ Bogu.

Tako su prolazili mjeseci, u crkvi je bilo više incidenata. Opetovano me zlostavljao i nisam mislio da se mogu obratiti roditeljima za pomoć. Brinuo sam se da će otac biti toliko ljut da će otići udariti svećenika i da će svi saznati za to. To bi za mene bilo neugodno i sramotno, zato sam šutio. Nakon 18 mjeseci svećenik je iznenada otišao. Kako su godine prolazile, pretpostavljao sam da su ga uhvatili i izbacili iz klera. Mislio sam to jer je njegovo ponašanje bilo kompulzivno, kao da nije imao kontrolu nad sobom.

Kad sam 1992. navršio 40 godina u bostonskim novinama pojavila se slična priča iz Novog Meksika, prema kojoj su dvojica dječaka bila zlostavljana od istog svećenika. To je bio trenutak koji je promijenio moj život. Tad sam shvatio da nitko u Crkvi nije zaustavio tog svećenika. Navodno je u 80-ima činio isto u Teksasu. Shvatio sam da je važno izaći u javnost s tom pričom i kontaktirao sam Boston Globe.

Kako se dječak može nositi s tom duhovnom dilemom?

Upravo u tome i jest stvar. Utjecaj na dijete je emotivan, psihološki i duhovni. Dolazim iz katoličke obitelji, bio sam u dilemi jer sam smatrao da takvo ponašanje mora biti smrtni grijeh, ali nisam znao pod koju od 10 zapovijedi to spada. Znao sam da to moram ispovjediti. Dilema za mene je bila sljedeća: Moj ispovjednik bio je moj zlostavljač. Morao sam se ispovjediti svećeniku koji me zlostavljao. Ako to kažem na ispovijedi, znao sam da ću njega optužiti. Nisam znao kako će reagirati. Zbog toga sam na ispovijedi, nakon nekih sitnih grijeha, rekao: “Znate i ostalo”.

Nakon toga je nastao muk, pitao me o čemu govorim. Znao je o čemu govorim, ali nije to htio priznati. Dao mi je tri Zdravo Marije i 3 Oče naša koje sam izmolio što sam prije mogao da mogu otići iz crkve. Tako je izgledao moj život s 12 godina… Svakoga sam dana morao pješačiti do škole i prolazio sam pokraj župnog dvora. On me jednom dozivao s prozora, nisam dobro čuo što govori. Stajao je iza zastora i shvatio sam da masturbira. Pomislio sam: “Što ako ovo itko vidi, upast ću u nevolju”. Smatrao sam da sam za sve ja kriv.

Je li vama oduzeo vjeru?

Više ne vjerujem u Boga. Prvu krizu vjere sam imao s 12 godina. Kad počnete razmišljati o tome i sumnjati u učenje Crkve, to vas odvede na put na kojemu odbacite svoju religiju. Smatram se agnostikom. Idem na misu samo tijekom posebnih prilika, vjenčanja i sl.

#Kad se shvatili što se događa u Novom Meksiku kontaktirali ste Boston Globe?

Prvi put sam javno izašao 1992. Objavili su priču na naslovnici i prenio ju je AFP. Nadbiskupija je rekla da nisu čuli za to. Pitao sam se kako je to moguće. Odvjetnik mi je rekao da bih trebao podnijeti građansku tužbu i otkrio sam da je barem šest biskupa u četiri države znalo da je on zlostavljač djece. Nekoliko puta bio je u psihološkom centru, a nakon toga uvijek bi ga poslali u drugu župu. Bio sam strašno ljut. Zlostavljanja u Meksiku i Teksasu mogla su se spriječiti da su ga isključili iz klera i to je potaknulo moj aktivizam. Novine su bile spremne izvijestiti o pojedinim svećenicima, ali ne o biskupima i tome da su znali. Konačno sam 1998. Globeu poslao dokumente i pismo koje sam imao.

