To znači da ako je potrebno, oni mogu i trebaju stvarati prepreke, donositi zakone protiv ilegalnog ulaska ljudi i provoditi te zakone protiv svih uhvaćenih ilegalnih migranata kako ih prekrše.

Ali građani Europe i Amerike su sada u onome što se naziva “postustavnim” razdobljem, gdje “statisti” i ljevičari “duboke države” krše dugo držana načela suvereniteta, neovisnosti i slobode.

Budući da su Sjedinjene Države jedina prepreka svjetskoj vrsti globalističke autoritarne noćne more koju ovi ljudi žele nametnuti svijetu, njihov je cilj uništiti ovu zemlju na bilo koji mogući način.

Jedan od načina za koji vjeruju da to mogu učiniti jest primanje desetaka milijuna ljudi koji ne žele prihvatiti američku povijest, vrijednosti, tradiciju i kulturu.

To pomaže objasniti zašto bi se dužnosnik Ujedinjenih naroda se usudio sugerirati da Amerika i Amerikanci nemaju pravo blokirati ljude koji ulaze na tlo Amerike ako žele doći tamo.

Kao što primjećuje Summit News, šefica UN-ove globalne komunikacije Melissa Fleming napisala je na Facebooku da je „pravo na traženje azila predviđeno člankom 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima i obvezujuće Konvencijom o izbjeglicama iz 1951. godine“.

Kao takva, dodala je: “Nikada nije zločin tražiti azil u nekoj drugoj zemlji, čak i ako neko uđe u neku zemlju.”

Primjetite kako se nije mogla natjerati na riječ “ilegalno”. Jer, opet, za Ujedinjene narode ne postoji takva stvar poput “ilegalnog ulaska” u neku zemlju.

A Flemming je, usput rečeno, Amerikanka.

Obzirom da UN diktira politiku američke granice i politiku azila da bi oteo američki suverenitet od njezinih građana – nijedan narod, čak i mnogo manje države, to ne želi učiniti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ako SAD brine o konceptu suvereniteta kao što tvrdi predsjednik Donald Trump, on bi se trebao prestati miješati u poslove drugih zemalja, kaže ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov

Izjave visokih američkih dužnosnika jasno pokazuju kako se Amerika zapravo miješa u poslove drugih naroda, rekao je Lavrov tijekom konferencije za novinare na marginama Generalne skupštine UN-a u petak.

Ministar vanjskih poslova naveo je primjer Kurt Volkera, američkog posebnog predstavnika za Ukrajinu.

“Bilo bi dobro da je Volker razgovarao o pomirenju u Ukrajini. Sve o čemu govori jest kako je Rusija kriva za sve” – rekao je Lavrov.

“A onda uzima slobodu da kaže “ruski narod zaslužuje slobodu” – i to kaže posebni predstavnik SAD-a za Ukrajinu – “A ukrajinsko iskustvo bi trebalo potaknuti ruski narod.”

“Vjerojatno možete shvatiti tko poziva na miješanje i tko to ne radi.”

“Ako bi SAD zapravo ozbiljno uzela svoje izjave o zemljama koje su suverene širom svijeta, to bi bio vrlo povoljan razvoj”, izjavio je ruski ministar vanjskih poslova, komentirajući Trumpov govoru na Generalnoj skupštini UN-a.

“Trump, između ostalog, izjavio je da čvrsto podupire suverenitet svakog naroda u svijetu. Ja to čvrsto podupirem” – rekao je Lavrov.

“Ako se Sjedinjene Države toliko pridržavaju suverenosti kao temeljnog načela, možda se ne bi trebale miješati u poslove drugih zemalja”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ruska parlamentarna komisija pripremila je izvješće koje navodi preko 100 slučajeva uplitanja SAD-a u unutarnje poslove drugih zemalja od kraja Drugog svjetskog rata do danas

“Izbrojili smo oko 100, 101 ili 102 apsolutno verificiranih i evidentiranih činjenica o uplitanju Amerike u suverene poslove više od 60 zemalja članica UN-a odobrenih od strane te organizacije koja zabranjuju takvu uplitanje – od 1946. do danas” – izjavio je u ponedjeljak čelnik gornje doma i Komisije za zaštitu državne suverenosti, senator Andrey Klimov.

