Evo dokaza da vjera u Boga nije preduvjet da biste pronašli sreću i ljepotu u svijetu

Među brojnim vjernicima postoji mišljenje da ateistima nedostaje moralna baza, što nema apsolutno nikakvog pokrića. Štoviše, ateizam se puno češće nalazi među znanstvenom elitom i nekim od najmiroljubivijih i nepristranijih društava na svijetu, koje su ujedno i najmanje religiozne. Kad ateiste upitate o njihovim moralnim vrijednostima i motivaciji u životu, koristit će slične riječi kao vjernici, s nekoliko bitnih razlika.

Foograf Chris Johnson je za svoju knjigu ‘A better Life’ upitao 100 ateista što njihovom životu pruža sreću i smisao, a neke od najzanimljivijih odgovora prenosimo iz Salona.

“Spoznaja da postoji svijet koji će nas nadživjeti i ljudi čija dobrobit ovisi o načinu na koji mi živimo, utječe na način na koji živimo, bez obzira iskusimo li ili ne direktno te učinke. Želite biti ljubazniji prema osobi šireg pogleda, koja razmišlja o tuđim interesima, koja je posvećena načelima koje možete opravdati, kao što su pravda, znanje, istina, ljepota i moralnost.”
Steven Pinker, kognitivni znanstvenik

“U kazalištu vi stvarate trenutak, no u tom trenutku postoji dodir, sjaj vječnosti. I ne samo vječnosti, nego i zajedništvo… Ta povezanost je za mene smisao života.”
Teller, mađioničar

“Svi smo mi dobili dar postojanja i osjetljiva smo bića, a mislim da istinska sreća leži u ljubavi i suosjećanju.”
Adam Pascal, glazbenik i glumac

“Neki oblik uključenosti u dobrobit društva, koje god ono bilo, čimbenik je smislenog života. Mi žudimo za tim da pripadamo, a pripadanje i briga su temelji našeg osjećaja da zauzimamo svoje mjesto u svemiru.”
Patricia S. Churchland, neurofilozofkinja

“Za mene je smisao života, ili smisao u životu, pomaganje i ljubav prema drugima… Pravom srećom smatram kad mi netko priđe i želi tek sjesti i podijeliti samnom svoje brige.”
Teresa MacBain, bivša ministrica

“Radost je ljudska povezanost; suosjećanje uloženo u svaki trenutak humanitarnog rada; sreća je kad iskorištavate vrijeme kako bi pružili mir, olakšanje ili optimizam drugima. Radost se daje bez ikakvih očekivanja, želja, uzajamnih očekivanja ili zahvalnosti. Sreća je kad automatski voliš osobu koja je potrebita, bez računanja koliko onaj tko pruža može dati ili kome može pomoći.”
Erik Campano, hitna služba

“Odgajanje djece pune suosjećanja, znatiželje, ljubavi i snage, podučavanje da trebaju voljeti druge i pomaganje da vide ljepotu u humanosti – to je najvažnija i najljepša odgovornost koju imamo.”
Joel Legawiec, pedijatrijska medicinska sestra

“Svaki put kad čujem da samo ljudi imaju misaon um, srce puno ljubavi ili dušu bogatu suosjećanjem, pomislim da osoba koja je to izgovorila nikad nije imala psa ili poznavala slona.”
Aron Ra, direktor Američkih ateista za državu Teksas

“Ja pronalazim sreću u pravdi i ravnopravnosti: u tome da sve osobe imaju mogućnost uživati i biti tretirane s poštovanjem, kao što svi želimo da nas se tretira… I dok uživam u pozitivnim osjećajima osobnog poboljšanja, sve to je neusporedivo sa srećom koju osjećam kad na neki način pripomažem većem dobru.”
Lynnea Glasser, game developer

“Vi ste kao točkica svjetla koja traje jako kratko, a možete sjajiti jako koliko želite.”
Sean Fairchild, autor, odvjetnik i lobist

“Puno se igrajte, radite i volite… Za mene je poanta da živite punim plućima, i to u trenutku, umjesto da nešto iščekujete i nadate se. Neka vam svaki dan, na neki način, bude značajan i učinite nešto, koliko god to djelovalo beznačajno, da svijet bude bolje mjesto.”
Michael Sherme, osnivač i izdavač časopisa Skeptic Magazine

“Nadam se da ću odvratiti okrutne dijelova svijeta iz njihovog samonametnutog egzila i uvjeriti tamošnju publiku da shvate da je sloboda sinonim za život i da je svijet mjesto sigurnosti i smiraja.”
Faisal Saeed Al-Mutar, pisac

“Gledam kako po cijelom svijetu ima divnih stvari koje volim, u kojima uživam i koje mi koriste, bilo da je riječ o umjetnosti, glazbi, odjeći, hrani ili bilo čemu drugome. I želim i sam dodati nešto toj dobroti.”
Daniel Dennett, filozof i kognitivni znanstvenik

“Sve više osjećam strahopoštovanje prema svemiru. Bez obzira na to kroz kakve tegobe prolazimo, čudo postojanje nastavlja svoju putanju, oblikujući i mijenjajući obrasce poput nezaustavljivog kaleidoskopa.”
Marlene Winell, savjetnica za ljudski razvoj

“Matematika… glazba… zvjezdano nebo… To su svjetovni načini postizanja transcendencije ili osjećaja da ste uzdignuti u širu percepciju. To je osjećaj zadivljenosti egzistencijom, koji gotovo kao da uništava sam sebe. Religizoni ljudi misle da je to religijsko iskustvo, ali nije. To je ključno ljudsko iskustvo.”
Rebecca Newberger Goldstein, filozofkinja i spisateljica