Novinarima sam rekao da to moraju pročitati jer se to događa. Oni nisu baš htjeli istraživati, jedan me pitao imam li dokaza da se to i dalje događa. Rekao sam da nema dokaza, ali da nemam razloga misliti da se to ne događa. Rekli su da je to stara vijest. Sve se promijenilo 2001. kad je došao novi urednik u Boston Globe. Nije bio povezan ni s kim, a bio je i Židov. Pitao je novinare zašto ne istražuju tu temu i tad sam dobio prvi poziv u kojemu me novinar pitao o svećeniku o kojemu sam im pisao tri godine prije. Pozvali su me na sastanak koji vidite u filmu. Za mene je to bilo snažno iskustvo jer sam prvi put osjetio da skupina novinara može izaći u javnost s tom pričom i da ih zanima ono što govorim. Sjedili su, slušali me i zapisivali.

Što se promijenilo nakon što je Boston Globe objavio svjedočanstvo?

Puno toga. Puno se o tome govorilo, mnoge žrtve su izašle u javnost. Američki biskupi su donijeli povelju o zaštiti djece od zlostavljača. Imaju nultu toleranciju prema svećenicima zlostavljačima, ali nije bilo posljedica za biskupe zlostavljače i one koji su prikrivali zlostavljanja. Drugi je problem što se to odnosilo samo na SAD, a ovo je problem na svjetskoj razini.

Zlostavljani u SAD-u imaju glas. U Hrvatskoj koja je većinski katolička zemlja postoji kultura šutnje. Kako stati na kraj tome?

Netko mora smoći hrabrosti i istupiti u javnost. Kad ta prva osoba progovori, to ohrabri i druge da izađu u javnost. Najteže je krenuti. Imamo društvene mreže, žrtve mogu i anonimno poslati poruku i povezati se s drugim žrtvama. To može pokrenuti promjene. Važno je i to da je moguće odrasti i imati sretan život i ne dopustiti da vas to zlostavljanje uništi.

Je li moguće da u Vatikanu zapušu vjetrovi promjene?

Po meni treba doći do prijelomne točke. Ne znam događa li se to, ali sam puno optimističniji nego do sada. Ugodno sam iznenađen da su spremni na iskrenu raspravu. Nadbiskupu Scicluni sam poslao pismo, on govori o važnosti transparentnosti i mi upravo na to pozivamo. Pročitao sam to pismo i na moje iznenađenje mi je rekao da sam iznio važna stajališta i složio se sa mnom u pogledu transparentnosti. Misli da bi trebalo objaviti imena svećenika koji su činili zlostavljanja. On nije papa i ne može to objaviti samostalno, ali ja znam da on ima pozornost pape. Nešto se događa.

Papa je rekao da trebamo konkretne mjere. Što vi očekujete?

Glavni smisao ovog summita je okupiti biskupe iz dijelova svijeta u kojima žrtve ne progovaraju i razgovarati o tome kako bi se sa žrtvama trebalo odnositi s poštovanjem i izbaciti iz klera zlostavljače. Biskupi u Meksiku npr. tvrde da nemaju taj problem. Nije stvar u tome da problem ne postoji, nego da žrtve nemaju priliku da progovore. Čile je katolička zemlja i donedavno nitko nije htio istupiti, a sada ih na desetke istupa u javnosti.

Mislite li da ovaj papa ima snagu provesti promjene?

On mora biti lider, ali mora imati i osobnost kojom će uvjeriti svoje protivnike da Crkva treba ići u ovom smjeru. Ne znam odgovor na ovo pitanje, ali optimističniji sam nego prije. Mislim da će Crkva nastaviti dijalog sa žrtvama, što mislim da je važno. Ide se u dobrom smjeru, a ako to ne učine u mojoj zemlji… Mnogi katolici napuštaju Crkvu, prestaju s donacijama i istražuje se Crkva. To se nikad dosad nije dogodilo i to je jedna od stvari koja će Vatikan i papu gurnuti u smjeru ovih promjena.

(index.hr,hr.n1info.com)

Crkva ima tajni pravilnik za svećenike koji su postali očevi unatoč tome što su se zavjetovali na celibat, piše The New York Times

Do ovog otkrića došao je irski psihoterapeut Vincent Doyle, i sam sin katoličkog svećenika. Kako je rekao novinarima New York Timesa, osobno je u Rimu vidio dokument koji regulira ponašanje svećenika-očeva.

Doyle se za pitanje djece svećenika i njihovih prava zainteresirao kad mu je bilo 28 godina – tada mu je njegova majka otkrila da je svećenik, za kojeg je do tada vjerovao da je njegov kum, zapravo njegov biološki otac.