Senator je imenovao jedan primjer sa liste – državni puč iz 1973. u Čileu koji je Augusta Pinocheta postavio kao vojnog diktatora i zbog čega je parlament zemlje raspušten i počinjena su brojna kršenja ljudskih prava.

“Svaka takva činjenica ima mnoštvo epizoda američkih miješanja”, istaknuo je.

Klimov je rekao za agenciju TASS da će se godišnje izvješće finalizirati i objaviti krajem mjeseca te je dodao da senatori pripremaju drugačije izdanje koje će se raspodijeliti među “osobama zatvorenog kruga” i neće biti pušteno u javnost u doglednoj budućnosti.

Istodobno, Klimov je istaknuo da se nisu svi slučajevi miješanja SAD-a u poslove drugih nacija mogli formalno opisati kao takvi i stoga nisu bili uključeni u izvješće.

Kao primjer, nazveo je inauguracijski govor Donald Trumpa, u kojem je američki predsjednik rekao da se Washington neprestano miješa u poslove drugih naroda i pozvao na završetak takvih radnji.

“Ovo su bile riječi inauguriranog predsjednika, glavnog zapovjednika američkih vojnih snaga, koji je bio upoznati sa svim pojedinostima i slučajevima” – kazao je.

Drugi je primjer govor Georgea W. Busha iz 2003. godine, u kojem je tadašnji predsjednik SAD-a pozvao na promjene u političkim režimima između 40 i 50 stranih zemalja.

Povjerenstvo Gornjeg doma za praćenje i borbu protiv pokušaja stranih država da utječu na unutarnju rusku politiku je formirano sredinom 2017.

Tada je glasnogovornica Gornjeg doma Valentina Matvienko rekla kako su pokušaji miješanja u unutarnje poslove Rusije bili u tijeku već godinama i da je godišnje u Rusiju stizalo 100 milijardi dolara iz inozemstva kako bi se sponzorirale “političke aktivnosti”.

“Znamo posljedice takvog uplitanja … i neće dopustiti nikome da prijeti suverenitetu Rusije” – rekla je. (RT)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Martin Schulz, njemački političar, predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke, dugogodišnji zastupnik i bivši predsjednik Europskog parlamenta želi radikalno promijeniti ustroj Europske unije

Predsjednik njemačke Socijaldemokratske partije (SDP) želi redizajnirati EU u „Sjedinjene Europske Države” do kraja 2025. godine, pod jednim ustavnim ugovorom. Oni koji se ne slažu sa saveznim ustavom koji će biti napravljen prema prijedlogu Martin Schulza, automatski će morati napustiti EU

Europske nade za stvaranjem konsolidiranog ustava su propale u 2005. godini, kada Nizozemci i Francuzi nisu uspjeli ratificirati „Ugovor Ustava za Europu” koji je potpisan u Rimu 29. listopada 2004. godine.

Tekst ima za cilj zamijeniti postojeće ugovore Europske unije (EU) s jednim tekstom. Nakon tri godine razmišljanja, članice EU su potpisale Lisabonski ugovor, koji je konsolidirao europske institucije bez gubitka povlastica suvereniteta zemalja članica.

Schulz sada želi uskrsnuti višedesetljetnu ideju federalne Europe. On misli da će se do 2025. godine EU konsolidirati s ciljem rješavanja zajedničkih izazova s kojima se suočavaju zemlje članice, uključujući, domaću i stranu sigurnost, azil i monetarne poslove.

„Želim provesti europski Ustavni ugovor koji stvara federalnu Europu”, rekao je Schulz na stranačkom kongresu SPD-a u Berlinu. On je objasnio da se samo odlučna Europske unija može učinkovito boriti protiv klimatskih promjena, uhvatiti u koštac sa izazovom migracije, boriti se protiv utaje poreza i pritisnuti internetske divove da poštuju prava građana EU-a, kao i za suzbijanje desnog ekstremizma u Europi.

