Nije prošlo ni 24 sata od završetka propalog vojnog udara u Turskoj, a na društvenim mrežama već su se pojavile špekulacije i teorije zavjere o tome kako je vojni udar u biti bio samo smicalica u režiji samo turskog predsjednika Erdogana, koji je na taj način odlučio preuzeti potpunu vlast nad zemljom, piše Independent

Teoretičari zavjera pozivaju se i na izjavu samog Erdogana, koji je navodno intervenciju vojske nazvao “darom od Allaha”.

Na društvenim mrežama pojavile su se i usporedbe jučerašnjeg puča i paleža Reichstaga 1933. godine. Tada je Adolf Hitler iskoristio napad na parlament kako bi ukinuo građanske slobode te naredio masovna uhićenja svojih neistomišljenika. S obzirom da je danas Erdogan smijenio oko 2700 sudaca te uhitio oko 2800 vojnika, usporedba možda i nije u potpunosti deplasirana.

Independent piše kako je predsjednik Erdogan na istanbulskom aerodromu navodno kazao kako je vojni udar “Božji dar” koji će doprinijeti tome da se vojska “očisti od članova bande”, koja će “platiti visoku cijenu za izdaju”.

Vojni udar kao izlika za čistke

Niz političkih komentatora već je upozorio kako bi vojni udar mogao poslužiti Erdoganu da počisti vojsku od svih onih koji ne podržavaju njegove stavove te da ojača svoj čelični stisak nad vlašću u zemlji.

Ryan Heath, dopisnik Politica, na Twitteru je podijelio komentare svojeg izvora iz Turske, koji je sinoćnje događaje nazvao “lažnim pučem” koji će ojačati “lažnog borca za demokraciju” Erdogana.

“Vjerojatno će doći do izvanrednih izbora, na kojima će Erdogan pokušati osigurati premoćnu većinu. To će mu vjerojatno osigurati 10 do 15 godina autoritarnog vladanja, bit će izabrani diktator”, smatra Heathov izvor.

Talijanski medij: Da nema mrtvih, sinoćnji puč mogli bismo nazvati farsom

I talijanski Corriere della Sera danas piše o tome kako će propali vojni udar samo dodatno učvrstiti Erdoganovu vlast.

Corriere piše da bi se jučerašnja vojna intervencija, da nema mrtvih, skoro mogla nazvati i farsom. Ističe se kako puč najviše odgovara samom Erdoganu, koji je danas mnogo jači nego ikad.

“Moguće je i da se nada kako će sada skupiti sve glasove koji su mu potrebni da promijeni Ustav te da transformira Tursku u predsjedničku republiku”, navodi talijanski medij.

Slično kao i scenariji koji su se do sada u povijesti primjenjivali u Americi, koji su bili dio teorija zavjere, no na kraju su se dokazale da su bile dio plana vlade da bi se narod još više doveo pod kontrolu, i da je uvijek bio “posao iznutra”.
 
(index.hr)

Sjedinjene Države ostat će u dobrim odnosima s turskom vojskom koja je u NATO savezu i ako državni udar u Turskoj uspije, izjavio je predsjednik američkog Odbora za nacionalnu sigurnost Michael Makaul

Washington će zadržati dobre odnose s turskom vojskom u slučaju uspješnog državnog udara, rekao je Makaul.

Kako je to moguće? Pa što Washington održava dobre odnose i sa novim vladama koje nisu sukladne ciljevima Zapadne politike? Vrlo teško.

“Naša vojska je u vrlo dobrim odnosima s turskom vojskom. Ako se ovaj državni udar odigrao i bude uspješan, smatram da je nastavak takvog odnosa s našim saveznikom iz NATO-a od najvećeg značaja”, izjavio je Makaul u intervjuu za “Fox News”.

Kongresmen smatra da je turska vojska politiku predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana vidjela kao “pomalo opasnu” po državnu sigurnost.

“Budući da je njegova (turska) vojska malo sekularnija, a predsjednik Erdogan malo više na islamskoj strani kuće”, tvrdi Makaul.

“S nedavnim napadom na aerodromu u Istanbulu, s Daesu-ovim napadima, s Rusijom u toj regiji, smatram da je ono što sada vidite državni udar koji je odgovor na neke od tih politika”.
 
