Napravljeno je još jedno misteriozno otkriće na površini crvenog planeta. Prema navodima lovaca na NLO-e, na fotografijama s rovera Curiosity se može vidjeti glava tajanstvene statue

NASA-ini roveri u posljednje vrijeme prave vrlo čudne fotografije s Marsa na kojima se mogu vidjeti i kupole i razne druge građevine zakopane u pijesku, prenosi ancient-code.com.

Iako ima mnogih otkrića s Marsa koja se mogu racionalno objasniti, ima puno onih za koje je nemoguće pronaći bilo kakvo logično objašnjenje. Takav je slučaj s fotografijom na kojoj se može vidjeti drevna sumerska kip poput onih iz drevne Mezopotamije.

Stručnjaci za NLO-e kažu da se na fotografiji jasno vidi lice statue sa dva oka, nosom, ustima i tipičnom špicastom bradom karakterističnom za drevne sumerske statue.

Teoretičari drevnih vanzemaljaca vjeruju da su Anunaki kolonizirali i Mars i Zemlju, što se može objasniti činjenicom da su Sumerani pisali brojne mitove o Marsu.

Dakle, da li je ova statua zaostavština nekadašnje kolonije drevnih vanzemaljaca?

Ako su Anunaki bili na Marsu kao što se vjeruje, nema sumnje da na crvenoj planeti ima još tragova njihove civilizacije.

Ono što je sigurno jest da na fotografijama koje NASA-ini roveri šalju s Marsa ima puno čudnih građevina.

Neki kažu da je prosto u ljudskoj prirodi da zamišljamo razne oblike, ali ima fotografija koje je zaista teško racionalno objasniti.

Istraživači su pronašli brojne reference u pločama s klinastim pismom za koje se vjeruje da upućuju na tajanstvene Anunakije koji su pored Zemlje kolonizirali i Mars.

Prema modernim prijevodima sumerskih i babilonskih mitova, na crvenoj planeti je došlo do kataklizmičnog događaja koji se poklapa sa mezoameričkim mitovima o pernatoj zmiji koja je uništila Mars.

Možda je u crvenu planetu udarila kometa ili asteroid, uzrokujući niz katastrofa koje su pretvorile Mars u izolirani i nenaseljivom svijet.

Da li je rover Curiosity ovoga puta zaista našao pravu statuu na površini Marsa? Je li moguće da je ova statua, čije karakteristike su više nego jasne, povezana s drevnim Anunakije i drevnim Sumerima?

Iako će mnogi ostati skeptični povodom ovog otkrića i mnogih drugih otkrića s Marsa, postoji više nego dovoljno dokaza koji podupiru teoriju da je Mars bio naseljiv i naseljen u dalekoj prošlosti.

Otkriće drevne marsovske atmosfere, tekuće vode, metana i biološki korisnog dušika na površini Marsa ukazuju na to da je ova planeta sigurno na neki način povezana sa životom na Zemlji.

Naravno, moramo i uzeti u obzir da je ovo još jedna od NASA-inih prijevara.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:NSP)

Najveće priznanje 21. stoljeća koji je izgovorio “filantrop” David Rockefeller, bankar i poduzetnik, židov iz Amerike. Izjave Rockefellera su zapravo povijesne činjenice koje više ili manje svi znamo … (veliki intervju za turski haberiumturk.com)

“Turci su se dugi niz godina borili protiv komunizma. 1950. godine u Turskoj je na vlast, zahvaljujući našoj pomoći, došao premijer Adnan Menderes. Zapravo, na samom početku Menderes je s nama uspostavio vrlo dobar dijalog. Zauzvrat, pomoć koju smo mu dali tijekom izborne kampanje uzimao je redovito zaduženje zvano Marshall i ulagao u određene investicije u državi.”

Ali, on je tako neplanski ulagao posuđeni novac, pa, kada dođe dan naplate, umjesto da plati dug on bi bio primoran da se ponovno zadužuje, i tako svaki put iznova. Zauzvrat, mi smo od njega tražili da dozvoli ulazak stranog kapitala i da našim firmam dodijeli posebne koncesije i povlastice, drugim riječima tražili smo od Menderesa prihvatiti slične programe koji su doveli do kapitulacije Osmanskog carstva na što nam je odgovorio da to nikada neće prihvatiti i počeo se udaljavati od nas.

Mada nismo htjeli, ali ipak smo organizirali državni udar i u tom naletu Menderes je zajedno sa svojim radnim kolegama pogubljen. Od te skupine preživio je samo Celal (Dželal) Bajar, zato što je bio mason i zato što je Papa Roncalli (John XXIII) tako zahtijevao.

Državni udar 1980 napravljen je po našem računu

Državni udar 1980., koji se desio u Turskoj, napravljen je po našem naređenju. U to vrijeme na vlast su dolazili čas ljevičari, čas desničari i oni su vodili državnu ekonomsku politiku onako kako smo mi htjeli. Međutim, američko i europsko razvijeno tržište se zasitilo i mi smo došli u poziciju da ne možemo prodati dovoljno robe. Na sve ovo mi smo i nad Turcima, kao i drugim zemljama trećeg svijeta, dakle nerazvijenim zemljama, počeli s primjenom našeg plana i od njih smo tražili takozvanu slobodnu trgovinu i slobodan uvoz roba. Naizgled su prihvatili naš prijedlog, ali u stvarnosti su razvlačili s konkretnim koracima.

Na tisuće mladih Turaka dalo je živote za lažne ideologije

Na kraju ovaj problem smo riješili na nama poznat način, rješili smo to po principu Ordo Ab Chaos (divide et impera). Dakle, prvo stvorimo kaos, a onda uspostavimo red. Naši provokatori započeli su sukob između desničarske i ljevičarske ideologije. Zapravo, nakon što smo prividno odobrili rat na Cipru, uveli smo embargo tako je narodu prelila kap strpljenja, država je zapala u krizu i nije se pošteno moglo kupiti ulja i soli.

I dok su se profiteri i trgovci na crno bogatili narod je zapao u veliku bijedu. Tako da provokatori koje smo poslali nisu imali težak zadatak da zavade narod. Narod se podijelio na desničare i ljevičare i započeli su sukobi. Nemiri su se u tolikoj mjeri proširili da je svakim danom na ulicama ginulo 50-60 ljudi u međusobnim sukobima. Cijela država živjela je u strahu od terorizma. Uveden je policijski sat i ljudi nisu smjeli navečer izlaziti vani.

U svakom trenu neki luđak te mogao uzeti na nišan i ubiti. Na tisuće mladih Turaka dalo je život za lažnu ideologiju. Vlast se mijenjala kao na traci, ali nitko od njih nije mogao zaustaviti nemire. Nakon toga, desio se državni udar i nemiri su kao rukom odneseni. Jadni narod je vidio spas u ovom uspješno urađenom udaru. Zato što je došao kraj teroru i spokoj se vratio u državu. Zapravo, zadatak naših provokatora je zvaršen i oni su maknuti sa scene. Igra koju smo ovdje igrali jeste, zapravo, dovesti narod u bezizlaznu situaciju iu beznađe te im ponuditi “spasioca”, nakon toga taj spasioc što god da uradi narod će to objeručke prihvatiti.

Özal je na naš zahtjev kapije širom otvorio

Vojna vlast je još neko vrijeme vodila državu i predala je vlast osobi koju smo im mi predložili. Ta osoba bio je Turgut Özal. Özal je točno onako kako smo zahtijevali širom otvorio državne kapije. Naše firme su poput vukova navalile na ovo nevino tržište. Prvo su s niskim cijenama potukli domaću konkurenciju. Država se vrlo brzo napunila američkim i europskim proizvodima. I dok su naše industrijske tvrtke trošile zadnje zalihe da bi država uspjela namiriti uvoz, naše financijske tvrtke (banke) polako su uvlačile državu u dužnički krevet s visokim kamatnim stopama.

Na ovaj naćin, mi smo 80-tih godina, skoro sve države u razvoju, s ovim projektom ugušili. Osim što su bogatili naše tvornice kupujući naše proizvode, oni su, da bi platili te proizvode uzimali od nas pozajmice s visokim kamatnim stopama i tako smo ih iz godine u godinu uvlačili u dužničko ropstvo.