„Europa je naša životno osiguranje”, rekao je Schulz. „To je jedina šansa i moramo držati korak sa ostalim velikim dijelovima svijeta.”

Političar predviđa da bi europski Ustavni ugovor trebao bio sastavljen od ustavnih konvencija koje bi uključivale organizacije civilnog društva i obične građane.

„Ovaj Ustav onda moraju biti predstavljen u svim državama članicama i onih koji se ne slažu će morati automatski napustiti EU”, njemački mediji su citirali bivšeg predsjednika Europskog parlamenta (2012-2017).

Dok je navodio hrabre ambicije, Schulz je uspio skicirati kako točno planira prikupiti potporu za svoju pomalo utopijsku ideju, u trenutku kada se EU suočava sa brojnim krizama, u rasponu od mjera štednje i tekućih terorističkih prijetnji, Brexita i secesionističkih pokretima u Škotskoj i Katalonija.

U stvari, sama Njemačka se sada našla u središtu vlastite krize, nakon što nije uspjela formirati koalicijsku vladu u Bundestagu naakon izbora u rujnu. Frustracija građana migracijskom politikom Angele Merkel je drastično smanjila popularnost njezine stranke. U isto vrijeme potpora za anti-imigrantsku Alternativu za Njemačku (AFD) je skočila, što im je omogućilo da uđu u parlament po prvi put.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Čelnici Europske unije su zaprijetili da će svući Poljskoj njezin suverenitet zbog bojazni da će se pokret protiv Sorosa proširiti po cijeloj Europi, a kojeg trenutno vode Poljaci

EU je zaprijetila odlukom da će se pozvati na članak 7. – potez kojim će Poljska izgubiti pravo glasa i kojim će zemlja biti u potpunosti lišena sve svoje imovine.

Europska unija je objavila u srijedu da će se poduzimati daljnje korake protiv Poljske za ono što EU smatra kao „sustavnom prijetnjom vladavini prava.”

Politički blok je kritizirao poljsku vladu rekavši da će obustaviti glasove Varšave unutar EU sindikata pozivajući se članak 7., izvještava Die Presse.

Poljska vladajuća stranka gura reforme kao sredstvo za borbu protiv onoga što oni nazivaju “ljevičarskim aktivističkim sucima”, i za uvođenje „kršćanskih vrijednosti” u sustav.

Potpredsjednik komisije Europske unije Franz Timmermans je bio pobornik pozivanja na članak 7. rekavši da je Poljska „znatno potkopala” neovisnost sudstva.

„Nisam Nostradamus, ne mogu napraviti velika predviđanja, ali vjerujem da poljski narod neće podržati vladu kada je riječ o izlasku iz EU”, Timmermans tvrdi.

G. Timmermans također je na Twitter u srijedu popodne napisao da je glasovanje o članku 7. bilo vrlo blizu aktivacije članka 7, „mi smo bili vrlo blizu pokretanja Članka 7.”
 

Given the latest developments, we are getting very close to triggering article 7

— Frans Timmermans (@TimmermansEU) 19. srpnja 2017.

 
Povjerenica EU za pravosuđe Vera Jourova je također udarila po poljskoj vladi govoreći: „Ne mogu zamisliti da njemački ili švedski porezni obveznici žele platiti za uspostavu svojevrsne diktature u drugoj zemlji EU-a”, što znači da je se EU priprema za zaustavljanje dotoka novca Poljskoj iz EU.

Zakon pravosudne reforme je donijela stranka na vlasti “Zakon i pravda (PiS)” u utorak navečer, iako se nisu svi složili sa zakonom. Poljski predsjednik Andrzej Duda je pozvao na ključne reforme: „Ovaj nacrt zakona treba zaustaviti vijeće od toga da bude predmet jedne stranke, jednog političke skupine. To je neprihvatljivo … To će se uskoro vidjeti kao politički diktat.”

Jaka opozicija ovom zakonu je također došla iz drugih poljskih političkih stranaka. PiS-ov političar Jaroslaw Kaczynski je nazvao one koji se protive reformi „izdajicama”. On je rekao da su reforme bile volja njegovog brata, bivšeg predsjednika Poljske, Lech Kaczynskog, te da oporba krši tu volju.