(sputniknews.com)

U proteklih 50 godina u Turskoj je u četiri navrata vojska svrgnula demokratski izabrane vlade

Na dan 2. svibnja 1960. godine bio je proveden vojni udar gotovo bez kapi krvi, a predvodili du ga oficiri i kadeti s vojnih škola iz Istanbula i Ankare, Idućega dana zapovjednik zemaljskih snaga, general Cemal Gursel zatražio je političke reforme i dao ostavku nakon što su njegovi zahtijevi odbijeni.

Čelnici su utemeljili 38-člano Vijeće nacionalnog jedinstva s Gurselom kao predsjednikom. Od 601 čovjeka kojem se sudilo, njih 464 proglašeni su krima. Nad tri bivša ministra, uključujući i premijera Adnana Mendeseta, izvršena je smrtna presuda, a za 12 ostalih, među kojima je bio i predsjednik Celal Bayar, smrtna kazna zamijenjena je doživotnim zatvorom.

U 1971. godini, u tzv. “Memorandumskom vojnom udaru”, vojska je uputila vladi upozorenje da uspostavi red u zemlji nakon mjeseci štrajkova i uličnih sukoba između ljevičarskih i nacionalističkih skupina. Nekoliko mjeseci kasnije premijer Sulejman Demirel odstupio je s vlasti, a koalicija konzervativnih političara i tehnokrata primila se zadaće uspostave reda pod nadzorom vojske. U nekoliko pokrajina proglašeno je izvanredno stanje i nije potpuno ukinuto do rujna 1973.

Dvanaestog rujna 1980. godine udar je izvelo zapovjedništvo vojske pod vodstvom generala Kenana Evrena. Akcija je uslijedila nakon ponovnog izbijanja uličnih sukoba lijevih i nacionalističkih skupina. Nakon vojnog udara uhićeni su vodeći političari, a raspušteni su parlament, političke stranke i sindikati.

Upravljanje državom preuzelo je petočlano Vijeće nacionalne sigurnosti, koje je suspendiralo dotadašnji ustav, a usvojilo privremeni ustav koji je davao skoro neograničenu moć vojsci.

“Postmoderni udar” dogodio se 18. lipnja 1997. godine, kada je premijer Necmettin Erbakan, kojeg su protivnici proglašavali opasnošću za sekularni ustroj zemlje, odstupio s dužnosti pod pritiskom vojske, poslovnih krugova, pravosuđa i politčara. Generali su smatrali da su obavezni djelovati u obrani sekularne države koju je utemeljio Mustafa Kemal Ataturk.

Tajnovita skupina Ergenekon je prvi je put došla na uvid javnosti kad je 2007. tijekom policijske racije pronađen eksploziv u kući u Istanbulu. Naposlijetku su stotine ljudi suđene zbog pokušaja svrgavanja tadašnjeg premijera Tayyipa Erdogana, a 275 časnika, novinara, odvjetnika i ostalih proglašeno je krivima.

Sve su presude poništene 2016. nakon što je prizivni sud presudio da uopće nije dokazano postojanje skupine Ergenekon. Erdogan, koji je 2014. postao predsjednik Turske, u početku je podržavao tužbu, ali je kasnije krivio policiju i tužitelje koji pripadaju vjerskom pokretu predvođenom Fethullahom Gulenom, koji živi u dobrovoljnom izgnanstvu u SAD, da su inscenirali pokušaj državnog udara.

Novinari su 2010. objavili podatke o zavjeri sekularne grupe koja je htjela izvesti državni udar, kodnog naziva Malj, koji je navodno planiran još od 2003., a koji je navodno imao za cilj izazvati nered u društvu koji bi doveo do rušenja s vlasti Erdoganove stranke Pravde i razvitka.

Sud je 2012. zatvorio 300 od 365 optuženih. Dvije godine kasnije skoro svi osuđeni su oslobođeni nakon što je Ustavni sud presudio da su im bila narušena prava. I ovaj put su za cijelu stvar optuženi sljedbenici Gulena, a on je odbacio sve optužbe.
 
(jutarnji.hr)