U Turskoj je novac stekao ugled, pojmovi kao što su obitelj i prijatelj su zaboravljeni

U međuvremenu, da bi se sve ovo ostvarilo Özal je korak po korak donosio potrebne zakone. Ova država se tako brzo uklopila u sustav divljeg kapitalizma. Nismo mogli ni sanjati da će vrlo brzo otkriti agresivni naćin izvoza. Narod je počeo baviti prijevarama s ciljem da što kraćim i bržim putem dođe do bogatstva. Mito i korupcija, raznorazne intrige državnih banaka, imamo na desetine bankarskih skandala. Pojmovi kao što su obitelj i prijatelji su odavno zaboravljeni i ugledni su postali samo oni koji imaju novac. U svom ovom procesu domaća proizvodnja je na izdisaju, počevši od malih tvrtki do velikih, zahvatio ih je val bankrota koji se velikom brzinom širio. U državna poduzeća na rukovodeća mjesta postavljeni su oni koje smo mi preporučili i koji su tamo samo štetu donosili. Na koncu, te firme ili su ugašene ili su pod isprikom privatizacije po jeftinim cijenama preuzete od strane naših tvrtki.

Prvo smo stvorili pokret kako bi smo oživili projekt kurdske države

Özal, kojem smo isprali mozak, u posao je ušao sa svježim snovima, na poslijetku, kada je uvidio stvarnost ovog sustava i sam se prepustio strastima u vrtlogu kapitalizma. Počeo je bogati svoju obitelj i bliske prijatelje. Došao je u takav položaj da su se pored Ozala počele rađati prinčevi i princeze, a mi smo se zabrinuli da državu ponovno ne vrača u monarhiju.

Zapravo, sve je to bila jedna prava komedija. Kako god, da bi smo ispitali reakciju države tražili smo od njega da govori o ideji o stvaranju kurdske države. Ali, ta ideja skupo ga je koštala. Mi smo, da bismo oživjeli projekt osnivanja kurdske države stvorili pokret pod nazivom PKK. I dok su se oni pozabavili s ovim pokretom država je zapala u velike ekonomske gubitke i sada, kada pogledamo na ostatak Osmanskog carstva ostala je samo šaka zemlje na kojoj danas Turska živi, ​​tako da su došli u poziciju da sve što tražimo to i urade.

Turska je za nas veoma bitna … jedan dio važnih vodenih izvora je ovdje

Rockefeller nastavlja sa svojim govorom; Želim se još malo zadržati na Turskoj, zato što ta zemlja ima najvažniji strateški položaj u svijetu i zbog toga je nama vrlo važna. Ako ćemo gledati razloge onda ću reći slijedeće: Kao prvo, važan dio vodenih rezervi velike izraelske države regiji Turskoj. Drugi razlog je da je Turska kao većinski muslimanska država prethodnica demokracije. Ukoliko želimo uništiti islam onda moramo krenuti od Turske. I kao treći razlog je da je Turska most između Europe i Azije.

Ukoliko želimo držati pod kontrolom naftu, prirodni plin, rude i druga prirodna bogatstva onda ova zemlja mora biti u našem vlasništvu. Bliski istok je manje više u našem vlasništvu. U bliskoj budućnosti Kavkaz i druge turske zemlje srednje Azije će se početi gušiti u neredima i sukobima te će tako nama u naručje pasti. Kada bi se ovi Turci ujedinili ne bi postajala sila koja bi ih zaustavila. Zbog te prijetnje naši agenti su konstantno na oprezu. Čim Turci započnu proces zbližavanja, naši ljudi koji se nalaze na ključnim položajima u turskim zemljama istovremeno reagiraju i stvaraju nerede i tako ih sprječavamo u njihovoj namjeri.

Najvažnije od svega jest da su Turci kolijevka civilizacije i da njihovi korijeni potječu od Sumerana

Kao četvrti razlog slobodno ću reći da je Turska najbogatija zemlja na svijetu rudama bora i ova ruda će u bliskoj budućnosti biti važnija od nafte.

Peto i najvažnije je da su Turci kolijevka civilizacije. Turci su 4.000 godina prije nove ere živjeli na području srednje Azije te su nakon velike katastrofe napustili to područje i jedni su otišli u Mezopotamiju dok su drugi preko Rusije stigli u Europu tadašnji Arijevci. Dakle, današnji svijet opće prihvaća činjenicu da su Arijevci prva civilizacija i da Finci i Mađari i drugi narodi Europe vuku korijene od Turaka. Pored toga, velika je vjerojatnost da su civilizacije poput Asiraca i Hitita na prostorima Anadolije u krvnoj vezi s Turcima.

3.500 p.n.e Sumerani koji su živjeli na području Mezopotamije su prvi narod koji je izumio pismo, prvi narod koji je da bi uspostavio pravdu u narodu osnovao sud, prvi narod koji je izmislio novac i koji je prikupljao porez, prvu školu su oni otvorili i oni su izumitelji kotača: dakle, prema povjesničarima i istraživačima, oni su polazna točka civilizacije i to je civilizacija čije korijene nose Turci. Zašto?

Zato što Sumerci nisi bili domaći narod Mezopotamije; prema istraživanjima došli smo do saznanja da mnoge riječi turskog jezika vuku korijen od jezika Sumerana, tako smo došli do brojke od 1000 zajedničkih riječi, a pored toga, Turci danas koriste na stotine poslovica / izreka koje su izvorno naslijeđene od Sumerana. “Polumjesec” bio je simbol Sumerana a danas vidimo da Turci na svojoj zastavi isto imaju simbol polumjeseca. Grci i Rimljani su se u mnogo ćemu okoristili o sumerskoj civilizaciji; primjera radi, ukrasi na njihovim građevinama i božanstva proizlaze iz sumerskih božanstava.

Ali, da bismo ovo sakrili, 2.000 godina p.n.e, dakle i pored činjenice da je 1.500 godina poslije Sumerana oživjela Grčka civilizacija, mi smo istu svijetu predstavili kao prvu svjetsku civilizaciju. Još interesantnija je činjenica da je Egipatska civilizacija starija od Grčke; ali, i Egipćani su tek 1.000 godina poslije Sumerana došli na razinu civilizacije koja je mogla početi s gradnjom piramida. Maje i Inke su također 2.000 godina poslije Sumerana došli na razinu civilizacije koja je mogla početi s gradnjom njihovih piramida.

Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, morali smo to spriječiti

Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, zapravo, učinili smo sasvim suprotno, njihovo historijsko i kuluturno naslijeđe smo ukrali i svijetu smo ih perdstavili kao barbare, narod koji ne poznaju pravo i pravdu iu tome smo vrlo dobro uspjeli. Sumerski kraljevi Urukagina i Urnammu stvorili su narod s mnogoboške vjerom, te su, da bi uspostavili red i spriječili nepravdu osnovali zakone, tako su oni bili preci današnjice, dok današnja Turska je nacija s vjerom u jednog Boga, ali u njoj danas zahvaljujući našim nastojanjima prevladava prostitucija, mito i korupcija, lopovluk, nepravda, nepošteno stjecanje imovine i ogromna razlika u društvu.

Zapravo, da čovjek pročita historijske knjige vidio bi pravu istinu, ali današnjem čovjeku je mrsko čitati i vjeruje u sve ono što čuje.

Čak sam i ja sve do tog momenta vjerovao da su Englezi najcivilizovanija nacija. Htjeo sam promjeniti temu nakon što mi se nije svidjelo ono što sam čuo.

Nije bilo teško srušiti Osmansko carstvo

Pitao sam “Kako mislite preuzeti zemlje svijeta?” Rothschild je sigurnijim stavom od mog započeo govor.

Rothschild: Želim ti pokazati našu snagu tako što ću navesti primjere iz povijesti; u Prvom Svjetskom ratu, mi smo htjeli uništiti carstva koja su bila protiv nas, a najvažnije od svih je bilo da uništimo i rasparčamo Osmansko carstvo kako bismo dobili vlast nad rezervama nafte na Bliskom Istoku i čime bismo otvorili put stvaranja izraelske države.

