Američki vanjskotrgovinski deficit u prošloj godini iznosio više od 500 milijardi dolara, a od toga samo trgovinski deficit s Kinom bio je više od 300 milijardi dolara

U tijeku su pritisci SAD na Kinu na raznim poljima – ekonomskom, sigurnosnom, na pitanju Sjeverne Koreje, Južnog kineskog mora, naoružavanja Tajvana… itd.

Ovom serijom poteza Washington se zapravo želi nametnuti, odnosno ne odustati od svoje dominantne uloge u Azijsko-pacifičkoj regiji.

Svega nekoliko tjedana nakon što je optužio službeni Peking da “ne čini dovoljno da obuzda Sjevernu Koreju”, američki predsjednik Donald Trump odobrio je pokretanje istrage o navodnoj kineskoj krađi američkog intelektualnog vlasništva.

Na temelju Trumpove naredbe, američki trgovinski predstavnik Robert Lighthizer treba ustanoviti je li potrebno istražiti kinesku trgovinsku praksu koja, navodno, tjera američke tvrtke koje posluju u Kini da odaju intelektualno vlasništvo.

Ovakav razvoj događaja najavio je još početkom kolovoza list “Wall Street Journal” navodima da SAD planira uvesti trgovinske mjere protiv Kine.

List je tada naveo da se administracija američkog predsjednika planira pozovati na rijetko korištenu zakonsku klauzulu koja SAD omogućava da istraže da li kineski propisi o intelektualnom vlasništvu doprinose nefer trgovinskoj praksi.

Milorad Denda, dugogodišnji dopisnik iz Pekinga ocjenjuje najnoviji potez američkog predsjednika kao još jednu epizodu u već viđenim pritiscima koje Trumpova administracija vrši prema Pekingu otkako je Trump ušao u Bijelu kuću.

“Riječ je o pritiscima na Kinu na raznim područjima – ekonomskom, sigurnosnom, na pitanju Sjeverne Koreje, Južnog kineskog mora, naoružavanja Tajvana i tako dalje. Ovom serijom poteza Washington se zapravo želi nametnuti, odnosno ne odustati od svoje dominantne uloge u Azijsko-pacifičkoj regiji. Iako je ovdje naizgled riječ o ekonomskim pitanjima, suština je u tome tko će u narednom razdoblju imati primat u Azijsko-pacifičkoj regiji, jer u Washingtonu shvaćaju da se Kina u proteklih 30 godina razvija dinamikom nezabilježenom u svjetskim okvirima, da je nakupila dovoljno resursa i da je prirodno da radi na preoblikovanju azijske strukture moći. Naravno, Peking time izaziva kako interese tako i status SAD u Azijsko-pacifičkoj regiji”, objašnjava on.

Prema njegovim riječima, ova situacija se ne može nazvati “objavom trgovinskog rata”, već predstavlja još jedan korak Bijele kuće u seriji pritisaka na Peking radi iznuđivanja određenih stvari na drugim poljima, kako kada je riječ o Sjevernoj Koreji, tako i o nekim drugim pitanjima. Međutim, napominje se da najnoviji Trumpov potez neće ostati bez kineskog odgovora.

“Kinezi su dosad u više navrata reagirali nagovještavajući da otvaranje bilo kakvog trgovinskog rata ili narušavanje trgovinskih odnosa neće koristiti nijednoj strani, odnosno da će Sjedinjene Države shvatiti da im, u krajnjem ishodu, neće donijeti nikakvu korist. Važno je istaknuti da je američki vanjskotrgovinski deficit u prošloj godini iznosio više od 500 milijardi dolara, a od toga samo trgovinski deficit s Kinom bio je više od 300 milijardi dolara.

Dakle, Trump se nalazi pod pritiskom i multikorporativnog svijeta u SAD i političkog establišmenta, koji očekuju da on na neki način parira tom nepovoljnom faktoru za SAD, odnosno tako velikom deficitu u trgovini s Kinom. Zato je i ovaj korak dio te strategije da se Kina, pod navodnicima, optuži za sve nevolje koje Amerika ima na vanjskotrgovinskom planu”.

Kako kaže, Kina je već nagovijestila da će, ukoliko situacija eskalira, pripremiti takozvane uzvratne mjere.