Zbog toga je osnovao globalnu udrugu koja pruža podršku djeci svećenika koja su, kao i on, patila zbog srama koji je u njima izazivala činjenica da su djeca svećenika, plod crkvenih skandala. Kako sam kaže, web stranica njegove grupe Coping International broji više od 50.000 korisnika iz čak 175 država.

Doyle je godinama vršio pritisak na niz biskupa da priznaju problem djece katoličkih svećenika, pri čemu su mu neki od njih rekli da je on naprosto produkt “vrlo rijetkog zastranjenja”. No, jedan nadbiskup napokon mu je pokazao ono za čim je tragao – dokument koji sadrži smjernice Vatikana za postupanje sa svećenicima koji su dobili djecu. S obzirom na to da je složen cijeli pravilnik za to pitanje, očito je da se radi o itekako raširenoj pojavi, a ne nasumičnim slučajevima kako su tvrdili neki prelati.

- Moj Bože, ovo je odgovor! – ushićeno je pomislio u sebi Doyle kad je ugledao dokument. Pitao je nadbiskupa može li dobiti kopiju, ali dobio je vrlo očekivan odgovor – ne može, to je tajna.

Pomoć slovenskog nadbiskupa

Kako Doyle kaže za NYT, smjernice Vatikana o postupanju prema svećenicima koji su dobili djecu pokazao mu je nadbiskup Ivan Jurkovič, stalni promatrač Svete Stolice pri Uredu UN-a u Ženevi. Slovenca Jurkoviča na poziciju u Ženevi imenovao je papa Franjo 2016. godine, a prije toga obnašao je dužnost nuncija u Bjelorusiji, Ukrajini, Rusiji i Kazahstanu. Uz to, Jurkoviča je 2001. papa Ivan Pavao II 2001. imenovao naslovnim nadbiskupom ugašene hrvatske Krbavske biskupije u Lici.

Prema priči Doylea, upravo mu je Jurkovič otkrio da se on i druga djeca svećenika među klerom nazivaju “djeca zaređenih”.

- Bio sam šokiran kad sam saznao da imaju poseban naziv za nas – prisjetio se Doyle svojeg razgovora sa slovenskim nadbiskupom koji je odbio razgovarati s novinarima Timesa.

Sada je Vatikan napravio i korak dalje te službeno potvrdio da njihova služba za nadzor svećenika ima općenite smjernice o tome što učiniti kada pripadnik klera prekrši zavjet celibata i postane otac.

- Mogu potvrditi da te smjernice doista postoje. Riječ je o internom dokumentu – rekao je glasnogovornik Vatikana Alessandro Gisotti u pisanom odgovoru na upit novinara NYT-a.

- Imaju djece posvuda, ovo je idući veliki skandal koji će udrmati Crkvu – smatra pak Doyle.

Kršenje celibata

Tajming ovog priznanja poklopio se s velikim sastankom svjetskih biskupa koji će u Rimu raspravljati o još većem problemu Crkve – seksualnom zlostavljanju djece. U Rim će osim njih doći i žrtve zlostavljanja svećenika, kao i časne sestre koje su svećenici seksualno napali. No, uz njih će biti i djeca svećenika, uključujući i Doylea.

Bit će to i prilika za Katoličku crkvu da se napokon suoči s kršenjem celibata, za koji neki bivši pripadnici klera i liberalniji članovi crkve tvrde da bi trebao biti opcionalan, a ne obavezan, po uzoru na druge kršćanske crkve.

Celibat je kao pravilo života za katoličke svećenike zaživio u 12. stoljeću, ali od samih početaka bilo je mnoštvo onih koji ga se nisu pridržavali. Najčuveniji među njima je Rodrigo Borgia, to jest papa Aleksandar VI, koji je prije uspona na Svetu stolicu kao svećenik začeo čak četvero djece sa svojim ljubavnicama. Tada je to bio i povod za duhovitu opasku Martina Luthera da “papa ima kontrolu nad celibatom kao i nad svojim crijevima”.

Pravila su tu da se krše pa tako i ona o celibatu, reklo bi se. No, to je stvorilo problem koji je Vatikan bio primoran adresirati dokumentom iz 2017. godine. U njemu se kao osnovni princip navodi zaštita djeteta, kaže glasnogovornik Alessandro Gisotti.