Osnivač izraelske države Theodor Herlz je otišao tadašnjem sultanu Abdülhamitu II te je uz financijsku potporu naše obitelji ponudio novac u zamjenu za palestinsku zemlju. Ali, sultan nas je odbio. Nama nije bilo teško uništiti Osmansko carstvo. Zato što su se osmanski sultani, umjesto s Turkinjama ženili s djevojkama iz mjesta koja su osvajali, a koje su bile druge vjere i nacije. Naravno, poput sultanije Hurem bilo je sultanija koje su vodile glavnu riječ u državi i one su kao stranci zajedno s drugim strancima vodili rušilačku politiku u državi baš onako kako smo mi htjeli. A sultani su vjerovali da je država u sigurnim rukama i odavali su se raskošu i rahatluku.

Ovako je počelo propadanje Osmanskog carstva. Osmanlije su počele s gubljenjem teritorija nakon što su naše masonske organizacije dizale narod na ustanak. Riznica se neplanski potrošila. Nakon rata bili smo vrlo blizu ostvarenja cilja, ali ispred nas se pojavio lider zvani Ataturk te smo naše planove morali nakratko prolongirati. Dakako, da su desetorostruko ojačali našu financijsku stabilnost i bogatstvo u vojnoj industriji. Krajem Prvog svjetskog rata monarhija kao teza dobila je demokraciju kao antitezu te se ovom sintezom rodio komunizam.

Hitler je uz našu pomoć došao na vlast jer ovdašnji židovi nisu pomogli u stvaranju izraelske države

Glavni razlog za početak Drugog svjetskog rata je, baš kao i sada, svjetska ekonomska kriza dok, s druge strane važno je naglasiti da naša dijaspora, dakle židov koji ne žive na svetoj zemlji nisu pomagali u stvaranju nove izraelske države i nisu se htjeli vratiti u svoju zemlju.

Pozicija na kojoj se našao Hitler i većina njemačke nacije dakako da se dogodilo uz našu financijsku pomoć. Američki financijski giganti poput Harrimana i Guaranty Trusta, uz robnu pomoć njemačkog kralja čelika Thyssen i pomoć organizacije Thule Hitler je dostigao moć da započne svjetski rat. Za ovaj posao odabrali smo Hitlera, zato što je on mrzio židove.

Razlog njegove mržnje jeste da je njegova baka bila služavka kod jednog bogatog židova koja je s ovim gazdom židovom ostala trudna, da bi nakon što je gazdarica kuće to saznala ona bila izbačena iz kuće. Hitlerova nbaka s bebom u naručju, dakle Hitlerovim ocem, nakon što nije našla neki drugi posao vratila se u konzervativno katoličko naselje svome ocu.

Hitler je na vrijeme saznao za ovu priču, te je zbog toga osjećao veliku mržnju prema židovima. Židove koji su odbili da se vrate u svoju domovinu smo žrtvovali s ciljem da ih uplašimo te smo dozvolili nekoliko manjih genocida nad njima, ne u onoj mjeri gdje smo svijetu plasirali priču o milijunima poginulih židova, taj scenarij smo mi smislili. Sada, sa istim scenarijem genocida optužujemo Tursku za genocid nad Armenima. Ova glupa optužba za genocid se svalila na Turke i primorat ćemo Turke platiti odštetu vrijednu milijarde dolara. To će svakako biti težak udarac za tursku ekonomiju.

Atomska bomba nije smjela biti bačena u Njemačku gdje žive židovi, zbog toga je isprovociran Japan

Tadašanje cionistički predsjednik Einstein poslao je pismo predsjedniku Amerike Roosvelt s namjerom da pod nazivom Projekt Manhattan napravi atomsku bombu što je za kratko vrijeme polučilo rezultat. Ali, postojao je jedan problem, ova bomba je vrlo jaka i da bi se probala njena snaga Amerika mora da se uključi u rat.

Međutim, u Njemačkim gradovima živi mnogo židova, tako da tu nismo mogli baciti atomsku bombu. Japan je isporovociran i prije nego li smo proširili vijest o tome, poigrali smo se s emocijama američkog naroda i time smo u smrt poslali stotine tisuća Amerikanaca koji su izginuli, ali na sve ovo smo zažmirili i riješili problem atomske bombe.

Izraelska država se osnovala zahvaljujući velikodušnoj pomoći obitelji Rothschild

I tako je udaren temelj izraelske države 1948. godine koja je preteča za osnivanje Velikog izraelskog carstva, a koja je osnovana od velikodušne financijske pomoći obitelji Rotschild. Ordo Ab Chaos ponovo je bio djelotvoran. U međuvremenu, države koje su bankrotirale u ratu počele su uzimati pozajmice od financijskih organizacija Harriman, Rockefeller, Vanderblit i Rotschild.

Sovjetskom Savezu dodijeljeno je dovoljno zemalja, dali smo im i financijsku potporu

Sovjetski Savez, kao prema Hegelovoj dijalektici stvoren je kao protu sila. Američka International Barnsdall korporacija dala je potrebnu opremu, i opet američka WA Harriman Company i Guaranty Trust dali su financijsku potporu kako bi se istražile rezerve nafte i drugih ruda, i time poboljšala ekonomija. U međuvremenu, svijet je počeo birati strane između kapitalizma i komunizma, mi smo kao braonici kapitalizma Sovjetskom Savezu, kao protu sili, dodjelili dovoljno zemalja i kako bismo ovu igru ​​mogli nastaviti.

Kina još uvijek nije pod našom kontrolom, ali njen doprinos ekonimije Amerike je ogroman

Kina je zahvaljujući tehnologiji i moći mozga koju joj je poklonila američka Bechtel Corporation danas svjetska super sila. Ova država je jedina država svijeta koja nije pod našom kontrolom. Ali, oni su vrlo prisutni u američkoj ekonomiji, zato što je radna snaga jeftina, radnici koji rade za plaću od 30 dolara su slatki san svakog našeg bogataša.

Ratovi u Vijetnamu, Koreji, Kambodži, Tajlandu, Indoneziji, Afganistanu, Iran – Irak, Jugoslaviji pomogli su u usavršavanju i testiranju vojne industrije

Nastavit ću svoj govor tako što ću vam dati kratke primjere iz cijelog svijeta;

Rat u Vijetnamu poslužio je da Sjedinjene Države i Sovjetski Savez testiraju svoje novo vojno oružje koje su proizveli, to je bila prilika koja se ne propušta, a istovremeno smo se rješili starog naoružanja. Kemijsko oružje pod nazivom “Agent Orange” imalo je smrtonosne posljedice na testiranju na biljkama. Ono je jednu državu gurnulo u ekonomsku propast.

Korejski rat je podjelio državu na dva dijela i san o napretku je pao u vodu. Na ovaj naćin državna ekonomija je razorena. Pored toga, u ovoj zemlji smo testirali klica bombe i razne otrovne vrste poput dioksina zajedno s drugim biološkim napravama.

1970. godine Kambodžanski lider Sihanuk odbio je trgovačku suradnju s Amerikom i on je državnim udarom smijenjen i na čelo države, koja se borila s kaosom, došao je Pol Pot i Crveni Kmeri. Na Tajlandu smo također srušili vladu i uveli smo im diktatorski režim. Tajland je godinama radio za nas.

1957-1958. godine predsjednik Indonezije Suharto je nakon što je dobio pomoć u naoružanju od Sjedinjenih Američkih Država okupirao Istočni Timor i dugi niz godina provodio je kaos, na tisuće ljudi je poginulo.

Rat u Afganistanu bio je velika prilika za Rusiju da usavrši svoju vojnu industriju. A i mi smo također dobili ogormnu priliku da vidimo djelovanje našeg oružja. Također, ova zemlja posjeduje ogromna prirodna bogatstva. Vlast u Afganistanu je u cjelosti pod našom kontrolom.

Rat između Irana i Iraka je započeo tako što smo Sadamu dali velika obećanja. Prvi zadatak je bio da jedni drugima bombardiraju naftna postrojenja. Svaka od ove dvije naftom bogate zemlje, da bi dobile rat, počele su s kupnjom našeg oružja čime su doveli svoje države do samog bankrota. Na kraju svi gradovi i naftna postrojenja će biti ponovno sagrađeni s naše strane. To je dakako otvorilo put da se oni ponovno zaduže kod nas.

