Više od četiri desetljeća nakon što je knjiga objavljena, prognoze “Granica rasta” dokazane su novim australskim istraživanjem. Očekujte da će se uskoro početi pokazivati rani stadiji globalnog urušavanja. Knjiga iz 1972. godine “Granice rasta”, koja je predviđala da će se naša civilizacija vjerojatno urušiti nekada u 21. stoljeću, kritizirana je kao fantazija sudnjega dana od trenutka kada je objavljena.

Tamo negdje 2002. godine, samostalni stručnjak za okoliš Bjorn Lomborg poslao ju je u “smetlište povijesti”. Ali ona ne pripada ondje.

Istraživanje Sveučilišta iz Melbournea je utvrdilo da su, promatrano četrdeset godina kasnije, prognoze knjige točne. Ako nastavimo istim putem knjiga predviđa da će rani stadiji globalnog kolapsa nastupiti brzo.

“Granice rasta” objavio je think-tank Rimski klub. Istraživački tim MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) u kojem su bili supružnici Donella i Dennis Meadows, sagradio je računalo koje prati svjetsku ekonomiju i okoliš. Nazvan je World 3 i bio je zadnji krik tehnologije u to doba.

“Sve po starom”

Zadatak je bio vrlo ambiciozan. Tim je pratio industrijalizaciju, populaciju, hranu, uporabu resursa i zagađenje. Modelirali su podatke do 1970. godine i onda su razvili nekoliko scenarija do 2100. godine, ovisno o tome hoće li čovječanstvo poduzeti ozbiljne korake kada su u pitanju problemi okoliša i resursa. Ako se to ne bi dogodilo, model je predviđao “dosezanje krajnje točke i urušavanje” – u ekonomiji, okolišu i populaciji – prije 2070. godine. To su nazvali scenarijem “business as usual” (sve po starom).

Centralna teza knjige, koja je vrlo kritizirana od tada pa na dalje, bila je da je “Zemlja ograničena” i da će navada za neograničenim rastom u populaciji, materijalnim dobrima i slično jednoga dana dovesti do sloma.

Jesu li bili u pravu? Odlučili smo provjeriti te scenarije s odmakom od 40 godina. Doktor Graham Turner prikupio je podatke Ujedinjenih naroda (njegovih odjela za ekonomska i socijalna pitanja, UNESCO-a, organizacije za hranu i poljoprivredu i UN-ovog statističkog ljetopisa). Provjerili su i podatke američkog nacionalnog ureda za oceane i atmosferu, statističko izvješće naftne kompanije British Petroleum i druge izvore. Podaci su uspoređeni sa scenarijima “Granica rasta”.

Rezultati su pokazali da svijet blisko prati scenarij “business as usual”

Podaci se ne poklapaju s ostalim scenarijima.

Ovi grafovi pokazuju podatke iz realnog svijeta (prvi su uzeti iz rada MIT-a, a zatim su uzeti i ovi iz istraživanja) i oni ocrtavaju punu liniju. Isprekidana linija pokazuje scenarij “business as usual” iz “Granica rasta” sve do 2100. godine. Do 2010. godine podaci šokantno nalikuju onima iz prognoze ove knjige.

Grafovi su preuzeti s web stranica Sveučilišta u Melbourneu na kojima je objavljeno istraživanje Grahama Turnera. Pune linije predstavljaju prikaz stvarnih podataka o kretanjima ekonomije, zagađenja i populacije, a isprekidane crte predstavljaju “business as usual” prognozu iz knjige “Granice rasta”.

Kako su objasnili straživači s MIT-a 1972. godine, prema tom će scenariju porast populacije i potražnje za materijalnim bogatstvom rezultirati većim industrijskim outputom i zagađenjem. Grafovi pokazuju da se ovo uistinu događa. Resursi se koriste rapidno, zagađenje raste, industrijski proizvod i potrošnja hrane po glavi stanovnika rastu. Populacija raste vrlo brzo.

Za sada, “Granice rasta” se poklapaju sa stvarnošću. Što nam slijedi?