Smjernice “zahtijevaju” da očevi napuste svećenički poziv kako bi “preuzeli roditeljsku odgovornost te se isključivo posvetili svojem djetetu”, rekao je Gisotti za The New York Times. No, drugi vatikanski dužnosnik malo je ublažio priču i rekao da je “zahtjev” zapravo samo formalnost.

- Nije moguće svećeniku nametnuti otpust iz službe. To može zatražiti samo svećenik – rekao je u kratkom razgovoru monsignor Andrea Ripa, podtajnik Kongregacije za kler koja nadgleda više od 400.000 svećenika. No, dodao je i da je izostanak takvog pitanja od strane svećenika razlog da Crkva sama pokrene to pitanje.

- Ako ne pitate sami, bit ćete otpušteni iz službe.

Što kaže papa, a što stručnjaci za kanonsko pravo?

I dok vatikanske smjernice i nisu baš najjasnije, irski biskupi već su razvili svoj pravilnik o svećenicima/očevima te su ga objavili prije dvije godine. U njihovom pisanju sudjelovao je i gospodin Doyle, koji je svojedobno želio i sam postati svećenikom. Irske smjernice od svećenika eksplicitno ne traže da napuste svećenički poziv, ali zato traže da “kao i svaki novi očevi, preuzmu odgovornost: osobnu, pravnu, moralnu i financijsku”.

O pitanju očeva u redovima svećenika pisao je čak i sam papa Franjo, doduše još kao kardinal Jorge Maria Bergoglio u Buenos Airesu. U knjizi iz 2010. “O nebu i zemlji”, čiji je koautor, Bergoglio je napisao da bi svećenik koji je u trenutku strasti prekršio zavjet celibata potencijalno mogao nastaviti sa svojim pozivom i ostati u službi, ali onaj koji je začeo dijete ne bi to mogao.

- Prirodni zakon ima prednost pred pravima svećenika – pisao je papa Franjo dodajući da svećenik prvo ima odgovornost prema djetetu te “mora napustiti svećeničku službu i brinuti se o djetetu”.

S druge strane, stručnjaci iz područja kanonskog prava tvrde da ne postoji baš ništa u crkvenim zakonima što bi natjeralo svećenike da napuste poziv jer su postali očevi:

- O tome ima nula, nula, nula normi. To nije zločin po kanonskom pravu pa nema ni razloga za otpust – tvrdi ekspertica za kanonsko pravo Laura Sgro. S njom se donekle slaže i Vincent Doyle koji ističe kako bi otpuštanje iz službe moglo ići protiv interesa djeteta, budući da bi obitelj mogla ostati bez sredstava za život.

- Ne mislim baš da je nezaposlenost dobra za očeve.

Ima i onih koji se na slažu s njima. Erik Zattoni (37) začet je nakon što je njegov otac, svećenik Pietro Tosi, silovao njegovu majku kad joj je bilo samo 14 godina (on je imao 54). Njezina obitelj pokušala ga je natjerati da prizna dijete, ali on je to odbio. Štoviše, obitelj je bila izbačena iz male župne kuće pokraj talijanskog grada Ferrare u kojoj su tada živjeli.

- Često smo ga susretali na ulici. Nikad nije prozborio ni riječi.

Zattoni je napokon tužio Tosija 2010. godine, zahtijevajući da prizna da je njegov sin, što je na sudu potvrdio i DNK test. Vatikan je tada zatražio od nadležnog biskupa da Tosija podsjeti na njegovu očinsku dogovornost, ali nije zatraženo da ga se ukloni iz službe. Tosi je naposljetku umro 2014., i dalje kao svećenik.

(jutarnji.hr)

Nakon najvećih pedofilskih afera u povijesti Katoličke crkve, sada ju potresaju afere silovanja časnih sestara i njihovi tajni abortusi

Prvi put kad sam shvatila da sam žrtva seksualnog zlostavljanja, imala sam 40 godina, rekla je časna sestra.

Dan nakon što je papa Franjo prvi put javno priznao da su svećenici seksualno zlostavljali časne sestre, obećavši da će se pozabaviti pitanjem koje se “još uvijek događa”, dvije bivše časne sestre govorile su o svojim iskustvima za BBC. Žene koje su gostovale u radijskoj emisiji BBC-ja pozdravile su papino priznanje.