“Peking smatra da ovo što Washington radi po Članku 301 predstavlja praktično ilegalni akt, jer je to domaći zakon SAD koji oni nameću na međunarodnom planu. Kina napominje da se te stvari moraju rješavati u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i da će se ona žaliti tom tijelu na poteze koji bi možda imali efekte nekakvog protekcionizma prema kineskoj robi. Naravno da će pripremiti uzvratne mjere tamo gdje je to najosjetljivije za Sjedinjene Države, dakle u pitanjima izvoza automobila, poljoprivrede i tako dalje”, kategoričan je Denda.

On dodaje da je, zasad, sve na riječima, i da se još ne zna ni koliko daleko niti duboko će ići istraga koju Amerikanci najavljuju. Sa druge strane, Kinezi poručuju da će i oni provesti antimonopolska istraživanja i nefer trgovinu američkih kompanija u Kini.

Prema navodima lista “Wall Street Journal”, Washington želi Pekingu uvesti strože kazne za krađu intelektualnog vlasništva i ublažiti namete američkim tvrtkama koje se nadaju ulasku i stjecanju udjela na kineskom tržištu napredne tehnologije. Međutim, smatra se da su ovakve nade Washingtona neosnovane.

“To se sasvim sigurno neće dogoditi na ovakav, arbitrarni način. Međutim, Kinezi podsjećaju da su Amerikanci prema njima primjenjivali članak 301 i 1994. godine, kao i 1996. i 1997., ali da su na kraju ipak dolazili do nekog kompromisa.

Peking se ne uzbuđuje previše u smislu nekakvih naglih reagiranja, on ima politiku ‘čekanja i djelovanja’, pa ne vjerujem da može doći do nekog ozbiljnog narušavanja trgovinskih odnosa dviju država jer bi to, u krajnjoj liniji, štetilo i samom Trumpu i Bijeloj kući”, kaže dopisnik za Sputnjik.
 
(sputniknews.com)

Kako bi uopće preživjela, vladi u Kijevu je prijeko potreban zajam Međunarodnog monetarnog fonda i inozemnih kreditora, koji svaki put kada trebaju dati novac procjenjuju aktualnu situaciju u zemlji i prate provođenje nametnutih reformi

Dakle, u ovim okolnostima samo nova tranša kredita MMF-a Ukrajinu može spasiti od izbijanja „Trećeg Maidana“.

No, sada je svima jasno da je Ukrajina na rubu nacionalnog bankrota i da je jedino rješenje vanjska financijska potpora, ali učinak te pomoći velikim dijelom neutralizira masovna korupcija koje je rasprostranjena u zemlji, otkriva magazin Forbes.

„Dužnička bomba Ukrajinu sve bliže vodi ka bankrotu. U toj situaciji je financijska pomoć Zapada jedina šansa zemlji da se spasi.

Strani investitori su ujedinili sve svoje snage kako bi razvili plan restrukturiranja duga, ali projekt ne uključuje njegovo smanjenje, čime je nemoguće otplatiti čak i kamate“, piše Forbes.

U isto vrijeme, BDP Ukrajine je zbog mjera štednje nametnutih od strane Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), velikih gubitaka dobara na Krimu i rata na istoku zemlje pao za gotovo 50%. Tome treba dodati i smanjenje proizvodnje zbog gubitka kvalificirane radne snage iz regija Donjeck i Lugansk, što je dodatno doprinijelo općem pogoršanju gospodarske situacije u zemlji.

Osim toga, endemska korupcija je umanjila niska učinkovitost kredita koje je Ukrajina dobila od financijskih institucija.

„Svaki kredit kojeg ponudi ili dodijeli MMF će dijelom biti ukraden od strane vlade u Kijevu. Ukrajina je oduvijek bila korumpirana država u kojoj je vladala skupina bogatih oligarha“, piše magazin.

Ovdje nailazimo na čudan paradoks i situacije u kojoj protiv oligarhije nisu ustale najrazvijenije ukrajinske regije, Donjeck, Lugansk i ostatak jugoistoka zemlje, nego je pobuna protiv predsjednika Janukoviča krenula za zapada Ukrajine, koji niti je imao razvijenu industriju, a u ukupnom BDP-u predratne Ukrajine je sudjelovao s jedva nekoliko postotaka.