1990. godine Sadama smo “bocnuli” i započeli rat u Zaljevu, Iračka ekonomija još jednom je doživjela krah. Da bi se Kuvajt obnovio skopljen su ugovori vrijedni milijarde, a američka vojska se zauvjek smjestila u ovo područje. U ovom ratu s ciljem testiranja korištene su bombe s umanjenim uranom. Ove bombe i nakon rata zahvaljujući raširenoj radijaciji po području su ubile na tisuće ljudi, dakako među žrtvama ima i naših vojnika, i dan danas ljudi umiru od utjecaja ovih bombi.

1990-tih godina u ratu u Jugoslaviji koristili smo kasetne bombe. Ovo tehnološko čudo od bombe prije nego li padne na zemlju rasprsne se na stotine malih bombi od kojih svaka ne eksplodira i one uvijek aktivno i spremno čekaju na svoje žrtve.

Rotthschild kže: “Ove države sada su u potpunosti pod našom kontrolom i vjerujem da vam to ne moram detaljno objašnjavati” te napravi pauzu.

Sve države držimo pod kontrolom, inače organizujemo terorističke napade

U europskim zemljama imamo obavještajne organizacije kao na primjer Gladio u Italiji, te zahvaljujući takvim organizacijma i postrojbama cijelu državu držimo pod kontrolom. Napadi na sinagoge u Istanbulu i napadi na željeznice u Madridu mala su prijetnja tim zemljama za njihov neposluh. Rušenje Twin Towers u New Yorku, napad na Pentagon, bombardiranje Kenije i Saudijske Arabije su izvršeni striktno po našem računu i planu. Na kraju sam se zapitao “postoji li zemlja na svijetu u kojoj nisu upleli svoje prste“. Rockefeller me onako, na moje opće iznenađenje pogledao i na iskap popio svoje piće dovrši svoje riječi;

U svijetu nijedna mafija niti ijedan ilegalni posao ne može raditi bez naše dozvole

Između ostalog, sve naše organizacije imaju visoke troškove. Izvor njihovog financiranja jeste novac koji se bez poreza skuplja zahvaljujući donacijama i našim kontaktima s mafijom. Nigdje u svijetu niti jedna mafija ne može djelovati i poslovati u ilegali a da zato država ne zna ili da im država ne dozvoli njihovo djelovanje.

Da bi djelovali jednostavno moraju surađivati ​​s ljudima iz samog vrha države. Takvi državnici su posebno izabrani i to su ljudi koji su gladni novca, i kada se jednom u ove poslove upetljaju više im izlaza nema. U cijelom svijetu mafija radi pod našom kontrolom, posebno pratimo zaradu prodajom droge i oružja, zato što je to najslađe zarađeni novac. S ovim zarađenim novcem mi financiramo naše organizacije koje su naizgled nevine i njihovim djelovanjem mi financiramo naše suradnike i druge vrste korupcije.

Zašto Sjeverna Amerika i zapadna Europa žive u bogatstvu dok ostatak svijeta, njih 5 milijardi radi za 1 milijardu našeg društva

Ovi primjeri su vjerujte mi samo vrh ledenog brijega koji se izvana daju vidjeti. Kao što smo rekli, mi imamo kontrolu u svakom dijelu svijeta. Dakle, uvjerili ste se koliko je samo koristan i uspješan naš cilj vođen Hegelovom dijalektikom. Jeste li se ikada zapitali, zašto stanovnici Sjeverne Amerike i zapadne Europe žive u bogatstvu i obilju dok se ostatak svijeta bori s bijedom, neimaštinom i nemirima?

Zato što je naša rasa odabrana rasa, ostali su samo naši robovi. Ukoliko žele živjeti, cijeli svoj život moraju raditi samo za nas. 5 milijardi ljudi na svijetu radi za 1 milijardu naših ljudi. Sva bogatstva slijevaju se u naše tvrtke i zbog toga su naše zemlje napredne. I dok naše napredne zemlje, svakim danom se sve više i više bogate, u zemljama trećeg svijeta ekonomije propadaju, stanovništvo se bori u izmišljenim ratovima i zapali su u jamu bijede iz koje izlaza nema, dok naši suradnici uživaju u raskoši i bogatstvu i čekaju na naša naređenja.

Naši suradnici će u bliskoj budućnosti pod našim patronatom i upravom voditi novu svjetsku vlast. Stanovništvo zemalja trećeg svijeta će ovisno o statusu obrazovanja raditi za nas kao obični radnici, a razvijeni narodi poput nas će biti iznad njih i upravljat će njima u jednom hijerarhijskom sustavu. Ljudi koji spadaju u ovu klasu će raditi tijekom cijele godine i imat će samo slobodnu subotu dok će svi drugi blagdani biti ukinuti i raditi će za plaću kojom će imati samo za kruh. Za razliku od njih naša klasa ljudi će vrlo malo raditi u jednom danu dok će ostatak vremena provoditi u zadovoljstvu i opuštanju.

Prvobitno sam ovu reportažu shvatio kao jedan san, ipak kada mi na um padnu slike i stanje drugih zemalja svijeta shvaćam da je realizacija ovog sna uvelike počela. I zaista da i pored toga što rijetko gledam televiziju u očima mi naviru vijesti o svakodnevnim scenama ratova, sjetih se ljudi koji su godinama u bijedi i koji su gladni. Ipak sam ja samo novinar i nemam dovoljno vremena da sve ove razloge istražim …<

Ukoliko vam je stalo do mira, a ne do rata, podijelit ćete ovaj članak svakome koga poznajete!
 
(info-ks.net,saff.ba/uredio:nsp)

• Kontrola Zvjezdana vrata će omogućiti tajnim vladinim organizacijama da diktiraju svjetsku transformaciju koju je Zemlji dozvoljavala vanzemaljska tehnologija, superiorno znanje i povećane psihičke sposobnosti.
• Što se tiče Sadam Husseina, kontrola nad Zvjezdanim vratima mu je mogla dopustiti da je aktivira i ostvari proročanstvo. On je mislio da će zauzvrat za svoju lojalnost biti nagrađen od strane elitnih Anunakija većim globalnim autoritetom. Možda bi sebe smatrao kao svojevrsnog ljudskog spasioca
• Rivalske tajne vladine organizacije koje se putem rata bore za kontrolu drevne vanzemaljsek tehnologije, teško da bi poslale najbolji primjer zrelosti čovječanstva koje je dovoljno odgovorno voditi suverenitet nad resursima Zemlje.

Ono što slijedi je egzopolitička analiza dimenzija politike povijesnog vanzemaljskog prisustva koje se odnosi na Irak i Amerikom predvođen preventivni napad na režim Sadam Husseina.

Pri izvođenju ove analize, prvo ćemo prijeći dostupne dokaze o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku; zatim ćemo primijeniti dokaze radi boljeg razumijevanja suvremene političke situacije u Iraku; onda ćemo analizirati motivacije glavnih političkih sudionika u preventivnom ratu protiv Iraka vođenog od strane SAD.

Što je dokaz o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku?

Najjače dostupan dokaz o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku potječe iz klinastog pisma koje izravno predstavlja vjerovanja i aktivnosti drevnih Sumerana čija je civilizacija osvanula preko noći 3800. godine prije nove ere. Većina priča u klinastom pismu odražava odnose Sumeraca s njihovim ‘bogovima’. Većina arheologa je na početku prihvatila da su ovo samo mitovi i nije im pridavala mnogo značaja umjesto da im da informacije o mitsko-religioznim vjerovanjima drevnih Sumerana.

Ovaj pogled je naišao na veliki izazov 1976. kada je znanstvenik, Zecharia Sitchin, stručnjak za sumersku kulturu, objavio prvu seriju knjiga svojih prijevoda tisuća sumerskih tablica s klinastim pismom. Umjesto interperetacije priča sa bogovima kao mitovima koji nisu imali empirijsku važnost, Sitchin je interpretirao tablice kao bukvalne opise događaja koji su se tada odvijali.

Sitchinovi prijevodi sumerskog klinastog pisma su otkrili precizne informacije o raznim temama za koje on tvrdi da nisu bile moguće u civilizaciji koja je na početku svog razvitka bez prethodne civilizacije od koje je to mogla saznati.

Prema Sitchinu, Sumerci su posjedovali detaljno znanje o svim planetima u sunčevom sustavu, razumjeli precesiju ravnodnevice, ali i razumjeli složene medicinske procedure. Što se tiče toga odakle im ovo detaljno znanje, Sitchinovi prijevodi kažu da su Sumerani ostavili odgovor što im je bio najveći izvor.