Jedna od njih je Rocio Figueroa, teologinja i predavačica u Aucklandu na Novom Zelandu, Doživjela je zlostavljanje od svećenika u Limi u Peruu. Pridružila se jednoj zajednici kao tinejdžerica koja je živjela u “vrlo siromašnom dijelu svijeta” jer je osjećala potrebu “da nešto napravi”.

“Imala sam 15 godina i upravitelj me zamolio da započnem duhovni smjer s vikarom”, ispričala je.

“Nakon nekoliko mjeseci, kada je stekao moje povjerenje, tražio je od mene i nekih mladića da donesemo sportsku opremu za učenje joge. Nakon nekoliko grupnih sastanaka počeli smo i s individualnim seansama. Rekao da će me naučiti vježbama koje će mi pomoći razviti samokontrolu moje seksualnosti”, kazala je.

“Bila sam vrlo naivna, nisam imala nikakvog seksualnog iskustva. I tako me počeo dodirivati. Mislila sam da je on dobar, a ja zla. Osjećala sam da je to sve moja krivica”, ispričala je za BBC.

“Nikad me nije silovao, ali je počinio seksualno zlostavljanje. Prvi put kad sam shvatila da sam žrtva seksualnog zlostavljanja imala sam 40 godina”, ispričala je. Odlučila je progovoriti kad je čovjek koji je počinio zlostavljanje preminuo.

Doris Wagner-Reisinger bila je redovnica u Njemačkoj.

“Prije nego što sam bila seksualno zlostavljana bila sam duhovno zlostavljana, nije mi bilo dozvoljeno čitati knjige ili govoriti bilo s kim o osobnim stvarima. Izgubila sam samopouzdanje i postala vrlo slaba”, ispričala je.

“Jedan član zajednice počeo mi je prilaziti kad god sam sama radila. Ušao bi u moju sobu i samo stajao pokraj mene i govorio. Zatim bi me zagrlio. Došao bi u moju sobu navečer i krenuo me svlačiti i silovati me.”

“To je bio šok. Shvatila sam što se događa, ali nisam mogla vjerovati. Znala sam da nije u redu. Definitivno nisam htjela da se to dogodi. Nisam mogla shvatiti da se zlostavljanje događa u ovom svijetu, u ovom savršenom svijetu u kojem sam živjela. Trebale su mi godine da shvatim da je ono što se događa bilo silovanje”, kazala je.

“Imala sam veliku krizu vjere, moj prvi poriv bio je da pomislim kako će, ako progovorim, to biti šteta za Crkvu, pa Bog želi da šutim”, dodala je.

“Na kraju sam upoznala još jednog svećenika u zajednici s kojim sam mogla razgovarati i zaljubili smo se. Znala sam, ako Bog postoji, onda mi je poslao tu osobu koja me voli”, zaključila je.

Doris Wagner-Reisinger napustila je svoju vjersku zajednicu u Njemačkoj 2011. godine.

(vecernji.hr)

Čelnici Katoličke Crkve u Teksasu identificirali su oko 300 svećenika i ostalih optuženih za seksualno zlostavljanje djece

To je jedna od najvećih skupina koje je Crkva otkrila dok se suočava s državnim i saveznim istragama o svojem postupanju u desetljećima optužbi za seksualna nedjela svećenika.

Imena je na internetu objavilo 15 biskupija, nakon što je velika porota u Pensilvaniji u kolovozu objavila izvješće u kojemu se detaljno iznosi sedam desetljeća zlostavljanja tisuća djece koje je počinilo više od 300 svećenika.

“Teksaški biskupi odlučili su objaviti imena tih svećenika jer je to ispravno i pravedno te ponuditi iscjeljenje i nadu žrtavama”, rekao je kardinal Daniel DiNardo u biskupiji Galveston-Houston i predsjednik američke Konferencije katoličkih biskupa.

U mjesecima nakon pensilvanijskog izvješća, deseci drugih biskupija u SAD-u objavili su imena stotina svećenika i ostalih optuženih za zlostavljanje. Neke države otvorile su vlastite istrage.

Teksaška biskupija pod povećalom je javnosti od studenoga kad su vlasti pretražile urede nadbiskupije Galveston-Houston u potrazi za dokumentima koji se odnose na svećenika osuđenoga u rujnu za seksualna nedjela.