“Postoji sreća u potrazi za znanjem o svemiru i svim njegovim manifestacijama.”
Janet Asimov, psihijatrica

“Znanost i činjenice nas oslobađaju okova predrasuda, nudeći nam okvire za razumijevanje čovječanstva. U konačnici, svi mi posjedujemo sposobnost da cijenimo život i obogatimo svijet na nesagledive načine.”
Gad Saad, profesor marketinga

“Ako povežete sve dijelove lanca koji su se trebali spojiti da bih ja bio tu, zakon vjerojatnosti dokazuje da je moje postojanje čudesno. Ali nakon određenog broja desetljeća, sve će se raspršiti i mene više neće biti. Tako da dok su oni na okupu i koordinirani kako bi me formirali, a pričam u ime svih tih milijardi atoma, stvarno bih trebao iskoristiti situaciju koliko god mogu.”
Jim Al-Khalili, profesor fizike
 
(express.hr/uredio:nsp)

U posljednjih nekoliko godina, znanstvenici su proučavali činjenje dobrih dijela i njihovih učinaka na ljudsko tijelo. U brojnim istraživanjima je zaključeno da altruizam – želja da nesebično pomažemo drugima – utječe na naše zdravlje, pa čak i na dužinu života

“Ljudska priroda” je tema filozofskih rasprava već tisućama godina, a uz pomoć moderne tehnologije i znanosti, napokon smo počeli otključavati ove misterije. U ranim fazama studija, naučnici su uspjeli zaključiti jednu činjenicu: naš mozak je fizički podešen da pomaže drugima.

Skeniranjem mozga možemo lako uočiti da razmišljanje o tuđim problemima aktivira iste dijelove mozga koji se aktiviraju kada razmišljamo i o svojim, dok saosjećanje aktivira dijelove odgovorne za osjećaje zadovoljstva.

Znanost sugerira da je stara izreka: “Bolje je davati nego primati”, doslovno istinita, tvrdi Jeffrey Schloss, evolucijski biolog na Westmount Collegeu u Kaliforniji. “To nije samo moralni kliše.”

Dobro se dobrim vraća – doslovno

U svakodnevnom životu, bezbroj ljudi izabere da se odrekne svog slobodnog vremena kako bi pomogli drugima – bilo da se radi o pomaganju starijima, spašavanju napuštenih životinja, ljudskih života ili pomaganju nekome da riješi određeni problem – dobrim djelima svjedočimo svaki dan.

Ali šta je to u nama što nas tjera da nesebično pomažemo drugima, da činimo herojske poduhvate kako bi spasili nečiji život, ne razmišljajući o svom?

Istraživanja pokazuju da nam djelovanje u ime drugih ljudi pomaže da se i sami osjećamo ugodnije. Ali tu priča ne završava. Ovakvo ponašanje utječe na nas i fizički – a sve veći broj znanstvenika vjeruje da činjenje dobrih djela pozitivno utječe na naše zdravlje, a neke studije su čak zaključile i da nam altruizam pomaže da živimo duže.

Veza alturizma i stresa je otkrivena sasvim slučajno 1956. godine, kada je tim istraživača sa sveučilišta Cornell proveo istraživanje sa 427 udatih žena s djecom. Oni su očekivali da će žene sa više djece biti pod većim stresom, te zbog toga i imati kraći životni vijek. Iznenađujuće, istraživači su otkrili da broj djece, obrazovanje, klasa, i radni status nisu utjecali na dugovječnost. U istoj studiji, koja je trajala 30 godina, sasvim slučajno je otkriveno da je 52% žena koje nisu nikada volontirale na kraju obolilo od neke teže bolesti, za razliku od 32% žena koje su redovno volontirale.

Ovo otkriće je zainteresovalo naučnike, pa su nakon toga proveli još nekoliko studija: Jedna je zaključila da redovno činjenje dobrih dijela smanjuje rizik od prerane smrti za 44% – što je bolji učinak od redovnog vježbanja. Druga studija, provedena 1990-ih, ispitala je osobne eseje časnih sestara iz 1930-tih. Istraživači su otkrili da su časne sestre koje su iskazale najviše pozitivnih emocija živjele oko 10 godina duže od onih koje su izrazile manje takvih emocija.

Mnoge su studije pokazale da alturizam značajno smanjuje nivo stresa, glavnog uzročnika većine bolesti – a samim time, da značajno mijenja našu fiziologiju. Kod testnih subjekata koji su samo gledali video koji je prikazivao činjenje dobrih djela zabilježeni su privremeni skokovi razine kemikalija koje jačaju imunitet. Kod žena koje su komšije smatrale dobrim osobama jer vole pomagati drugima pronađen je povišen nivo oksitocina – hormona ‘vezivanja’ koji nam pomaže da se osjećamo dobro.

Vezu oksitocina i dobrih dijela je potvrdila još jedna nedavna studija. “Oksitocin je odgovor na stres. Kada je osoba altruistična i kada dotiče ljude u pozitivnom smislu, pomažući im u nevolji, razina oksitocina ide prema gore – što znači da ​​stres ide prema dolje”, zaključio je Gregory L. Fricchione, profesor psihijatrije na Harvardu.

Brojne studije provedene u različitim vremenskim periodima i državama su zaključile jednu zajedničku stvar: Altruistične emocije – “droga pomagača” – stvaraju fiziološke reakcije u tijelu tako što povećavaju razinu hormona oksitocina – zbog kojeg se osjećamo dobro, smanjuju nivo stresa i poboljšavaju imunitet (viša razina zaštitnih antitijela). Altruizam u nama izaziva kemijsku reakciju sličnu onoj koju izaziva i istinska ljubav.
 

 
 
(pixelizam.com,youtube/uredio:nsp)