Angela Merkel je službeno proglasila anticionizam isto što i antisemitizam

Time je uputila upozorenje svima koji kritiziraju Izrael da mogu završiti u zatvoru u Njemačkoj.

Formalno usvajanje međunarodne definiciju antisemitizma je učinjeno kako bi se „osigurala jasnoća za procesuiranje zločina iz mržnje”.

Njemačka vlada objavila je u srijedu da je jednoglasno usvojila radnu definiciju koju promovira Međunarodni savez sjećanja na Holokaust, piše Forward.com.

Osim klasičnih oblika antisemitizma, definicija nudi primjere suvremene manifestacije, poput napadanja svih Židova zbog političkih stavova Izraela, uskraćivanja Židovima pravo na domovinu, korištenje povijesnih antisemitskih slika kako bi se okaljali svi Izraelci.

„Mi Nijemci smo posebno oprezni kada našoj zemlji prijeti povećanje antisemitizma”, rekao je ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière nedavnog sastanka.

„Povijest je jasna, na najstrašniji mogući način, strahote prema kojima može voditi antisemitizam.”

Josef Schuster, šef Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj, pozdravio je najavu „kao jasan signal” da se antisemitizam se ne tolerira u Njemačkoj.

U Njemačkoj, nedavne sudske presude otkrivaju poteškoće u pronalaženju jednoglasnosti po tom pitanju.

Na primjer, dok su neki sudovi predusili da se anticionizmom motivirani zločini svode na antisemitizam, jer počinitelji optužuju Židove u Njemačkoj zbog izraelske politike, drugi sudovi su prihvatili političku motivaciju antisemitizma kao olakotnu okolnost u izricanju kazne.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Merkel rasteže Njemačku do njezinog sloma

Broj predmeta koje su podnijeli tražitelji azila koji osporavaju odluke imigracijskih vlasti na njemačkim sudovima, doveli su pravni sustav na rub kolapsa, upozorio je jedan vrhovni njemački sudac u intervjuu

Veliki broj podnesenih predmeta pretrpao je građanske sudove u zemlji, izjavio je Robert Seegmuller, predsjednik Udruge njemačkih upravnih sudaca, kazavši to izdavačkoj kući Redaktionsnetzwerk Deutschland (RND).

“Situacija je dramatična za upravne sudove”, kazao je Seegmuller za RND. “Sada smo potpuno rastegnuti do naših granica.”

Seegmuller se od proljeća žalio na broj podnesenih tužbi protiv Federalnog ureda za migracije i izbjeglice (BAMF).

Tisuće podnositelja zahtjeva pobunile su se na odluke koje je BAMF donio u svojim slučajevima, uključujući naloge za deportaciju natrag u potencijalno nesigurne zemlje poput Afganistana.

Na temelju procjena RND-a, oko 250.000 slučajeva povezanih sa azilom čeka na sudovima.

“Upravni sudski sustav ne može podnijeti dugoročno takav broj slučajeva na sudovima. U nekom trenutku sve će se srušiti”, upozorio je Seegmüller. “Stvari mogu neko vrijeme funkcionirati, ali ne i trajno.”

S tako velikim brojem slučajeva, njemački pravni sustav nema dovoljno sudaca i drugih kadrova, prostora i IT podrške, dodao je.

“Pravosudni sustav se doista odlučio raspasti, jer je sve teže pronaći potrebne kadrove”, kazao je.

Seegmuller je dodao da pored volumena rada, sudovi moraju rješavati slučajeve koje su napravile imigracijskih vlasti. Ne bi dalje raspravljao o tome, rekao je on.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Američka zaklada Heritage Foundation objavila je Indeks ekonomske slobode 2016. TOP 20 čine Hong Kong, Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Australija, Kanada, Čile, Irska, Estonija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države, Danska, Litva, Tajvan, Mauricijus, Nizozemska, Njemačka, Bahrein, Luksemburg i Island.

Hrvatska je tek 59 posto ekonomski slobodna zemlja. U godinu dana pala je za 2,4 postotna boda, odnosno za 22 mjesta na listi – sa 81. na 103. mjesto.

Tako je Hrvatska na 38. mjestu od 44 europske zemlje. Heritage ističe kako se Hrvatska nalazi među ekonomski neslobodnim zemljama Europe (zajedno sa BiH, Moldavijom, Grčkom i Rusijom), dok su Ukrajina i Bjelorusija označene kao represivne zemlje za ekonomsku slobodu. Istaknuto je kako su fiskalne prilagodbe doprinijele povratku ekonomske dinamike u Europi. Ipak, Hrvatska je s Rusijom označena kao zemlja s najmanjim postignućem u tom području.