Otkrili su u svojim tablicama da je svo njihovo znanje poteklo od rase vanzemaljskih posjetitelja ‘Anunakija’ (‘oni koji su iz raja na Zemlju došli’) koji Sumercima nisu bili samo učitelji, već su i imali veliku ulogu u stvaranju ljudske rase. Podrijetlo ove vanzemaljske rase je planeta po imenu Nibiru koja ima dugačak eliptičan put oko Sunca, a vraća se u sunčev sustav svakih 3.600 godina.

Kada je Sitchinov inovativni posao prvi put objavljen, podigao je veliku kontroverzu i intenzivne rasprave između onih koji su za ili protiv njegove glavne teze o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Sumerana koje je odgovorno za početak sumerske civilizacije.

Među onima koji su odgovarali u korist Sitchinove teze našao se i popularni autor Erik von Däniken koji je i sam 1969. godine napisao bestseler, “Božje kočije”, koji je utvrdio povijesno postojanje izvanzemaljaca na različitim dijelovima planete.

Još jedan popularan autor, David Hatcher Childress, definira uz velike detalje vanzemaljsku tehnologiju koju su posjedovale drevne civilizacije u mnogim od svojih knjiga. Manje poznati autor William Henry je također objavio knjige koje podržavaju Sitchinovu tezu.

Radi podržavanja Sitchinove teze, mogi autori su tipično citirali Biblijske tekstove koji se odnose na ‘bogove’ koji su ostali na Zemlji kako bi imali kontakt sa čovječanstvom. Biblijski tekst koji je najviše puta citiran je apokrifna knjiga Enoha.

Dok je knjiga Enoha isključena u mnogim verzijama Starog zavjeta, neprikosnoveno je bila dio drevnog hebrejskog učenja i uključena je u etiopske i slavenske verzije Starog zavjeta. Knjiga Enoha opisuje pobunjeničku skupinu anđela po imenu ‘Nefili’ kojih je bilo 200, a koji su se nastanili na Zemlji i križali s ljudskom populacijom prije nego što su opozvani i kažnjeni od strane svojih nadređenih, ‘Elohima’.

Knjiga Enoha osigurava kontekstualne detalje za misteriozne stihove iz Knjige postanka koja opisuje vrijeme kada su se ‘sinovi bogova’, Nefili / Anunaki, križali s čovječanstvom i stvorili rasu divova / heroja koji su vladali ostatkom čovječanstva: “Nefili su bili na Zemlji tih dana, ali i kasnije, kada su sinovi Boga otišli k kćerima ljudi i podarili im djecu. Bili su heroji starih, ljudi slave”.

Podržavaoci Sitchinove teze kažu da je ovo dio biblijskog dokaza da je napredna vanzemaljska rasa doista postojala na Zemlji, imala dug kontakt sa čovječanstvom, ali i odigrala ulogu u kreiranju ljudske rase.

Postoji velika kontroverza o tome do koje mjere tako različita kolekcija dokaznih izvora može potkrijepiti Sitchinovu tezu.

Kako se povijesno prisustvo vanzemaljaca povezuje s politikom SAD u Iraku?

Jedan nezavisni arheolog koji diskutira o izravnoj vezi između drevnog vanzemaljskog prisustva u Sumerana (južni Irak) i tadašnjeg fokusa SAD na režim Sadama Husseina je William Henry. Njegova glavna teza je da je u vrijeme Sumerana postojala tehnološka naprava koju on opisuje kao ‘Zvjezdana vrata’, koju su Anunaki’Nefilim koristili kako bi putovali do svoje domovine i nazad na Zemlju, ali i oko galaksije. Henry se oslanja na sljedeću scenu koju je Sitchin opisao u interpretaciji klinastog pisma jednog ritualnog teksta:

“Pronađeni su opisi koji prikazuju božija bića koja podbočavaju ulaz u hram i drže šipke na koje su pričvršćeni prstenoliki objekti. Nebeska priroda scene se ukazuje uključenjem simbola Sunca i Mjeseca … koji oslikavaju Enlila i Enkija podbočavajući prolaz kroz koji Anu veličanstveno prolazi.”

Umjesto jednostavne scene hrama koja uključuje glavnog Anunakija, Anua i njegova dva sina Enlila i Enkija, Henry tvrdi da navedena scena predstavlja uređaj za transportaciju korišten od strane Anua i drugih iz elite Anunakija. Ako je tako, onda je taj uređaj najvjerojatnije lociran u sumerskom gradu Uruk koji je bio osnivački grad sumerske civilizacije i dom Gilgameša iz poznatog Epa o Gilgamešu.

Sitchin i autori poput David Childressa koji diskutira razne tehnologije koje su koristili vanzemaljci i drevne civilizacije, propustili su značaj Zvjezdane kapije u svojim prijevodima gore navedenih tekstova i istragama o transportacija vanzemaljaca. Oboje su sudjelovali u konvencionalnoj paradigmi po kojoj se transport odvija vozilima na raketni pogon.

Sitchin se fokusira na svemirski brod na raketni pogon u svom opisu Anunakija i njihovih raznih putovanja na i sa Zemlje. U jednom od primjera je napisao: “Tekstovi otkrivaju da su njih 300 -” Anunaki iz raja “ili Igig – bili pravi astronauti koji su ostajali u svemirskom brodu bez da su zapravo sletjeli na Zemlju. Orbitirajući oko Zemlje, ovi svemirski brodovi su slali i primali šatlove sa Zemlje.”

Iz navednog se može zaključiti da su postojala dva oblika transporta korištena od strane Anunakija. Jedan je bio u obliku raketne tehnologije koja nam je poznata. Druga transportaciona tehnologija bila je Zvjezdana vrata koju je najvjerojatnije koristila samo ‘elita’ Anunakija.

Tako su Anunaki upravljali ispostavama na Zemlji i u svemiru kako bi održali svoju kontrolu planeta. Uzimajući strogu hijerarhiju vlasti, opisanu od strane Sitchina u njegovoj detaljnoj analizi Anunakija i njihovih odnosa s čovječanstvom, vjerojatno je da je Zvjezdana vrata poštovana i bila predmet klanjanja ostajućih Anunakija i ljudi koji su samo mogli promatrati njen rad, ali ne i da je sami koriste.

Tako je postojao ograničen broj Zvjezdanih vrata širom planete, dok je sumerska Zvjezdana vrata bila locirana u najvažnijem sumerskom gradu, drevnoj prijestolnici Uruk, domu drevnih kraljeva, koji je lociran u istočnom Iraku. Značajno, poslije 12 godina dosadnih iskopavanja, tim njemačkih istraživača je 2002. godine pronašao iskopine zakopanog grada Uruka.

Kartu “Zvjezdane kapije” možete naći na ovom linku: http://www.thelivingmoon.com/42stargate/04images/Iraq/iraq_airbase_lrg.jpg

Koristeći magnetometar koji može detektirati prisutnost objekata koje je napravio čovjek pod zemljom i moćan računalni sustav u Njemačkoj, njemački geofizičari su uspjeli mapiraju zakopane građevine drevne prijestolnice od 5,5 kilometara četvornih gdje je započeta sumerska civilizacija.

Važan događaj u sumerskim opisima Anunakija bio je posljednji odlazak sa planeta praćen kataklizmičkim događajima koji su kulminirali u razdoblju od 1800. do 1700. godine prije nove ere. Zaista, konvencionalni arheolozi podržavaju teoriju da je postojao kataklizmičan događaj u to vrijeme.

Ako su zapravo postojala dva vida transporta koje su koristili Anunaki, većina Anunakija su otišli koristeći raketne letjelice, dok su elitni Anunaki napustili Zemlju uz pomoć Zvjezdane kapije i zatvorili je. S obzirom na poštovanje koje je uživala Zvjezdana vrata, vjerojatno nije ostala nezaštićena u razdoblju između odlaska i reaktivacije s povratkom Anunakija po proročanstvu.

Veliki broj izvora opisuje sadašnje doba kao “prorečeni povratak bogova / Anunakija”. Pojam “prorečenog povratka” u kontekstu prethodnog prisustva Anunakija varira značenju prema trima različitim perspektivama.