Oko 30 posto stanovnika Teksasa, ili 8,5 milijuna ljudi, izjašnjava se katolicima, što je jedna od najviših stopa u nekoj saveznoj državi, prema USCCB-u.

Neke od tih biskupija objavile su popis svećenika optuženih za zlostavljanje koji seže čak do 1940-ih.

Druge biskupije, poput Lareda obuhvatile su samo nedjela počinjena od 2000. i nisu objavile imena optuženih.

Zasad se ne zna hoće li objavljivanje imena rezultirati sudskim tužbama.

Većina identificiranih svećenika u Teksasu je umrla, kao i u većini biskupija u zemlji.

(jutarnji.hr)

Predsjednik Filipina Rodrigo Duterte je započeo verbalni rat sa Katoličkom crkvom, i sada želi da građani prekinu ići na mise, naglašavajući da je crkvena nauka van svog vremena i da su biskupi korumpirani

“Sagradite kapelu u svojoj kući i molite se tamo. Ne morate ići u crkvu i plaćati ove idiote” – rekao je Duterte u govoru kako je izvijestio ABS-CBN, najveći medijski konglomerat na Filipinima.

Duterte, koji se nikad nije udaljio od bilo kakve kontroverze, izjavio je u nedjelju da priprema projekt vodoopskrbe u gradu Davao, gdje je prije 2016. služio kao gradonačelnik prije no što je došao u višu dužnost.

Nakon otvaranja projekta infrastrukture, filipinski predsjednik je osvijetlio jednu od svojih omiljenih meta: Boga.

“Što oni danas znaju o svijetu? Kako su ljudi prije 3000 godina mogli predvidjeti ili projicirati ono što se danas događa?” – pitao je, rekavši da su učenja Vatikana “zastarjela”.

Koristeći svoje nastupe za vrijeđanje trgovaca drogom i inozemnih vođa (kada je rekao da je Barack Obama “kurvin sin” ), ovo nije prvi put da se neobuzdani predsjednik u Manili obrušio na Boga (kojeg je nazvao “glupim” ) i Papu kojeg je također nazvao “sinom prostitutke”.

Ovaj put je ciljao biskupe na Filipinima umjesto svojih svećenika – od kojih su neki, kazao je, bili njegovi prijatelji – upozoravajući župljane da ne daju novac biskupima koje je optužio da se bave korumpiranim poslovima tražeći od Vlade da ih kupi vozila.

U usporedbi sa svojim uobičajenim izjavama, ovaj put je Duterte relativno blago govorio o biskupima. Godine 2016. upozorio je crkveno vodstvo “da se ne zaje*ava s njim” na tiskovnoj konferenciji.

Nakon Brazila i Meksika, Filipini su treći najnaseljeniji katolički narod na planeti.

Vatikansko učenje dugo su utjecala na konzervativne stavove filipinskih vjernika prema društvenim pitanjima, a anketa Pew-a je pokazala da oko dvije trećine (67%) misli da je razvod moralno neprihvatljiv, a 93 posto građana se protivi pobačaju.

Nasuprot tome, Duterte se čini zadovoljan življenjem života neobaveznih crkvenih učenja. Bog je, rekao je, bio “glup” kada je stvorio ljude sa originalnim grijehom, što je bio “glupi prijedlog”.

Također se hvalio da ima dvije supruge i više djevojaka, nešto čemu bi se sigurno protivila Crkva i osobno se zahvalila farmaceutskoj tvrtki Pfizer za Viagru, koja mu je omogućila da drži korak s njegovim brojnim, mlađim partnericama.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Bivši visoki dužnosnik Vatikana optužio je papu Franju da je pet godina prije nego je prihvatio ostavku američkog kardinala Theodora McCarricka znao da mu se pripisuju optužbe za seksualno zlostavljanje te je pozvao Svetog Oca da zbog tog propusta i sam napusti dužnost, prenosi u nedjelju Reuters

McCarrick (88) je u srpnju postao prvi katolički kardinal u povijesti koji je dao ostavku zbog optužbi za seksualno zlostavljanje. Posljednji put je neki kardinal napustio dužnost 1927. godine zbog političkog neslaganja s Vatikanom.