Uzroci pada

Metodologija Indeksa ekonomske slobode obuhvaća 10 područja. Hrvatske bodove i mjesto u poretku srušio je prije svega rastući udio javnog duga u BDP-u.

U području javne potrošnje zabilježen je pad za 12,8 bodova. Do rezanja potrošnje nije došlo u dovoljnoj mjeri kako bi se suspregnuo neobuzdani rast deficita (uglavnom zbog financijskih troškova kamata). U području vlasničkih prava Hrvatska je pala za okruglih pet bodova. Metodološki se ovo područje odnosi na odsutnost vladavine prava i disfunkcionalnost pravosuđa.

Sporost sudova u rješavanju predmeta kao i provedbi pravomoćnih presuda jedan je od bitnih razloga. Problem ostaje vrlo rašireno državno vlasništvo u stotinama poduzeća. Isto tako, broj nenaplativih kredita se povećao. Kada se gledaju primjedbe i preporuke Europske komisije, upravo su navedena područja istaknuta kao najproblematičnija.

Heritage ističe kako birokratske poteškoće utječu na konkurentnost investicijskog okruženja i kako je malo koraka učinjeno kako bi se kontrolirala javna potrošnja. Može se pročitati iz navedenog kako Heritage sugerira rezanje države upravo u tim segmentima gdje birokracija stvara prepreke investicijama potrebnim za rast gospodarstva.

Kako je rastući javni dug problem koji je najviše utjecao na pad hrvatske ekonomske slobode, onda je jasno da deficit treba rezati tamo gdje država ne isporučuje uslugu, odnosno tamo gdje stvara prepreke investicijama kao vitalnom pokretaču razvoja.

Mali pomaci

Heritage ističe kako su poduzeti određeni koraci za kontroliranje javne potrošnje. Ipak, to nije dovoljno, a javni dug je u međuvremenu porastao. Bitni zahvati na rashodovnoj strani proračuna su dakle izostali.

Spominju se i određeni koraci u fleksibilizaciji tržišta rada, koji nisu dovoljni. Ponešto je olakšano osnivanje poduzeća, ali regulatorni teret za poslovanje ostao je velik. Zahvaljujući benefitima liberalizacije EU tržišta Hrvatska nema carina prema EU, dok postoje dobri signali zbog planiranja transatlantske slobodne trgovine (TTIP i CETA). Bankarski sektor je zdrav i konsolidiran. Kaznenim zakonom se oštrije kažnjava korupcija. Novi sustav imenovanja sudaca je povećao profesionalizam.

Metodološki deficit

Indeks ekonomske slobode se sigurno može poboljšati. Primjerice, mjeri se kao jedan od izvora fiskalne (ne)slobode granična stopa poreza na dohodak. Što niža granična stopa, to je veća ekonomska sloboda. Niski flat tax se sigurno predlaže kao rješenje u tom slučaju, a Hrvatska je ionako dio Istočne Europe gdje je to trend. Ipak, trebalo bi diferencirati porezne pragove na koje se odnosi granična stopa poreza na dohodak.

Premda je povećan taj prag, hrvatski porezni sustav i dalje guši srednju klasu sa 40 postotnom stopom, pogotovo IT sektor. U tom smislu, premda se ne predlaže, nije isto ako se takva stopa primijeni za izrazito visoke dohotke.

Zaključno

Izazov fiskalne prilagodbe ostaje broj jedan Hrvatske kada je u pitanju zadatak za popravak. Promašene fiskalne politike su porezni obveznici previše trpjeli da bi se obilno financirali viškovi i neefikasnosti u javnom sektoru, pogotovo oni segmenti koji guše slobodu poslovanja i poduzetničku inicijativu.

U tom smislu, alternativa u smjeru ekonomske slobode nije, kako se to često pojednostavljeno čini, generalirati javnu upravu kao problem. Ekonomska sloboda je moguća samo uz preciznu diferencijaciju efikasnijih i manje efikasnih elemenata i struktura u javnoj potrošnji.

Standardi kvalitete javnog menadžmenta bi mogli uvelike pomoći u tom procesu smanjivanja državne potrošnje i svih onih uplitanja koja su pokazala kako pretjerana i neumjerena birokracija guši zdravo tkivo građanskog društva – niz poduzetničkih inicijativa za stvaranje vrijednosti.

Kada se gleda metodologija ovog indeksa, u hrvatskom slučaju su institucionalne nadležnosti za povećanje ekonomske slobode prije svega su u području financija, pravosuđa i rada. U području financija treba dobro koordinirati fiskalnu prilagodbu.