„Nemojte uzimati ime mog pokojnog brata u svoja podmukla usta, vi koji ste ga uništili i ubili ga”, rekao je Kaczynski. Predsjednik Lech Kaczynski je poginuo u zrakoplovu poljske vlade u 2010. godini za kojeg neki kažu da je bio „čin agresije” od strane Rusije.

Da bi Članak 7. bio donesen, Europska unija zahtijeva suglasnost kvalificirane većine koja za sobom povlači glasova bilo 55 posto država članica ili zemalja koje predstavljaju najmanje 65 posto ukupnog stanovništva EU.

Članakom 7. se također prijeti i Mađarskoj nakon što je zemlja izglasala velike reforme koje su onemogućavale veleučilište George Sorosa da provodi svoje radnje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

UPOZORILA DA NJEMAČKA NAMEĆE SVOJU VOLJU FRANCUSKOJ I DRUGIM EUROPSKIM ZEMLJAMA

Francuskoj unutar Europske unije i NATO nameću tuđu volju, zato naša zemlja mora povratiti suverenitet, izjavila je Marine Le Pen na predizbornom mitingu u Lilleu.

Čelnica Nacionalnom fronta, koja je jedan od glvavnih favorita za pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora, dodatno je naglasila:

“Europska unija će umrijeti, zato što je narodi Europe više ne žele. Naš izbor je sasvim druga Europa. Europska ideja će propasti kao Europa nacija, a prstalice federalizacije Europe će biti poražene”.

Le Pen je upozorila birače da njezini suparnici na predsjedničkim izborima – Emanuel Makron i Francois Fillon – predlažu da Francuska dalje žrtvuje svoj suvrenitet radi EU.

Ukazala je da će se na “putu EU” uskoro pojaviti i “europski porez”, a da će Njemačka nastaviti nametati svoju volju i Francuskoj i drugim zemljama članicama EU.

Le Pen je inicirala da njezina zemlja odmah istupi iz združenog vojnog zapovjedništva NATO.

Posebno je naglasila da Francuska treba biti “jedan od lidera kretanja svijeta ka multipolarnosti”. I dodala:

“Demokratski ustanak naroda već je počeo: u SAD, Velikoj Britaniji, Italiji i Indiji. Patrioti u cijelom svijetu počinju govoriti na istom jeziku. To je već veliki planetarni pokret”.
 
(fakti.org)

Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova oštro je osudilo priopćenje State Departmenta kojim odobrava u utorak donesenu odluku arbitražnog suda u Haagu o kineskim teritorijalnim pravima u Južnom kineskom moru

Također je podnijeta protestna nota, navodi se u priopćenju.

“Kina izrazva snažno nezadovoljstvo i čvrsto se protivi priopćenju State Departmenta. SAD su se u priopćenju oglušile o činjenicama i podržale su odluku koja je nezakonita i nevažeća”, rekao je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Lu Kang komentirajući izjavu State Departmenta.

Kang je također naglasio da takvi postupci idu protiv vladavine prava, međunarodnog prava i temeljnih normi koje reguliraju međunarodne odnose.

“SAD su uvijek selektivne kada je u pitanju primjena međunarodnog prava, navodeći međunarodno pravo onako kako njima to odgovara i odbacuju međunarodno pravo kada ga drugačije vide.

Također, stalno pozivaju druge da poštuju Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora dok istovremeno i danas odbijaju ratificirati istu Konvenciju“, dodao je on.

Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova također je pozvalo SAD da se zaustave s reklamiranjem nelegalnih arbitraža i sa miješanjem u pitanje oko Južnog kineskog mora, kao i da prestanu podrivaju kinesku suverenost i sigurnosne interese, kao i da prestanu sa izazivanjem regionalnih tenzija.

U utorak, State department je priopćio da “snažno podupire” rješenje o sporu oko Južnog kineskog mora, naglašavajući da je “sud jednoglasno utvrdio da su Filipini postupali u okviru svojih prava iz Konvencije, kao i o pokretanju ove arbitraže.”