U pismu na 11 stranica upućenom katoličkim medijima tijekom Papinog posjeta Irskoj, nadbiskup Carlo Maria Vigano je napisao da je Franji 2013. kazao da je McCarrick suočen s brojnim optužbama za seksualno zlostavljanje niže pozicioniranih sjemeništaraca i svećenika.

Kardinal je dao ostavku nakon što je zaključeno da su tvrdnje o zlostavljanju 16-godišnjeg ministranta uvjerljive.

“Papa je barem od 23. lipnja 2013. znao da je McCarrick okorjeli predator”, kazao je Vigano, koji je u to vrijeme bio apostolski nuncij, odnosno vatikanski veleposlanik u SAD-u.

“Papa Franjo bi trebao prvi dati dobar primjer kardinalima i biskupima koji su prikrivali McCarrickova zlodjela i dati ostavku zajedno s njima”, poručio je Vigano.

Bivši vatikanski dužnosnik obrušio se na “homoseksualnu mrežu u Crkvi”, a riječ “homoseksualac” u pismu se pojavljuje 18 puta, dok se riječ “dijete” pojavljuje dva puta.
 
(jutarnji.hr)

Predsjednik Filipina Rodrigo Duterte odbacio je Katoličku crkvu i obećao je ubiti Boga u svakom pedofilskom svećeniku ili biskupu kojeg će susresti

“Ima li ovdje neki biskup? Želim vam isprašiti tur”, rekao je Duterte na sastanku poslovnih vođa u Manili.

Duterte je rekao da je bio žrtva pokojnog isusovačkog svećenika, oca Mark Falveya, koji je bio osuđen zbog seksualnih prijestupa.

“Svi smo bili zlostavljani”, rekao je o svojim iskustvima u katoličkoj školi.

Predsjednik je također izjavio da više nije katolik, već član svoje crkve, “Iglesia ni Rodrigo”.

“Iglesia ni Rodrigo ne ograničava ništa. Ne vjeruje u pakao. Ako umreš, bit ćeš komad trupla” – rekao je Duterte.

“Imam moj vlastiti koncept Boga – i ono što je Bog. To je doista povijest. Samo je jedan Bog, Bog Otac. On čak nije ni otac. On je Bog, točka” – dodao je.

Nakon 30-minutnog sastanka 9. srpnja između Dutertea i nadbiskupa Romula Vallesa iz Davaoa, predsjednika katoličke biskupske konferencije Filipina, predsjednik je obećao da će prestati napadati Crkvu.

Sastanak je organiziran nakon što je Duterte nazvao Boga “glupim”, izazvavši osudu mnogih ovoj vjerskoj zemlji. Filipinci su 81% katolici, i 11% pripada protestantskim denominacijama. Malo više od 5 posto stanovništva je muslimano, uglavnom u južnoj regiji Moro.

U utorak je Duterte izjavio da Crkva zloupotrijebljava sredstva i rekao da ako on postane župnik nakon odlaska u mirovinu, mogao bi si “kupiti svoj vlastiti zrakoplov”.

“Katolička crkva ima strog stav prema ponašanju vladinih službenika radnika jer mi trošimo narodni novac. Ali mogu li sada pitati, vi ne plaćate čak ni poreze – a idu okolo i prikupljaju novac u većama” – rekao je predsjednik.

Premda je većina Duterteovih izjava bila usmjerena na čelnike Crkve, on je također grubo napao pobožnost vjernika, okrećući svoju bijes na štovanje svetaca.

“Postoji … ima nešto u vašem svecu San Isidrou. I tko je taj glupan?” – upitao je Duterte.

“Tko je taj tip San Isidro da na svakom gradskom festivalu ubijamo naše krave? Samo da bi potrošili novac jer je to festival San Isidroa. I San Pablo – tko su oni bili?”"

Duterte je bio u sukobu s katoličkom crkvom u zemlji prije nego što je preuzeo dužnost. Crkveni čelnici su osudili njegove akcije ubijanja dilera droge koje su ostavile tisuće mrtvih dilera u izvansudskim ubojstvima, kao i nastojanja da se ponovno uvede smrtna kazna.

Unatoč svojim anti-katoličkim stavovima, predsjednik Duterte je i dalje jako popularan na Filipinima, a najnovija anketa pokazuje podršku građana od 88 posto.
 
NoviSvjetskiPoredak.com