Prva je bazirana jednostavna na ideji da će se bogovi ili Anunaki fizički vratiti da nastave vodeću ulogu utjecanja na ljudski život i predviđanja korištenja resursa planete.

Pri takvom scenariju, prvi val Anunakija bi došao kako bi stvorio pogodne uvjete za očekivani povratak elite Anunakija. Prema ovome bi prvi Anunaki morali vratiti i aktivirati Zvjezdanu kapiju koja je potrebna za povratak njohovih gospodara.

Ovo bi vjerojatno bilo najavljeno kao sveti događaj koji će proslaviti cijelo čovječanstvo. Autori Clive Prince i Lin Piknet, raspravljaju o tome da postoji očigledan lanac svjetskih događaja koji uključuje sudjelovanje ključnih religijskih i političkih sudionika, a koji spremaju čovječanstvo za ovakav dolazak.

Druga perspektiva o “povratku bogova / Anunakija” je povratak njihove matične planete Nibiru. Zaista, mnogo interesiranja su izazvale razne knjige i web stranice posvećeni temi povratka Nibirua, matičnog svijeta Anunakija. Mnogi autori citiraju razne astronomske dokaze koji podržavaju ideju o desetoj planeti za koju se dugo špekuliralo da utječe na orbite Urana i Neptuna još otkad je otkriveno da Pluton (otkriven 1930.) ne može izazvati takve smetnje. Kasnih sedamdesetih, dva astronoma iz Pomorskog opservatorija u SAD, Tom von Flandern i Richard Harrington, počeli su objavljivati ​​seriju radova koji podržavaju postojanje desete planete.

Najčešće citirana reference koja podržava postojanje desete planete koja je poznata, ali ne i javno objavljena, je serija novinskih objava astronomskog tima koji je tražio dio neba u kojem su Flandern i Harrington tvrdili da se nalazi deseta planeta. U prosincu 1983., glavni astronom zadužen za Infracrveni astronomski satelit (IRAS), dr. Gary Neugebauer, najavio je moguću potvrdu postojanja takve planete.

Nakon što je 6 velikih novina pokrilo objavu: “nebesko tijelo možda veličine … Jupitera i moguće … u dijelu sunčevog sustava pronađeno je u smjeru zviježđa Orion od strane orbitirajućeg teleskopa …”, objava je povučena i nastalo je zatišje o desetoj planeti. Počele su se širiti glasine o aktivnoj kampanji čiji je cilj bio da se potisnu informacije od strane tajnih vladinih organizacija.

Recimo, jedan od astronoma u Pomorskoj opservatoriju u SAD, dr Richard Harrington, javno je pričao i pisao o hipotetičkoj planeti Iks, što je doprinijelo njegovoj ranoj zagonetnoj smrti 1992. godine.

Treća perspektiva može se pronaći kod autora koji se baziraju na značaju nadolazećeg kraja majanskog ciklusa od 5.200 godina. Majanci su znali da se solarna ekliptična ravan poklapa sa galaktičkom ravninom na periodičnoj bazi. Ovo omogućava da intenzivnije kozmičke enrgije dođu do Zemlje iz srži galaksije. Tada dolazi do odgovarajućeg povećanja ili smanjenja ljudske svijesti, tj. dijelovi mozga se uključuju ili isključuju, dok majanski ciklusi prolaze kroz svoje različite faze. Smatra se da je 2012. godina odgovarala kraju majanskog ciklusa i da je u njoj započelo Novo doba sa prosvetljenijim globalnim razmišljanjem i povećanim ljudskim potencijalom. Dakle, smatra se da bi samo čovječanstvo razvilo ‘bogovske’ moći koje će spontano postati dostupne velikom dijelu čovječanstva.

Neki autori opisuju nevjerojatne sposobnosti i psihičke moći povećanog broja djece diljem svijeta s promjenom DNK i specifičnim moćima koje drugi nemaju.

Sumirano, dostupne informacije o ‘prorečenom povratku bogova’ mogu se shvatiti kao važna prekretnica u rastu ljudske civilizacije. Povratak se može shvatiti doslovno ili metaforički. Unatoč kontroverzi o tome što točno ‘povratak’ podrazumijeva, ovi čimbenici koji se u velikoj mjeri odnose na političku situaciju u Iraku i preventivnu vojnu intervenciju SAD mogu biti identificirani i analizirani. Prvi faktor su Zvjezdana vrata, koja leže negdje u pustinji južnog Iraka.

Drugo, moguć je povratak desete planete koja bi značajno utjecala na svijet.

Na kraju, tu je potencijal za brzim porastom ljudske svijesti od 2012. godine.

Sadam Hussein je znao za moć “Zvjezdanih vrata”

Zvjezdana vrata u južnom Iraku će sudjelovati u tzv. ‘Povratku bogova’, onda je vrlo vjerojatno da tajne vladine organizacije u velikoj mjeri utjecati na administraciju SAD i da su svjesne postojanja i ključne uloge Zvjezdanih vrata.

Predsjednik Iraka, Sadam Hussein je vjerojatno također bio svjestan postojanja vratae o čemu se može suditi na temelju njegovih arhitektonskih projekata koji su namjeravali oživiti veličanstvenost rane mezopotamijske civilizacije.

Što je još značajnije, njegova dozvola njemačkim arheolozima da nastave iskopavanja na lokaciji sumerskog grada Uruka nakon detlajnog podzemnog planiranja, kaže da je on znao za mjesto gdje se nalaze vrata.

Ovo znanje je možda dio razloga zašto se njemačka vlada javno bunila preventivnom ratu SAD protiv Iraka.

Teza William Henryja je da su ovo pravi razlozi nastavljajućih vojnih sukoba u Iraku.

Kontrola Zvjezdane kapije, kao doodatak ostalim kapijama koje možda postoje u prijestolnicama drugih civilizacija poput Egipćana, Inka i Asteka bi vjerojatno tajnim vladinim organizacijama omogućila veću moć nad komunikacijom s vanzemaljskim rasama koje trenutno kontaktiraju planetu ili trebaju doći prema proročanstvu.

Ako ništa drugo, kontrola Zvjezdanih vrata bi omogućila tajnim vladinim organizacijama da diktiraju svjetsku transformaciju koju su Zemlji dozvoljavale vanzemaljska tehnologija, superiorno znanje i povećane psihičke sposobnosti.

Što se tiče Sadama Husseina, kontrola nad Zvezdanim vratima mu je mogla dopustiti da je aktivira i ostvari proročanstvo. On je mislio da će zauzvrat za svoju lojalnost biti nagrađen od strane elitnih Anunakija većim globalnim autoritetom. Možda bi sebe smatrao kao svojevrsnim ljudskim spasiocem.

Sitchinova teza o postojanju drevnog vanzemaljskog prisustva u Sumeru i kombinirana s pojmom raznih transportnih uređaja opisanih od strane drugih autora, kao i arheološko iskopavanje prve sumerske prijestolnice Uruk 2002. Godine, daje potporu tezi William Henryja o Zvjezdanim vratima koja leži zakopana u pustinjama južnog Iraka.

Moguća tema rasprave je činjenica da su se i administracija predsjednika Busha i Husseinov režim borili za prevlast i kontrolu nad Zvezdanim vratima u ruševinama Uruka ili na nekoj drugoj lokaciji u Iraku, prije prorečenog povratka Anunakija.

Prevladavajuća objašnjenja Bushove administracije o predanosti iskorjenjivanju oružja za masovno uništenje, naftnim interesima i imperijalnim ambicijama se čini vjerojatnijim za one koji ne vjeruju da život postoji bilo gdje osim na Zemlji.

Suludo je vjerovati da u beskonačnom svemiru život postoji samo na Zemlji.

Postoje, međutim, važni dokazi koji daju dozu mogućnosti Henryjevoj tezi da su Zvjezdana vrata pravi fokus Bushove administracije. Prvi su mnogobrojna svjedočenja koja potvrđuju da su tajne vladine organizacije odgovorne za zataškavanje javnog saznanja o prisustvu vanzemaljaca i da one kontroliraju sve službene kontakte s vanzemaljskim rasama. Iz egzopolitička perspektive, zataškavanja podržavaju zaključak da postoji aktivno tajno suzbijanje saznanja o drevnom vanzemaljskom prisustvu.