“Odluka Međunarodnog suda je pravomoćna i za Kinu i za Filipine,” rekao je glasnogovornik američkog State Departmenta John Kirby u priopćenju objavljenom u utorak, dodajući da SAD očekuju da će “obje strane poštovati svoje obveze.”

U priopćenju se također poziva da se strane suzdrže od “provokativnih izjava ili akcija.”

Kina je u priopćenju opet kritizirala odluku Arbitražnog suda, nazivajući je “političkom farsom pod plaštom zakona.”

“Presuda je ništavna i ne obvezuje”, dodaje se u priopćenju kineskog ministarstva, dodajući da se “ozbiljno odstupilo od uobičajene prakse međunarodne arbitraže.”

Kina je također naglasila da će nastaviti štititi svoj suverenitet, pomorsko pravo i interese.

U utorak, Haški tribunal je odbacio tvrdnje Kine da polaže povijesno pravo u Južnom kineskom moru u odnosu na Filipine, zaključivši da je Kina prekršila Filipinima “suvereno pravo”.

Kina ne priznaje odluku i neće prihvatiti nikakve mjere poduzete na temelju odluke arbitraže. Peking je također naglasio da odluka Tribunala neće imati nikakvog utjecaja na njen suverenitet i interese u regiji.

Peking je također najavio postavljanje protu-zračne obrane u spornom području. Američka mornarica se žestoko protivi ovoj kineskoj inicijativi, te je rasporedila dodatne ratne brodove u regiji.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs)

MIHAIL POLTORANJIN JE RUKOVODIO KOMISIJOM ZA SKIDANJE OZNAKE TAJNOSTI SA DOKUMENATA KPSS

Mihail Poltoranjin bio je u vladi Rusije u vrijeme Borisa Jeljcina i ministar i jedan od zamjenika premijera.

Potom je postao šef državne komisije za skidanje oznake “strogo povjerljivo” sa dokumenata KPSS, uključujući i one koji se tiču ​​raspada Sovjetskog Saveza.

Prošle su godine, a Poltoranjin danas tvrdi: da je ključni dokument s kojim je počeo raspad SSSR – deklaracija kojom je Ruska Federacija 12. lipnja 1990. proglasila svoj suverenitet u okvirima Sovjetskog Saveza – bio napisan znatno ranije. Još 70-ih godina!

I ne jednostavno “znatno ranije”, već – da je bio napisan u jednom tajnom institutu pored Beča!

Poltoranjin čak tvrdi da su zakretanje ka Zapadu – koje je ubrzao Mihail Gorbačov, a dovršio Jeljcin – isprojektirao još Jurij Andropov i Aleksej Kosigin.

Poltoranjin precizira da je “nacrt” deklaracije o suverenitetu Rusije napravljen 1974. godine, za vladavine Leonida Brežnjeva, u institutu International Institute for Applied Systems Analysis sa sjedištem u Laksenburgu kod Beča.

On naglašava da je sve počelo od toga što su se 1970. sreli tadašnji sovjetski premijer Kosigin i šef KGB Andropov da u četiri oka razmotre “jedan problem”. Poltoranjin, inače, naglašava da je Andropov bio sin Jevgenje Fleknseina čija je obitelj do 1917. držala mrežu draguljarnica u Moskvi.

Prema njegovim riječima, Kosigin i Andropov su se tada složili da su najbolje godine SSSR ostale u prošlosti i da treba praviti velike promjene, čak isključiti iz njegovog sastava Uzbekistan, Turkmeniju, Kirgistan, Tadžikistan, Moldaviju, te Armeniju. Drugim riječima: da su planirali Rusiju učiniti samostalnom državom.

Poltoranjin posebno ukazuje da su Kosigin i Andropov imali zajedničkog prijatelja – Mihaila Gvišianija, general-potpukovnika NKVD, bivšeg zamjenika Lavrentija Berije. A da je Kosigin čak kćerku Ljudmilu udao za njegovog sina Džermena.

Ovo je važno zato što je Anropov – kako tvrdi Poltoranjin – upravo Džermena poslao u Rimski klub u kojem se u to vrijeme nalazio glavni trust mozgova Zapada.