U području pravosuđa treba olakšati osnivanje i stečaj poduzeća te stvoriti uvjete za ubrzanje sudskih procesa kako bi pravda bila dostižna. U području rada je potrebno fleksibilizirati tržište rada. U području gospodarstva, moguće je sa horizontalne razine, uz punu podršku Vlade, koordinirati procese deregulacije tržišta i administrativnog rasterećenja gospodarstva iz područja niza resora.

Manji porezi, uz manje birokracije, efikasnija i manja država – sve su to vrijednost koje su primjerice Litvanci odabrali u određenom trenutku svoje političke povijesti. Zbog toga su već na 13. mjestu u indeksu ekonomske slobode. Ako žele, mogu Litvanci biti i bolji od Hong Konga – najbolji na svijetu. Samo trebaju dodatno odrezati državu, poreze, regulacije, unaprijediti sudove i vladavinu prava.

Politika se kao sustav administrativne moći često pokazuje kao prepreka ekonomskoj slobodi. Nema zemlje bez države, ali ima zemalja gdje je država po opsegu manja i manje tereti porezne obveznike. Ekonomska sloboda zato nije utopija u kojoj bi uživali idealisti. Ekonomska sloboda znači da sustav javnih politika čini što više u tom smjeru.

U hrvatskoj javnosti treba takvog optimizma, da shvatimo kako u TOP 20 nisu samo razvijene bogate zemlje. Svatko je pozvan natjecati se i pobjeđivati u toj neprestanoj borbi za narodno oslobođenje. I to na kraju donosi političke bodove i kod samih građana. Hrvatski političari to tek trebaju shvatiti.

Autori Indeksa ističu da u društvu koje je ekonomski slobodno, moć donošenja odluka o ekonomiji je široko raspršena, a alokacija sredstava za proizvodnju i potrošnju se zasniva na slobodnom i otvorenom takmičenju, tako da svaki pojedinac ili tvrtka ima nepristranu mogućnost uspjeha.

U Hrvatskoj, moć donošenja odluka o ekonomiji je koncentrirana u nekoliko ekonomskih subjekata koij su u državnom vlasništvu ili vrlo usko surađuju s državom. Osim toga, sama država i navedeni subjekti zapošljavaju većinu građana u Hrvatskoj i time ograničavaju političku slobodu, slobodu govora i slobodu medija. Vjerujem da su naši građani postali svjesni da veliki i neodgovorni državni aparat, sa tvrtkama u državnom vlasništvu i korupcijskom privatizacijom pogoduje onima koji su na vlasti, a šteti svim građanima Hrvatske.

U Hrvatskoj, građani nisu ekonomski slobodni i zbog toga nemaju niti političke slobode

Hrvatska prije svega treba nezavisno pravosuđe, uz gostujuće suce i tužitelje iz zemalja sa snažnom vlavinom prava koji će bez sadašnjeg političkog utjecaja na pravosuđe moći procesuirati sve slučajeve korupcije koji do danas nisu riješeni.

Uz njihovu pomoć, oduzeli bismo imovinu svim političarima i njihovim partnerima u kriminalu koji ne mogu dokazati da su imovinu stekli na legalan nacin (poštujući vladavinu prava) i uplatiti je u riznicu za povrat inozemnog javnog duga.

Uz temelje nezavisnog pravosuđa i zaštitu privatnih vlasničkih prava, te smanjenjem poreza, smanjenjem državnog aparata i povećanjem slobode rada, Hrvatska bi se u relativno kratkom vremenu mogla pretvoriti u tigra jugoistočne Europe.

U takvoj Hrvatskoj bi se građani usudili ulagati, postati poduzetnici, naći zaposlenje kod većeg broja poslodavaca koji bi se takmičili za nove zaposlenike i građani bi dosegli viši životni standard. Vjerujem da bi nova generacija mladih, koja sada želi napustiti Hrvatsku jer ne vidi budućnost u ovakvoj Hrvatskoj, rado ostala u zemlji u takvim, novim prilikama.
 

 
Nataša Srdoč
Suosnivačica i Predsjednica
Adriatic institut za javnu politiku.

(index.hr)

“ZAPADNI MEDIJI ŠUTE ZATO ŠTO SU SASTAVNI DIO KRIMINALNE ORGANIZACIJE WASHINGTONA”

Sjedinjene Države i dalje “jašu” na koncepciji vlastite izuzetnosti i nastavljaju u ime nje svoje zakone dizati iznad suvereniteta ostalih zemalja – ocijenio je Paul Craig Roberts.

