Nikad podjeljeniji Turci referendumom o davanju apsolutne moći predsjedniku, gotovo stoljeće Atatürkove republike i sedam desetljeća parlamentarne demokracije, poslali su u povijest

Tijesnom pobjedom od 51,4 posto za i 48,6 posto protiv, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan uspio je na referendumu progurati ustavne promjene kojima će devet desetljeća republike i gotovo sedam desetljeća parlamentarne demokracije poslati u povijest i preuzeti ulogu apsolutnog vladara Turske i novog sultana.

Ipak, unatoč proglašenoj pobjedi, Erdogan će morati malo pričekati s trijumfom jer oporba traži ponovno prebrojavanje glasova, a dio nezadovoljnika već je izašao na ulice prosvjedujući protiv rezultata referenduma.

Pitanje je sada koliko je snažno i duboko Turska podijeljena i može li ta podjela dovesti do nove eskalacije sukoba pa i ozbiljnijih obračuna prije službenog proglašenjamodernog turskog sultana.

Činjenica jest da je Erdoğan podijelio narod, te da uvođenje apsolutizma nije prošlo u najvećim turskim gradovima Istanbulu, Ankari i Izmiru, kao i među dijasporom u SAD-u i Velikoj Britaniji. No zato jest u ruralnoj Turskoj i državama Europske unije u kojima živi snažna i brojna turska zajednica.

Posebno je zanimljivo što je za ustavne promjene glasala većina Turaka u Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj, stožernim državama Europske unije, protiv koje je Erdoğan upućivao najsnažnije strelice u predizbornoj kampanji.

Ispada tako da je turska emigracija, koja je bolji život potražila u EU, glasovala za promjene koje će Tursku i njezine građane još više udaljiti od te iste Europe.

A sudeći prema prvim reakcijama čelnika europskh država, takav je scenarij neizbježan jer protueuropski govori i Erdoganova najava ponovnog uvođenja smrtne kazne gotovo su potpuno zatvorili Ankari europska vrata.

I dok je austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz jasno rekao da je takav ishod referenduma jasan signal protiv EU i da Turska više ne može postati članica Unije, njemačka kancelarka Angela Merkel pozvala je tursku vladu na civilizirani razgovor sa svim segmentima društva.

Tijesan rezultat referenduma pokazuje duboke podjele unutar turskog društva. Poštujemo odluku turskog naroda u odlučivanju o ustavnim promjenama, no jasno je da predsjednik Erdoğan snosi odgovornost za buduće korake u kojem će smjeru Turska krenuti – kazao je austrijski šef diplomacije Kurz.

A sudeći prema najavama, Turska će nakon referenduma u Ustav ugraditi 18 amandmana kojima će nestati sustav parlamentarne demokracije. Predsjednički i parlamentarni izbori 2019. godine održat će se istodobno, a pobijedi li Erdogan, imao bi pravo na još dva petogodišnja predsjednička mandata, što znači da bi na toj funkciji mogao ostati do 2029. godine.

Ustavne promjene predviđaju ukidanje pozicija premijera, a bio bi uveden položaj jednog ili više potpredsjednika.

Predsjednik će moći izravno imenovati dio vrhovnih i ustavnih sudaca, što će trodiobu vlasti, iako se ona spominje i dalje u Ustavu, praktično ukinuti. Prema trenutačnom zakonu, Erdogan je morao napustiti svoju stranku i službeno zauzeti politički neutralan stav, no prema novim zakonima moći će ponovo predsjedati svojim AKP-om.

Najavljeno je i ponovno uvođenje smrtne kazne, a predsjednik države dobiva i vrlo široke ovlasti izdavanja dekreta koji će zakonskom snagom odmah postati aktivni i pravovaljani.

Erdogan će i prema novim regulama imati pravo na neodređeno vrijeme produljiti trenutačno izvanredno stanje koje je uvedeno nakon pokušaja vojnog udara.

Predlaže se da predsjednik također može u bilo kojem trenutku započeti istragu protiv bilo kojeg od 3,5 milijuna Turaka zaposlenih u javnoj upravi bez navođenja razloga.

Sultanat je država ili druga društveno-vojno-politička organizacija kojom vlada sultan. Tipičan primjer sultanata je bilo Osmanlijsko carstvo, među čijim se pretečama broje njegovi prethodnici poput Seldžučkog i Ilhanskog sultanata. Uzor sultanata je bio hilafet. Sultan je time ništa drugo nego halifa. I dan danas postoje zemlje koje su sultanati (wikipedia)
 
(veceernji.hr)