Džermen se sa “rimljanima” 1972. dogovorio o osnivanju spomenutog instituta IIAS u Laksenburgu, za koji su kupili lijep zamak koji se jeftino prodavao.

Osnivači tog instituta su postali SSSR i SAD, a u određenoj mjeri i Rimski klub. Potom su suosnivači postali još i Austrija, Njemačka, Brazil i Meksiko.

Poltoranjin ukazuje da su kroz taj institut prošli svi koji su potom bili glavni u Gorbačovljevoj Perestrojci, u raspuštanju SSSR i Jeljcinovoj garnituri. Bilo u Laksenburgu ili u u njegovoj sovjetskoj filijali – Institutu Ruske akademije znanosti za sustavne analize.

Filijalom je rukovodio Džermen Gvišiani.

Prema onome što je on “otkopao”, u sastavljanju nacrta buduće deklaracije o neovisnosti Rusije sudjelovali su i neki pripadnici Rimskog kluba. Već nacrt je sadržavao glavnu postavku deklaracije: zakoni Rusije imaju primat nad zakonima SSSR.

Poltoranjin je o svemu napisao knjigu u kojoj je spomenuo i jednu od najstarijih židovskih organzacija B’nai B’rith, a danas naglašava da je institut kod Beča bio od samog svog početka povezan ne samo sa njom nego i sa “Komitetom 300″ i Bilderberška klubom.

On posebno naglašava da je taj klub 2006-te ili 2008-me u Kanadi donio odluku o preseljavanju u Europu iz bliskoistočnih, drugih azijskih i afričkih zemalja oko 20 milijuna ljudi.

Poltoranjin tvrdi da su vodeći boljševici – sve do Staljinovog preuzimanja vlasti – potkradali vlastitu državu.

Otkriva je Lenjin u to vrijeme u švicarskim bankama već imao 170 milijuna ondašnjih franaka, da je Felix Đeržinski imao isto toliko, da su po stranim bankama novac držali i Kamenjev i Zinovjev. A da je Lav Trocki, čiji je rođak Abram Životovski bio bankar, u jednoj američkoj banci imao milijardu dolara, što je u ono vrijeme bila ogromna suma.

Staljin je sav taj novac – podvlači Poltoeanjin – uzeo silom, vratio ga u zemlju i njime započeo industrijalizaciju SSSR. A na taj način je zemlji osigurao 5 milijardi dolara.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

EU stvara pritisak da se požuri s porezom na nekretnine i da ljudi što prije trebaju raditi do smrti!

Kad se vršila zastrašujuća kampanja za ulazak Hrvatske u EuROPSKU uniju, i kada su Hrvati na referendumu pokradeni za nekoliko tisuća glasačkih listića zahvaljujući čemu smo prevareni i uvedeni u ovu sablasnu tvorevinu, mnogi su tada vikali istinu!

A istina je ta da Hrvatska ulaskom u EU gubi suverenitet, gubi pravo na odlučivanje o bilo čemu, već pokorno i ponizno mora slušati upute ‘nadvlade’ a kojoj je jedini cilj Novi svjetski poredak i u njemu – ČOVJEK ROB. Sve ide prema tome, svaki korak Europe,  ljudi sve više otvaraju oči, a političari u pojedinim zemljama članicama, pogotovo u Hrvatskoj samo su lutke koje vise na koncima nevidljivih!

Porez na nekretnine nije neka velebna ideja vladajućih Hrvata, već je to naredba, zapovijed direktiva koju onda ovi pijunčići koje biramo, samo preslikavaju na hrvatski narod. Prije nekoliko godina izašlo je istraživanje da je Hrvatska među državama s najvećim brojem ‘privatnog vlasništva’ u Europi.

Nakon toga slijede direktive i zakone koji kažu: ‘Ne može to tako’. Jer imati nešto vlastito, znači biti neovisan. A neovisni ljudi naše zemlje ne mogu biti i podložni ljudi, odnosno ljudi robovi kakve nas smatraju i u kakve nas planiraju pretvoriti, malim koracima uz pomoć Timića i Kolindića, i ostalih trilateralnih korporacijskih podanika, plaćenih za stvaranje svijeta po volji, ne naroda, već lidera kojima ne znamo ni ime.