Prema ovoj knjizi, kako bi se nahranio kontinuirani rast industrijskih proizvoda mora se događati stalno povećanje upotrebe resursa. Ali je nabava resursa poskupjela zato što se oni troše. Kako se sve više kapitala koristi za izvlačenje sirovina, industrijski proizvod po stanovniku počinje padati – prema knjizi, od 2015. godine.

Povećavanje smrtnosti zbog sakaćenja obrazovanja i zdravstva

Kako se zagađenje gomila i pada ulaganje u poljoprivredu, proizvodnja hrane per capita također pada. Režu se izdavanja za zdravstvo i obrazovanje i to u kombinaciji dovodi do porasta smrtnosti od 2020. godine na dalje. Svjetska populacija počinje se smanjivati 2030. godine za pola milijarde ljudi po desetljeću. Uvjeti života padaju na nivo sličan onome iz 1900. godine.

Prema knjizi je za svjetski kolaps odgovorno iscrpljivanje resursa. Ipak, “Granice rasta” uračunavaju kao faktor ove havarije i povećano zagađenje, uključujući i klimatske promjene. Knjiga upozorava na emisije ugljičnog dioksida koje bi mogle imati “utjecaj na klimu” putem “zagrijavanja atmosfere”.

Kako grafovi pokazuju, istraživanje Sveučilišta u Melbourneu nije pronašlo dokaze urušavanja u 2010. godine (iako se u nekim područjima rasta već bilježi stagnacija). Ali u “Granicama rasta” efekti će proraditi između 2015. i 2030. godine.

Vrhunac eksploatacije nafte se već dogodio

Prvi stadiji pada su već možda počeli. Globalna financijska kriza 2007. i 2008. godine i ekonomsko pobolijevanje koje je u tijeku, moglo bi biti znakom raspada koji se događa zbog ograničenosti resursa. Utrka za materijalnim bogatstvom doprinijela je neodrživim razinama duga, s iznenadnim porastom cijena i nafte koji doprinose bankrotima – i globalnoj ekonomskoj krizi.

Problem naftnog vrhunca je kritičan. Mnogi nezavisni istraživači su zaključili da je “laka” konvencionalna proizvodnja nafte prešla svoj vrhunac. Čak i konzervativna Međunarodna energetska agencija je upozorila na taj vrhunac.

Vrhunac eksploatacije nafte ne znači da je kolaps svjetske ekonomije, okoliša i populacije sigurna stvar. Niti se tvrdi da će se budućnost odviti baš onako kako su istraživači MIT-a predvidjeli 1972. godine. Ratovi bi mogli izbiti; a moglo bi nam se dogoditi i da dobijemo stvarne globalne lidere koji bi vodili računa o okolišu. I jedno i drugo bi moglo dramatično utjecati na ove putanje.

Nemoguće jurenje neprestanog rasta

Ali ova saznanja bi trebala doći kao zvono na uzbunu. Čini se nevjerojatnim da se jurnjava za vječnim povećanjem rasta nastavi bez promišljanja do 2100. godine i bez uzrokovanja ozbiljnih negativnih efekata – i te bi efekte mogli osjetiti prije nego što smo mislili.

Možda je prekasno za uvjeravanje svjetskih političara i bogatih elita da nam ucrtaju drugačiji kurs kretanja. Zato se svi ostali možda trebamo upitati kako da zaštitimo sami sebe od srljanja u nesigurnu budućnost.

U knjizi “Granice rasta” iz 1972. stoji zaključak:

“Ako se trenutni trendovi rasta u svjetskoj populaciji, industrijalizaciji, zagađenju, proizvodnji hrane i osiromašenju resursa nastave istim tempom, granice rasta na ovom planetu će biti dosegnute nekada u sljedećih stotinu godina. Najvjerojatniji rezultat će biti prilično iznenadan i nekontrolirani pad, kako u populaciji tako i u industrijskoj proizvodnji”.

Za sada, malo toga pokazuje da su bili u krivu.

Tekst “GRANICE RASTA’ POKAZALE SU SE TOČNIM: Nova istraživanja pokazuju da se bližimo kolapsu” istraživača Grahama Turnera i Cathy Alexander objavljen je na stranicama britanskog Guardiana.
 
(lupiga/uredio: nsp)