Svjetski poznati američki politikolog istovremeno naglasio da se američka administracija (vlada) na taj način pretvara u “najmasovniju kriminalnu organizaciju na svijetu”. Pa dodatno objasnio:

“Washington nameće vlast američkih sudova stranim državama i proglašava eksteritorijalnu nadležnost američkih sudova nad djelovanjem onih zemalja s kojim Washington ili američke interesne grupe nisu suglasni.

Možda su neosnovane optužnice protiv stranih građana najgora manifestacija ignoriranja suvereniteta drugih država od strane službenog Washingtona”.

Roberts se posebno osvrnuo na ono što rukovodstvo SAD čini u suverenoj i neutralnoj Švicarskoj:

“Washington je prvo prinudio švicarsku vladu da prekrši vlastito bankarsko zakonodavstvo. Zatim je prinudio Švicarsku da ukine zakon o bankarskoj tajni. Tobože je Švicarska demokratska zemlja, ali o njenim državnim zakonima odlučuju ljudi u Washingtonu koje Švicarci nisu odabrali”.

Roberts smatra da je Washington izmislio skandal s FIFA da bi “udario po Rusiji”:

“Švicarska je kuća svjetskog nogometa, ali to nije smetalo Washingtonu da u tu zemlju pošalje agente FBI da hapse građane Švicarske.

Pokušajte zamisliti obrnutu situaciju: da Švicarska šalje svoje federalne agente u SAD da hapse Amerikance! “

Još je ukazao: “Pogledajte i kako je Washington uspostavio svoju vlast nad ugovorom koji je francusko brodogradilište potpisalo s ruskom vladom, pa prinudio tu francusku kompaniju da taj ugovor raskine. To je bilo dio pokušaja da se Rusija “nauči pameti” zato što nije slušala naredbe Washingtona povodomKrima”.

Američki politolog posebno naglašava da o sličnim slučajevima zapadni mediji ne pišu ništa zato što su “dio kriminalne organizacije Washingtona”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Novinari će biti kažnjeni ukoliko dovode u pitanje “službeno tumačenje” napada koji vlast proglasi terorističkim. To bi značilo da svi novinari i kritičari vlasti moraju u zatvor ukoliko razotkriju pravu istinu koja se ne poklapa sa službenom verzijom

Znači, ukoliko se jedan građanin u Egiptu zapita, da li je neki događaj bio namješten ili nije, od bilo koje strane, ili se desio “false flag” napad pod lažnom zastavom, takav građanin mora šutjeti, inače će završiti u zatvoru!

Egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi je nedavno odobrio antiteroristički zakon kojim se uspostavljaju posebni sudovi i pruža posebna zaštita snagama reda za upotrebu sile u obračunu s dvogodišnjom pobunom čiji je cilj zbacivanje njegove vlasti, a novinari će biti kažnjeni ukoliko dovode u pitanje službeno tumačenje napada koji vlast proglasi terorističkim.

Zakonom se predviđaju kazne za terorizam od pet godina zatvora do smrtne kazne, a za proporcionalnu upotrebu sile policiji i vojsci pruža se zakonska pravna zaštita za obavljanje dužnosti.

Stvaranje ili vođenje skupine koju vlast proglasi terorističkom nosi smrtnu kaznu ili kaznu doživotnog zatvora, a pripadnost takvoj grupi do 10 godina zatvora.

Financiranje terorističkih skupina također povlači za sobom kaznu doživotnog zatvora (poznato je da je Hillary Clinton izjavila da američka vlada financira teroriste), a među kaznenim djelima su i poticanje na nasilje primjerice otvaranjem web stranica.

Egipat je suočen s rastućim nasiljem na sjevernom Sinaju gdje su najaktivnije militantne skupine izrazile odanost Islamskoj državi.

U nasilju je od zbacivanja Sisijeva prethodnika Mohameda Mursija 2013. ubijeno stotine vojnika i policajaca.

Tisuće islamističkih sljedbenika od tada su zatvorene i brojni su osuđeni na smrtne kazne uključujući Mursija i druge visokopozicionirane pripadnike Muslimanskog bratstva.

Sisi je u srpnju obećao da će biti donesen stroži antiteroristički zakon nakon što je u napadu ubijen glavni državni tužitelj.

Iako kritiziran od strane aktivista, zakon je dobio potporu od strane predsjednika al-Sisia koji zahtjeva čvrstu ruku da bi povratio stabilnost u zemlji od 87 miliona ljudi.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)