To se očitovalo i u posljednjoj opsci Hrvatima koja je stigla iz Europe. Naime, iako je Europska komisija poručila Hrvatskoj da je Nacionalni program reformi (NPR) dovoljno ambiciozan, postoji čitav niz zamjerki od kojih su dvije najzvučnije – prva je da primjena poreza na nekretnine mora početi krajem ove godine, te da je povećanje doba umirovljenja na 67 godina života od 2028. “presporo”, piše Slobodna Dalmacija.

Sasvim je dovoljno baciti pogled na ono što nam ‘zamjeraju’ i vidjeti kuda to ide. Treba im čovjek koji nema ništa svog! Treba im čovjek koji će biti iskorišten maksimalno, koji će raditi do smrti upravo zato jer nema ništa svog. Otvorite oči jer to se ostvaruje!

Tu nema slobode, samo bajke polupanih ‘direktoirčića’ koji u sredstvima manipulacije pred očima čitave planete stvaraju globalnu diktaturnu državu! A kad se to dogodi, biti će kasno za bilo kakve poteze ‘osviještenih’!
 
(dnevno.hr)

Odustajanje od Schengenske zone udar je na samu ideju ujedinjene Europe i na slobodan zajednički prostor za trgovinu pojedinaca koji ne dotiče samo obične građane.

O krizi povjerenja u jedinstveni Stari svijet sad već govori i šef Europske komisije Jean-Claude Juncker, član Bildeberg grupe.

Prema njegovim riječima, na dugačak popis neriješenih problema EU dodaju se novi: beskonačan priljev izbjeglica koji će dovesti do trajnog obnavljanja granične kontrole, a to će, po njegovom mišljenju, značiti raspad Schengenske zone. Sa njenim nestankom, euro neće imati nikakvog smisla, uvjeren je šef povjerenstva.

Posljednjih dana Austrija i Njemačka su svoje granice stavile pod strogu kontrolu. Zemlje Europske unije na jugo-istoku nastavljaju podižu ograde u nadi da će zaustaviti izbjeglice. Sjeverne države Starog svijeta uvode strogi režim provjere dokumenata.

Rezultat: svaka zemlja djeluje u okviru svojih internih pravila, zaboravljajući na Schengenske sporazume.

Što će se dogoditi s eurom, da li je u pravu Jean-Claude Juncker kada tvrdi da će odustajanjem od Schengenskog sporazuma i sama eurozona otići u zaborav?

Između stabilne Schengenske zone – kao sporazuma o granicama i nekim općim pravilima – i projekta Europske unije kao cjeline, u kojoj vrijedi jedinstvena valuta, postoji izravna ovisnost.

Europska unija u svom sadašnjem obliku je prije svega – zona slobodne trgovine, bezcarinskog prometa proizvoda i jedinstveni sustav slobodnog kretanja roba. Čitava ekonomija EU je utemeljena na principu odsustva bilo kakvih granica, barijera i carina između članica Europske unije.

Eurozona je prije svega instrument za vođenje biznisa, to je opći ekonomski model, općeekonomska realnost u kojoj funkcioniraju proizvođači i druga poduzeća. Netko može pretpostaviti da su to različite kategorije i da nisu u izravnoj vezi.

U slučaju EU, sada se radi o udaru na slobodno kretanje – o udaru na samu ideju. Europa će tehnički još neko vrijeme postojati i sa unutarnjim granicama, čak i ako se odustane od Schengenske zone, ali sam duh ujedinjene Europe biti će potkopan, što će dovesti do ponovnog razmatranja tog projekta.

Dopustivši postojanje različitih pravila u jednom području, kušanjem poluzaboravljenih plodova nacionalnog suvereniteta, Europa će biti na putu uvođenja različitih pravila i u drugim područjima, koja se ne tiču ​​samo slobodnog kretanja.

Jean-Claude Juncker je samo skrenuo pažnju javnosti na ovaj problem, opisavši situaciju, u kojoj je većina zemalja EU jednostavno prisiljena na neki način reagirati na priljev migranata i da se nekako obrani.