Drugi važan dokaz je moćna diplomatska podrška Njemačke i Francuske Husseinovom režimu u odlaganju preventivnog vojnog napada. Podrška je bila toliko moćna da ih je američki tajnik obrane, Donald Rumsfeld s omalovažavanjem nazvao ‘Starom Europom’ u jednom intervjuu 2003. godine:

“Kada pričate o Europi, mislite na Njemačku i Francusku. Ja ne mislim, to je ‘stara Europa’. Ako pogledate NATO Europu danas, centar gravitacije se pomiče ka istoku i ima puno novih članica. Kada izbrojite sve članice NATO-a koje su nedavno primljene, ima ih oko 26, zar ne? Ipak, u pravu ste. Njemačka i Francuska su problem”.

Umjesto da se bori s administracijama u Njemačkoj i Francuskoj, Bushova administracija se odlučila na njihovu izolaciju od Iraka. Na primjer, administracija je ohrabrila vođe Španjolske, Portugala, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva, Mađarske, Poljske, Danske i Češke republike da napišu pismo Wall Street Journalu u kojem je pisalo “Irački režim i njihova oružja za masovno uništenje predstavljaju pravu prijetnju za svjetsku sigurnost”. Vjerojatno je da je postojalo razilaženje tajnih vladinih organizacija SAD i suparničkih organizacija u Njemačkoj, Francuskoj i Rusiji povodom tretiranja prisustva vanzemaljaca.

Treći važan dokaz su ponovljena iskopavanja njemačkih arheologa 2002. godine. S obzirom da političke tenzije u Iraku nisu opale do te godine, pretpostavlja se da postoje skriveni motivi za nešto što na prvi pogled djeluje kao najobičnije znanstveno iskopavanje.

Četvrti ključni dokaz bio je uništenje svemirskog šatla Columbia tijekom njegovog posljednjeg povratka 1. veljače 2003. godine. Jedan od članova posade je bio prvi Izraelac u svemiru, pukovnik Ijan Ramon. Uništenje Kolumbije se odigralo 16 minuta prije nego što će se spustiti.

U ovom slučaju sumnjivo je to što se ne zna kako je šatl uništen jer ni jedan sustav nije javljao ništa problematično. Događaj se desio pri samom povratku što inače nije nikada bio problem.

Nezvanično se saznaje da se sumnja da je shuttle uništio netko tko posjeduje vojne sposobnosti veće od bilo koje nacije ili terorističke skupine, a tko je želio poslati poruku u SAD.

Kada se sumiraju svi dokazi, dobiva se slučaj koji u velikoj mjeri podržava Henryjev tezu. Interpretacije motiva Bushove administracije za lansiranje preventivnog napada na Irak mogu se promatrati tek kao zagrebana površina pravih motiva. U dubini, vjerojatnije je da postoji velika nervoza tajnih vladinih organizacija zbog toga što bi se dogodilo ako bi Hussein, uz podršku europske vlade, ostvario pristup sumerskoj Zvjezdanoj kapiji i izvanzemaljskoj tehnologiji prisutnoj u zakopanom gradu Uruk. Njihov cilj je bio da prate i kontroliraju Zvjezdana vrata ali i vanzemaljske tehnologije koje se tamo nalaze.

Zaključak: Tajne službe nekoliko vlada imaju aktivnosti oko “Vrijemenskih vrata” u Iraku

Ako egzopolitička perspektiva točniji opis motivacija koje su vodile Bushovu administraciju ka preventivnom ratu u Iraku, onda se mogu načiniti sljedeći zaključci:

Prvo, kvalitetu dokaza koji potkrepljuju povijesno prisustvo vanzemaljaca i zataškavanje tajnih vladinih organizacija, ima značajan stupanj vjerojatnosti i uvjerljivosti.

Drugo, postoji potreba promoviranja objavljivanja zvaničnih vlasti povodom povijesnog vanzemaljskog prisustva i / ili predstojećeg povratka ovih vanzemaljaca.

Treće, dokazi kažu da tadašnje vojne pripreme za rat protiv Iraka nisu imale puno veze sa oružjem za masovno uništenje, ali su dizajnirane tako da osiguraju tajnim vladinim organizacijama SAD kontrolu informacija povodom povijesne i trenutne vanzemaljske prisutnosti.

Četvrto, dokazi tvrde da konflikt u Iraku i uništenje šatla Kolumbija maskiraju duboku borbu između frakcija tajnih vladinih organizacija koje su na početku i osmišljene da se bave vanzemaljskim prisustvom. Preporuča se da se javno objelodane ove organizacije i njihovi napori da poprate i odgovaraju na izvanzemaljsko prisustvo.

Konačna preporuka je da mora odrediti do koje mjere će se kongresnom i zakonodavni nadzor zahtijevati od organizacija kreiranih u različitim državama kako bi se bavile pitanjem prisutnosti vanzemaljaca, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti i implikacijama o povratku vanzemaljaca.

Tvrdi se da je najbolji mehanizam odgovora na postojanje drevne vanzemaljske tehnologije u drevnoj sumerskoj prijestolnici Uruk, spremnost svjetskih vlada i odgovarajućih tajnih vladinih organizacija da dijele informacije i kontrolu vezanu za imovinu vanzemaljaca.

Rivalske tajne vladine organizacije koje se putem rata bore za kontrolu drevne vanzemaljsek tehnologije, teško da bi poslale najbolji primjer zrelosti čovječanstva koje je dovoljno odgovorno voditi suverenitet nad resursima Zemlje.

Ljudski suverenitet je dakle upitan u momentu kada postoji prilika za brz preokret u evolucijskom razvoju ljudske svijesti. Na čovječanstvu je odlučiti kako ćemo odgovoriti na izazov koji predstavljaju tajne vladine organizacije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Clive Hamilton u knjizi Requiem for a Species: Why We Resist the Truth About Climate Change opisuje sumorno olakšanje koje slijedi nakon prihvaćanja činjenice da je “katastrofalna promjena klime praktički neizbježna”.

Ovo odustajanje od “lažne nade”, kaže on, podrazumijeva intelektualno i emocionalno znanje. Intelektualno znanje se može steći. Suočavanje s ovim drugim je teže, jer treba prihvatiti činjenicu da će naši bližnji, uključujući i našu djecu, kroz nekoliko desetljeća – ako ne i godina – skoro sigurno biti osuđeni na neizvjesnost, mizeriju i patnju.

Emocionalno prihvatiti predstojeću katastrofu, iskreno shvatiti da elita na vlasti neće racionalno odgovoriti na devastaciju ekosustava, podjednako je teško kao prihvatiti vlastitu smrtnost. Najveća egzistencijalna borba našeg vremena jeste da razumijemo ovu užasnu činjenicu – intelektualno i emocionalno – i da nastavimo pružati otpor silama koje nas uništavaju

Ljudski rod, pod vodstvom Europljana i Euro-Amerikanaca, već 500 godina divlja planetom, pustoši, pljačka, eksploatira i zagađuje Zemlju – pritom istrebljujući domorodce koji mu se nađu na putu. Ali igra je završena. Tehnološki i znanstveni napredak koji je industrijskim elitama omogućio život u neprevladanoj raskoši – kao i vojnu i ekonomsku premoć – sada radi protiv nas.

Manija za neprestanom ekonomskom ekspanzijom i eksploatacijom pretvorila se u prokletstvo, u smrtnu presudu. Ali čak i dok nam se ekonomski i ekološki sustav raspada, nakon najvrelije godine u naših 48 kontinentalnih država za 107 godina otkad se mjere temperature, mi nemamo ni emocionalne ni intelektualne kreativnosti da isključimo mašinu globalnog kapitalizma. Vezali smo se za paklenu mašinu koja grabi naprijed, kako pokazuje izvješće Nacionalne savjetodavne komisije za klimatske procjene i razvoj.

Kompleksne civilizacije imaju lošu naviku da se samounistavaju. Antropolozi kao što su Joseph Tainter u knjizi The Collapse of Complex Societies, Charles Redman u Human Impact on Ancient Environments i Ronald Wright u Kratkoj povijesti napretka opisuju poznate obrasce koji sustav dovode do sloma. Jedina razlika je u tome što ćemo ovoga puta povući za sobom čitavu planetu. Poslije ovog konačnog kolapsa, neće biti novih teritorija za eksploatiranje, novih civilizacija za osvajanje, ni novih naroda za porobljavanje. Duga borba između ljudskog roda i planete završit će se tako što će ostaci ljudskog roda naučiti bolnu lekciju o nesputanoj pohlepi i obožavanju samih sebe.