Uzmimo samo ove tri karte ukrajinskih regija, od kojih prva prikazuje trgovinsku razmjenu, odnosno uvoz, izvoz i trgovinski deficit/suficit ; druga je prikaz udjela po regijama u ukupnom BDP-u Ukrajine za 2010. godinu i sudeći prema tim podacima se treba zapitati: „Tko je tu koga hranio?“. Na kraju, treća karta prikazuje etničku strukturu ukrajinskih regija i niti u jednoj, osim Krima, nema ruske većine.

Dakle, to znači da u tijeku nije rat Ukrajinaca protiv Rusa, nego građanski rat Ukrajinaca istoka zemlje protiv onih kojima nije bilo dobro pod Janukovičem, nije im dobro ni s Poroshenkom i Yatsenyukom, a teško da će uživati pod budnom paskom Međunarodnog monetarnog fonda i inozemnih kreditora, koji bi, kako brojke govore, na kraju oko restrukturiranju ukrajinskog duga trebali pregovarati s predstavnicima Donjecke i Luganske Narodne Republike, a ne s vladom u Kijevu. Naravno, pod uvjetom da te dvije regije ostanu u sastavu jedinstvene Ukrajine.

Karta 1. – Uvoz izvoz i suficit/deficit po ukrajinskim regijama:

 
Karta 2.- Udio u ukupnom BDP-u Ukrajine po regijama 2010. godine:

 
Karta 3. – Etnički sastav ukrajinskih regija u kojima je samo Krim imao rusku većinu (crveno):

 
(altermainstreaminfo/uredio:nsp)

Nekoliko ekonomskih stručnjaka je u zadnje vrijeme šokiralo javnost svojim izjavama kako bi Hrvatska trebala prestati plaćati svoj inozemni dug jer je on lihvarski i nelegitiman.

Na globalnom dužničkom satu, Hrvatska spada među najprezaduženije zemlje u tranziciji.
Uvodom u činjenice došao sam do spoznaje da taj dug ne možemo plaćati, tim više što mi nemamo suficita tekuće platne bilance.

Proizvodnja pada, izvoza nemamo, a to je najlegitimniji izvor plaćanja inozemnog duga, da smo taj kapital uložili u produktivne stvari, ali mi smo ga zapravo potrošili, uložili smo u nešto što NE DAJE NIŠTA !

Druga mogućnost da plaćamo inozemni dug je da rasprodamo imovinu koja se zatekla, na što je Zapad računao i znao je da mi nemamo tog suficita i da mi nećemo moći plaćati kredite iz onog što imamo, a to je imovina. S obzirom da smo najveći dio imovine prodali tj. ono najvrijednije nisam siguran da će od ovoga što je ostalo, da ćemo moći od toga nastaviti plaćati kredite.

Postoji solucija plaćanja dugova preko reprogramiranja, što politička vlast radi, ali to Vlada radi nelegitimno jer je reprogramiranje najteži oblik povrede subjekta kulture i civilizacije naroda, jer se to radi bez znanja naroda i Hrvatskog Sabora. Hrvatski dugovi su NELEGITIMNI !

Još jedna mogućnost plaćanja inozemnog duga je proglašenje moratorija, ili pak štampanjem novca i inflacijom. Već ove 2012. godine, Hrvatska je platila 15,7 milijardi eura anuitet. Hrvatska to ne može. Onog časa kad se sazna da se to ne može i kad to dođe u javnost, onda svijetu trebamo dati do znanja da je Hrvatskoj potreban čin moratorija, predah, makar na 5 godina, dok se društvo ne konstituira i pripremi za takvo što.

Znači, plaćali bi kamate, a glavnica bi ostala. To je jedina mogućnost trenutno jer mi trenutno nemamo monetarnog sustava, monetarne vlasti i monetarne politike nemamo koja bi zajedno sa vlasti išla u plan moratorija. Takve radnje su nužne za Hrvatsku jer 2015, 2016 godine će doći do obezvrijeđenja cijene rada i obezvrijeđenja svega što imamo. Te godine, će za Hrvatsku biti prizemljenje …DO KRAJA !

Hrvatska je u bankrotu !

Pad isplata mirovina, plaća i zdravstva će možda biti čak i ove godine, jer mi prihoda nemamo, s naslova stvaranja dodatnih vrijednosti. Potrošnja će pasti. Nama inozemno zaduženje brže raste od BDP-a, u tome je problem.

O ovakvim temama se ne govori u javnosti jer postoji medijska blokada.
 

 
 
(izvor:youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10549"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]