Juncker je naglas rekao ono što danas postoji u glavama kako lidera pojedinih država, tako iu glavama predstavnika europskih elita i europskih dužnosnika, koji su primorani da rješavaju kaskade nadolazećih problema, ali koji su se do sada plašili početi pričati o zatvaranju svojih granica . Do ovog trenutka, diskusija o uvođenja bilo kakvih ograničenja i postavljanju barijera na zvaničnom razini u Europi, bila je tabu tema. Za europske dužnosnike, ova tema je bila povod za tišinu.

Kada Juncker govori o tome otvoreno, on, u principu, detabuizira ovu temu i daje mogućnost da se sada već ozbiljno, na razini vlada nacionalnih država, razgovara o konkretnim metodama realizacije ovog procesa.

To, što je Jean-Claude Juncker najavio kao stvarnost, svakodnevicu, u stvari je već na snazi ​​u europskim državama. Faktički, on je dao signal za početak procesa, koji je bio neizbježan. Samo je bilo pitanje vremena kada će početi zatvaranje unutarnjih granica.

Praktično, proces samoizolacije od strane pojedinih država je i onako već počeo, ali do službene IZAJAVA šefa Europske komisije on se isključivo karakterizirao kao pojedinačni ispad nekih europskih otpadnika predvođenih premijerom Mađarske Viktorom Orbanom. Na pojedinačne koraka osmelila se čak i siromašna Grčka.

Ali, sada je sve objavljeno na najvišoj europskoj razini, tako da je pitanje zatvaranja granica i raspada Schengenske zone, za kojim će neminovno poći i jedinstvena europska valuta – sada samo pitanje vremena.

Ipak sve ovisi o tome kako se tumači ovaj proces – kao korak unatrag, ako uzmemo u obzir odustajanje od zajedničkih pravila unutar EU, koja su bila glavna postignuća Europske unije, ili se ovaj trend može promatrati kao pozitivna perspektiva? Sve ovisi o tome koji se projekt ujedinjenja Europa uzima za osnovu.

Dosad je u Europi realiziran tzv. mondijalistički (od francuskog mondialiste) projekt stvaranja ujedinjene Europe. Europe kao “pretapajućeg kotla”, upisanog u kontekst utopijskog “ujedinjenog svijeta”, izgrađenog po unificiranim obrascima globalnog Zapada i kontroliranog od strane jedinstvene vlade. To je američki scenarij, koji je proguran od strane Sjedinjenih Država kao alternativa drugom projektu ujedinjenja Europe – “Europe naroda”.

“Europa naroda” naprotiv, predviđa očuvanje kolektivnih identiteta (unatoč atomizaciji i raspadu mondijalističkog projekta), gdje upravo narodi, čija je posljednja faza erozije nacionalna država, a ne atomizirani pojedinci postaju osnovni socijalni subjekti ujedinjene Europe. To je potpuno drugačiji princip, i prvi idealisti, teoretičari Europske unije, predlagali su upravo projekt “Europe naroda” kao osnovni, ali na kraju je on odbačen zarad projekt Europe kao “pretapajućeg kotla”, koji je realiziran po američkom modelu.

Danas, pred našim očima, upravo američki projekt bezlične Europe doživljava poraz. Ali, ovo je prilika da se Europa preformatira kao Europa naroda. Dakle, s jedne strane, procesi raspada Schengena su – regresija, ako procjenjujemo situaciju iz perspektive kratkoročnih interesa, jer on udara na trenutnu trgovinsko-gospodarsku situaciju i na trenutnu administrativnu strukturu.

Ali, isti taj proces utire put za budućnost, za novi razvoj Europe naroda bez patronaže i krutog prisilnog tutorstva Washingtona. Ovakva nova Europa se pred nama stvara u pozadini kolapsa Schengenske zone, a za njom i eurozone, ukazujući na početak prestrukturiranja i ponovnog oblikovanja Unije, oslobođene od američke prisile.

Ujedinjena Europa je mrtva, živjela ujedinjena Europa!
 
(fakti.org/uredio:NSP)