Nikad podjeljeniji Turci referendumom o davanju apsolutne moći predsjedniku, gotovo stoljeće Atatürkove republike i sedam desetljeća parlamentarne demokracije, poslali su u povijest

Tijesnom pobjedom od 51,4 posto za i 48,6 posto protiv, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan uspio je na referendumu progurati ustavne promjene kojima će devet desetljeća republike i gotovo sedam desetljeća parlamentarne demokracije poslati u povijest i preuzeti ulogu apsolutnog vladara Turske i novog sultana.

Ipak, unatoč proglašenoj pobjedi, Erdogan će morati malo pričekati s trijumfom jer oporba traži ponovno prebrojavanje glasova, a dio nezadovoljnika već je izašao na ulice prosvjedujući protiv rezultata referenduma.

Pitanje je sada koliko je snažno i duboko Turska podijeljena i može li ta podjela dovesti do nove eskalacije sukoba pa i ozbiljnijih obračuna prije službenog proglašenjamodernog turskog sultana.

Činjenica jest da je Erdoğan podijelio narod, te da uvođenje apsolutizma nije prošlo u najvećim turskim gradovima Istanbulu, Ankari i Izmiru, kao i među dijasporom u SAD-u i Velikoj Britaniji. No zato jest u ruralnoj Turskoj i državama Europske unije u kojima živi snažna i brojna turska zajednica.

Posebno je zanimljivo što je za ustavne promjene glasala većina Turaka u Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj, stožernim državama Europske unije, protiv koje je Erdoğan upućivao najsnažnije strelice u predizbornoj kampanji.

Ispada tako da je turska emigracija, koja je bolji život potražila u EU, glasovala za promjene koje će Tursku i njezine građane još više udaljiti od te iste Europe.

A sudeći prema prvim reakcijama čelnika europskh država, takav je scenarij neizbježan jer protueuropski govori i Erdoganova najava ponovnog uvođenja smrtne kazne gotovo su potpuno zatvorili Ankari europska vrata.

I dok je austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz jasno rekao da je takav ishod referenduma jasan signal protiv EU i da Turska više ne može postati članica Unije, njemačka kancelarka Angela Merkel pozvala je tursku vladu na civilizirani razgovor sa svim segmentima društva.

Tijesan rezultat referenduma pokazuje duboke podjele unutar turskog društva. Poštujemo odluku turskog naroda u odlučivanju o ustavnim promjenama, no jasno je da predsjednik Erdoğan snosi odgovornost za buduće korake u kojem će smjeru Turska krenuti – kazao je austrijski šef diplomacije Kurz.

A sudeći prema najavama, Turska će nakon referenduma u Ustav ugraditi 18 amandmana kojima će nestati sustav parlamentarne demokracije. Predsjednički i parlamentarni izbori 2019. godine održat će se istodobno, a pobijedi li Erdogan, imao bi pravo na još dva petogodišnja predsjednička mandata, što znači da bi na toj funkciji mogao ostati do 2029. godine.

Ustavne promjene predviđaju ukidanje pozicija premijera, a bio bi uveden položaj jednog ili više potpredsjednika.

Predsjednik će moći izravno imenovati dio vrhovnih i ustavnih sudaca, što će trodiobu vlasti, iako se ona spominje i dalje u Ustavu, praktično ukinuti. Prema trenutačnom zakonu, Erdogan je morao napustiti svoju stranku i službeno zauzeti politički neutralan stav, no prema novim zakonima moći će ponovo predsjedati svojim AKP-om.

Najavljeno je i ponovno uvođenje smrtne kazne, a predsjednik države dobiva i vrlo široke ovlasti izdavanja dekreta koji će zakonskom snagom odmah postati aktivni i pravovaljani.

Erdogan će i prema novim regulama imati pravo na neodređeno vrijeme produljiti trenutačno izvanredno stanje koje je uvedeno nakon pokušaja vojnog udara.

Predlaže se da predsjednik također može u bilo kojem trenutku započeti istragu protiv bilo kojeg od 3,5 milijuna Turaka zaposlenih u javnoj upravi bez navođenja razloga.

Sultanat je država ili druga društveno-vojno-politička organizacija kojom vlada sultan. Tipičan primjer sultanata je bilo Osmanlijsko carstvo, među čijim se pretečama broje njegovi prethodnici poput Seldžučkog i Ilhanskog sultanata. Uzor sultanata je bio hilafet. Sultan je time ništa drugo nego halifa. I dan danas postoje zemlje koje su sultanati (wikipedia)
 
(veceernji.hr)

Turski predsjednik se uselio u palaču sa “samo” 1.000 soba. Probajte brojati do 1000, i trajat će neko vrijeme, a kamoli da prošećete kroz sve te sobe

Izgradnja je izazvala veliko protivljenje turske opozicije i zaštitnika okoliša jer je kompleks izgrađen na jednoj od najbolje očuvanih gradskih zelenih površina.

Prvobitno je planirana kao palača za premijera, ali kada je Erdogan podnio ostavku na mjesto premijera i izglasan za predsjednika, planovi su se promijenili.

Već ironično prozvana “Bijela kuća” među osporavateljima, ta ogromna bijela palača zamijenit će sadašnje sjedište ureda predsjednika, puno skromnije ali povijesno, koje je udomilo 11 prethodnih šefova države u modernoj povijesti Turske, nakon 1923. godine.

Površine 200.000 kvadratnih metara, nova palača je podignuta na rubu glavnog grada Ankare u dijelu nazvanom Cankaya i na terenu koji je prvi predsjednik i osnivač republike Mustafa Kemal Ataturk kupio da ondje napravi farmu.

Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Turske, ima Bijelu palaču na obodu Ankare, grandioznu novu rezidenciju čija je izgradnja koštala 350 milijuna dolara. No na kraju je izgradnja koštala više nego duplo. Koštala je 615 milijuna dolara.

Dodatni troškovi u gradnji su napravljeni zbog zahtjeva Erdogana za dodatnih 250 soba za njega samoga, i uvoz 1000 talijanskih drveća. Tko sadi talijansko drveće u Turskoj? Drveća nisu bila uračunata u prvobitnu cijenu izgradnje dvorca, i koštala su od 3700 do 10 000 dolara po komadu.

Zdanje za koje kritičari kažu da je samo novi dokaz Erdoganovih autokratskih namjera ima 200.000 četvornih metara i 1.000 soba. Po arhitekturi trebalo bi spajati moderne stilove s gradnjom iz vremena sultana dinastije Seldžuka iz koje se razvilo Otomansko carstvo.

Erdogan je za prvi službeni prijam u novoj palači ironično odabrao svečanost povodom proslave proglašenja moderne turske države 1923, nastale na ruševinama tog carstva, kada je za prvog predsjednika izabran Mustafa Kemal Atatürk.

Bijela palača ili Aksaraj na turskom, izgrađena je u zaštićenom prirodnom području Bestepe, zbog čega su se bunili i ekolozi.

Mjesečni račun za struju iznosi 313.000 dolara na mjesec.

Erdoganov “čardak” je veći nego Bijela kuća, i veći nego Kremlin u Rusiji.

Ersin Kalajčioglu, profesor političkih znanosti na istanbulskom sveučilištu Sabanci, tvrdi da Erdogan tako vjerojatno raskida s prošlošću.

To znači da on ne želi postati jedan od bivših stanovnika Čankaje – objašnjava Kalajčioglu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(kurir.rs,blic.rs/uredio:NSP)