“Postoji poznati obazac po kome su civilizacije jedna za drugom dozlogrdile prirodi, neumjerenom eksploatacijom sredine, pretjeranim naseljavanjem i razmnožavanjem,” rekao mi je Wright u telefonskom razgovoru, javljajući se iz svoje kuće u Kanadi, “One se obično ruše ubrzo nakon što dostignu period najveće slave i prosperiteta.”

Ovaj obrazac vrijedi za mnoga društva, između ostalih Rimsko, starih Maja i Sumerana iz današnjeg južnog Iraka. Ima mnogo drugih primjera, uključujući i manje zajednice kao što je ona na Uskršnjem otoku. Upravo su one stvari koje jednom društvu kratkoročno omogućuju napredak, osobito novi vidovi eksploatacije okoliša poput irigacije, dugoročno dovode do katastrofe, uslijed nepredviđenih komplikacija.

Ovo u Kratkoj povijesti napretka nazivam “zamkom napretka”. Pokrenuli smo toliko složenu industrijsku mašineriju, utemeljenu na ekspanziji, da sada ne znamo kako da preživimo u oskudici i kako stabilizirati svoje zahtjeve od prirode. Nismo uspjeli stabilizirati broj ljudi. On se utrostručio tijekom mog života. A taj problem dodatno pogoršavaju rastuća razlika između bogatih i siromašnih i koncentracija bogatstva na vrhu, koja jamči da nikad neće biti dovoljno resursa za raspodjelu. Danas ima više ljudi koji žive u teškoj bijedi – oko dvije milijarde – nego što je početkom prošlog stoljeća bilo ukupno ljudi na svijetu. To nije napredak. “

“Ako odbijamo rješavamo probleme na uređen i racionalan način, prije ili kasnije će nas snaći neka velika katastrofa”, kaže on, “Ako budemo imali sreće, ona će biti dovoljno velika da nas prodrma, ali ne toliko velika da nas zbriše. To je najviše čemu se možemo nadati. Moramo nadići našu evolutivnu povijest. Mi smo lovci iz ledenog doba, samo obrijani i u odijelima. Ne ide nam razmišljanje na duge staze. Radije ćemo da se prežderem mesom mrtvih mamuta tako što ćemo cijelo krdo potjerati preko litice, nego što ćemo naučiti kako se čuva krdo, pa da i mi i naša djeca možemo se hranimo dok smo živi. Ovo je skok koji naša civilizacija mora izvesti. I nećemo uspjeti. “

Wright, koji u svom romanu A Scientific Romance prikazuje budući svijet razoren ljudskom glupošću, navodi “ukorijenjene političke i ekonomske interese” i nesposobnost ljudske imaginacije kao dvije najveće prepreke za radikalnu promjenu. Krivi smo svi mi koji trošimo fosilno gorivo, koji se izdržavamo kroz formalnu ekonomiju, kaže on.

Suvremena kapitalistička društva, tvrdi Wright u knjizi What Is America?: A Short History of the New World Order, nastala su tako što su europski osvajači opustošili urođeničke kulture na američkom kontinentu od 16. do 19. stoljeća, upotrebljavajući afričke robove kao radnu snagu koja je zamijenila urođenike. Više od 90 % posto urođeničkog stanovništva stradalo je od boginja i drugih epidemija koje ranije nisu imali. Španjolci nisu pokorili nijednu veliku zajednicu prije nego što je ona desetkovana boginjama; u prvom pokušaju, Asteci su ih potukli.

Da se Europa nije dokopala zlata Asteka i Inka, da nije okupirala zemlju i prenijela produktivne usjeve iz Novog svijeta na europske farme, razvoj industrijskig društva u Europi bio bi znatno sporiji. I Karl Marx i Adam Smith su ukazivali da je dotok bogatstva iz Sjeverne i Južne Amerike omogućio industrijsku revoluciju i pokretanje suvremenog kapitalizma. Iscrpljivanje Sjeverne i Južne Amerike, ističe Wright, označilo je početak orgije europske ekspanzije. Industrijska revolucija dala je Europljanima tehnološki napredno oružje, što je omogućilo daljnja osvajanja, pljačke i ekspanziju.

“Iskustvo relativno lakih 500 godina ekspanzije i kolonizacije, konstantnog preuzimanja novih teritorija, dovelo je do suvremenog kapitalističkog mita da je moguće se širiti beskonačno”, kaže Wright, “To je apsurdan mit. Živimo na ovoj planeti. Ne možemo odemo nigdje drugdje. Moramo svesti naše ekonomije i prohtjeve od prirode na prirodnu granicu, ali imali smo 500 godina kada su Europljani, Euro-Amerikanci i drugi kolonisti preplavili i zauzeli svijet.

Ovaj petstogodišnju razdoblje navodi nas da takvu situaciju smatramo ne samo lakom za održavanje, već i normalnom. Vjerujemo da će sve uvijek biti veće i bolje. Moramo shvatiti da je ovaj dugi period ekspanzije i prosperiteta bio anomalija. Rijetko kada se dešavao u povijesti, i nikad se više neće ponoviti. Moramo čitavu civilizaciju prilagoditi shvaćanju da živimo u ograničenom svijetu.

Ali mi to ne radimo, jer nosimo pretežak ideološki teret, previše mitoloških verzija namjerno iskrivljene povijesti i duboko usađeno uvjerenje da je bit suvremenosti u tome da imaš više. Antropolozi ovo zovu ideološka patologija, pogubno uvjerenje koje izaziva slom i nestanak društava. Ovakva društva nastavljaju se glupo ponašaju jer ne umiju da promjene način razmišljanja. Tu se mi danas nalazimo. “

Kako sunovrat bude postajao sve očigledniji, ako nam je povijest nekakva učiteljica, i mi ćemo poput nekadašnjih društava u nevolji potražiti utočište u “kriznim kultovima”, kako ih nazivaju antropolozi. Nemoć koju budemo osjećali u ekološkom i ekonomskom kaosu oslobodit dodatne kolektivne zablude, poput fundamentalističke vjere u boga ili bogove koji se vraćaju na Zemlju da nas izbave.

“Klonula društva često sebe obmanjuju da će obavljanjem nekih rituala sve grozne stvari nestati”, kaže Wright. “Brojni su primjeri toga kroz povijest. U prošlosti, ovi krizni kultovi uhvatili su korijena u narodima koje su došljaci kolonizirali, napadali ili ubijali, koji su izgubili kontrolu nad svojim životima. U tim ritualima oni vide mogućnost vraćanje izgubljenog svijeta, koji doživljavaju kao nekakav raj. Traže povratak na staro. Krizni kultovi proširili su se među američkim Indijancima u 19. stoljeću, kada su bizoni i Indijanci istrebljivani, prvo lovačkim puškama pa onda mitraljezima. Ljudi su počeli da vjeruju, kao u Plesu duhova, da će suvremeni svijet – bodljikava žica, željeznica, bijelci, mitraljezi – nestati samo ako oni budu radili prave stvari. “

“Svi mi imamo u osnovi istu psihološku aparaturu”, kaže Wright, “Zbog nje nam slabo ide dugoročno planiranje i ona nas tjera da se hvatamo za iracionale zablude kada smo suočeni s ozbiljnom prijetnjom. Pogledajte kako ekstremna desnica vjeruje da će se, ako se država skloni, vratiti izgubljeni raj pedesetih godina. Pogledajte kako dozvoljavamo da naftna i plinska eksploatacija divlja, kada znamo da je fosilna ekonomija samoubilačka za našu djecu i unuke. Rezultat se već osjeća. Kada na velikom dijelu planete budu propali usjevi, imaćemo masovnu glad i slom poretka. To nas čeka ako se ne izborimo sa klimatskim promjenama. “

“Ako ne uspijemo u ovom velikom eksperimentu, gdje su primati postali dovoljno inteligentni da vode računa o vlastitoj sudbini, priroda će slegnuti ramenima i reći da je bilo zabavno neko vrijeme dati primatima voditi laboratorij, ali da je to ipak bila loša zamisao”, kaže Wright.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(pescanik.net, youtube.com/uredio: nsp)